Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj P-245/2024-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja 1. ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. ERP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] svi zastupani po punomoćniku Draženu Lančiću, odvjetniku u Zagrebu, Tuškanova 32 protiv tuženika 1. OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koje zastupa punomoćnik Marko Došen, odvjetnik u [adresa] radi utvrđenja postojanja stvarne služnosti prolaza i prijevoza, nakon glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2025. i nakon objave 22. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e :

I. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti prolaza i provoza prijevoznim sredstvom na teret nekretnine kčbr. [katastarska čestica] kuća i tri zgrade, dvorište i pašnjak ukupne površine 1768 m² (od čega kuća i tri zgrade površine 211 m², dvorište površine 500 m² i pašnjak površine 1057 m²) upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću (poslužna nekretnina) koja se preko kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proteže od kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 169 m², dužine 56,0 m², a širine 3,0 m² i koja je na Skici lica mjesta od 2. svibnja 2025. stalnog sudskog vještaka Zdravka Pavelića, ing. geod. koja čini sastavni dio ove presude označena crvenom debelom linijom, slovnim oznakama A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K i A te žutom šrafurom, u korist kčbr. [katastarska čestica] kuća i pašnjak ukupne površine 426 m² (od čega pašnjak površine 327 m² i kuća površine 99 m²) upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću (povlasna nekretnina) što su tuženici OR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i CR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao suvlasnici poslužne nekretnine dužni priznati i trpjeti upisom navedene stvarne služnosti u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću.

II. Tuženici OR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i CR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužni su tužiteljima ER, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], KR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i KRP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno naknaditi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.880,66 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja presude pa do isplate prema kamatnoj stopi propisanoj člankom 29 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svakog polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Pravni prednik tužitelja IR podnio je 21. travnja 2010. tužbu protiv tuženika OR, FR, CR, JR, ZR CR i BR radi utvrđenja postojanja stvarne služnosti prolaza i prijevoza preko nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika u korist nekretnine u vlasništvu prednika tužitelja kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i upisa tog prava u zemljišne knjige. U tužbi je naveo da u korist njegove nekretnine postoji pravo služnosti prolaza puta i provoza preko nekretnine tuženika uz cijelu njezinu dužinu i cca 3 metra širine sve do kuće prednika tužitelja koja se nalazi na kčbr. [katastarska čestica], a to pravo stečeno je dosjelošću i njime se prednik tužitelja koristi već 30 godina. Naglašava da je prethodni vlasnik tuženikove nekretnine pok. VR zaključio ugovor s prednikom tužitelja 18. lipnja 2020. kojim je IR dao na trajno korištenje put preko svoje nekretnine kčbr. [katastarska čestica] do nekretnine prednika tužitelja kčbr. [katastarska čestica] s time da je prethodni vlasnik od prednika tužitelja primio novčani iznos od 22.500,00 kuna za trajno ustupanje korištenja puta preko kčbr. [katastarska čestica]. Predmetna služnost nije upisana u zemljišne knjige, a kako s nasljednicima pokojnog VR prednik tužitelja nije sporazumno upisao pravo služnosti u zemljišnu knjigu te kako ima pravni interes utvrditi postojanje stvarne služnosti, prednik tužitelja predložio je da sud donese presudu kojom će utvrditi postojanje prava stvarne služnosti prolaza i provoza prijevoznim sredstvom preko kčbr. [katastarska čestica] (kčbr. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] u površini od 1768 m² po cijeloj dužini i cca 3 metra širine sve u korist nekretnine u vlasništvu prednika tužitelja oznake kčbr. [katastarska čestica] te da se obvežu tuženici na izdavanje tabularne isprave podobne za upis prava navedene služnosti u zemljišnim knjigama koju će u suprotnom zamijeniti presuda. Uz tužbu prednik tužitelja dostavio je izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], posjedovni list broj 53, ugovor zaključen između VR i IR **.**.2002., kopiju katastarskog plana, potvrdu od 10. veljače 2002. i pismo tužitelja upućeno tuženicima s potvrdom o primitku pošiljke.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su osporili tužbeni zahtjev u cijelosti. Osporavaju da bi njihov pravni prednik pokojni VR zaključio ugovor kako to navodi prednik tužitelja i da bi imao pravo služnosti prolaza i provoza preko nekretnine tuženika do svoje kuće na kčbr. [katastarska čestica]. Tvrde da nisu imali saznanja da je pokojni VR od prednika tužitelja primio novac i smatraju da je prednik tužitelja iskoristio teško zdravstveno i životno stanje VR kako bi istog prevario i privolio na sklapanje ugovora i potpisivanje potvrde da je primio novac. Tvrde da potpisi na ugovoru i potvrdi nisu identični i da je moguće da su krivotvoreni. Ističu kako je prednik tužitelja bespravno otuđio dio susjedne nekretnine. S obzirom na navedeno predlažu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka. Uz odgovor na tužbu tuženici su dostavili medicinsku dokumentaciju za pok. VR.

3. Prednik tužitelja nije osporio da je pok. VR bio lošeg zdravstvenog stanja, ali da njegova bolest nije utjecala na njegovu sposobnost rasuđivanja, a osobito stoga što potvrda i ugovor koje tuženici osporavaju potječu iz veljače odnosno lipnja 2002., a VR umro je nakon toga protekom više od godine dana. Smatra da je pokojni VR, iako teško bolestan, bio potpuno svjestan sadržaja spornih dokumenata kao i njihovih posljedica. U odnosu na potpise pok. VR na potvrdi odnosno ugovoru prednik tužitelja isticao je da su isti ovjereni od strane javnog bilježnika što znači da je javni bilježnik potvrdio da je upravo VR u njegovoj nazočnosti potpisao potvrdu odnosno ugovor. Prednik tužitelja tvrdi da je više od 20 godina izvršavao sadržaj služnosti čije utvrđenje traži što je potvrdio pok. VR u ugovoru od 18. lipnja 2002. Tuženici nisu bili ni vlasnici ni posjednici nekretnine na teret koje se traži utvrđenje prava služnosti, već je to bio pok. VR te je samo on, a nikako tuženici mogao znati je li prednik tužitelja izvršavao sadržaj prava služnosti. Kao dokaz postojanja puta čija služnost je predmet ovog postupka prednik tužitelja u spis je dostavio zahtjev upućen Općini Karlobag 28. kolovoza 2003. kojim korisnici puta VR, PR, LR i prednik tužitelja traže asfaltiranje puta te odgovor Općine Karlobag od 4. rujna 2003. Prednik tužitelja naveo je kako su predmetni put napravile i održavale upravo navedene osobe, a isti je i osvijetljen od strane lokalne samouprave. Zaključno, prednik tužitelja naveo je da nisu osnovani navodi tuženika da prednik tužitelja ima prilaz do svoje nekretnine iz razloga što u stvarnosti postoji samo pješački prolaz po stepenicama, ali ne i kolni put. Naime, u slučaju sudskog osnivanja služnosti - osnivanja nužnog prolaza bitno je da do povlasne nekretnine nema druge ili druge prikladne veze do javnog puta, međutim prednik tužitelja ne zahtijeva donošenje konstitutivne odluke suda o osnivanju prava služnosti, već samo deklaratorno utvrđenje da služnost već postoji i to na temelju zakona - dosjelosti i na temelju pravnog posla, a u kojem slučaju je bitan način posjedovanja odnosno izvršavanja služnosti u proteklih 30 godina odnosno sadržaj ugovora kojeg su zaključili prednik tužitelja i pok. VR.

