Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
Poslovni broj: P Ob-190/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Martini Kozar kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu ČČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, ČČK, SČ, [adresa], protiv tuženika ŠČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje mlt. DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa poseban skrbnik GČ iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, Trg Lj. Patačića 1. Virovitica, te Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Bjelovar, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, nakon glavne i tajne rasprave zaključene 17. prosinca 2025. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i posebnog skrbnika, na ročištu za objavu i uručenje presude 22. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Mijenja se presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-471/2013-15 od 28. svibnja 2014. u točki II. izreke presude na način da će tužiteljica ČČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao majka potpuno samostalno ostvarivati roditeljsku skrb za mlljt. DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] rođenog **.**.2012. i potpuno samostalno će zastupati dijete u svim bitnim osobnim pravima djeteta iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona.
II. Mijenja se iznos doprinosa za uzdržavanje kojega je tuženik obvezan doprinositi za uzdržavanje mlt. DČ utvrđen presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj P-66/15-8 od 20. srpnja 2015., na način da je tuženik Josip Vukelić, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan doprinositi za uzdržavanje mlt. DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] rođenog **.**.2012. umjesto dosadašnjeg iznosa od 159,27 EUR/1.200,00 kn mjesečno, iznos od 264,00 EUR mjesečno počevši od 19. svibnja 2025. kao dana podnošenja tužbe do 17. srpnja 2025., a od 18. srpnja 2025. pa nadalje mjesečno iznos od 290,00 EUR, najkasnije do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi
Poslovni broj: P Ob-1902025-13
na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 15-tog dana u mjesecu do isplate, na tekući račun majke i zz PČ otvoren kod Erste&Steiermärkische Bank d.d. pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], u roku od 15 dana.
III. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 22. siječnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 19. svibnja 2025. podnijela tužbu radi i izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, te uzdržavanju mlt. DČ.
1.1. U tužbi se navodi da su tužiteljica i tuženik bili u braku u kojemu braku je 18. srpnja 2012. rođeno zajedničko dijete stranaka mlt. DČ, da je brak razveden presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj P-471/2013-15 od 28. svibnja 2014. a u točki II. izreke je određeno da će roditeljsku skrb obavljati oba roditelja, a točkom III. izreke presude određeno je da će otac s mlt. DČ provoditi svaki ponedjeljak i srijedu od 16,00 do 17,00 sati. Navodi se da obzirom da je presuda donesena prije jedanaest godina, te da su se od tada okolnosti promijenile, tužiteljica nad mlt. djetetom želi ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb te ga samostalno zastupati u vezi s bitnim osobnim pravima iz razloga što tuženik ni na koji način ne sudjeluje u odgoju djeteta niti brine o istom, jer da se osobni odnosi između tuženika i mlt. DČ određeni naprijed citiranom presudom uopće ne ostvaruju, tuženik nije kontaktirao sina više od godine i pol dana, pa proizlazi da tuženik očigledno nema želju ostvarivati kontakte sa svojim sinom, a kamoli brinuti o istom te ni na koji način nije involviran u život i odrastanje mlt. DČ. Obzirom da je ranijom sudskom odlukom određena zajednička roditeljska skrb, tužiteljica ne može samostalno odlučivati o promjeni djetetovog prebivališta/boravišta niti o ostalim bitnim pravima djeteta obzirom da joj je potrebna suglasnost tuženika, a koji odbija kontakt, slijedom čega tužiteljica smatra kako je u interesu djeteta da ona samostalno ostvaruje roditeljsku skrb, te samostalno zastupa dijete u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta.
