Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-1053/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari 1. tužitelja AC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po pun. Branku Nenadiću, odvjetniku iz Osijeka, 2. tužitelja mlt. IC, OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelja mlt. BC, OIB [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa] i zastupane po majci i z.z. AC, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po pun. Hrvoju Matić, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 07. studenog 2025., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), a objavljene 22. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 3. i 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006 sklopljenog 03.02.2006. između prednika 1., 2. i 3. tužitelja ĐC iz [adresa], OIB; 45051136364 kao korisnika kredita i tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kao kreditora i pravnog sljednika Slavonske banke d.d. Osijek, potvrđenog 13.02.2006. po javnom bilježniku Dinku Đurđeviću iz Donjeg Miholjca pod brojem OU-43/06-1, u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, da 1. tužitelju AC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelju mlt. ĆC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelju mlt. BC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]

isplati

iznos

od

13.247,07

€

(trinaesttisućadvjestočetrdesetsedameuraisedamcenti) i to:

- na ime preplaćenih kamata iznos od 1.682,70 € zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana u polugodištu koje je predhodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa plaćenog na ime otplate kredita do 31. srpnja 2015., od 01. kolovoza 2015. do 31.12.2022. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. zajedno sa zateznim kamatama u smislu od.čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne transakcije koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotne poena, te od 01.01.2024. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koje teku:

na iznos od 45,80 € od 01.03.2008. do isplate

na iznos od 237,60 € od 01.09.2008. do isplate

na iznos od 240,15 € od 01.03.2009. do isplate

na iznos od 219,34 € od 01.09.2009. do isplate

na iznos od 198,45 € od 01.03.2010. do isplate

na iznos od 199,76 € od 01.09.2010. do isplate

na iznos od 171,23 € od 01.03.2011. do isplate

na iznos od 155,94 € od 01.09.2011. do isplate

na iznos od 114,55 € od 01.03.2012. do isplate

na iznos od 72,18 € od 01.09.2012. do isplate

na iznos od 27,70 € od 01.03.2013. do isplate, sve u roku od 15 dana

- na ime preplaćenih iznosa tečajne razlike iznos od 11.564,37 € zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana u polugodištu koje je predhodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa plaćenog na ime otplate ovog kredita do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. 31.12.2022.g. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023.g. do 31.12.2023.g. zajedno sa zateznim kamatama u smislu od.čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne transakcije koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotne poena, te od 01.01.2024.g. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koje teku

na iznos od 298,80 € od 01.03.2009. do isplate

na iznos od 139,09 € od 01.09.2009. do isplate

na iznos od 324,36 € od 01.03.2010. do isplate

na iznos od 1.187,34 € od 01.09.2010. do isplate

na iznos od 1.414,33 € od 01.03.2011. do isplate

na iznos od 2.260,79 € od 01.09.2011. do isplate

na iznos od 2.155,36 € od 01.03.2012. do isplate

na iznos od 2.109,77 € od 01.09.2012. do isplate

na iznos od 1.674,53 € od 01.03.2013. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. N a l a ž e s e tuženiku da 1., 2. i 3. tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.324,89 € (tritisućetristodvadesetčetirieuraiosamdesetdevetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja tj. 22. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana, dok se 1., 2. i 3. tužitelji s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 178,92 € o d b i j a.

Obrazloženje

1. Pravni prednik 1., 2. i 3. tužitelja ĐC u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je s prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek sklopio 3. veljače 2006. Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006 kojim mu stavlja na raspolaganje iznos od 108.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju kreditora z CHF važećem na dan plaćanja kredita koji je dužan vratiti u roku od 7 godina u jednakim polugodišnjim anuitetima u CHF plativo u kunama po srednjem tečaju banke važećem na dan plaćanja. Uz to je dužan plaćati redovnu kamatu u visini 6,50% godišnje, koja je određena čl. 3. ugovora. Odredbom čl. 4. Ugovora određena je promjenjivost kamatne stope, sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama kreditora.