4. Na ročištu održanom 21. ožujka 2012. prednik tužitelja u spis je predao izjavu ĐR kojom isti daje suglasnost da se površina od 6 m² njegove nekretnine kčbr. [katastarska čestica] koristi za potrebe postojećeg puta odnosno donjeg dijela terena zavoja koji se nalazi na istočnoj strani do kčbr. [katastarska čestica], a koji će i dalje služiti za nesmetano odvijanje prometa i provoz većih kamiona, a za potrebe ostalih vlasnika nekretnina.

5. U podnesku od 24. rujna 2012. tuženici su naveli da je prednik tužitelja trebao predložiti pozivanje Republike Hrvatske na miješanje u ovoj parnici s obzirom da je kčbr. [katastarska čestica] opterećena založnim pravom za korist Republike Hrvatske. Ističu da su neosnovani navodi prednika tužitelja da je pravo prolaza stekao dosjelošću i pravnim poslom. U odnosu na sporni ugovor od 18. lipnja 2002. tuženici su naveli da isti ne može biti pravni temelj za stjecanje prava služnosti iz razloga jer nema sve karakteristike ugovora, a posebno nema clausule intabulandi. Osim toga tuženici smatraju da javni bilježnik nije ni bio ovlašten objašnjavati strankama sadržaj ugovora već je isti "samo rutinski ovjerio" pa prema tome tuženici smatraju da prednik tužitelja ugovorom ništa ne dokazuje. Tvrde da je prisiljavao pok. VR od samog dolaska u [adresa] tako da je ovaj živio u strahu od njega. Također u odnosu na potvrdu od 10. veljače 2022. smatraju da ista nema pravnog učinka jer ju je također svojom rukom pisao prednik tužitelja, a ista nije čak ni ovjerena po javnom bilježniku. Osim toga prednik tužitelja nije sudu dostavio original te potvrde zbog čega tuženici sumnjaju u njezinu vjerodostojnost.

6. Rješenjem suda poslovni broj P-239/2010-15 od 29. kolovoza 2018. utvrđen je prekid postupka zbog smrti prednika tužitelja te je odlučeno da će se postupak nastaviti kada njegovi nasljednici preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine.

7. Rješenjem suda poslovni broj P-239/2010-19 od 11. rujna 2019. pozvani su nasljednici pok. IR - ER, KR i ERP da preuzmu postupak u ovoj pravnoj stvari.

8. Rješenjem suda poslovni broj P-109/2022-2 od 29. kolovoza 2022. utvrđen je prekid postupka u odnosu na tuženu FR zbog smrti iste te je odlučeno da će se postupak nastaviti kada nasljednici preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog suprotne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine.

9. Rješenjem suda poslovni broj P-109/2022-5 od 24. travnja 2023. pozvani su nasljednici pokojne FR - GR i AR da preuzmu postupak u ovoj pravnoj stvari.

10. Podneskom od 3. srpnja 2023. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev i predložili donošenje presude kojom će sud utvrditi postojanje prava stvarne služnosti prolaza i provoza prijevoznim sredstvom na teret nekretnine kčbr. [katastarska čestica] kuća i tri zgrade, dvorište i pašnjak ukupne površine 1768 m² upisane u k. o. [katastarska općina] (poslužna nekretnina) i to po cijeloj dužini kojom ista graniči s kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u širini cca 3 m² u korist kčbr. [katastarska čestica] kuća i pašnjak ukupne površine 426 m² upisane u k. o. [katastarska općina] (povlasna nekretnina) što su tuženici OR i CR kao suvlasnici poslužne nekretnine dužni priznati i trpjeti upisom navedene stvarne služnosti u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću, a u odnosu na tuženike GR, HR, JR, ZR i BR tužitelji su povukli tužbeni zahtjev.

11. Rješenjem suda poslovni broj P-245/2024-24 od 22. travnja 2025. utvrđeno je da je tužba tužitelja povučena u odnosu na tuženike GR, HR, JR, ZR i BR.

12. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokazni postupak tijekom kojeg je izvršen uvid u materijalnu dokumentaciju u spisu: izvadak iz zemljišne knjige (list 6 i 7 spisa), posjedovni list (list 8 spisa), ugovor zaključen između VR i IR **.**.2002. (list 9 spisa), kopiju katastarskog plana (list 10 i 11 spisa), potvrdu od 10. veljače 2002 (list 12 spisa), dopis tužitelja s potvrdama o primitku pošiljke (list 13 - 15 spisa), molbu Općini Karlobag od 27. kolovoza 2003. (list 35 spisa), odgovor Općine Karlobag na zamolbu (list 36 spisa), fotografije lica mjesta (list 39 i 40 spisa), izjave ĐR (list 42 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 85 - 88 spisa) i tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora od 18. lipnja 2002. iz predmeta ovog suda poslovni broj P-5/2025 (list 131 - 133 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka LR, ČR, ŽR, JR, NR, UR i ĆR te dokaz saslušanjem tužiteljica ER i ERP. Proveden je očevid radi identifikacije sporne nekretnine u prisutnosti stalnog sudskog vještaka geodetske struke.

13. Sudski vještak je na licu mjesta identificirao nekretnine kčbr. [katastarska čestica] (povlasna nekretnina) i kčbr. [katastarska čestica] (poslužna nekretnina) u k. o. [katastarska općina] i utvrdio da je pristup garaži i nekretnini kčbr. [katastarska čestica] prijevoznim sredstvom moguć isključivo makadamskim putem s javnog dobra kčbr. [katastarska čestica] preko kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika i dijelom preko pomorskog dobra. Pristup vozilom s kčbr. [katastarska čestica] nije moguć zbog značajne visinske razlike, postojanja stepenica te kamenitog i neuređenog terena, iako postoji pješačka veza u točkama 126 i 127 (prikazane na skici lica mjesta) širine 5,5 m. Garaža se nalazi djelomično na pomorskom dobru, a djelomično na kčbr. [katastarska čestica], nije evidentirana u katastarskom ni zemljišnoknjižnom operatu te je zbog konfiguracije terena moguće ući u nju vozilom samo s jugozapadne strane. Sudski vještak je naknadno izradio skicu i fotografije lica mjesta. Na skici lica mjesta slovnim oznakama A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K i A sudski vještak prikazao je služnost u vidu pristupnog puta preko kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika u površini od 169 m², dužine 56 m i širine 3 m. U naravi to je makadamski put koji se proteže od Jadranske magistrale DC-8 do pomorskog dobra na kčbr. [katastarska čestica]. Sudski vještak je istaknuo da je u garažu tužitelja moguće pristupiti jedino pokazanim putem od strane tužitelja preko kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika te da sa kčbr. [katastarska čestica] nije moguć pristup prijevoznim sredstvom na kčbr. [katastarska čestica]. Na skici lica mjesta sudski vještak prikazao je alternativni put od kčbr. [katastarska čestica] do pomorskog dobra po istočnoj granici kčbr. [katastarska čestica] uz među susjedne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je predložen od strane tuženika s time da je sudski vještak izričito naveo da nije moguć pristup prijevoznim sredstvom s kčbr. [katastarska čestica] u smjeru juga paralelno sa zapadnom međom kčbr. [katastarska čestica] zbog visinske razlike i neuređenog kamenitog dvorišta.

