Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Poslovni broj: Kžzd-41/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca za mladež Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog NŠ, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, protiv presude Općinskog kaznenog sud u Zagrebu, poslovni broj: Kzd-229/2021-85 od 3. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu, poslovni broj: Kzd- 229/2021-85 od 3. ožujka 2025., okrivljenog NŠ proglasio je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilja u obitelji – opisano u članku 179.a KZ/11, te kaznenog djela povrede djetetovih prava - opisano u članku 177. stavku 1. i 2. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11, te mu za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179a. KZ/11, u vezi članka 48. stavka 2. KZ/11, počinjenog na štetu supruge EŠ utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 1. i 2. KZ/11, počinjeno na štetu djeteta ĐŠ, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te ga potom na temelju članka 51. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, da bi potom na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11, u vezi članka 64. KZ/11, mu izrekao uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 69. KZ/11, sud je optuženom NŠ izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti, te odredio da mjera može trajati najdulje do 3 (tri) godine.
1.2. Na temelju članka 56. stavka 4. KZ/11 i članka 58. stavka 5. KZ/11, određeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu sa zaštitnim nadzorom i odrediti izvršenje kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine ako optuženi ustrajno izbjegava provođenje zaštitnog nadzora iz članka 64. KZ/11, ili bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom iz članka 69. KZ/11, izrečenom uz uvjetnu osudu.
1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08, sud je okrivljenog u cijelosti oslobodio dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.- 6. ZKP/08.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud, prihvati žalbu i preinači presudu na način da okrivljeniku izrekne kaznu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 3 mjeseca.
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je okrivljenik putem branitelja Matije Smiljanića, odvjetnika iz Zagreba, te predložio da se žalba odbije kao neosnovna.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru.
5. Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, nije osnovana.
6. Nije u pravu žalitelj kada se žali zbog odluke o kazni, navodeći da je sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, a da nisu dovoljno cijenjene otegotne okolnosti na strani optuženika, zbog čega smatra da se jedino sa strožom kaznom može postići svrha, kako specijalne, tako i generalne prevencije.
7. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te je okrivljenom kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost, okolnost da je zaposlen, da je nastavio zajednicu sa suprugom, ispričao se za počinjeno, iskazao žaljenje zbog svog ranijeg ponašanja, da je otac dvoje djece o kojima skrbi, te da se podvrgnuo liječenju od ovisnosti od alkohola, čime je doprinio stabilizaciji u obitelji, dok otegotnih okolnosti na strani okrivljenika sud nije našao.
8. U predmetnom slučaju prvostupanjski je sud primijenio kaznu koja je i po vrsti i po visini primjerena stupnju krivnje (neizravna namjera), pogibeljnosti djela i osobi okrivljenika, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu članka 41. KZ/11. Naime, pored specijalne prevencije koja je na tragu okrivljenikove resocijalizacije i njegova odvraćanja od daljnjeg činjenja kaznenih djela, u konkretnom slučaju naročito treba voditi računa i o generalnoj prevenciji koja se sastoji u adekvatnom utjecaju i na sve druge građane da ne čine kaznena djela, te na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti kriminalnog ponašanja.
9. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga, izrečena uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom, nije preblaga, a niti prestroga za predmetna kaznena djela, te će se sa njome, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovog okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije optuženika
10. Uzevši u obzir prethodno izneseno, neosnovane su žalbe Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, zbog odluke o kazni, jer je izrečena kazna u svemu adekvatna utvrđenim olakotnim okolnostima.
11. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
12. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.
Vukovar, 22. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća za mladež
Nikola Bešenski