1.1. Poziva se na presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4.7.2013. i Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. te odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-2245/2017 od 20.3.2018. kojima je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi koje su banke primjenjivale na korisnike kredita, a koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

1.2. Navodi da prema odredbi čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite pa se tako navedena presuda i u ovom slučaju odnosi i na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika, a dio odredbe čl. 3. i 4. predmetnog ugovora imaju se smatrati ništetnima. Prema odredbi čl. 269.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje ZOO) činidba mora biti moguća, dopuštena, određena ili odrediva, a u konkretnom slučaju ne samo da nije bila određena nego nije bila ni odrediva te je povrijeđeno načelo ravnopravnosti stranaka u obveznom odnosu.

1.3. Promjena ugovorene kamatne stope bila je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja, čime je uzrokovan nepovoljniji položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja. Naime, ugovorna odredba ne sadrži niti referentnu kamatnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te kao takva nije uočljiva prosječnom potrošaču i ne daje dovoljno točne i razumljive kriterije na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tog pravnog odnosa i posla proizlaze.

1.4. Smatra da odredbe čl. 3. i 4. predmetnog ugovora o kreditu, koje se odnose na kamate i valutu otplate kredita, nisu dovoljno precizirale razloge i način izmjene redovne kamate i valutu otplate kredita ubuduće, dok se isto nije moglo utvrditi niti iz odluka tuženika. Tuženik je u razdoblju od sedam godina, odnosno u razdoblju od 1. rujna 2006. do 1. rujna 2013. jednostrano mijenjao visinu polugodišnjeg anuiteta u odnosu na porast tečaja CHF prema HRK, a tako i visinu kamatne stope povećavajući istu u odnosu na kamatu ugovorenu na dan sklapanja ugovora, koja je iznosila 6,50 % godišnje. Uslijed toga je došlo do velike razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima, za razliku od onih kamata sadržanih u početnom otplatnom planu kredita. Tuženik je uslijed tih promjena temeljem razlike u kamati po svakom mjesečnom anuitetu i zbog ugovaranja ništetne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu – vezivanje glavnice kredita uz valutu CHF, neosnovano stekao ukupan iznos koji će biti točno određen financijsko knjigovodstvenim vještačenjem te će nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja konačno specificirati tužbeni zahtjev. Stoga predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Prednik tužitelja je nakon obavljenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u podnesku od 14.11.2020. (list spisa 146-148) konačno specificirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 06. studenog 2019. i tijekom postupka u cijelosti prijepori osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva te navodi da nije prijeporno kako je s prednikom tužitelja OC sklopio predmetni ugovor o kreditu. Ističe da tužitelj nije potrošač prema Zakonu u zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, 46/07 i 79/07) pa stoga smatra da se predmetni Zakon ne može primijeniti na pravni odnos između stranaka. Čl. 3. ZZP/03 izričito je navedeno da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti pa smatra da tužitelj nije potrošač obzirom da je sklopio ugovor o kreditu kao poljoprivrednik u svrhu kupnje poljoprivredne mehanizacije za obavljanje njegove poduzetničke djelatnosti (uzgoj žitarica, povrća, cvijeća, voća itd.), a što je vidljivo iz izvatka iz obrtnog registra za prednika tužitelja ĐC.