14. Tužitelji su prigovorili nalazu i mišljenju sudskog vještaka u odnosu na alternativni put predložen od strane tuženika navodeći kako je sudski vještak naveo da zbog visinske razlike i neuređenog kamenitog dvorišta tzv. alternativni put nije moguć da bi potom isti taj put prikazao na skici lica mjesta. S obzirom na navedeno tužitelji su predložili da sudski vještak izričito navede je li alternativni put koji je po prijedlogu tuženika prikazao na skici lica mjesta moguće izvesti uzimajući u obzir navedene visinske razlike i kamenito dvorište. Dodatno tužitelji ističu da čak i kada bi postojala mogućnost alternativnog puta, to je u ovom postupku suvišno utvrđivati jer predmet ovog postupka nije osnivanje nužnog prolaza, već utvrđenje postojanja stvarne služnosti puta preko nekretnine u vlasništvu tuženika kako je prikazana u skici lica mjesta i označena crvenom linijom i slovnim oznakama A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K i A te žutom šrafurom, i to temeljem dosjelosti odnosno savjesnim posjedovanjem prava služnosti zakonom određeno vrijeme, na valjanom pravnom temelju (dopuštenje i suglasnost prednika tuženika). Dakle čak i kada bi se utvrdilo postojanje alternativnog puta, isto ne utječe na postojanje ranijeg prava služnosti. Tužitelji nemaju primjedbi na skicu lica mjesta na kojoj je prikazana služnost puta na dijelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kao poslužne nekretnine) u korist povlasne nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te su podneskom od 18. kolovoza 2025. uredili tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

15. Svjedok LR iskazao je da je zajedno s tužiteljima suvlasnik kčbr. [katastarska čestica] na kojoj se nalazi dvojna kuća s okućnicom pri čemu je lijevi dio u vlasništvu tužitelja, a desni u njegovu vlasništvu. Prilaz kući koristi se zajednički dok je garaža u vlasništvu tužitelja i služi njima. Kada dolazi automobilom, do nekretnine dolazi isključivo putem koji prolazi preko kčbr. [katastarska čestica] te se parkira ispred garaže ili na ravnom dijelu između točaka 109 i 130 prikazanih na skici lica mjesta sudskog vještaka, a nitko mu to nikada nije branio. Taj put koristi se za prolaz vozilima i pješice od pamtivijeka, uključujući i vrijeme gradnje kuće 1970-ih godina kada se tuda dovozio građevinski materijal. Bivši vlasnik susjedne nekretnine VR nikada nije branio prolaz niti postavljao zapreke, a put je uvijek bio otvoren bez ograde ili zabrana. Stepenice su se koristile isključivo za pješački pristup dok drugog puta za dolazak automobilom do nekretnine nema. Svjedok navodi da su on, IR i VR više puta od Općine tražili asfaltiranje puta koji su povremeno sami popravljali. Put su koristili i gosti i prijatelji tužitelja koji su dolazili automobilima bez ikakvih zapreka. Na početku puta nekada je postojala pomična rampa koja nije bila zaključana te ju je svjedok po potrebi pomicao. Tuženici mu nikada nisu branili prolaz vozilom, niti su mu ikada osporavali korištenje tog puta.

16. Svjedokinja ČR, kćerka 1. tuženika navela je da je s roditeljima počela živjeti u kući pokojnog strica VR 2003. dok su ranije živjeli oko 300 metara dalje te su strica posjećivali pješice i automobilom koristeći sporni put kojim su se vozili i radi prijevoza sijena za potrebe OPG-a. Ističe da rampa na spornom putu prije nije postojala te da ju je njezin otac postavio 2019. radi ograđivanja dvorišta koje smatraju svojim posjedom zajedno sa stupićima za buduću ogradu. Navodi da tužiteljice prije 2019. nije poznavala te da ih nikada nije vidjela da automobilima koriste sporni put osim jednoga slučaja 2021. ili 2022. kada je kombi porušio stupiće i parkirao ispred kuće. Tvrdi da prilikom gradnje kuće tužitelja nije vidjela kamione s materijalom budući da je rođena 1989. Navodi da je garaža na kčbr. [katastarska čestica] već postojala kada su se 2003. preselili u Jurinu kuću. Dodaje da se sjeća kako je LR u nekoliko navrata tražio dopuštenje njezina oca za prolaz kamionom spornim putem što otac nije dopustio, ali je majka svjedokinje to jednom prilikom odobrila.

17. Svjedok ŽR navodi da poznaje tuženika cijeli život, dok tužitelje ne poznaje. Kao zaposlenik društva „Crno Vrilo“ dovozio je vodu 1. tuženiku, ali kamionom nikada nije silazio spornim prolazom, već je vozilo ostavljao na magistrali jer je prolaz bio preuzak i opasan za kamion. Spornim prolazom kretao se samo pješice, dok zna da je tuženik tim putem dolazio automobilom do svoje kuće. Ističe da nikada nije vozio vodu vlasnicima kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], već isključivo tuženiku i vlasnici kuće na kčbr. [katastarska čestica]. Dodaje da ni prilikom pokušaja ispumpavanja septičke jame nije korišten sporni prolaz te da na tu lokaciju dolazi tek od 2012.

18. Svjedokinja JR navodi da je sestra 1. i 2. tuženika te da od 1976. živi u [adresa], ali je redovito dolazila u roditeljsku kuću u [adresa] osobito dok je tamo živio njezin brat VR do smrti 2003. Ističe da se sjeća IR te da su odnosi između njega i VR bili loši od 2001. nakon što je VR optužen od strane Franjine supruge za krađu zbog čega VR nije dopuštao obitelji IR dolazak automobilima. Navodi da VR nikada nije spominjao da bi s IR zaključio ikakav ugovor te smatra da potpisi na predočenim dokumentima nisu Jurini. Svjedokinja navodi da nije vidjela gdje su članovi obitelji IR parkirali vozila niti je svjedočila izvođenju građevinskih radova na njihovoj kući. Smatra da sporni put postoji više od sto godina, da pripada njihovoj parceli i vodi do kuće, a dalje prema pomorskom dobru. Navodi da su stepenice prema kući tužitelja izgrađene kasnije dok su ranije do kuće dolazili s druge strane. Dodaje da nakon Jurine smrti nije zaprimila nikakvu korespondenciju od odvjetnika obitelji IR.

