REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6935/2022-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Sanja Nevešćanin Mateša, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mateša i Kapitan d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koga zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 19. studenoga 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja Nevena Kapitana, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika GD, odvjetničke vježbenice, radi isplate, dana 22. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da su ništetne odredbe sadržane u čl. 2. i čl. 4. Ugovora o kreditu br. 016- 204/2008 od dana 26.3.2008. koji je sklopljen između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je valuta iskazana u valuti švicarski franak, a koje glase:

Čl. 2.

Banka odobrava Korisniku kredita potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 24.244,00 CHF (dvadesetčetiritisućedvjestočetrdesetčetiri švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, i to pod niže navedenim uvjetima.

Čl. 4.

Kredit se otplaćuje u 60 (šeszdeset) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 474,37 CHF (četristosedamdesetčetiri švicarskih franaka i 37/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.

Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da namiri tužitelju RD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tražbinu u iznosu od 3.452,76 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

21,71 EUR od 01.11.2008.g. do isplate,

16,96 EUR od 01.01.2009.g. do isplate,

17,41 EUR od 01.02.2009.g. do isplate,

24,35 EUR od 01.03.2009.g. do isplate,

17,66 EUR od 01.04.2009.g. do isplate,

20,50 EUR od 01.05.2009.g. do isplate,

13,55 EUR od 01.06.2009.g. do isplate,

10,39 EUR od 01.07.2009.g. do isplate,

11,53 EUR od 01.08.2009.g. do isplate,

13,79 EUR od 01.09.2009.g. do isplate,

13,59 EUR od 01.10.2009.g. do isplate,

11,31 EUR od 01.11.2009.g. do isplate,

15,60 EUR od 01.12.2009.g. do isplate,

18,66 EUR od 01.01.2010.g. do isplate,

21,93 EUR od 01.02.2010.g. do isplate,

23,02 EUR od 01.03.2010.g. do isplate,

29,45 EUR od 01.04.2010.g. do isplate,

28,19 EUR od 01.05.2010.g. do isplate,

30,64 EUR od 01.06.2010.g. do isplate,

51,89 EUR od 01.07.2010.g. do isplate,

47,51 EUR od 01.08.2010.g. do isplate,

60,88 EUR od 01.09.2010.g. do isplate,

56,26 EUR od 01.10.2010.g. do isplate,

48,83 EUR od 01.11.2010.g. do isplate,

64,50 EUR od 01.12.2010.g. do isplate,

84,44 EUR od 01.01.2011.g. do isplate,

70,32 EUR od 01.02.2011.g. do isplate,

75,75 EUR od 01.03.2011.g. do isplate,

69,45 EUR od 01.04.2011.g. do isplate,

70,60 EUR od 01.05.2011.g. do isplate,

97,27 EUR od 01.06.2011.g. do isplate,

99,87 EUR od 01.07.2011.g. do isplate,

122,16 EUR od 01.08.2011.g. do isplate,

110,71 EUR od 01.09.2011.g. do isplate,

98,18 EUR od 01.10.2011.g. do isplate,

69,83 EUR od 01.11.2011.g. do isplate,

95,87 EUR od 01.12.2011.g. do isplate,

101,84 EUR od 01.01.2012.g. do isplate,

107,06 EUR od 01.02.2012.g. do isplate,

107,75 EUR od 01.03.2012.g. do isplate,

104,15 EUR od 01.04.2012.g. do isplate,

106,58 EUR od 01.05.2012.g. do isplate,

108,25 EUR od 01.06.2012.g. do isplate,

105,45 EUR od 01.07.2012.g. do isplate,

106,18 EUR od 01.08.2012.g. do isplate,

104,08 EUR od 01.09.2012.g. do isplate,

99,61 EUR od 01.10.2012.g. do isplate,

104,45 EUR od 01.11.2012.g. do isplate,

106,77 EUR od 01.12.2012.g. do isplate,

105,08 EUR od 01.01.2013.g. do isplate,

95,95 EUR od 01.02.2013.g. do isplate,

103,70 EUR od 01.03.2013.g. do isplate,