3.1. Tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope, jasne, lako razumljive, lako uočljive te njezinu dopuštenost, odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Navodi da valutna klauzula i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu nepoštene odredbe prema ZPP/03 a stoga niti ništetne. Ističe i prigovor zastare potraživanja te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Sud je presudom br. P-2447/2019-33 od 12. srpnja 2021. priznao tužbeni zahtjev prednika 1., 2. i 3. tužitelja u cijelosti. Spis je povodom žalbe tuženika poslan na odlučivanje Županijskom sudu u Dubrovniku koji je spis remisorno vratio sudu na odlučivanje jer je prednik 1., 2. i 3. tužitelja ĐC umro **.**.2023. Stoga je sud rješenjem pod br. P-2447/2019-40 od 20. ožujka 2023. odredio prekid postupka. Podneskom od 19.04.2023. zakonski nasljednik ŽC izjavio je da preuzima postupak iza pok. ĐC pa sud rješenjem pod br. P- 2447/2019-42 od 03.08.2023. nastavio postupak te dostavio spis Županijskog sudu u Dubrovniku na ponovno odlučivanje. Županijski sud je rješenjem br. Gž-669/2023-2 od 15. svibnja 2024. ukinuo gore navedenu presudu i vratio spis ovome sudu na ponovno odlučivanje.

5. Punomoćnik tužitelja izvijestio je sud 04.11.2024. da je tužitelj ŽC **.**.2024. umro te predložio prekid postupak u ovoj pravnoj stvari.

6. Sud je rješenjem br. P-636/2024-7 od 25.11.2024. ponovno odredio prekid postupka zbog smrti sljednika tuženika ŽC te nastavio postupak 03.07.2025. rješenjem pod br. P-636/2024-10 pozivajući zakonske nasljednice AC, suprugu ŽC te mlt. IC i BC da preuzmu postupak u ovoj pravnoj stvari.

7. Podneskom od **.**.2025. AC izvijestila je sud da preuzima postupak u ovoj pravnoj stvari.

8. U ponovljenom postupku 1. tužitelj je podneskom od 13. listopada 2025. (list spisa 376-379) uredila tužbu i tužbeni zahtjev. Podneskom od 24. studenog 2025. 1., 2. i 3. tužitelji konačno su specificirali tužbeni zahtjev opisan kao u izreci presude predlažući da ga sud usvoji u cijelosti.

9. Tuženik je na ročištu održanom 23. listopada 2025. ostao kod svih navoda iz pisanog odgovora na tužbu i prigovora protiveći se tužbi i tužbenom zahtjevu. Odustao je od saslušanja djelatnika banke i predložio da vještak napravi dopunu nalaza i mišljenja kojom će primijeniti ispravni tečaj te uključiti i negativne razlike. Osim toga ostao je kod prigovora promašene pasivne legitimacije jer je ugovor sklopljen sa Slavonskom bankom koja nije obuhvaćena kolektivnom presudom na koju se tužitelj poziva kao i kod prigovora da tužitelj nema status potrošača.

10. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da je ĐC umro **.**.2023. a njegovim nasljednikom proglašen je rješenjem o nasljeđivanju br. O-335/2023-4 od 6. ožujka 2023. sin ŽC;

- da je ŽC umro **.**.2024., a njegovim nasljednicima, temeljem rješenja o nasljeđivanju br. O-2774/2024-4 od 14. siječnja 2025., proglašene su 1. tužitelj AC, 2. tužitelj mlt. ĆC i 3. tužitelj BC, svaka u 1/3 dijela na svim nekretninama i pokretninama;

- da je pravni prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek s prednikom 1., 2. i 3. tužitelja ĐC sklopio 03. veljače 2006. Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2006 na rok otplate od 7 godina;

- da je tuženik predniku 1.,2. i 3. tužitelja odobrio namjenski kredit za kupovinu traktora MC Cormick MTX 150;

- da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 108.000,00 CHF zaračunavaju kamate od 6,50 % godišnje, dekurzivno te da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju

Slavonske banke d.d. na dan plaćanja;

- da je kamatna stopa promjenljiva te da korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopa a Banke koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa ovom ugovoru;

- da je kredit otplaćen.

11. Među strankama je prijeporno i to:

- da li su ništetne odredbe iz navedenog ugovora o promjenjivim ugovornim kamatama i valutnoj klauzuli;

- da li 1., 2. i 3. tužitelji imaju pravo na restituciju temeljem navodno ništetnih predmetnih odredbi ugovora;

- da li je osnovan istaknuti prigovor zastare potraživanja i prigovor promašene pasivne legitimacije.