19. Svjedok NR iskazuje da je sporni prolaz koristio isključivo pokojni VR te da nikada nije vidio tužitelje da tim putem prolaze automobilima ili dovoze materijal. Navodi da su tužitelji materijal za gradnju dovozili sa zapadne strane preko kčbr. [katastarska čestica] gdje su se kamioni parkirali, a materijal se dalje prevozio tačkama putom na kojem su kasnije izgrađene stepenice. Ističe da se tužitelji godinama parkiraju na kčbr. [katastarska čestica] gdje se parkiraju i drugi susjedi te da je doktor E prigovarao tužiteljima zbog parkiranja jer mu smeta izlazak iz garaže. Svjedok navodi da nikada nije vidio obitelj IR niti druge osobe da koriste sporni prolaz za dolazak automobilima do njihove kuće ni za vrijeme života VR niti kasnije. Smatra da tužiteljica ima mogućnost parkiranja i pristupa garaži s gornje strane odnosno preko prostora gdje je izgrađena terasa i stepenice. Navodi da je tužiteljica tijekom rata izgradila prostor nalik garaži na pomorskom dobru, da su kasnije postavljena prava garažna vrata te da je zbog tih radova dolazila inspekcija.

20. Svjedok UR iskazuje da ne poznaje stranke postupka te da je u listopadu 2021. izradio privatno grafološko vještačenje na zahtjev 1. tuženika odnosno njegove kćeri ČR. Na analizu su mu dostavljene preslike spornih dokumenata (potvrda iz 2002., ugovor iz 2002. i zamolba Općini iz 2003.) te nesporni potpisi VR iz razdoblja od 1978. do 2001. pri čemu izvornici spornih dokumenata nisu bili dostavljeni. Zaključio je da potpis na potvrdi i potpis na ugovoru vrlo vjerojatno nisu potpisi VR dok je potpis na zamolbi Općini vjerojatno njegov. Naveo je da su zaključci izraženi u stupnju vjerojatnosti, sukladno pravilima struke, te da vremenska razlika u nastanku potpisa može imati utjecaj, ali se ocjenjuje zajedno s drugim grafološkim kriterijima. Istaknuo je da je njegov zadatak isključivo stručna analiza autentičnosti potpisa, da materijal i nalaz dostavlja naručitelju te da postupa objektivno i nepristrano, ne ulazeći u meritum spora.

21. Svjedokinja ĆR iskazuje da je u Barić dragu dolazila od 1980-ih godina otkako je obitelj IR počela graditi kuću, te da se građevinski materijal tada dovozio spornim prolazom kojim su se redovito koristili automobili. Navodi da su IR i njezin suprug godinama popravljali i nasipavali taj put kako bi bio prohodan, da je istim putem dolazila i cisterna s vodom te da nikada nije bilo zapreka ni zabrana prolaza. Ističe da su IR i VR bili u dobrim odnosima, da nikada nije čula za svađu niti zabranu korištenja puta te da je VR podržavao ideju asfaltiranja. Prema njezinim saznanjima postojao je dogovor između IR i VR da se put koristi bez problema što se nastavilo i nakon Jurine smrti. Svjedokinja navodi da su gosti tužitelja dolazili automobilima, da su tužitelji koristili garažu ispod terase, a ostali su parkirali u blizini kuće LR, te da je za vrijeme njezinih boravaka ondje nije bilo nikakvih sporova ili prigovora vezanih uz sporni put.

22. Tužiteljica ER navodi da je sa sestrom počela graditi kuću oko 1980. te da je kuća građena do 2002. pri čemu je sav građevinski materijal dovožen spornim putem. Ističe da korištenje tog puta nikada nije bilo sporno jer su ona i njezina obitelj bili u vrlo dobrim odnosima s pokojnim VR koji je živio sam i kojega su pomagali u svakodnevnom životu. Sporni put koristili su kontinuirano i za gradnju, svakodnevni dolazak automobilom i parkiranje u garaži izgrađenoj do 2002.. Navodi da su ona i njezina sestra zemljište kupile od Općine Gospić krajem 1970-ih, a prilazni put su same održavale nasipavanjem i popravljanjem. Tužiteljica navodi da je VR sam predložio sklapanje pisanog sporazuma o korištenju puta upozorivši da bi u budućnosti mogli nastati problemi jer je put uknjižen na njega. Ističe da je ona osobno sastavila ugovor koji su njezin suprug i VR potpisali i ovjerili kod javnog bilježnika te da je VR isplaćen iznos od 22.500,00 kuna o čemu postoji i pisana potvrda. Naglašava da do 2013. nije bilo nikakvih problema s korištenjem puta, niti zabrana prolaza. Problemi su započeli nakon doseljenja 1. tuženika u Jurinu kuću kada joj je zabranjen prolaz pješice i automobilom te su postavljene fizičke prepreke, uključujući rampu i stupiće. Navodi da je zbog tih zabrana prestala iznajmljivati sobe gostima. Ističe da je i prije i poslije sklapanja sporazuma koristila put nesmetano kao i drugi susjedi, uključujući ĐR i kasnijeg kupca njegove kuće. Navodi da su od Općine zajedno s drugim susjedima više puta tražili asfaltiranje spornog puta. Tužiteljica smatra da joj se korištenje spornog puta oduvijek podrazumijevalo te da se zbog dugogodišnjeg nesmetanog korištenja nikada nije obraćala tuženiku radi sklapanja dodatnog ugovora.

23. Tužiteljica ERP iskazuje da je pokojni VR parkirao na mjestu označenom na fotografiji broj 4 odakle se spuštao na plažu i gdje su koristili izvor za vodu. Navodi da su ona i njezini roditelji oduvijek koristili sporni prolaz te da su do garaže dolazili dijelom puta označenim na fotografiji broj 4 (F–G) i nastavkom puta po pomorskom dobru (fotografija 5). Sjeća se da je prostor ispred garaže betoniran dok je bila dijete i da tada nije bilo drugog pristupa bagerom. Potvrđuje da su njezin otac i VR potpisali ugovor o korištenju puta te da su mu pomagali dok je bio bolestan. Ističe da su sporni prolaz koristili nesmetano dok je VR bio živ. Navodi da je 1. tuženik postavio rampu, a njegova kćerka stupiće koje je ona uklonila kako bi odvezla smeće. Prvi put je tada imala kontakt s tuženikom i njegovom kćerkom. Navodi da ne pamti kada je izgrađen zid između točaka 126 i 127, ali zna da ga je radio K po imenu O. Plažu je betonirao njezin otac. Naglašava da su uvijek imali slobodan prolaz dok VR nije umro.