1.2. Nadalje se navodi da je presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj P-471/2013- 15 od 28. svibnja 2014. naloženo tuženiku doprinositi za uzdržavanje mlt. DČ mjesečno iznos od 106,18 EUR /800,00 kn, te je taj iznos promijenjen presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj P-66/2015-8 od 20. srpnja 2015. na iznos od 159,27 EUR/1.200,00 kn mjesečno, a po proteku deset godina nakon sudske odluke, okolnosti su se drastično promijenile, a koje opravdavaju povišenje uzdržavanja jer je mlt. DČ sada u dobi od 12 godina, učenik je 6. razreda osnovne škole te iznos od 159,27 EUR mjesečno za potrebe djeteta više nije adekvatan. Tužiteljica za mlt. dijete ima troškove odjeće, obuće, higijenskih potrepština, školskog pribora i ostalih školskih potrepština, školskih izleta. Tužiteljica će za koji dan biti podstanar sa svojom djecom u iznajmljenom stanu te će za najamninu plaćati 350,00 EUR + režije (Ugovor o najmu dostavit će se naknadno), za hranu mjesečno troši oko 300,00 EUR, otplaćuje kredit u iznosu od 72,00 EUR mjesečno, a prima minimalnu
Poslovni broj: P Ob-1902025-13
plaću u iznosu od 770,00 EUR. Osim mlt. DČ, tužiteljica ima i mlađeg sina Č u dobi od šest godina, a mlt. DČ ima dijagnosticiran ADHD, poteškoće s održavanjem pažnje, manjak koncentracije prilikom praćenja nastave i učenja, a koja dijagnoza će zahtijevati povećanu pažnju, brigu te troškove liječenja i odlazaka kod psihologa. U tužbi se navodi da tuženik do sada jedva da je plaćao i mjesečni iznos za uzdržavanje od 159,27 EUR prema presudi Općinskog suda u Bjelovaru broj P- 66/2015-8 od 20. srpnja 2015., te je od 2015. godine do danas plaćao neredovito, odnosno izvršio je uplate u svega par navrata, a kako nije postupao sukladno sudskoj odluci, tužiteljica je zbog neplaćanja uzdržavanja podnijela FINI Zahtjev za izravnu naplatu u 2015. godini, a trenutno se protiv tuženog vodi kazneni postupak pred Općinskim sudom u Bjelovaru broj Kzd-47/2024 zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2.
Kaznenog zakona zbog neplaćanja uzdržavanja.
1.3. Podneskom od 8. kolovoza 2025. tužiteljica je dostavila presudu Općinskog suda u Bjelovaru broj Kzd-47/2024-11 od 08. srpnja 2025. kojom je optuženik, ovdje tuženik proglašen krivim radi počinjenja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. KZ-a, s time da je sam optuženik izjavio kako se smatra krivim za počinjenje kaznenog djela, pa smatra da je razvidno da tuženik uopće ne izvršava svoju zakonsku obvezu plaćanja uzdržavanja djeteta, kao što niti ne pokazuje interes za dijete u bilo kojem smislu, pa se čak nije niti odazvao pozivu HZSR PU Bjelovar radi odluke o samostalnoj roditeljskoj skrbi, pa se predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.
2. Rješenjem nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar maloljetnom djetetu je imenovan poseban skrbnik.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na tužbu niti je pristupio na ročište koje je bilo zakazano i održano 17. prosinca 2025. Tuženik nije ispričao svoj izostanak sa zakazanog ročišta.
4. Izvedeni su dokazi uvidom u: presudu Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P- 471/2013-15 od 28. svibnja 2014., presudu Općinskog suda u Bjelovaru broj P-66/15- 8 od 20. srpnja 2015., rodni list za mlt. DČ, medicinsku dokumentaciju za mlt. DČ – specijalistički nalaz Opće bolnice dr. Anđelko Višić Bjelovar od 13. siječnja 2025., nalaz psihijatra Klinike za dječje bolesti Zagreb, klinike za pedijatru od 9. lipnja 2023. i 2. rujna 2024., psihološko mišljenje psihologa Opće bolnice dr. Anđelko Višić Bjelovar od 8. ožujka 2024., izvješće o obiteljskim prilikama sa mišljenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar od 28. srpnja 2025., presudu Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Kzd-47/2024-11 od 8. srpnja 2025., te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice.
5. Iz presude Općinskog suda u Bjelovaru broj P-471/2013-15 od 28. svibnja 2014 je utvrđeno da je bilo određeno ostvarivanje zajedničke roditeljske skrbi parničnih stranaka u odnosu na maloljetno dijete. Nadalje je u pogledu uzdržavanja utvrđeno da je bilo određeno da će tuženik za mjesečno uzdržavanje mlt. djeteta doprinositi iznos od 800,00 kuna u razdoblju od 13. lipnja 2013. do 1. siječnja 2014., a nakon 1. siječnja 2014. dok za to budu postojali uvjeti iznos od 1.000,00 kuna, a presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj P-66/2015-8 od 20. srpnja 2015. je mjesečni iznos uzdržavanja povećan na iznos od 159,27 EUR/1.200,00 kn mjesečno.