12. Sud je u dokaznom postupku saslušao 1. tužitelja AC te izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu dok nije saslušao djelatnika banke jer je tuženik na ročištu održanom 23. listopada 2025. (list spisa 385) odustao od tog dokaza.

13. 1.Tužitelj AC ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, iskazala je da joj je poznato da je njen pok. svekar ĐC, koji je umro **.**.2023., sklopio 2006. ugovor o namjenskom kreditu bez depozita s bivšom Slavonskom bankom. Njenog svekra naslijedio je njen suprug ŽC koji je također preminuo **.**.2024. pa su nasljednici kako njenog supruga tako i svekra u ovoj pravnoj stvari ona i njena djeca. Navela je da je 2006. zaključila brak sa sada pok. suprugom ŽC i poznato joj je da je njen pok. svekar kredit dizao za kupnju traktora i sklapao je ugovor u poslovnici bivše Slavonske banke u D. Miholjcu. Ne zna s kim je pregovarao vezano za taj kredit. Sa pok. Suprugom je bila prisutna kada je pok. svekar razgovarao s djelatnikom banke i zna da svekar nije bio upozoren na posljedice dizanja kredita u CHF. Isto tako zna da je razgovor vođen u jednom navratu i da djelatnik banke nije upozorio svekra da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na tečaj CHF kao što to čini u odnosu na euro. Nije ga upozorio ni na eventualne posljedice zbog promjene kamatne stope, tečaja i valute, zbog čega bi rate kredita mogle biti veće ili manje.. Banka je sačinila ugovore po svojim uvjetima i svekar nije mogao utjecati na sadržaj ugovora. Zna da je svekar išao kod javnog bilježnika gdje je nosio ugovore na ovjeru i vratio je ugovore u banku i odobren mu je kredit. Ne zna u kojoj valuti mu je isplaćen kredit. Svekar je bio klijent Slavonske banke koju je naslijedila Hypo Alpe Adria Bank a tu banku sadašnja Addiko bank. Rate kredita je plaćao Slavonskoj banci. Pok. svekar je imao OPG i za tu namjenu su korištena sredstva kredita. Kupio je traktor marke Fendt za sav taj podignuti kredit i uredno je otplaćivao rate kredita kao fizička osoba. Ne zna kolike su mu bile početne rate kredita, ali zna da su se poslije te rate povećale. Dobivao je obavijesti od banke za povećanja rata i raspitivao se u poslovnici u D. Miholjcu za razloge povećanja rata, ali ne zna što su mu na to odgovorili. U cijelosti je otplatio taj kredit po povećanim ratama i dobio je od banke obavijest da je kredit u cijelosti otplaćen. Poznato joj je da je rekao da ne bi podizao kredit da je znao da će rate biti znatno povećane. Kako joj je svekar umro kao i njen suprug, kao njegov nasljednik, preuzela je predmetni postupak.

14. Iz uvida u pismeni nalaz i mišljenje i to zaključka vještakinje Lidije Balog zasnovanog na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, razvidno je da je prednik tužitelja platio više tijekom otplate kredita u odnosu na prvobitno ugovorene uvjete kredita i to po osnovi promjene kamatnih stopa iznos od 12.678,32 kn, a po osnovi tečajne razlike 87.131,79 kn, odn. sveukupno 99.810,11 kn.