24. Tužena CR, sestra 1. tuženika iskazuje da je njezin brat VR 1963. proširivao sporni put kako bi došao do svoje parcele i započeo gradnju kuće 1964., a put su koristili isključivo članovi njezine obitelji. Spominje kameni zid kod točke G na fotografiji broj 4 koji je VR postavio da materijal ne bi klizio dolje, a zid je stajao do 1999. i kasnije je srušen. Navodi da je VR zabranjivao prolaz tim putem. Od 1980. nije sigurna što se događalo, vjeruje da su tužitelji tada gradili kuću. Živjela je u [adresa] od 1980., ali je redovito dolazila u roditeljsku kuću udaljenu oko 1,5 km i kod brata VR. Smatra da su VR i obitelj ER možda u početku bili dobri jer je VR davao vodu i struju, ali kasnije nisu bili u dobrim odnosima jer su ga prijavili policiji. VR joj nikada nije spomenuo da je s IR potpisao dokument ili prodao put. Tvrdi da VR nije trebao novac jer je imao prihode od prodaje janjaca i kokoši te kasnije mirovinu. Zadnjih godina života dolazila je kod VR 2-3 puta mjesečno, a sestra češće. Nikada nije vidjela članove obitelji ER da koriste sporni put i tvrdi da osim njezine obitelji nitko nije prolazio tim putem. Nakon Jurine smrti, brat OR joj je pokazao ugovor, ali VR o tome nije pričao. Tijekom boravka u Jurinoj kući nije vidjela da VR odlazi u kuću ER. Boravila je i spavala u Jurinoj kući po desetak dana. Roditelji su dolazili u Jurinu kuću, ali ondje nisu živjeli. Ističe da je ĐR dolazio do svoje kuće spornim putom do pola puta, a ponekad ostavljao auto na proširenju. Nikada nije vidjela ER i SR da autom prolaze spornim putom. ĐR je vjerojatno koristio put i pješke. VR joj je spomenuo da ga je IR pitao nešto vezano za izvor, ali ne zna detalje. Naglašava da je zemljište na kojem je VR izgradio kuću bilo njihovo dvorište. Tijekom posjeta Jurinoj kući nije primijetila dolazak turista kod tužitelja. VR je strogo kontrolirao tko koristi sporni put i nije dopuštao drugima da koriste taj put osim obitelji. Nije znala za bilo kakve probleme u vezi s korištenjem puta dok je VR bio živ.

25. Tuženici su u spis dostavili presudu Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-8241/2004 od 18. veljače 2009. koja potvrđuje da je pravni prednik tužitelja izgradio garažu na pomorskom dobru 1999. i betonirao prilaz između 1999. i 2004. te je istome naloženo rušenje. U spis je priložen i nalaz sudskog vještaka građevinske struke Jurice Ropuš o pristupnom putu koji je utvrdio da postoji tehnička mogućnost izgradnje alternativnog pristupnog puta uz istočnu granicu čestice 2140. Razlika u visini između asfaltiranog javnog puta i pomorskog dobra iznosi 12,3 % nagiba što je prihvatljivo za lokalni pristupni put. Planirana širina puta je 3,0 m što odgovara standardima za ovakve terene. Građevinski se nagib može izvesti uz oblikovanje terena, eventualne potpornje i osiguranje odvodnje. Predloženi alternativni put počinje s postojećeg javnog puta čime je osiguran tehnički valjan i funkcionalan pristup nekretnini. Postoje više izvedbenih rješenja, uključujući korekciju nagiba, nasipanje ili armirano-betonske elemente. Također je utvrđeno da predloženi alternativni put započinje izravno s postojećeg javnog puta (k. č. [katastarska čestica]) čime se ostvaruje tehnički valjan i funkcionalan pristup predmetnoj nekretnini.

26. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su dosjelošću stekli služnost prolaza i provoza u korist njihove nekretnine katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra na teret nekretnine tuženika katastarske čestice broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužnog dobra koja služnost ide pravcem označenim slovnim oznakama A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K i A ukupne površine 426 m² koji je prikazan na skici lica mjesta sudskog vještaka Zdravka Pavelića, ing. geod. te da su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelji temeljem presude uknjiže služnost u zemljišnim knjigama na teret poslužne nekretnine katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

27. Na osnovu svih provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

28. Iz provedenog postupka proizlazi da među strankama nije sporno da su tužitelji vlasnici nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dok su tuženici OR i CR suvlasnici nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

29. Stalni sudski vještak geodetske struke Zdravko Pavelić na skici lica mjesta jasno i precizno označio je sporni put - služnost prolaza i provoza - slovnim oznakama A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K i A ukupne površine 169 m², dužine 56 m i širine 3 m, crvenom linijom i žutom šrafurom. Nije sporno da se taj put proteže od javnog dobra - magistralne ceste kčbr. [katastarska čestica] paralelno s kčbr. [katastarska čestica], potom skreće prema zapadu uz južnu granicu kčbr. [katastarska čestica], prelazi na pomorsko dobro i završava na granici kčbr. [katastarska čestica].

30. Nije sporno da je predmetni put u naravi makadamski put koji je fizički izveden i jasno vidljiv na terenu. Nije sporno da se na kčbr. [katastarska čestica], dijelom i na pomorskom dobru, nalazi garaža tužitelja. Nije sporno da je, zbog konfiguracije terena i znatne visinske razlike, u garažu moguće ući vozilom isključivo s jugozapadne strane odnosno isključivo putem koji prolazi preko kčbr. [katastarska čestica]. Nije sporno da se garaža konstruktivno veže uz obiteljsku kuću tužitelja i čini terasu na katu kuće.

31. Nije sporno da se sa sjeverne strane garaže nalaze stepenice koje vode prema kčbr. [katastarska čestica] - javnom dobru te da one služe isključivo pješačkom pristupu. Nije sporno da je sudski vještak izričito i nedvosmisleno utvrdio kako nije moguć kolni pristup garaži i nekretnini tužitelja s kčbr. [katastarska čestica] kao ni s drugih pravaca zbog visinske razlike, stepenica i kamenitog, neuređenog terena. Nije sporno da alternativni pravci koje su sugerirali tuženici nisu prohodni ni za vozila, a pojedini nisu prohodni ni pješice.

32. Sporno je, međutim, postoji li u korist kčbr. [katastarska čestica] stvarna služnost prolaza i provoza preko kčbr. [katastarska čestica] stečena dosjelošću ili pravnim poslom.

33. Sporno je jesu li tužitelji sporni put koristili kontinuirano i nesmetano u svojstvu nositelja prava služnosti kroz zakonom propisano vrijeme.

34. Sud je iskaze tužiteljica ER i ERP kao i iskaze svjedoka ĆR i LR prihvatio kao logične, uvjerljive i istinite jer su isti međusobno suglasni, dosljedni te se u potpunosti podudaraju s ostalim provedenim dokazima, a osobito s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka geodetske struke i materijalnom dokumentacijom u spisu. Iz njihovih iskaza proizlazi da do smrti VR nije bilo nikakvog protivljenja korištenju spornog puta za kolni pristup katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] što potvrđuje i činjenica da su zapreke postavljene tek nakon njegove smrti.

