Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6
Poslovni broj: P-507/2024-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Splitu po sutkinji Ivani Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja SGM INFORMATIKA d.o.o. Split OIB 09168707993, Novakova 22A, kojeg zastupa Toni Knezović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vuković & Lalić d.o.o. Split, Hrvatske mornarice 1d, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SPLIT, OIB 51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Tonija Knezovića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Vuković & Lalić d.o.o. iz Splita te punomoćnika tuženika ZŠ, zaposlenika tuženika, na ročištu za objavu presude 22. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I Dužan je tuženik Klinički bolnički centar Split Split Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju SGM INFORMATIKA d.o.o. Split, Novakova 22 iznos od 4.330,25 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koji na navedeni iznos teku od dana donošenja ove presude pa na dalje sve do konačne isplate i to prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1 kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena.
II Dužan je tuženik Klinički bolnički centar Split Split Spinčićeva 1 OIB: 51401063283, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju SGM INFORMATIKA d.o.o. Split, Novakova 22 sve troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koji je naveden iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude i teku dalje sve do konačne isplate i to prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1 kalendarskog dana tekuće polugodišta za 3 postotna poena.“
II. Nalaže se tužitelju SGM INFORMATIKA d.o.o. Split isplatiti tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SPLIT, Split troškove postupka u iznosu od 44,88 eur (četrdeset četiri eura i osamdeset osam centi) u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SPLIT, Split za isplatu troškova postupka u iznosu od 5,12 eur (pet eura i dvanaest centi).
Obrazloženje
1. Tužitelj je 17. listopada 2024. ovom sudu podnio tužbu kojom od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 4.330,25 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Tvrdi da taj iznos predstavlja imovinsku štetu po osnovi izmakle koristi koju trpi zbog nezakonite odluke tužitelja u postupku javne nabave.
2. Navodi, naime, kako je tuženik kao naručitelj 2013. godine pokrenuo postupak javnog nadmetanja za isporuku računalne opreme (računala, zaslona i pisača) u kojem je tužitelj sudjelovao kao ponuditelj. U tom postupku javnog nadmetanja da su sudjelovala dva ponuditelja: tužitelj i S&T Hrvatska d.o.o., a tuženik je odlukom od 14. siječnja 2013. kao najpovoljniju ponudu odabrao ponudu ponuditelja S&T Hrvatska d.o.o.
3. Tužitelj tvrdi da je takva odluka tuženika bila nezakonita jer je izabrana ponuda bila protivna zahtjevima objavljene Dokumentacije za nadmetanje (dalje: DZN) i odredbama Zakona o javnoj nabavi. Protiv tuženikove odluke o odabiru tužitelj je podnio žalbu Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave (dalje: DKOM). U dugotrajnom postupku pred DKOM-om na koncu je, 13. lipnja 2023. utvrđeno da je odluka o odabiru ponude bila nezakonita te je predmet vraćen tuženiku na ponovno postupanje. Međutim, u međuvremenu, dok postupanje DKOM-a po tužiteljevoj žalbi još nije bilo dovršeno, tuženik je sklopio ugovor o nabavi s ponuditeljem S&T Hrvatska d.o.o., te je izvršena i isporuka predmetne opreme.
4. Visinu zahtjeva tužitelj temelji na tvrdnji da je tuženiku za predmetnu isporuku ponudio cijenu od 601.375,00 kuna, dok mu je za nabavu predmetne opreme trebalo 568.748,70 kuna. Razlika tih iznosa predstavlja zaradu koju je tužitelj mogao ostvariti pa zbog toga smatra da mu je postupanjem tužitelja izmakla korist u utuženom iznosu od 32.626,30 kuna, odnosno 4.330,25 eura. Kao dokaze na okolnost visine štete koju trpi, tužitelj je u spis dostavio ponude 0312/12 od 3. prosinca 2012. i 3011/12-PR od 30. studenoga 2012.
5. Nadalje, tužitelj navodi kako je po primitku odluke DKOM-a, 20. lipnja 2024. zatražio od tuženika informacije o tome je li narudžba opreme izvršena te je li ista isporučena i koliko je plaćena. Navodi da je zatražio dostavu dokumentacije o narudžbi i isporuci te račune i potvrde o plaćanju, na što je se tuženik oglušio. U spis je tužitelj predao taj svoj dopis od 20. lipnja 2024. a kako nije od tuženika dobio zatraženu dokumentaciju, predložio je da sud tuženiku naloži dostavu iste u spis.
6. Zaključno tužitelj u tužbi navodi da je, nakon primitka odluke DKOM-a od 13. lipnja 2023., tuženik tužitelju uputio dopis kojim ga obavještava kako je postupio po svojoj odluci o odabiru od 14. siječnja 2013. kad je postala izvršna. U skladu s time, tuženik u dopisu pojašnjava da je tada bio sklopljen ugovor o javnoj nabavi koji je u cijelosti realiziran, a računala odnosno oprema koja je bila predmetom nabave u međuvremenu da je amortizirana i "rashodovana".