15. Prednik 1., 2. i 3. tužitelja nije prigovorio nalazu i mišljenju vještakinje dok je tuženik u podnesku od 12. studenog 2020. (list spisa 99-101) prigovorio nalazu i mišljenju vještaka ističući kako je pogrešno izračunata razlika između iznosa anuiteta vezano za valutu obveze budući da je vještak pri izračunu primijenio pogrešan početni tečaj. Naime, ugovorom o kreditu je određeno da se kao početni tečaj koristi srednji tečaj Slavonske banke d.d. na dan isplate 13. veljače 2006., a ne tečaj Addiko Bank d.d. Stoga je za potrebe izračuna vještak trebao primijeniti početni tečaj za 1 CHF u visini od 4,728 kn. Prigovara i da je pogrešno izvršen izračun na način da su u isti uračunati isključivo anuiteti kada je tužitelj preplatio obvezu, jer smatra da izračun treba predstavljati stvarne vrijednosti razlike, a ne samo one mjesečne anuitete kada je tužitelj preplatio obvezu. Tako je simulacijom izračuna, sukladno zadatku suda, utvrdio da bi predmetna razlika, zbog promjena tečaja, iznosila 85.843,77 kn, a ne 87.131,79 kn. Osim toga, osporava metodologiju koja je korištena prilikom izrade nalaza i mišljenja budući da je isti izvršen na način kao da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu i kunski kredit.

16. Vještakinja se u podnesku od 20. ožujka 2021. očitovala na prigovore tuženika ostajući u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja. Vještakinja je navela da važeći tečajevi Slavonske banke d.d. više nisu dostupni. Za dostavu važećih tečajeva Slavonske banke d.d. vještakinja se obratila Addiko Bank d.d. kao pravnom slijedniku Slavonske banke d.d. na što je od Addiko Bank d.d. dobila odgovor da nisu u mogućnosti udovoljiti njezinom zahtjevu. Stoga je u obračunu koristila tečaj Addiko Bank d.d. koji joj je jedino dostupan, a u prilogu je dostavila odgovor Addiko Bank d.d. Vezano za tuženikov prigovor da su u nalazu i mišljenu uključene samo razlike anuiteta kada je tužitelj preplatio obvezu vještakinja je navela da postupila sukladno definiranom zadatku koji navodi da je vještačenjem potrebno utvrditi koliki je iznos tužitelj preplatio predmetni kredit po osnovi tečajne razlike nastale uslijed povećanja tečaja za CHF prema HRK radi vezanosti za CHF te ne ime razlike između kamatne stope koja je primijenjena na ovaj kredit i prvotno ugovorene kamatne stope. Svi ostali prigovori u podnesku tuženika pravne su prirode i vještakinja se nije mogla očitovati.

17. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje kao i očitovanje vještakinje jer su dani po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu te je odbio prijedlog pun. tuženika radi provođenja dopunskog vještačenja budući je ugovor između stranaka ugovoren u CHF a ne u kunama.

18. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, odgovora na tužbu, iskaz 1. tužitelja, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev 1., 2. i 3. tužitelja opisan kao u izreci presude.

19. Po ocijeni suda, nije sporno da su stranke ugovorile valutu uz koju je vezana glavnica za švicarski franak te da je prednik 1., 2. i 3. tužitelja dobrovoljno pristao na ugovaranje valutne klauzule, no po stavu suda tuženik prije i u vrijeme zaključenja citiranog ugovora o kreditu nije u cijelosti informirao t prednika 1., 2. i 3. tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, čime je postupio suprotno odredbama čl. 5. u vezi sa čl.62.st.1. ZZP-a (NN 96/03.).

20. Po stavu ovoga suda ovdje je sporno pitanje predvidivosti određenih ekonomskih kretanja za prednika 1., 2. i 3. tužitelja, kao potrošača i za tuženika, kao banku odnosno gospodarstvenika-trgovca. O valutnoj klauzuli prednik 1., 2. i 3. tužitelja kao obični građanin ne može znati puno, u odnosu na tuženika koji je banka i gospodarstvenik-trgovac. Naime, banke su po definiciji trgovačka društva koja se bave kreditiranjem, pa sve što se tiče valutne klauzule, tečajeva valuta, a u konkretnom slučaju kamatnih stopa banci je poznato u najvišem stupnju, pa stoga nije moguće njeno neznanje o kretanjima tečajeva i kamatnih stopa, kao što je to slučaj kod prednika 1., 2. i 3. tužitelja koji je obični građanin-potrošač.