34.1. Iskazi tužiteljica su vremenski kontinuirani i obuhvaćaju razdoblje od početka gradnje obiteljske kuće na kčbr. [katastarska čestica] početkom 1980-ih godina pa sve do nastanka spora nakon smrti VR. Tužiteljice su detaljno, kronološki i bez proturječja opisale način na koji se sporni put koristio za dovoženje građevinskog materijala, svakodnevni dolazak osobnim vozilima, korištenje garaže te dolazak gostiju pri čemu su njihovi iskazi međusobno sukladni i nadopunjuju se u bitnim činjenicama. Posebno je značajno da su tužiteljice jasno i dosljedno navele kako za cijelo vrijeme života pokojnog VR nikada nije bilo osporavanja, zabrana niti postavljanja fizičkih prepreka na spornom putu što je sud ocijenio vjerodostojnim i u skladu s dugotrajnim i nesmetanim izvršavanjem sadržaja služnosti.

34.2. Sud je iskaze tužiteljica cijenio i kao životno uvjerljive jer proizlazi da bi bez postojanja kolnog pristupa preko kčbr. [katastarska čestica] gradnja kuće, izgradnja i korištenje garaže te dugogodišnje svakodnevno korištenje nekretnine bili praktično nemogući. Ova okolnost potvrđena je nalazom sudskog vještaka koji je nedvojbeno utvrdio da zbog konfiguracije terena i visinskih razlika ne postoji drugi mogući kolni pristup katastarskoj čestici broj [katastarska čestica].

34.3. Iskaz svjedokinje ĆR sud je prihvatio kao posebno vjerodostojan jer se radi o osobi koja nema nikakav pravni ni osobni interes za ishod spora, a njezin iskaz je spontan, jasan i detaljan. Svjedokinja je potvrdila da se sporni put koristio za dovoženje građevinskog materijala, dolazak vozila, cisterni s vodom te da su IR i VR Maras zajednički održavali i popravljali taj put. Njezin iskaz u cijelosti potvrđuje navode tužiteljica o dobrim odnosima između IR i VR kao i o nepostojanju zabrana ili sukoba oko korištenja puta za vrijeme Jurina života što sud smatra posebno relevantnim jer dolazi od treće, nepristrane osobe.

34.4. Sud je kao vjerodostojan i istinit cijenio iskaz svjedoka LR, suvlasnika kčbr. [katastarska čestica] koji je neposredno koristio sporni put i imao neposredna saznanja o njegovoj funkciji i načinu korištenja. Njegov iskaz je precizan, dosljedan i utemeljen na dugogodišnjem osobnom iskustvu. Svjedok je jasno naveo da se do kuće i garaže dolazilo isključivo spornim putem, da je isti korišten „od pamtivijeka“, da nikada nije bio ograđen niti zaključan te da korištenje puta nije bilo osporavano od strane pokojnog VR. Posebno je značajno što je svjedok naveo da su i drugi susjedi koristili isti put te da su zajedno s IR i VR od Općine tražili asfaltiranje što je sud ocijenio kao snažan indikator postojanja općeg uvjerenja o legitimnosti i trajnosti korištenja tog puta.

34.5. Pritom sud ističe da su iskazi tužiteljica i imenovanih svjedoka u skladu i s objektivnim činjenicama utvrđenim očevidom na licu mjesta iz kojih proizlazi da je sporni put jedina realna i funkcionalna kolna veza povlasne nekretnine s javnom cestom. Suprotno tome, iskazi svjedoka koje su predložili tuženici sud je cijenio s oprezom jer su dijelom kontradiktorni, dijelom temeljeni na posrednim saznanjima ili su opterećeni bliskim rodbinskim odnosima s tuženicima, a u pojedinim dijelovima nisu u skladu s nalazom sudskog vještaka niti s fizičkim stanjem terena.

34.5. Slijedom navedenog, sud zaključuje da su iskazi tužiteljica ER i ERP te svjedoka ĆR i LR uvjerljivi, međusobno suglasni i potvrđeni ostalim dokazima zbog čega ih sud prihvaća kao istinite i na njima temelji svoje činjenične zaključke o dugotrajnom i nesmetanom korištenju spornog puta u svojstvu prava stvarne služnosti.

35. Sud nije prihvatio iskaze tužene CR i svjedokinje ČR kao životne, uvjerljive i vjerodostojne jer iste ocjenjuje pristranima, nedosljednima i suprotnima ostalim provedenim dokazima, kako osobnim, tako i objektivnim, te pravilima logičnog zaključivanja. Prije svega, sud je uzeo u obzir da su obje navedene osobe u bliskom krvnom srodstvu s tuženikom OR, CR je njegova sestra dok je ČR njegova kćerka zbog čega sud smatra da imaju izravan osobni i imovinski interes u ishodu ovog postupka. Uspjeh tuženika u parnici, odnosno neuspjeh tužitelja, neposredno bi pogodovao njihovoj obitelji zadržavanjem potpune kontrole nad nekretninom kčbr. [katastarska čestica] bez ikakvog tereta služnosti što njihovim iskazima daje obilježje subjektivne zainteresiranosti. Iako sama činjenica srodstva ne isključuje automatski vjerodostojnost iskaza, sud ih je dužan cijeniti s pojačanim oprezom, osobito kada nisu potkrijepljeni drugim dokazima.

35.1. Sud je nadalje utvrdio da se iskazi CR i ČR ne podudaraju s iskazima tužiteljica ER i ERP, kao ni s iskazima svjedoka ĆR i LR koje je sud prihvatio kao vjerodostojne. Dok tužiteljice i navedeni svjedoci suglasno i dosljedno navode da se sporni put koristio desetljećima za kolni pristup kčbr. [katastarska čestica] bez ikakvih zabrana ili zapreka za života pokojnog VR, CR i ČR tvrde suprotno i to bez uvjerljivog objašnjenja kako je u tom slučaju bila moguća gradnja kuće, izgradnja garaže te dugogodišnje korištenje nekretnine što sud ocjenjuje nelogičnim i neživotnim.

35.2. Iskazi CR i ČR dodatno su u suprotnosti i s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka geodetske struke koji je izričito utvrdio da ne postoji drugi mogući kolni pristup garaži i nekretnini tužitelja osim spornog puta preko kčbr. [katastarska čestica]. Sud stoga smatra nelogičnim i neživotnim njihove tvrdnje da tužitelji nikada nisu koristili taj put za dolazak vozilima jer bi to značilo da su desetljećima koristili garažu do koje objektivno ne postoji kolni pristup što nije u skladu s fizičkim stanjem terena utvrđenim očevidom.

35.3. Sud također ocjenjuje da su iskazi CR i ČR u više segmenata općeniti, neprecizni i selektivni. CR sama navodi da od 1980. godine ne živi stalno u [adresa], već u [adresa], te da je dolazila povremeno što dovodi u pitanje njezina neposredna saznanja o svakodnevnom korištenju spornog puta. Unatoč tome, iznosi kategorične tvrdnje da nitko osim njihove obitelji nije koristio sporni put što sud smatra pretjeranim i neuvjerljivim osobito u svjetlu dugog vremenskog razdoblja na koje se iskazi odnose. ČR pak navodi da se u kuću pokojnog VR doselila tek 2003., dakle nakon završetka gradnje kuće i garaže tužitelja čime njezina saznanja o korištenju puta tijekom ključnog razdoblja stjecanja služnosti ostaju ograničena. Sud je također uočio da se njihovi iskazi međusobno ne podudaraju u svim bitnim dijelovima, osobito u odnosu na postojanje rampe, dopuštanje prolaza kamionima te navodne zabrane korištenja puta što dodatno umanjuje njihovu dokaznu snagu. Nadalje, tvrdnje da je pokojni VR strogo zabranjivao korištenje puta u suprotnosti su s objektivnim činjenicama da na putu godinama nije postojala nikakva stalna prepreka, ograda ili znak zabrane te da su zapreke postavljene tek nakon njegove smrti.