5.1. Iz izvješća o obveznom savjetovanju od 17. travnja 2025. je utvrđeno da se tužiteljica odazvala pozivu za obvezno savjetovanje, dok se poziv za tuženika vratio s naznakom da je obaviješten a nije podigao pošiljku, te je utvrđeno da je tužiteljica u
Poslovni broj: P Ob-1902025-13
postupku savjetovanja istaknula kako se tuženik nije odazvao niti na sudske pozive koji su u tijeku radi neplaćanja uzdržavanja, iako je jedan uredno zaprimio, da ga je policija tražila radi privođenja, no nije zatečen kod kuće, te je navela kako je navedena adresa tuženikova prebivališta kod roditelja sa kojima nije u kontaktu, dok tuženikova sestra navodi kako se tuženik trenutno nalazi u Njemačkoj. Utvrđeno je da se obzirom na naprijed navedeno, postupak obveznog savjetovanja nije se mogao provesti pa je tužiteljica upućena na sudski postupak.
5.2. Iz presude Općinskog suda u Bjelovaru broj Kzd-47/2024-11 od 8. srpnja 2025. je utvrđeno da je tuženik proglašen krivim radi počinjenja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. KZ-a, jer u razdoblju od kolovoza 2015. do studenoga 2023. nije plaćao dužno uzdržavanje za maloljetnog DČ, s time da je sam tuženik kao optuženik izjavio kako se smatra krivim za počinjenje kaznenog djela.
5.3. Iz iskaza tužiteljice je utvrđeno da je ovaj postupak pokrenula radi ostvarivanja prava na samostalnu roditeljsku skrb jer sa tuženikom nije u kontaktu, do njega ne može doći, strah ju je da ako se nešto dogodi, a ima zajedničku roditeljsku skrb sa tuženikom da bi moglo biti problema. Tuženik ne pita za DČ, ne kontaktira, kade je trebalo izvaditi prvu osobno za dijete imala je problema jer je za vađenje prve osobne potrebno da su oba roditelja, no uspjela je dobiti osobnu. DČ je rođen 2012., pohađa sedmi razred, trenutno ne ide na nikakve izvanškolske aktivnosti, ide na školske aktivnosti, sad se sprema na maturalac, ima uobičajene potrebe djeteta te dobi što se tiče prehrane, odjeće, obuće, no što se tiče zdravlja ima dijagnozu ADHD zbog čega ga je vodila liječniku u Klaićevu bolnicu, a troškove prijevoza je snosila tužiteljica. DČ ide na instrukcije iz matematike. Tužiteljica živi u iznajmljenoj kući, plaća 350 eura mjesečno, režije mjesečne iznose oko 40 eura, zaposlena je u Pepku, mjesečna plaća je minimalac odnosno 780 eura, ima kredit u iznosu od 72 eura mjesečno, ima automobil marke Peugeot 206, star oko 10 godina, ima još jedno dijete u dobi od 6 godina koje živi s njom. Od kad je donesena presuda čija se izmjena traži u pogledu uzdržavanja, presuda iz 2015., tuženik niti za jedan mjesec nije izvršio svoju obvezu plaćanja uzdržavanja.
5.4. Iz mišljenja nadležnog HZZSR je utvrđeno da je mlt. DČ sa vrlo dobrim uspjehom završio 6. razred I. OŠ u [adresa], oko 2 godine u tretmanu je dječjeg psihijatra i psihologa zbog emocionalnih poremećaja (sniženo raspoloženje, niska motivacija, poteškoće sa pažnjom i koncentracijom, sniženo samopouzdanje, tjeskoba, ogorčenost i ljutnja); zaključak je da je takvo stanje vrlo vjerojatno povezano sa složenom obiteljskom psihodinamikom i nizom nepovoljnih životnih okolnosti. Tuženik nije sudjelovao u postupku obveznog savjetovanja koji je prethodio ovoj tužbi, a nije se odazvao niti uredno uručenom pozivu u ovom postupku; tužiteljica je rekla da joj se tuženik godinama ne javlja, ne interesira se o DČ, ona nema njegov broj mobitela i nije sigurna niti da li živi na adresi koju je naznačila u tužbi jer je to njoj zadnja poznata njegova adresa (roditeljska kuća). Zbog svega želi da samostalno vrši roditeljsku skrb. Želi DČ odvesti u posjet rodbini u Srbiju, a ne može ishoditi za njega putnu ispravu bez suglasnosti njegova oca. Navela je da je jednom znala da je tuženik u [adresa] i tražila ga da dođe u policijsku postaju radi Vinkovih dokumenata ali se on oglušio. DČ je u HZZSR PU Bjelovar rekao da ne zna točno kada je oca zadnji puta vidio, vjerojatno pred više od godinu dana, jer mu se tata ne javlja. Iskazuje ljutnju na njega radi toga. Rekao je da nema kontakte niti sa rodbinom sa očeve strane iako dio njih živi u [adresa]. DČ je rekao da je o predmetnom sudskom postupku čuo od majke, da razumije što ona i zašto traži i smatra da je njen zahtjev opravdan jer oni ne znaju gdje je tata koji se njemu ne javlja. Nadalje je utvrđeno da je HZZSR PU Bjelovar naveo
Poslovni broj: P Ob-1902025-13
da smatraju da je potrebno tužiteljici kao majci omogućiti da samostalno vrši roditeljsku skrb o mlt. djetetu.
