Poslovni broj: UsI-820/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdija, u upravnom sporu tužitelja TP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Tomislavu Dumenčiću, odvjetniku u Zagrebu, Slovenska ulica 13, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave Ploče, Trg kralja Tomislava 16, OIB: 33706439962, radi uklanjanja, nakon javne rasprave održane i zaključene 12. prosinca 2025., objavom odluke na temelju članka 121. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24; dalje ZUS), 8. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev te se rješenje tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave Ploče Klasa: UP/I-362-02/25-02/180 Urbroj: 443-02-03-20-25-1 od 14. ožujka 2025. poništava u točki 1. u dijelu kojim se tužitelju nalaže ukloniti „ogradno – potporne ab zidove obložene kamenom promjenjive visine 45-74 cm, širine 58 cm u ukupnoj dužini od 23,90 m i prilaznu rampu popločanu betonskim kockama promjenjive širine 1,30 – 3,50 m i ukupne dužine 19,85 m, izgrađeno bez ishođene pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole na javnom vodnom dobru (nadstrešnica 2,55 x 6,75 m na javnom vodnom dobru) te na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (uz k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), i u tom dijelu predmet vraća na ponovni postupak i odlučivanje.

II. U ostalom dijelu odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan.

III. U ponovnom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju presude.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.

V. Svaka stranka snosi svoje troškove spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/I-362-02/25-02/180 Urbroj: 443-02-03-20-25-

1 od 14. ožujka 2025.:

- naređuje se tužitelju, kao investitoru, u roku od 15 dana od dostave rješenja, ukloniti nadstrešnicu tlocrtnih dimenzija 5,6 x 6,75 m, izgrađenu od 5 ab stupova obloženih kamenom drvene konstrukcije s crijepom kao pokrovom i betoniranom popločanom podlogom, ogradno – potporne ab zidove obložene kamenom promjenjive visine 45-74 cm, širine 58 cm u ukupnoj dužini od 23,90 m i prilaznu rampu popločanu betonskim kockama promjenjive širine 1,30 – 3,50 m i ukupne dužine 19,85 m, sve izgrađeno bez ishođene pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole na javnom vodnom dobru (nadstrešnica 2,55 x 6,75 m na javnom vodnom dobru) te na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (uz k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) (točka 1.);

- upozorava se tužitelj o mjerama i načinu izvršenja za slučaj nastavka građenja odnosno nepostupanja po naredbi iz osporenog rješenja (točka 2.,3.,4.,5.).

2. U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelj pobija zakonitost osporenog rješenja navodima u kojima u bitnome tvrdi da se isto temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju te nepravilnoj primjeni prava. Pojašnjava da je vlasnik nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] (površine 3136 m[2] ), koja se sastoji od voćnjaka (površine 2503 m[2] ), maslinika (površine 575 m ) te kuće (površine 58 m ) upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Metkoviću, Zemljišnoknjižnog odjela Ploče. Ne spori da je uz kuću na navedenoj čestici izgrađena nadstrešnica, koja je sagrađena bez ikakve namjere građenja na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja čestica predstavlja vodno dobro u općoj uporabi pod upravljanjem Hrvatskih voda u vlasništvu Republike Hrvatske. Tužitelj je kupio nekretninu koju je nastavio koristiti do crte „potpornog zida“ odnosno do granice do koje mu je prethodni vlasnik pokazao posjed, zbog čega je smatrao da terasu gradi na nekretnini koja je u njegovom vlasništvu. U trenutku kupnje nekretnine potporni zid je već bio betoniran, pa ga je tužitelj samo obložio kamenom, vjerujući da se nalazi unutar granica njegove nekretnine. Prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju (evidentirano u zemljišnim knjigama pod brojem Z-1124/2019) tužitelj je izradio geodetski snimak izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade u svrhu ishođenja rješenja o izvedenom stanju, a u istoj je predviđena granica nove izmjere prema kojoj je tužitelj u dobroj vjeri smatrao da se na navedenom dijelu čestice može slobodno graditi nadstrešnica, ogradni zid te prilazna lampa. Tužitelj se, dakle, pouzdao u provedene elaborate izrađene od ovlaštenih osoba. Tijekom inspekcijskog nadzora da je netočno utvrđeno da je nadstrešnica tlocrtnih dimenzija 5,60 x 6,75 m izgrađena dijelom na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a dijelom na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (2,55 x 6,75 m) koja je u naravi vodno dobro. Tijekom nadzora, kao i ovog spora tvrdi da manji dio nadstrešnice (od onog navedenog u zapisniku od 20. veljače 2025.) prelazi s nekretnine tužitelja na nekretninu u vlasništvu Republike Hrvatske. Na te okolnosti predlaže izvesti očevid i vještačenje po vještacima građevinske i geodetske struke. U postupku je propušteno utvrditi da su ogradni zidovi, čije je uklanjanje naloženo, dijelom izgrađeni na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Metkoviću, Zemljišnoknjižnog odjela Ploče, kao vlasništvo ĐP, a ne tužitelja. Iz obrazloženja osporenog rješenja nije razvidno zbog čega je tužitelju naloženo rušenje ogradnih zidova koji ne premašuju visinu iz članka 2. stavak 1. točka 4. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. Isti prigovor ističe i u odnosu na nadstrešnicu jer je spomenutim Pravilnikom dopušteno građenje nadstrešnice površine do 20 m[2] , izvan tlocrtnih gabarita postojeće zgrade. Samo rješenje temelji se na zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 20. veljače 2025., kojem nisu priloženi dokazi temeljem kojih je građevinski inspektor utvrdio protupravnost u postupanju tužitelja. Predlaže se osporeno rješenje poništiti, a tužitelju naknaditi troškove upravnog spora.

