REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kžmp-5/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČĐ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog ČĐ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 15. prosinca 2025. broj Kmp-62/2025-12, u sjednici održanoj 22. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ČĐ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, optuženi ČĐ je proglašen krivim zbog kaznenog djela nasilja u obitelji, iz članka 179.a KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine, te zbog kaznenog djela prijetnje, iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci. Primjenom članka 51. KZ/11., optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca.
1.1. Na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08., a pravilno bi bilo: "na temelju članka 54. KZ/11."), optuženiku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. listopada 2025. pa nadalje.
1.2. Primjenom članka 69. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11., optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, te će trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora (s time da je navedeno da ona može trajati najdulje tri godine).
1.3. Na temelju članka 148. stavka 6. u vezi s člankom 145. stavcima 1. i 2. točkom 6. ZKP/08., optuženik je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi ČĐ putem branitelja Milorada Komadine, odvjetnika u Novom Vinodolskom, zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti te optuženiku izreći blažu kaznu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
5. Žalba je neosnovana.
6. Nije u pravu optuženi ČĐ kada se žali zbog odluke o kazni.
6.1. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
6.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku olakotnim cijenio njegovo priznanje kaznenih djela, kojim je dao doprinos bržem okončanju kaznenog postupka, dok otegotne okolnosti nisu nađene.
6.3. Nasuprot žalbenim tvrdnjama, sud prvog stupnja je pravilno vrednovao sve odlučne okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne, pri čemu olakotne okolnosti nisu podcijenjene. Premda prvostupanjski sud u okviru olakotnih okolnosti nije razmatrao optuženikovu mlađu životnu dob i dosadašnju neosuđivanost, ovime nije dovedena u sumnju pravilnost odmjerene kazne optuženiku. Naime, pored potpune neprimjerenosti tvrdnje žalitelja da je i sam optuženik povrijeđen inkriminiranim događajima te da, iako je mogao, žrtve nije fizički ozlijedio, treba imati na umu način i okolnosti počinjenja kaznenih djela, odnosno iskazanu naročitu upornost i bezobzirnost u protupravnom postupanju optuženika prema majci i polusestri, koja je dijete u dobi od devet godina. Imajući ovo u vidu, sve pravilno utvrđene olakotne okolnosti, protivno prigovorima žalitelja, ne predstavljaju natočite olakotne okolnosti zbog kojih bi bilo moguće kaznu ublažiti primjenom odredbe članka 48. KZ/11., niti se radi o takvim olakotnim okolnostima zbog kojih bi trebalo primijeniti institut djelomične uvjetne osude, odnosno uvjetne osude. Ovi instituti nisu primjereni konkretnom slučaju, a istaknutim prigovorom žalitelj neosnovano zanemaruje kako su optuženiku za oba kaznena djela utvrđene pojedinačne kazne zatvora koje predstavljaju minimume kazni propisanih za ova kaznena djela i u istima su se primjereno odrazile olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud uzeo u obzir., a jedinstvena kazna zatvora je odmjerena sukladno članku 51. stavku 2. KZ/11. Pri tomu, o optuženikovoj ovisnosti i počinjenju kaznenih djela pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti je sud prvog stupnja vodio računa prilikom izricanja sigurnosne mjere iz članka 69. KZ/11.
6.4. S obzirom na izloženo, prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, vodeći računa o međusobnom odnosu počinjenih kaznenih djela, vrsti i vremenu njihovog počinjenja, kao i o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), primjereno su utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju u trajanju jedne godine za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11. te u trajanju šest mjeseci za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11., te je opravdano optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca. Upravo izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
6.5. Zato nije osnovano blaže kažnjavanje za koje se zalaže optuženik.
7. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.
7.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 486. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.
Velika Gorica, 22. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