35.4. Sud je pritom posebno cijenio činjenicu da su problemi oko korištenja spornog puta nastali tek nakon smrti VR odnosno nakon što su tuženici preuzeli posjed nekretnine kčbr. [katastarska čestica] što dodatno dovodi u sumnju vjerodostojnost tvrdnji da je pokojni VR za života zabranjivao ili osporavao korištenje puta. Da je takva zabrana doista postojala, sud smatra da bi se ona objektivno manifestirala i ranije, primjerice postavljanjem trajnih zapreka, pisanom korespondencijom ili pokretanjem postupaka čega u konkretnom slučaju nije bilo.

35.5. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje da iskazi tužene CR i svjedokinje ČR nisu u skladu s ostalim izvedenim dokazima, nisu potvrđeni objektivnim činjenicama niti su životno uvjerljivi te su očito opterećeni osobnim interesom za ishod spora. Stoga ih sud nije prihvatio kao vjerodostojnu osnovu za utvrđivanje odlučnih činjenica, već ih je cijenio s nužnim oprezom i dao prednost iskazima tužiteljica i nepristranih svjedoka koji su potkrijepljeni nalazom sudskog vještaka i stanjem na terenu.

36. Na temelju svih provedenih dokaza sud je zaključio da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja uređen podneskom od 18. kolovoza 2025. kojim zahtijevaju utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te trpljenje upisa tog prava u zemljišne knjige.

37. Sud je prije svega utvrdio da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZVDSP). Prema članku 229. stavku 1. ZVDSP-a, stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

38. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su tužitelji i njihov pravni prednik predmetni put koristili javno, otvoreno, neprekidno i bez protivljenja vlasnika poslužne nekretnine više od 30 godina i to za kolni i pješački pristup povlasnoj nekretnini što sud smatra klasičnim izvršavanjem sadržaja prava stvarne služnosti.

39. Sud je pritom posebno cijenio odredbu članka 18. ZVDSP-a prema kojoj je posjed zakonit ako se temelji na valjanom pravnom osnovu, a pošten ako posjednik ne zna niti može znati da mu pravo ne pripada. Iz iskaza tužiteljica i svjedoka ĆR i LR te iz okolnosti sklapanja ugovora s pokojnim VR, proizlazi da su tužitelji predmetni put koristili u uvjerenju da imaju pravo služnosti odnosno najmanje uz trajno dopuštenje tadašnjeg vlasnika poslužne nekretnine što njihov posjed prava služnosti čini poštenim. Činjenica da nije bilo nikakvog protivljenja do smrti VR dodatno potvrđuje postojanje savjesnog i istinitog posjeda. Dakle, poštenje posjednika pretpostavlja se prema odredbi članka 18 stavka 5. ZVDSP-a, a onaj tko tvrdi drugačije dužan je to i dokazati. U konkretnom slučaju tužitelji se smatraju poštenim jer tuženici nisu dokazali da posjed tužitelja nije pošten.

40. Stvarna služnost je pravo vlasnika povlasne nekretnine da se na određeni način koristi poslužnom nekretninom ili da zahtijeva od vlasnika poslužne nekretnine da se suzdrži od određenih radnji. Upravo takav sadržaj ima predmetna služnost prolaza i provoza kako je precizno definirana skicom lica mjesta sudskog vještaka i tužbenim zahtjevom tužitelja.

41. Služnosti se moraju izvršavati obzirno i u skladu s njihovom svrhom, a sud je u postupku utvrdio da su tužitelji i njihov pravni prednik služnost koristili upravo u svrhu osiguranja pristupa svojoj nekretnini, bez prekoračenja njezina opsega.

42. Sud je također imao u vidu da služnost mora imati trajnu korist za povlasnu nekretninu. Iz nalaza sudskog vještaka proizlazi da je predmetni put jedini mogući kolni pristup garaži i kući tužitelja dok drugi pravci objektivno nisu prohodni zbog konfiguracije terena, visinskih razlika i stepenica. Time je nedvojbeno utvrđeno da služnost ima stvarnu, trajnu i nužnu funkciju za povlasnu nekretninu.

43. Sud dodatno naglašava da je u ovom postupku riječ o deklaratornoj tužbi kojom se ne osniva novo pravo, već se utvrđuje postojeće pravo stvarne služnosti stečeno na temelju zakona (dosjelošću) pa u tom smislu, eventualno postojanje ili nepostojanje alternativnog puta nije pravno odlučno jer ne utječe na činjenicu da je pravo služnosti već stečeno i izvršavano kroz zakonom propisano vrijeme.

44. Iako sud nije temeljio odluku isključivo na ugovoru od 18. lipnja 2002. isti je cijenjen kao dodatna okolnost koja potvrđuje postojanje volje tadašnjeg vlasnika poslužne nekretnine da se tužiteljima trajno omogući korištenje puta. Čak i neovisno o valjanosti tog ugovora, sud nalazi da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje služnosti dosjelošću.

45. Sukladno članku 228. stavka 2. ZVDSP-a, tko stekne pravo služnosti nekretnine na temelju zakona ovlašten je ishoditi upis stečenog prava služnosti u zemljišnoj knjizi. Slijedom toga, sud je obvezao tuženike da trpe upis utvrđene služnosti u zemljišnim knjigama jer su oni kao sadašnji vlasnici poslužne nekretnine dužni poštovati teret koji je na toj nekretnini već nastao.

46. Zaključno, sud je cijeneći sve provedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti utvrdio da su tužitelji dokazali postojanje prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko kčbr. [katastarska čestica] u korist kčbr. [katastarska čestica], stečeno dosjelošću, u skladu s odredbama ZVDSP-a zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja od 18. kolovoza 2025. u cijelosti osnovan i valjalo ga je usvojiti.

47. Sud nije prihvatio niti cijenio presudu Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-8241/2004 od 18. veljače 2009. kao ni nalaz sudskog vještaka građevinske struke Jurice Ropuš koje su tuženici dostavili u spis jer navedeni dokazi nisu pravno relevantni za predmet ovog parničnog postupka niti su provedeni u skladu s pravilima parničnog postupka.

