REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-188/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice Vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog ČĆ zbog kaznenog djela iz članka 314. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - ispravak i 101/2017. - dalje: KZ-17.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 27. siječnja 2023. broj K-226/2020 i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 22. rujna 2025. broj Kž-215/2023-4, u sjednici održanoj 22. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog ČĆ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 27. siječnja 2023. broj K-226/2020 i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 22. rujna 2025. broj Kž-215/2023-4 osuđen je ČĆ zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz članka 314. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ-17. te je temeljem članka 314. stavka 2. KZ-17. osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine.
2. Osuđeni ČĆ je po branitelju, odvjetniku Boži Vrkiću pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, navodeći da ga podnosi iz razloga predviđenih odredbom članka 515. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024. i 72/2025. - dalje: ZKP), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „pobijanu presudu preinači na način da okrivljeniku izrekne uvjetnu osudu, podredno da istu ukine i predmet vrati Općinskom sudu u Zadru na ponovni postupak i suđenje.“.
2.1. Ujedno je predložio da se, sukladno članku 518. stavku 5. ZKP-a, donese rješenje o odgodi odnosno prekidu izvršenja pravomoćne presude, dok se ne ispita zakonitost drugostupanjske presude povodom ovog izvanrednog pravnog lijeka.
3. U skladu s odredbom članka 518. stavka 4. ZKP-a primjerak zahtjeva sa spisom dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje se pisanim podneskom od 2. prosinca 2025. broj Ksm-DO-241/2025-3 očitovalo mišljenjem da podneseni zahtjev treba odbiti kao neosnovan.
4. Navedeno očitovanje dostavljeno je osuđeniku i njegovom branitelju.
5. Zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.
6. U odnosu na razloge za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenik ističe kako su zaključci drugostupanjskog suda o olakotnim i otegotnim okolnostima u cijelosti pogrešni s obzirom da sud drugog stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti, zbog čega je stav toga suda u odnosu na izrečenu kaznu u cijelosti pogrešan i kao takav neodrživ.
6.1. Argumentirajući ovakve svoje navode osuđeni ČĆ ističe kako je on otac četvero malodobne djece i kao jedina zaposlena osoba u obitelji o njima skrbi. Izvršavanjem kazne zatvora koja mu je izrečena po drugostupanjskom sudu cijeloj bi obitelji bila ugrožena egzistencija, a ponajviše djeci koja bi ni kriva ni dužna bila izložena materijalnoj ugrozi. Osim toga ističe da se nakon počinjenog djela protiv njega nije vodio niti jedan prekršajni ili kazneni postupak, što ukazuje na to da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio olakotne i otegotne okolnosti te mu je izrekao sankciju koja je pozitivno utjecala na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, čime je, po ocjeni podnositelja zahtjeva, u cijelosti postignuta svrha specijalne prevencije.
6.2. Dakle, imajući u vidu iznesenu argumentaciju podnositelja zahtjeva, očigledno je kako on smatra da je drugostupanjskom presudom na štetu osuđenika povrijeđen zakon s obzirom da je, po njegovoj ocjeni, drugostupanjski sud u žalbenom postupku na pogrešan način cijenio sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti po prvostupanjskom sudu.
6.3. Međutim, podnositelju ovog zahtjeva valja napomenuti da prigovori koji se odnose na vrednovanje olakotnih i otegotnih okolnosti i njihovu ocjenu kod odluke o kazni ne mogu biti predmet razmatranja u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka. Naime, suprotno navodima iz zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude sud drugog stupnja, kada je odlučivao o primjerenoj kazni, kao što je ovdje bio slučaj, bio je ovlašten ocjenjivati i procjenjivati sve one okolnosti koje su, u smislu članka 47. KZ- 17., od utjecaja na izbor vrste i mjere kazne, a koje su kao takve utvrđene tijekom prvostupanjskog postupka. Pri tome osuđenik isto tako zanemaruje činjenicu da je u ovom kaznenom predmetu upravo državni odvjetnik podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se osuđeniku izrekne stroža sankcija odnosno bezuvjetna kazne zatvora.
6.4. Prema tome, potpuno je jasno da odlukom o kazni, kada je drugostupanjski sud postupao po žalbi državnog odvjetnika izjavljenoj protiv presude suda prvog stupnja i kada je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da je osuđeniku umjesto uvjetne osude izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora nisu prekoračene ovlasti koje je taj sud imao po zakonu, pa stoga nije počinjena povreda kaznenog zakona. Naime, po ocjeni ovog suda, osuđenik ovim izvanrednim pravnim lijekom, osim što pobija pravilnost ocjene drugostupanjskog suda u odnosu na utvrđene odlučne činjenice koje se odnose na olakotne i otegotne okolnosti, a što nije dopušteno, navodima iz zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude prvenstveno pokušava osporiti i ishoditi novu odluku o kaznenoj sankciji (članak 471. stavak 1. ZKP-a), a što također nije dopušteno. U tom pogledu osuđenik u potpunosti zanemaruje činjenicu da se ovim izvanrednim pravnim lijekom ne može ispitivati pravomoćna presuda u odnosu na odluku o kazni, osim ukoliko je istom prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu (članak 517. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 469. točkom 5. ZKP-a), međutim, to ovdje nije bio slučaj jer pobijanom presudom takva povreda nije počinjena.
7. Slijedom svega navedenog, budući da zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan to je isti, na temelju članka 519. ZKP-a u vezi s člankom 512. ZKP-a, trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci.
7.1. Posljedično tome, nije bilo niti uvjeta za odgodu odnosno prekid izvršavanja pravomoćne presude, u smislu odredbe članka 518. stavka 5. ZKP-a.
Zagreb, 22. siječnja 2026.
Predsjednica Vijeća:
Ileana Vinja