104,30 EUR od 01.04.2013.g. do isplate, i to od dospijeća svakog gore navedenog iznosa pa do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do 31.12.2022.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023.g. do 30.12.2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 31.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju RD naknaditi tuženiku Addiko Bank d.d. troškove postupka u iznosu od 1.750,00 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. siječnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je s tuženikom 26. ožujka 2008. sklopio Ugovor o kreditu broj: 016-204/2008, potvrđen od strane javnog bilježnika Željke Horvat Pernar iz Zagreba 27. ožujka 2008. pod brojem OV-3963/2008 (dalje u tekstu: „Ugovor o kreditu“), kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 24.244,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Namjena predmetnog kredita je kupnja novog motornog vozila. Navodi kako predmetni Ugovor o kreditu sadrži nepoštene odredbe u smislu čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) i to odredbe koje se odnose na valutu u kojoj je nominirana glavnica kredita, te na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu. Navodi kako su povrede tih ugovornih odredbi utvrđene presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., donesenom u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač, a tuženik u kojem sporu je među ostalim bio i ovdje tuženik te da ista obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Navodi da je tuženik povrijedio interese i prava potrošača, u konkretnom slučaju tužitelja, tako što je u Ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu u članku 2. i 4. Ugovora o kreditu, a budući je prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, te se o navedenom nije pojedinačno pregovaralo, a što ima za posljedicu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana, a slijedom čega ista odredba ništetna. Smatra da mu je tuženik dužan vratiti sve ono što je od tužitelja primio uslijed primjene odredbe članka 2. i članka 4. Ugovora o kreditu. Postavlja deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbe sadržane u čl. 2. i čl. 4. Ugovora o kreditu br. 016- 204/2008 od 26. ožujka 2008., u dijelu u kojem je valuta iskazana u valuti švicarski franak, kao i kondemnatorni kondikcijski zahtjev na povrat iznosa kojega specificira podneskom od 8. srpnja 2025. u visini 3.452,76 eura sa zateznom kamatom od svake pojedine preplate do isplate, sve uz zahtjev za naknadom troškova postupka tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da se ne radi o ništetnim ugovornim odredbama. Navodi da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive, zbog čega nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost. Tvrdi kako je u cijelosti postupao sukladno važećim kogentnim propisima te se pridržavao i odredaba Zakona o zaštiti potrošača te da je tužitelj o svemu pravilno informiran. Smatra, stoga, da sporne odredbe nisu ništetne, a ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja. Na pripremnom ročištu ističe da tužitelj nije potrošač te se iz toga razloga u ovom predmetu ne može primijeniti Zakon o zaštiti potrošača. Naime, tuženik navodi kako je vozilo koje je kupljeno sredstvima iz kredita kupljeno za obavljanje profesionalne djelatnosti i to taxi službe, što je vidljivo iz zahtjeva za kredit. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Predmet spora je potraživanje tužitelja prema tuženiku zbog stečenog bez osnove temeljem ništetne odredbe o vezanosti ugovorenog iznosa kredita uz valutu švicarski franak.

4. Sporna je među strankama ništetnost odredbi o vezanosti kredita uz valutu švicarski franak, kao i postoji li potraživanje tužitelja po osnovi preplate na temelju takvih ništetnih odredbi, u kojoj visini te je li potraživanje tužitelja zastarjelo, a sporno je i ima li tužitelj u pogledu sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu svojstvo potrošača.

5. Radi utvrđivanja navedenih spornih okolnosti, sud je tijekom dokaznoga postupka izveo sve po strankama predložene dokaze pa je tako izvršio uvid u Ugovor o kreditu (list 19-35 spisa), Zapisnik sa sjednice kreditnog odbora (list 76-77 spisa), kreditni prijedlog (list 78-81 spisa), očitovanje Gradskog ureda za jesnu samoupravu, promet, civilnu zaštitu i sigurnost Grada Zagreba od 22. travnja 2024. i 3. svibnja 2024. (list 89 i 91 spisa), izvadak iz obrtnog registra (list 97 spisa), saslušan je tužitelj (list 139-140 spisa) te je provedeno financijsko vještačenje po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću (list 157-161 spisa).