21. Tuženik je znao, odnosno mogao je predvidjeti kretanje tečaja švicarskih franaka, ali i kretanje kamatnih stopa na svjetskim tržištima za tečaj švicarskog franka, pa je za nju kretanje tečajeva valuta i referentnih kamata predvidivo, u odnosu na prednika 1., 2. i 3. tužitelja koji je neuk po tom pitanju.

22. Stav je suda da je materija rizika i kamatnih stopa predmet poslovanja banke, a pravni standard Zakona o obveznim odnosima prema kojem se to neznanje i nepredvidivost procjenjuje, nije jednak za građane i za banke, jer je banka kao profesionalac u ovom području dužna postupati uz povećanu pažnju prema pravilima struke i običajima, a što je nepošteno i u suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja propisano čl.4. ZOO-a.

22.1. Navedeno isto tako uzrokuje i značajnu neravnotežu, odnosno neravnopravnost u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu tužitelja kao potrošača, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima propisanom čl.3. ZOO-a.

23. O ugovornoj odredbi vezanoj za rast tečaja švicarskog franka trebalo se posebno pregovarati s prednikom 1., 2. i 3. tužitelja, a kako to nije učinjeno ovo se smatra nepoštenim ponašanjem tuženika i u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja te ravnopravnosti u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja. Dakle, prednik 1., 2. i 3. tužitelja prilikom zaključenja ugovora kao neuka strana nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, a što je tuženik kao bankarska organizacija svakako mogao predvidjeti, budući da je znao da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF, onako kako to čini u odnosu prema EUR, čime je rizik uzimanja kredita u CHF veći, pa je sklapanjem citiranog ugovora tužitelj doveden u izrazito nepovoljan položaj.

23.1. Sud smatra da prednik 1., 2. i 3. tužitelja prigodom ponude i ugovaranja kredita nije bio adekvatno informiran o svim uvjetima kredita, pa tako niti o rastu tečaja švicarskog franka.

24. Imajući u vidu navedeno, sud prihvaća navode prednika 1., 2. i 3. tužitelja da su dijelovi odredbi predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) ništetni i primijenjeni protivno članku 3. ZOO-a, načelu savjesnosti i poštenja iz čl.4. ZOO-a, suprotno načelu zabrane zlouporabe prava iz čl.6. ZOO-a i suprotno načelu jednake vrijednosti činidba iz čl.7. ZOO-a, suprotno načelu uzdržavanja od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta iz čl. 8. ZOO-a, suprotno načelima ponašanja pažnjom dobrog gospodarstvenika u ispunjavanju obveza i ostvarivanja prava iz čl. 10. ZOO-a, čl. 27. ZOO-a vezano za ništetnost odredbi ugovora kojom se predviđa da će na kamate kada dospiju za isplatu, početi teći kamate ako ne budu isplaćene.

25. Osim toga, postupanje tuženika protivno je i odredbi čl.270, čl.295.st.4, čl.296, čl.322. i čl.329. ZOO-a, te čl.5. u svezi čl. 62.st.1. i čl. 74. ZZP-a.

26. Naime, tuženik je jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu o kojoj se nije pregovaralo, pa je to jednostrano mijenjanje kamatne stope ništetno u odnosu na ugovorenu kamatu stopu od 6,50 % i učinjeno je isključivo na štetu prednika 1., 2. i 3. tužitelja, jer mu se zbog toga znatno povećala rata kredita, a kamatu je tuženik mijenjao bez prethodne obavijesti i pregovaranja s prednikom 1., 2. i 3. tužitelja o jednostranim povećavanjem kamatne stope.

27. Odredbom čl. 138.a ZZP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

28. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. 04. 1993. , u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.