2.1. Pored toga, predlaže da sud izda privremenu mjeru odnosno odluči o odgodnom učinku tužbe, jer bi izvršenjem rješenja tužitelju nastala šteta koju bi teško mogli popraviti, a odgoda nije protivna javnom interesu. Prijedlog pravda navodima da mu je rješenjem naloženo rušiti ogradne zidove i prilaznu rampu koja se nalazi na dijelu čestice k. č. br. [katastarska čestica], koja uopće nije u vlasništvu tužitelja.

3. Rješenjem poslovnog broja UsI-820/2024-5 od 10. srpnja 2025. odgađa se izvršenje osporenog rješenja o uklanjanju do pravomoćnog okončanja spora ili drukčije odluke suda.

4. U odgovoru na tužbu tuženik uzvraća da je rješenjem naloženo uklanjanje nadstrešnice, ogradno potpornih zidova i prilazne rampe, koji su građevinski i funkcionalno povezani te ih nije moguće sagledavati odvojeno. Građevine su dijelom izgrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja čestica je javno dobro.

5. U podnesku od 1. listopada 2025. tužitelj, osvrćući se na navode iz odgovora na tužbu, primjećuje da se u istom ne iznose nikakve relevantne činjenice i dokazi u prilog osnovanosti i zakonitosti osporenog rješenja. Uz to, netočno je da su građevine čije se uklanjanje traži dijelom izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja predstavlja javno vodno dobro, jer takva čestica ne postoji u zemljišnim knjigama. Osporenim rješenjem da je naloženo rušenje na dijelu čestice koja je u vlasništvu druge osobe, kojoj tijekom postupka nije omogućeno sudjelovanje na način kako je to propisano odredbom članka 30. Zakona o općem upravnom postupku što samo po sebi povlači nezakonitost rješenja. Sve da i ne osporava navode iz rješenja, njegovim bi izvršenjem tužitelj počinio kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. Kaznenog zakona i odgovarao za naknadu štete. Pored toga, ističe da nije zaprimio zapisnik o inspekcijskom očevidu Klasa: 362-02/22-04/4149 Urbroj. 443-02-03-20-25-6 od 10. ožujka 2025. što je protivno odredbi članka 67. stavak 3. Zakona o Državnom inspektoratu.

6. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 12. prosinca 2025.), bez nazočnosti uredno pozvanog tuženika, na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7. Opunomoćenik tužitelja ustraje u tužbenim navodima i izvođenju predloženih dokaza (očevid, vještačenje na okolnost na kojim se nekretninama nalaze građevine, saslušanje tužitelja i svjedoka).

8. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo te onu priloženu tijekom spora, dok je odbio od tužitelja izvođenje predloženih dokaza, jer isti nisu od utjecaja za donošenje pravilne i na zakonu osnovane presude.

9. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

10. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

11. Predmet spora ocjena je zakonitosti rješenja kojim se tužitelju naređuje ukloniti nadstrešnicu, ogradno – potporne zidove te prilazne rampe, izgrađene bez pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole.

12. Prema stanju spisa 20. veljače 2025. obavljen je inspekcijski nadzor na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (uz k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) kada je utvrđeno da je, pored građevine stambene namjene izgrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju (Klasa: UP/I-350-05/12-02/515 Urbroj: 2117/1-23/5-2-13-9 od 27. svibnja 2013.), izgrađena nadstrešnica dijelom na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (2,55 x 6,75), a dijelom na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (2,90 x 6,75 m) koja je u naravi javno vodno dobro. Uz to, na javnom dobru da su sagrađeni ogradni zidovi i prilazna rampa. O tome je sačinjen zapisnik Klasa: 362-02/22-04/4149 Urbroj: 443-02-03-20-25-3 čiji su sastavni dio i fotografije s mjesta događaja. Dopisom od 8. svibnja 2025. s tim su upoznate Hrvatske vode, Vodnogospodarska ispostava za Mali sliv „Neretva – Korčula“ po čijoj je predstavci inspekcijski nadzor i obavljen.

13. Na ta se utvrđenja tužitelj očitovao podneskom od 6. ožujka 2025. u kojem navodi da su u trenutku kupoprodaje bili izgrađeni ogradni AB zidovi od betona (koje je on kasnije obložio kamenom) te prilazna rampa (prednji kanal je bio zatvoren betonskom konstrukcijom, a prilazna rampa nasuta), dok je on samo posadio zelenilo i dijelom popločao. Dio nadstrešnice da je izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica], koja je u naravi vodno dobro, bez namjere zadiranja u tuđe vlasništvo, već zbog propusta utvrđivanja prednje granice k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od strane ovlaštenog geodeta. Do propusta da je došlo u dobroj vjeri da su gore spomenuti građevinski zahvati prethodnog vlasnika bili unutar granica njegovog vlasništva. Dio nadstrešnice koji je izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (vodno dobro) da je manji od dijela koji je izgrađen na vlastitom zemljištu.

14. Inspekcijski nadzor ponovljen je 10. ožujka 2025. radi utvrđivanja dijela nadstrešnice izgrađenog na javnom dobru. Na zapisniku Klasa: 362-02/22-04/4149 Urbroj: 443-02-03-20-25-6 se navodi da je nadstrešnica tlocrtnih dimenzija 5,60 x 6,75 m izgrađena od 5 ab stupova obloženih kamenom, dimenzija 40 x 40 cm, drvene konstrukcije s crijepom kao pokrovom i betoniranom popločanom podlogom. Dijelom da je izgrađena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a dijelom na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (2,55 x 6,75 m).

15. U izloženom, tuženik osporenim rješenjem tužitelju, kao investitoru, nalaže ukloniti građevine koje su opisane u izreci tog rješenja. Tužitelju je problematičan način na koji je proveden inspekcijski postupak i kao način na koji su utvrđene odlučne činjenice. U nastavku u pojedinim točkama obrazloženja presude iznose se razlozi zbog kojih sud smatra (ne)osnovanim navode kojima tužitelj prigovara načinu na koji je vođen postupak i povredi njegovih procesnih prava (točka 16.), zaključku da je tužitelj investitor radova (točka 17.), kao i naravi izvedenih radova te s tim u vezi povezanim pitanjem kakav je akt za gradnju potreban za njihovo izvođenje (članak 18.).

16. Prema stanju spisa postupak je nakon zaprimljene predstavke pokrenut po službenoj dužnosti. O utvrđenjima iz inspekcijskog nadzora pozvan je tužitelj na očitovanje. Tužitelj je to pravo i iskoristio u podnesku u kojem iznosi sadržajno identične prigovore kao i tijekom ovog spora. U pravu je tužitelj kada iznosi da mu na očitovanje nije dostavljen zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 10. ožujka 2025., jer o tome nema dokaza u spisu upravnog tijela. Međutim, to samo po sebi ne povlači nezakonitost rješenja niti ukazuje na nepravilnosti u vođenju postupka, jer se na tom zapisniku navode identični navodi kao i na zapisniku sačinjenom 20. veljače 2025., a na koje se tužitelj već očitovao. Dakle, radi se o propustu koji suštinski tužitelja nije onemogućio u pravu da u postupku sudjeluje iznoseći činjenice i navode koji mu idu u prilog.