6. Sud je, na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) i provedenog dokaznog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

7. Nije sporno da su tužitelj i prednik tuženika 26. ožujka 2008. sklopili Ugovor o kreditu broj: 016-204/2008, kojim je prednik tuženika odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 24.244,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, radi kupnje motornog vozila prema ponudi autokuće AutoZubak d.o.o. za kupnju vozila Škoda Octavia Tour 1.6.

8. Nije sporno ni da taj Ugovor o kreditu sadrži odredbu prema kojoj se kredit otplaćuje u 60 (šezdeset) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 474,37 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF prednika tuženika na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.

9. Tužitelj tvrdi kako je predmetna odredba čl. 4. Ugovora, uz odredbu čl. 2. Ugovora, kojim odredbama je kredit vezan uz valutu švicarski franak, ništetna, pozivajući se na učinke iz kolektivnog spora pokrenutog po udruzi Potrošač, provedenog u postupku okončanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) poslovni broj Pž-6632/17 od 10. lipnja 2018.

10. Naime, tom presudom pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. Tužitelj tvrdi kako je citiranom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. riješeno prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale sa potrošačima u utuženim razdobljima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

12. Pritom navodi da je odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a (kolektivna tužba) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Smatra, stoga, da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbe predmetnog Ugovora, s obzirom na razdoblje u kojemu je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen, kao i s obzirom da je njime ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora prednik tuženika kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, to smatra kako su predmetne ugovorne odredbe, sadržane u Ugovoru o kreditu kojima je ugovorena vezanost iznosa kredita uz valutu CHF, ništetne.

14. Iz iskaza tužitelja, kojega je u tom dijelu sud prihvatio, proizlazi da ga prednik tuženika prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije upozorio ni na kakve rizike sklapanja ugovora čija otplata je vezana uz valutu švicarski franak te da su mu rekli da je ovakav kredit najpovoljniji.

15. Iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o., koji je jasan i nijedna od stranaka nije mu prigovarala, proizlazi kako su Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (kao pravni prednik ovdje tuženika) kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili 26. ožujka 2008. Ugovor o kreditu broj: 016-204/2008 (u daljnjem tekstu: Ugovor), sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima: iznos kredita je kunska protuvrijednost od 24.244,00 CHF obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita, ugovoren je rok otplate od 5 godina, (otplata u jednakima anuitetima) te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata, koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 6,50 % godišnje, dospijeće prve obveze bilo je 30. travnja 2008., a sljedećih svakog zadnjeg dana u mjesecu, ugovoreno je da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima iskazanima u valuti, a plativima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora važećem za CHF na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća. Kredit je iskorišten 31. ožujka 2008., s kojim danom je srednji tečaj kreditora za valutu CHF iznosio 4,620230 kn za 1 CHF, pa je dakle isplaćeni iznos od 24.244,00 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 112.012,86 kn, odnosno 14.866,66 EUR.ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj više platio tada razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (30.4.2008.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća/plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 3.452,76 EUR, dok, ako se promatraju svi iznosi (i pozitivni i negativni, prebijeno) tada razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (30.4.2008.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća/plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 3.394,05 EUR.

16. Međutim, s obzirom da tužitelj tužbeni zahtjev temelji na činjeničnim tvrdnjama da se radi o potrošačkom ugovoru, na koji se primjenjuju učinci kolektivnog spora okončanog pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a tuženik spori tužitelju svojstvo potrošača; to je valjalo utvrditi ima li tužitelj status potrošača vezano uz sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu.