7. Tužitelj je tužbi priložio presliku Rješenja državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave Klasa UP/II-034-02/13-01/109, URBROJ 354-02/9-23-54 od 13. lipnja 2023. kojom je poništena tuženikova odluka o odabiru od 14. siječnja 2013.
8. U skladu s odredbom članka 284. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine " broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/23022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP) tužba je tuženiku dostavljena na odgovor.
9. Budući da tužbeni zahtjev predstavlja zahtjev isplatu iznosa od 4.330,25 eura, u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti, prema odredbi članka 502. stavka 1. ZPP-a. Zbog toga je tuženik u pozivu za davanje pisanog odgovora na tužbu upozoren u smislu odredbi članka 461.a ZPP-a.
10. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ne navodeći nikakve činjenice i ne predlažući izvođenje kakvih dokaza.
11. Sud je 8. prosinca 2025. održao pripremno ročište na kojem je zaključen prethodni postupak te je održana i zaključena glavna rasprava. Kako je tuženik na tom ročištu naveo da u odgovoru na tužbu nije iznio sve činjenice i predložio dokaze iz razloga koji se imaju pripisati isključivo njegovom propustu, sud nije uzeo u obzir dokaze predložene protivno članku 461. a ZPP-a.
12. U dokazne svrhe sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju predanu u spis u skladu s odredbom članka 461. a stavka 2. ZPP-a, i to: rješenje DKOM-a od 13. lipnja 2023. (list 5-16 spisa), dopis tužitelja od 20. lipnja 2024. (list 17- 18 spisa), očitovanje tuženika od 9. srpnja 2024. (list 19 spisa), ponuda broj 0312/12 (list 20 spisa), ponuda broj 3011/12-PR (list 21-23 spisa).
13. Brižljivo cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, kao rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra kako tužbeni zahtjev nije osnovan.
14. Iz dopisa tužitelja od 20. lipnja 2024. proizlazi da je tužitelj od tuženika zatražio svu dokumentaciju o predmetnom postupku javne nabave. Iz očitovanja tuženika na rješenje DKOM-a od 9. srpnja 2024. proizlazi kako je tuženik, očitujući se na odluku kojom je poništena njegova odluka od 14. siječnja 2013., naveo da je po njoj postupio kad je postala izvršna. Navodi kako je izabrana ponuda bila povoljnija i da je po ocjeni stručnog povjerenstva udovoljavala zahtjevima i potrebama naručitelja. Također navodi da je oprema u međuvremenu amortizirana i rashodovana.
15. Iz financijske ponude broj 0312/2012 od 3. prosinca 2012. proizlazi da je iznos ponude tužitelja bio onako kako on u tužbi tvrdi, odnosno 601.375,00 kuna, a iz ponude LAMA d.o.o. Split od 30. studenoga 2012. proizlazi da bi nabavna cijena predmetne robe bez PDV-a bila 568.748,70 kuna.
16. Iz tih je dokaza zaključiti kako su osnovane tužiteljeve tvrdnje da je postupak javne nabave proveden u siječnju 2013., da je tuženik bio naručitelj, da je u postupku kao ponuditelj sudjelovao S&T Hrvatska d.o.o. i tužitelj, da je odabran ponuditelj S&T Hrvatska d.o.o. te da je tužitelj naručitelju ponudio predmet javne nabave za iznos od 601.375,00 kuna dok bi za njega nabavna cijena te opreme bila 568.748,70 kuna.
17. Odredbom članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO) propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
18. Izmaklu korist predstavlja ono povećanje imovine koje je oštećenik po redovnom tijeku stvari opravdano mogao očekivati da će ostvariti, da nije bilo protupravne radnje štetnika koja ga je u tome spriječila.
19. Opće pretpostavke odgovornosti za štetu su: osoba odgovorna za štetu (štetnik), protupravna štetna radnja zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik), te uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Sve navedene pretpostavke moraju se ispuniti kumulativno pa ako makar jedna izostane, nema odgovornosti za štetu. U skladu s pravilima o teretu dokazivanja iz članka 219. stavka 1. ZPP-a, na tužitelju je teret dokaza da su sve pretpostavke ostvarene kumulativno.
20. Iz rješenja DKOM-a Klasa UP/II-034-02/13-01/109, URBROJ 354-02/9-23- 54 od 13. lipnja 2023. proizlazi da je odluka o odabiru Kl.406-01/12-01/21 URBROJ:
2181- 147-12-01/D.D.-12 od 14. siječnja 2013. u otvorenom postupku javne nabave broj objave 2012/S 002-0079657 predmeta nabave računalna oprema (računala zasloni i pisači) naručitelja Klinički bolnički centar Split, Split poništena te je predmet vraćen naručitelju na ponovno postupanje.