29. Odredbom čl. 502.c. ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

30. Osim toga, čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

31. Prema odredbama čl. 81. ZZP-a iz 2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standarnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

32. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revt. 249/14-2 od 09.04.2015. je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati u smislu sadržaja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, skrenuti pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa, budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju, zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju i formalno propisano sve što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

33. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je u odnosu na ovdje tuženika da je tamo "petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12. 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom petotužene Hypo Alpe-Adria Bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku petotužene Hypo Alpe-Adria Bank d.d. o promjeni stope ugovorene kamate. To je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. g. do 06.08.2007.g. i to čl. 81., 82.

90., a od 07.08. 2007.g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75,09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakonu o obveznim odnosima.".

34. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4.07.2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. 06.2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9.04. 2015.

35. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017- 10 od 14.06.2018.g. u čl. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/2012 od 04.07.2013. u dijelu točke 1-7 izrijeke kojom se utvrđuje da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

36. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3.09.2019., odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14. 06. 2018. br. Pž-6632/2017, u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

37. Stoga se po ocjeni suda prednik 1., 2. i 3. tužitelja s pravom poziva na presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13.06.2014.g., Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015.g. te odluku Rev-2245/17 od 20.03.2018., kojim je utvrđena ništetnost odredbe promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom tuženih banaka, a od koje pravomoćnosti, po mišljenju prednika 1., 2. i 3. tužitelja, i teče rok za postavljanje kondemnatornog zahtjeva u posebnim parnicama.

38. Osim toga prednik 1., 2. i 3. tužitelja se poziva i na odluku VTS RH Pž- 6632/17 kojom su odbijene žalbe banaka i kojom je potvrđena prvostupanjska presuda da je nepoštena odredba potrošačkog ugovora o kreditu u kojem je glavnica vezana za švicarski franak (valutna klauzula) i to iz razloga što potrošači nisu u cijelosti informirani o svim bitnim parametrima suprotno načelu savjesti i poštenja, a što je izazvalo upravo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama.

39. Sud je dopustio preinaku tužbe sukladno čl. 190.st.3. ZPP-a jer je to svrsishodno za konačno rješenje cjelokupnog odnosa među strankama. Osim toga, tužitelj je naveo da zadržava pravo specificiranja tužbenog zahtjeva nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

40. Sud ne prihvaća prigovor tuženika da je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik jer iako je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik, Slavonska banka d.d. Osijek je pripojena Hypo Alpe Adria bank temeljem Ugovora o pripajanju (rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-09/1533-3 od 27.02.2009.), a društvo Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb upisala je promjenu tvrtke pod nazivom Addiko banka d.d. Zagreb rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-16/22619-2 od 11.07.2016. Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnije presuđenja Slavonska banka d.d. ne postoji jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka nisu ništetni, no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila Hypo Alpe Adria Bank ili Slavonska banka s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.

40.1. Isto tako i Hrvatska narodna banka 9. prosinca 2008. donijela je rješenje kojim se ocjenjuje dopuštenom provedba koncentracije koja će nastati pripajanjem Slavonske banke d.d. Osijek banci Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb (NN 15/2009 od 4.2.2009).