17. Uvidom u sam Ugovor o kreditu vidljivo je da je njegova namjena kupnja motornog vozila Škoda Octavia Tour 1.6.

18. Uvidom u kreditni prijedlog od 25. ožujka 2008. utvrđeno je kako je tužitelj podnio zahtjev za kredit za kupnju motornog vozila u sklopu akcije Taxi 500 te kako je za osiguranje potraživanja obrt tužitelja Autotaksi prijevoz Dražen Šuvak dao zadužnicu kao instrument osiguranja. Kao posebna obveza ugovoreno je i poslovanje obrta tužitelja preko žiro računa banci prednika tuženika za cijelo vrijeme trajanja kredita. U obrazloženju je navedeno kako je tužitelj podnio zahtjev za kupnju vozila po akciji Taxi 500 te kako je tužitelj od 18. veljače 2004. taksi prijevoznik, kako do sada nije bio komitent prednika tuženika, no kako prema uvjetima kreditiranja za akciju Taxi 500 mora otvoriti novi žiro račun u toj banci prije isplate.

19. Iz dopisa Gradskog ureda za mjesnu samoupravu, promet i civilnu zaštitu i sigurnosti od 27. ožujka 2024. i 18. travnja 2024. (list 89 i 91 spisa) proizlazi kako, vezano uz traženje da se dostave podaci o vozilima kojima je autotaksi prijevoznik RD obavljao poslove autotaksi prijevoza za razdoblje od 2008. pa nadalje, ne raspolažu podacima za razdoblje od 2008. do 6. lipnja 2011., no u periodu od 6. lipnja 2011. do 10. listopada 2022. obavljao je autotaksi djelatnost s vozilom reg ozn [registarska oznaka] marke Škoda, tipa Octavia, broj šasije [broj šasije], dok od 11. listopada 2022. do danas tu djelatnost obavlja s drugim vozilom.

20. Iz izvatka iz obrtnog registra proizlazi kako tužitelj obavlja djelatnost taksi službe od 18. veljače 2004. do danas.

21. Iz iskaza tužitelja, vezano uz navedene okolnosti, proizlazi kako je sklopio predmetni ugovor o kreditu iz 2008. jer je htio kupiti vozilo svojoj supruzi kako bi ona mogla s tim vozilom ići na posao. Naime, radila je u Kamenskom i to je bilo daleko, a ona nije mogla dići kredit jer je imala malu plaću. Vozilo koje je kupio za suprugu je Škoda Octavia i to nova. On je i tada obavljao usluge taxi prijevoza, a obavlja ih i danas i ima svoj obrt. Tada je obavljao usluge taxi prijevoza vozilom Volvo V70. To vozilo bilo je 2001. ili 2002. godište, a on ga je kupio godinu ili dvije prije sklapanja ovoga ugovora, za gotovinu. Točno je da je i ovu Škodu koristio za usluge taxi prijevoza. Naime, rata ovog kredita je jako porasla i to sa 2.000,00 na 3.500,00 kn te je već nakon nekoliko mjeseci morao jedan auto prodati. Nije mogao prodati Škodu jer bi mu to bilo preskupo, budući da je bilo preneseno vlasništvo tog vozila na banku radi osiguranja kredita. Stoga je prodao Volvo, a Škodu nastavio koristiti kao taxi i tako sve do 2020. ili do 2021. kada je i to vozilo prodao i kupio drugo. Točno je da je taj ugovor sklopio u sklopu akcije za taksiste, no na svoje ime te je još i pitao u banci može li po toj akciji kupiti vozilo, a da s njim ne misli taksirati i da ga ne registrira na obrt. Kasnije je prebacio to vozilo na obrt i registrirao ga kao vlasništvo obrta. Inače svako vozilo s kojim se taksira mora se prijaviti u Gradskom uredu za promet te je tako bio prijavljen Volvo, a kasnije Škoda. Prilikom sklapanja ovog ugovora niti jedan dokument nije potpisao i pečatirao pečatom obrta.

22. Iskaz tužitelja, u dijelu kojim iskazuje kako je namjena kupnje vozila bila kupnja vozila supruzi kako bi ona tim vozilom mogla ići na posao, nije prihvaćen, jer je isti neuvjerljiv i životno nelogičan te nije podudaran ostalim navodima iz iskaza tužitelja, a ni ispravama koje prileže spisu.