17. Drugi se prigovor odnosi na tužiteljevo svojstvo investitora. Još tijekom postupka tužitelj je u podnesku od 6. ožujka 2025. to svojstvo osporio u odnosu na ogradne AB zidove izgrađene od betona te prilaznu rampu, dok u odnosu na nadstrešnicu opisuje okolnosti u kojima je postupajući u dobroj vjeri istu izgradio. Iz stanja spisa ne proizlazi da je tijekom nadzora izveden bilo kakav dokaz ili proveden izvid kako bi se ovi tužiteljevi navodi otklonili i bez dvojbe utvrdio investitor radova čije izvođenje tužitelj spori. Prema odredbi članka 113. stavak 1. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", b. 115/18, 117/21, 67/23, 155/23) u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektora rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole. S pravom tužitelj primjećuje da rezultati provedenog postupka ne daju pouzdanu osnovu za zaključak da bi tužitelj bio investitor ogradnih zidova i prilazne rampe. Tužitelj je to osporio još tijekom postupka, a iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru ne proizlazi da je na tu okolnost izveden bilo kakav dokaz. Tako je to pitanje ostalo otvoreno, pa se rješenjem nije moglo naložiti uklanjanje građevina osobi za koju nesporno nije utvrđeno da je ona investitor istih. Tako i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usž-141/23-2 od 12. srpnja 2023.

18. Za razliku od tih građevina, tužitelj je potvrdio i opisao okolnosti pod kojima je nadstrešnica izvedena, pri čemu iznosi da se u dobroj vjeri vodio elaboratom izrađenim od ovlaštenog geodeta. Ne spori da je dio nadstrešnice izgrađen na čestici koja je u naravi vodno dobro, već samo površinu o kojoj se tu radi (tvrdi da je na vodnom dobru izgrađena manja površina od one koja se navodi u izreci osporenog rješenja). Pored činjenice da se nesporno radi o objektu koji je izgrađen i na dijelu javnog vodnog dobra, potpuno je bez utjecaja utvrđenje o kolikoj se površini točno radi. Sporna nadstrešnica jedinstvena je građevinski povezana cjelina i kao takva je predmet inspekcijskog nadzora. Radi se građevini na koju nije primjenjiva odredba članka 2. stavak 1. točka 1.c Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (Narodne novine, br. 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22, 155/23) prema kojoj se bez građevinske dozvole i glavnog projekta može graditi pomoćna građevina koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, za potrebe te zgrade slobodnostojeća ili sa zgradom konstruktivno povezana nadstrešnica, tlocrtne površine do 20 m², izvan tlocrtnih gabarita postojeće zgrade. O tome se ovdje ne radi jer nadstrešnica nije izgrađena samo na građevnoj čestici postojeće zgrade, već i dijelom na čestici koja predstavlja javno vodno dobro.

19. Kod izloženog, odlučeno je u odnosu na ogradno – potporne zidove i prilaznu rampu u primjeni članka 117. stavak 1. ZUS osporeno rješenje poništiti i vratiti na ponovni postupak u kojem će se otkloniti nedostaci na koje je ovom presudom ukazano odnosno utvrditi tko je investitor ili vlasnik opisanih građevina. U ostalom dijelu tužbeni zahtjev temeljem odredbe članka 116. stavka 2. ZUS-a odbija se kao neosnovan. U ponovnom postupku sukladno članku 119. stavak 4. ZUP-a tuženik se dužan pridržavati pravnih shvaćanja i primjedaba suda izraženima u obrazloženju presude.

20. O troškovima upravnog spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavak 2. ZUS-a prema kojoj ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

21. S obzirom da je tužbenim zahtjevom traženo da sud poništi osporeno rješenje odnosno sam riješi upravnu stvar, i činjenicu da je samo dijelom uspio u sporu, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove upravnog spora, zbog čega je tužitelj odbijen sa svojim zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.

U Splitu, 8. siječnja 2026.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po opunomoćeniku

- tuženiku

- u spis