41. Sud smatra da nije osnovan prigovor tuženika da prednik 1., 2. i 3. tužitelja ĐC nema svojstvo potrošača, jer upravo suprotno proizlazi iz dokaza koji je sam tuženik ponudio – Izvatka iz obrtnog registra na listu 24 spisa iz kojeg nedvojbeno slijedi da je datum osnivanja i početka obavljanja obrta 5. rujna 2006., a datum prestanka 25. rujna 2006., dok je predmetni ugovor o kreditu sklopljen 03. veljače 2006. Također, iz samog ugovora o namjenskom kreditu bez depozita od 03. veljače 2006. nedvojbeno slijedi zaključak da je predmetni ugovor o kreditu ĐC sklopio kao fizička osoba, a ne kao vlasnik obrta (koji u to vrijeme nije niti postojao) te je člankom 2. istog ugovora određeno da je ĐC odobren namjenski kredit za kupovinu poljoprivredne mehanizacije uz povratnu garanciju u kunskoj protuvrijednosti te je čl. 9. pobliže naznačen predmet kupnje (traktor MC Cormick MTX 150). Stoga je iz samog ugovora o kreditu razvidno da kreditna sredstva nisu namijenjena Stjepanovom eventualnom zanimanju niti bilo kakvoj poljoprivrednoj djelatnosti, već za osobne potrebe prednika 1., 2. i 3. tužitelja, obzirom da je općepoznata činjenica da se u Slavoniji većina fizičkih osoba koje imaju vrt i nešto zemlje, pored redovnog posla ili profesije, bave obradom zemlje za zadovoljenje vlastitih životnih potreba i potreba obitelji uzgajanjem povrća, voća i sl. Zbog navedenog, kako svojstvo potrošača prednika 1., 2. i 3. tužitelja proizlazi iz samog ugovora o kreditu, sud smatra da 1., 2. i 3. tužitelji ovu činjenicu nisu niti morali posebno dokazivati. Za napomenuti je da, sve i kada bi bile točne tvrdnje tuženika da prednik 1., 2. i 3. tužitelja nije potrošač (zbog kupnje poljoprivredne mehanizacije za potrebe poljoprivrednog obrta), a koje tvrdnje sud ne smatra osnovanim, to ne bi imalo utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva 1., 2. i 3. tužitelja, jer se u konkretnom slučaju radi o ugovoru koji je Banka unaprijed pripremila, bez mogućnosti prednika 1., 2. i 3. tužitelja da utječe na sadržaj odredaba, poglavito o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, bez jasno ugovorenih parametara o kojima ovisi izmjena kamatne stope (mijenjane jednostranim odlukama tuženika) i rast tečaja CHF, radi čega se ove ugovorne odredbe trebaju tumačiti u korist slabije strane – prednika 1., 2. i 3. tužitelja, kao potrošača, neovisno o tome radi li se o njemu kao fizičkoj osobi ili vlasniku obrta, jer nijednim dokazom nije utvrđeno da je kredit iskorišten za obavljanje obrtničke djelatnosti.

42. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u ovom predmetu podnesena 12.06.2019. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO- a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje 1., 2. i 3. tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a, već se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 225. ZOO-a.

43. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude temeljem čl. 3., 4., 6., 29., 296., 322., 323., 1111. u svezi čl.115. ZOO-a i čl. 49., 54., 81., 82., 87., 90., 96., 97., 117. i 138.a Zakona o zaštiti potrošača u skladu s pravnim shvaćanjem proširenog vijeća VSRH istaknutog u postupku VSRH posl. broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. koji glasi "Obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju, stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelj temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.".

44. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

45. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155. st.1. ZPP-a.

46. 1., 2. i 3. tužitelji zahtijevaju troškove postupka u iznosu od 3.503,81 €, a priznati su im troškovi u iznosu od 3.324,89 € i to: iznos od 200,00 € na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 142/12, 103/14, 118/14, 138/23, dalje: Tarife), sedam iznosa od po 200,0 € na ime sastava podneska po punomoćniku od 27.12.2019., 17.02.2020., 14.11.2020., 10.03.2021.,19.04.2023., 26.10.2024. i 24.11.2025. sve po Tbr.8/1. Tarife, šest iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 19.02.2019., 08.07.2020., 18.03.2021., 07.06.2021., 23.10.2025. i 15.12.2025. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 40,00 € na ime zastupanja više stranaka po Tbr. 40. Tarife od 24.11.2025., iznos od 100,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3. Tarife, iznos od 331,80 € na ime troškova vještačenja te iznos od 53,09 € na ime plaćene sudske pristojbe na tužbu.

47. Sud je odbio 1., 2. i 3. tužitelje sa zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 178,92 € na ime sudske pristojbe na presudu jer su 1., 2. i 3. tužitelji sukladno čl.11. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama oslobođeni od plaćanja pristojbe na presudu.

48. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Valpovu 22. siječnja 2026.

Sudac

Zvonimir Rogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. 1., 2. i 3. tužitelja

2. Pun. tuženika