21. Iz obrazloženja rješenja DKOM-a proizlazi:
- da su u postupku dostavljene dvije ponude: tužiteljeva i ponuda S&T Hrvatska d.o.o.,
- da je naručitelj obje ponude ocijenio valjanima,
- da je kriterij odabira bila najniža cijena,
- da je DKOM zaključila kako izabrana ponuda nije ispunjavala uvjete propisane DZN i to: da obrazac troškovnika nije ispunjen u skladu sa zahtjevom naručitelja, da računala koja je odabrani ponuditelj ponudio nisu udovoljavala tehničkim (matična ploča i zaslon) ni jamstvenim uvjetima (matična ploča i pisači) iz DZN, da odabrani ponuditelj ne ispunjava uvjete iz DZN u pogledu ovlaštenja za nuđenje i prodaju opreme, da je odabrani ponuditelj katalog dostavio na engleskom jeziku bez prijevoda na hrvatski, iako je naručitelj to propisao kao neotklonjiv nedostatak ponude, te da ponuda nije utisnuta na memorandumu.
22. Iz navedenog proizlazi zaključak kako je tužitelj dokazao postojanje štetne radnje i štetnika. Naime, time što je tuženik u postupku javne nabave odabrao ponudu koja nije udovoljavala uvjetima propisanima dokumentacijom za nabavu, i koja odluka o odabiru je kasnije poništena, počinio je protupravnu radnju.
23. Međutim, da bi tužitelj dokazao osnovanost svog zahtjeva, potrebno je dokazati da su kumulativno ostvarene sve pretpostavke odštetne odgovornosti tuženika. Po stavu ovog suda, da bi tužitelj dokazao postojanje uzročne veze između štetne radnje tuženika i štete koju tužitelj trpi, tužitelj je bio dužan dokazati da je u postupku javnog nadmetanja upravo njegova ponuda udovoljavala svim uvjetima propisanima DZN.
24. U okolnostima konkretnog slučaja: kad je u postupku javne nabave sudjelovalo dvoje ponuditelja i kad je odabir jedne ponude utvrđen nezakonitim i poništen, stav je suda da se ne može automatski pretpostaviti da je ponuda drugog ponuditelja udovoljavala svim zahtijevanim uvjetima, odnosno da je ista bila valjana i da bi njen odabir zakonit.
25. Odredbama članaka 93.-100. Zakon o javnoj nabavi ("Narodne novine" br. 90/11., 83/13., 143/13., 13/14., 120/16. dalje: ZJN) koji je bio na snazi u vrijeme provođenja predmetnog postupka javne nabave, propisan je način odabira ponude, donošenje odluke o odabiru ponude, a člankom 100. stavkom 3. točkom 2. ZJN-a propisano je da javni naručitelj može nakon isteka roka za dostavu ponude poništiti postupak javne nabave ako nije dobio unaprijed određen broj sposobnih gospodarskih subjekata i/ili valjanih ponuda za sklapanje okvirnog sporazuma.
26. Zbog toga je tužitelj u ovom postupku trebao ponuditi dovoljno dokaza iz kojih bi sud nedvojbeno mogao zaključiti da postupak javne nabave ne bi bio poništen nego da bi tužiteljeva ponuda udovoljavala svim propisanim zahtjevima iz DZN. U ovom postupku tužitelj to nije niti pokušavao dokazati, a iz obrazloženja rješenja DKOM-a takav se zaključak ne može donijeti jer je predmet ocjene u tom postupku bila ponuda S&T Hrvatska d.o.o.
27. Iako je tužitelj u tužbi predložio da sud od tuženika zatraži podatke o sklopljenom ugovoru sa S&T Hrvatska d.o.o. kao i podatke o isporuci robe tuženiku, te o plaćanju iste odabranom ponuditelju, sud nije tuženiku naložio dostavu navedene dokumentacije u spis. Po ocjeni suda, iz dokaza u spisu proizlazi da je nesporno kako je tuženik sklopio ugovor o nabavi s S&T Hrvatska d.o.o. i da je taj ugovor izvršen. Stoga pribavljanje podataka od tužitelja o sklapanju ugovora sa S&T Hrvatska d.o.o., o isporuci robe tuženiku i isplati ponuditelju nije bilo potrebno jer ti dokazi po stavu suda nisu adekvatni za utvrđivanje odlučujućih okolnosti za predmet ovog spora.
28. Slijedom navedenog, sud smatra da tužitelj nije dokazao osnovu svog zahtjeva. Kako tužitelj nije dokazao osnovu, sud se nije upuštao u ispitivanje visine zahtjeva pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke.
29. Tuženik je zatražio troškove postupka, a s obzirom na tužiteljev neuspjeh u cijelosti, odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavku 1. ZPP-a.
30. Tuženik je zatražio naknadu troškova u iznosu od 50 eura na ime sudskih pristojbi na odgovor na tužbu. Prema odredbi članka 28. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) pristojba na odgovor tužbu u ovom predmetu iznosi 44,88 eura. Zbog toga je tuženiku taj iznos priznat na ime troškova postupka, dok je za više traženo tuženikov zahtjev za troškove odbijen kao neosnovan. Zbog toga je odlučeno kao pod točkama II. i III. izreke.
U Splitu 22. siječnja 2026.
Sutkinja
Ivana Hrkać
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 3. točka 3. ZPP-a (članka 467. stavka 1. ZPP-a).
DNA:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku
- u spis