23. Naime, i sam tužitelj u svome iskazu navodi kako je do tada autotaksi djelatnost obavljao vozilom Volvo V70 koji je tada bio starosti 6-7 godina. Također, samo vozilo koje je kupljeno sredstvima iz predmetnog Ugovora o kreditu – Škoda Octavia Tour 1.6, nije tip vozila za vožnju jedne osobe do posla i s posla, s obzirom da se radi o velikom vozilu – limuzini s 5 vrata, tri naslona za glavu na stražnjoj klupi s pojasima u tri točke, velikoj zapremnini i velikim gabaritima (što je sve vidljivo iz ponude na listu 24-25 spisa).

24. Također, činjenica što je vozilo kupljeno u svojstvu akcije Taxi 500, što je zadužnicu kao instrument osiguranja dao obrt tužitelja – Autotaksi prijevoz Dražen Šuvak iz [adresa], kao i činjenica što se tuženik istim ugovorom morao obvezati kako će njegov obrt otvoriti žiro račun u toj banci prije isplate i imati ga tijekom cijelog razdoblja trajanja otplate kredita; sve upućuje na zaključak kako je tužitelj predmetno vozilo kupio s namjerom da s tim vozilom obavlja uslugu taksi prijevoza.

25. Naposljetku, i iz dopisa Gradskog ureda za mjesnu samoupravu, promet i civilnu zaštitu i sigurnost, kao i iz iskaza samog tužitelja, proizlazi kako je tužitelj upravo s tim vozilom obavljao djelatnost taksi prijevoza i to sve do 2022.

26. Odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003. i 46/2007. - dalje: ZZP) propisano je kako je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

27. Iz svih navedenih činjenica koje su utvrđene u ovome postupku, a to su činjenica da je tužitelj obavljao usluge autoprijevoza predmetnim vozilom preko svoga obrta, da je predmetno vozilo kupljeno u sklopu akcije Taxi 500, da se istim ugovorom obrt tužitelja obvezao otvoriti žiro račun u banci prednika tuženika i imati ga otvorenog tijekom cijelog trajanja otplate kredita, da je obrt dao instrument odiguranja – zadužnicu za potraživanje iz istog ugovora; ocijenjeno je da je riječ o ugovoru vezanom za tužiteljevu poslovnu djelatnost i stoga da nije riječ o potrošačkom ugovoru.

28. S obzirom je, dakle, u ovome postupku utvrđeno kako se ne radi o potrošačkom ugovoru, to se na pravni odnos između stranaka u ovome postupku ne protežu učinci kolektivnog spora okončanog pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., jer je tom presudom pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

29. Kako je tužitelj svoj tužbeni zahtjev u ovome postupku temeljio isključivo na činjeničnim tvrdnjama o učincima kolektivnog spora na pravni odnos među strankama i pritom nije iznosio nikakve druge činjenice zbog kojih bi predmetni Ugovor o kreditu, koji je sklopljen između stranaka 26. ožujka 2008., bio ništetan u dijelu odredbe čl. 2. i 4. Ugovora niti zbog kojih bi bio osnovan njegov kondikcijski zahtjev na isplatu iznosa od 3.452,76 eura sa zateznom kamatom; to je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, na način naveden pod točkom I. izreke ove presude.

30. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odlučeno je o troškovima postupka, a s obzirom na uspjeh tuženika u sporu u cijelosti.

31. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu i podnesaka od 18.7.2024. i 28.10.2025. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 7/1 i Tbr 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa) te trošak zastupanja na ročištima 29.11.2023., 11.4.2024., 2.10.2024. i 19.11.2025. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno čini 700 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 2,00 Eur (Tbr. 50. Tarife) i pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost iznosi 1.750,00 Eur, kako je i dosuđeno točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 22. siječnja 2026.

Sutkinja

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku, uz rj o pristojbi na presudu 82,42 eura

2. Tuženiku po punomoćniku