6. Odredbom čl. 105. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23.) je propisano da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti.
6.1. Odredbom čl. 105. st. 3. je propisano da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno članku 416. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona, te je čl. 105 st. 4. propisano da roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazumu dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.
7. Iz činjeničnog utvrđenja po provedenom dokaznom postupku, proizlazi da tuženik uopće ne izvršava svoje roditeljske dužnosti i prava, ne ostvaruje osobne odnose s maloljetnim djetetom, niti na jedan način nije izrazio interes i spremnost na ostvarivanje roditeljske skrbi, dok tužiteljica u cijelosti istu izvršava, brinući se o svim potrebama maloljetnog djeteta, u cijelosti mu pružajući sigurnu i stabilnu životnu okolinu.
8. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, dakle da tuženik uopće ne viđa mlt. dijete, ne kontaktira s njim, a nema pravilnog kontakta niti s tužiteljicom, uslijed čega sve dolazi do poteškoća oko ostvarivanja zajedničke roditeljske skrbi u odnosu na mlt. dijete, kao i uzimajući u obzir da se tuženik nije odazvao na postupak obveznog savjetovanja koji je prethodio ovome postupku iako je uredno zaprimio poziv, da nije pristupio sudu niti dao bilo kakvo očitovanje, po ocjeni ovoga suda, ispunjene su pretpostavke iz citiranih odredbi čl. 105. Obiteljskog zakona da se tužiteljici omogući samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u pogledu svih bitnih pitanja u vezi sa mlt. djetetom iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona, kako je to traženo tužbenim zahtjevom, pa je isti prihvaćen slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
9. Zahtjev za povećanjem uzdržavanja koji je postavljen u skladu s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ broj 75/05) sud je također prihvatio, uzimajući u obzir dob djeteta, kao i potrebe djeteta, sve budući su se od donošenja ranije odluke promijenile okolnosti, odnosno u međuvremenu su se potrebe djeteta povećale obzirom na njegov uzrast, a i zdravstveno stanje, a sukladno socijalnoj anamnezi HZZSR proizlazi da je tuženik ne bi bio radno nesposoban jer se navodi da je tužiteljica u periodu od rujna 2016. do rujna 2019. ostvarila pravo na privremeno uzdržavanje, a u jednom periodu prije toga je tuženik bio u Njemačkoj i sinu je tada donio slatkiše i igračke. Slijedom iznijetoga, je sud izmijenio i raniju odluku u pogledu visine doprinosa u uzdržavanju, sve primjenom čl. 285. Obiteljskog zakona, pa je odlučeno kao u točki II. izreke.
10. O troškovima postupka je odlučeno primjenom čl. 366. Obiteljskog zakona, vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka, tužiteljica je u cijelosti uspjela u ovome postupku, slijedom čega je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog
Poslovni broj: P Ob-1902025-13
postupka u pravilno zahtijevanom iznosu od 500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, pa je odlučeno kao u točki III. izreke.
11. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u izreci.
Bjelovar, 22. siječnja 2025.
Sudac
Martina Kozar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.
Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kad je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku.
O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
Dostaviti:
1. tužiteljici po punomoćniku
2. tuženiku
3. posebnom skrbniku
4. HZZSR PU Bjelovar
5. spis