47.1. Naime, u odnosu na presudu Upravnog suda Republike Hrvatske, sud je utvrdio da se ista odnosi na upravni postupak vođen u vezi s građenjem na pomorskom dobru odnosno na zakonitost izgradnje garaže i betoniranja prilaza u razdoblju od 1999. do 2004. te na obvezu uklanjanja nezakonito izgrađenih objekata. Predmet tog postupka bio je odnos pravnog prednika tužitelja i nadležnih upravnih tijela u pogledu provedbe propisa o pomorskom dobru i gradnji, a ne pitanje postojanja ili nepostojanja prava stvarne služnosti prolaza i provoza. Stoga sud zaključuje da navedena presuda ne prejudicira i ne rješava odlučno pitanje u ovoj parnici, a to je je li u korist kčbr. [katastarska čestica] stečeno pravo stvarne služnosti preko kčbr. [katastarska čestica], osobito dosjelošću. Sud posebno naglašava da činjenica eventualne nezakonite gradnje na pomorskom dobru ne isključuje mogućnost stjecanja stvarne služnosti na susjednoj nekretnini niti utječe na ocjenu je li se sadržaj služnosti izvršavao neprekidno i bez protivljenja vlasnika poslužne nekretnine kroz zakonom propisano vrijeme. Drugim riječima, pitanje zakonitosti objekta i pitanje postojanja prava služnosti predstavljaju različite pravne osnove i različite vrste postupaka zbog čega se navedena presuda ne može smatrati odlučnom za ishod ovog spora.

47.2. Nadalje, sud nije prihvatio ni nalaz sudskog vještaka građevinske struke Jurice Ropuš o tehničkoj mogućnosti izgradnje alternativnog pristupnog puta. Prije svega, sud je utvrdio da taj dokaz nije bio pravodobno i uredno predložen u tijeku postupka niti je sud donio rješenje o njegovom izvođenju kako to zahtijevaju odredbe ZPP-a. Radi se o ispravi koju je 1. tuženik jednostrano dostavio u spis u kasnijoj fazi postupka bez da je sud odredio provođenje građevinskog vještačenja, bez procesne mogućnosti da se druga strana o istome očituje u smislu kontradiktornosti te bez mogućnosti sudske kontrole zaključaka tog nalaza.

47.3. Sud nadalje ističe da je u ovom postupku već proveden dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke čiji je nalaz sud prihvatio kao stručan, potpun i uvjerljiv, a koji je dao jasan odgovor na pitanje postojećeg stvarnog pristupa povlasnoj nekretnini. Nasuprot tome, nalaz vještaka Jurice Ropuš bavi se isključivo teoretskom i tehničkom mogućnošću buduće izgradnje alternativnog puta uz pretpostavku izvođenja građevinskih zahvata, oblikovanja terena, izgradnje potpornih konstrukcija i zahvata na postojećem javnom dobru što izlazi iz okvira ovog spora.

47.4. Sud posebno naglašava da je predmet ovog postupka utvrđenje već postojećeg prava stvarne služnosti, a ne ispitivanje mogućnosti osnivanja novog nužnog prolaza ili projektiranje alternativnih prometnih rješenja. U tom smislu, čak i kada bi postojala tehnička mogućnost izgradnje drugog pristupnog puta što sud u ovom postupku nije utvrđivao, ta okolnost nije pravno odlučna za postojanje služnosti stečene dosjelošću budući da se dosjelost ocjenjuje prema stanju i načinu korištenja u proteklom vremenskom razdoblju, a ne prema hipotetskim budućim rješenjima.

47.5. Slijedom navedenog, sud zaključuje da presuda Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-8241/2004 od 18. veljače 2009. nema neposredne niti posredne veze s predmetom ove parnice dok nalaz vještaka Jurice Ropuš nije proveden kao sudski dokaz u skladu s procesnim pravilima niti se odnosi na odlučne činjenice ovog spora. Iz tih razloga sud navedeno nije cijenio prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

48. Odluku o troškovima sud je donio primjenjujući odredbu članka 154 stavka 1 i članka 155 ZPP. Naime, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

49. Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi (članak 155 ZPP).

50. U parnične troškove spadaju sudske pristojbe, troškovi vezani uz izvođenje dokaza, održavanje ročišta izvan sudske zgrade, osobni troškovi stranaka i njihovih zastupnika povezani s njihovim dolaskom u sud, troškovi za nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu (članak 151 ZPP).

51. S obzirom da su bili opravdani sud je tužiteljima priznao troškove zastupanja putem punomoćnika odvjetnika uz pripadajući PDV od 25% sukladno Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje: Tarifa).

52. Kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52 stavak 3 Tarife).

53. Sukladno Tbr. 7 stavku 2 Tarife odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupka u postupku radi služnosti. Za svaku daljnju radnju u postupku odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova.

54. S obzirom da su bili opravdani tužiteljima su priznati trošak sastava tužbe, trošak zastupanja na ročištu održanom 21. ožujka 2012., trošak sastava podneska od 9. svibnja 2019. i trošak sastava podneska od 2. srpnja 2019. u visini od 250 bodova, trošak sastava podneska od 3. srpnja 2023. uz povišenje tarifne stavke za 20 % sukladno Tbr. 40 stavku 2 Tarife zbog zastupanja više osoba u visini od 60 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 28. ožujka 2025. uz povišenje tarifne stavke za 20 % sukladno Tbr. 40 stavku 2 Tarife zbog zastupanja više osoba u visini od 60 bodova, trošak sastava podneska od 8. travnja 2025. uz povišenje tarifne stavke za 20 % sukladno Tbr. 40 stavku 2 Tarife zbog zastupanja više osoba u visini od 60 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 2. svibnja 2025. uz povišenje tarifne stavke za 20 % sukladno Tbr. 40 stavku 2 Tarife zbog zastupanja više osoba u visini od 60 bodova, trošak sastava podneska od 18. kolovoza 2025. uz povišenje tarifne stavke za 20 % sukladno Tbr. 40 stavku 2 Tarife zbog zastupanja više osoba u visini od 60 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 27. listopada 2025. uz povišenje tarifne stavke za 20 % sukladno Tbr. 40 stavku 2 Tarife zbog zastupanja više osoba u visini od 60 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 24. studenoga 2025. uz povišenje tarifne stavke za 20 % sukladno Tbr. 40 stavku 2 Tarife zbog zastupanja više osoba u visini od 60 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 16. prosinca 2025. uz povišenje tarifne stavke za 20 % sukladno Tbr. 40 stavku 2 Tarife zbog zastupanja više osoba u visini od 60 bodova, dakle ukupno u visini od 730 bodova što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife) iznosi 1.460,00 EUR odnosno uz pripadajući PDV od 25% (Tbr. 46 Tarife) u iznosu od 365,00 EUR ukupno 1.825,00 EUR. Tužiteljima je priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 EUR, trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 53,09 EUR i trošak vještačenja u iznosu od 949,48 EUR. Dakle, tužiteljima je priznat ukupan trošak u iznosu od 2.880,66 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja presude pa do isplate prema kamatnoj stopi propisanoj člankom 29 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svakog polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

55. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci.

U Gospiću 22. siječnja 2026.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude za stranku koja nije obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Dražen Lančić, odvjetnik u Zagrebu, Tuškanova 32

2. Marko Došen, odvjetnik u [adresa]