REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj: P-442/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini po sucu toga suda Ivi Raos kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga više sudske savjetnice- specijalistice Tene Abram Pitner, u pravnoj stvari tužitelja KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Domagoju Gušteku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku HA, suprugu, radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene 8. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženice, 22. siječnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj ŠA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju JA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 6.027,43 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 111,30 eura od 06.08.2020.,

- na iznos od 132,50 eura od 01.09.2020.

- na iznos od 132,50 eura od 01.10.2020.

- na iznos od 132,50 eura od 01.11.2020.

- na iznos od 132,50 eura od 01.12.2020.

- na iznos od 132,50 eura od 01.01.2021.

- na iznos od 132,50 eura od 01.02.2021.

- na iznos od 132,50 eura od 01.03.2021.

- na iznos od 132,50 eura od 01.04.2021.

- na iznos od 132,50 eura od 01.05.2021.

- na iznos od 132,50 eura od 01.06.2021.

- na iznos od 132,50 eura od 01.07.2021.

- na iznos od 132,50 eura od 01.08.2021.

- na iznos od 132,50 eura od 01.09.2021.

- na iznos od 132,50 eura od 01.10.2021.

- na iznos od 132,50 eura od 01.11.2021.

- na iznos od 132,50 eura od 01.12.2021.

- na iznos od 132,50 eura od 01.01.2022.

- na iznos od 132,50 eura od 01.02.2022.

- na iznos od 132,50 eura od 01.03.2022.

- na iznos od 132,50 eura od 01.04.2022.

- na iznos od 132,50 eura od 01.05.2022.

- na iznos od 132,50 eura od 01.06.2022.

- na iznos od 132,50 eura od 01.07.2022.

- na iznos od 132,50 eura od 01.08.2022.

- na iznos od 132,50 eura od 01.09.2022.

- na iznos od 132,50 eura od 01.10.2022.

- na iznos od 132,50 eura od 01.11.2022.

- na iznos od 132,50 eura od 01.12.2022.

- na iznos od 132,50 eura od 01.01.2023.

- na iznos od 132,50 eura od 01.02.2023.

- na iznos od 132,50 eura od 01.03.2023.

- na iznos od 132,50 eura od 01.04.2023.

- na iznos od 132,50 eura od 01.05.2023.

- na iznos od 132,50 eura od 01.06.2023.

- na iznos od 132,50 eura od 01.07.2023.

- na iznos od 132,50 eura od 01.08.2023.

- na iznos od 132,50 eura od 01.09.2023.

- na iznos od 132,50 eura od 01.10.2023.

- na iznos od 132,50 eura od 01.11.2023.

- na iznos od 132,50 eura od 01.12.2023.

- na iznos od 132,50 eura od 01.01.2024.

- na iznos od 132,50 eura od 01.02.2024.

- na iznos od 132,50 eura od 01.03.2024.

- na iznos od 132,50 eura od 01.04.2024.

- na iznos od 86,13 eura od 01.05.2024.

pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.079,84 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio 8. listopada 2024. tužbu ovome sudu u kojoj navodi da je tužitelj temeljem rješenja o dosudi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj: Ovr- 3623/2011 od 04. kolovoza 2020. bio upisan kao suvlasnik ½ dijela zkč. [katastarska čestica], Veliko Polje, kuća i dvorište, pov. 241 m2, sve upisano u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa]. Tužitelj, nadalje, navodi kako je suvlasnica preostalog dijela predmetne nekretnine bila je tužena. Predmetna nekretnina je u postupku civilne diobe bila prodana na javnoj dražbi te je temeljem rješenja o dosudi Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: Ovr-311/2022 od 20. svibnja 2024., rješenja od 27. svibnja 2024. i zaključka od 13. kolovoza 2024. proveden upis prava vlasništva za korist kupca DA, [adresa]. Rješenjem Ovr-311/2022 od 20.05.2024., naloženo je kupcu DA da u roku od 90 dana od dana prodaje nekretnine na adresi [adresa] odnosno ID nadmetanja 46303 uplati razliku kupovnine u iznosu od 84.677,64 eura (kupac je na ime jamčevine već uplatio iznos od 6.346,80 eura) na poseban račun FINA-e otvoren za tu namjenu, IBAN: [broj bankovnog računa], Model: HR11, P1- 463035, P2-443034. Iznos kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu položen je na navedeni račun te će biti razdijeljen parničnim strankama na jednake dijelove. Tužitelj ističe kako je tužena u periodu od 2020. do 2024., u kojem je bila suvlasnik s tužiteljem, iznajmljivala cijelu nekretninu te je u tom periodu u njoj boravio g. IA, kao najmoprimac zajedno sa svojom obitelji. Najmoprimac je stranac kojem je odobren boravak u Republici Hrvatskoj te je u tom periodu bio prijavljen na adresi predmetne nekretnine, [adresa]. Tužena nikada nije predala kopiju ugovora o najmu tužitelju. Iz navedenog razloga tužitelj je od Ministarstva unutarnjih poslova zatražio dostavu Uvjerenje o boravištu za g. ĆA u periodu od 2020. do 2024., kao i Ugovor o najmu koji je isti kao stranac priložio uz svoj zahtjev za odobrenje boravka u Republici Hrvatskoj. Iz Ugovora o najmu koji je MUP dostavio tužitelju razvidno je da je tužena iznajmila g. K cijelu kuću na adresi [adresa] za iznos od 2.000,00 kn mjesečno (265 eura), a tužena je sama ubirala plodove te nekretnine te nije niti jednom isplatila tužitelju njegov pripadajući dio. Tužitelj ističe kako iz navedenog razloga tužitelj ustaje ovom tužbom te od tužene potražuje iznos ½ dijela najamnine ostvarene u periodu od 05. kolovoza 2020. (kad je postao suvlasnik) do 20. svibnja 2024. (kad je nekretnina prodana), odnosno iznos od 111,30 eura za kolovoz 2020. (za 26 dana, odnosno 84% od 132,50 eura), 132,50 eura za svaki mjesec u periodu od rujna 2020. do svibnja 2024., te 86,13 eura za svibanj 2024. (za 20 dana, odnosno 65% od 132,50 eura).

2. Tuženica u svom odgovoru na tužbu od 4. prosinca 2024. navodi kako je točno da je bio zaključen Ugovor o najmu stana i potpisan 1. kolovoza 2018. Međutim, tuženica ističe kako nije točan navod tužitelja da je Ugovor od 1. kolovoza bio na snazi na dan 4. kolovoza 2020. Tužena, nadalje navodi kako je iz iznijetih činjenica i priloženih dokaza vidljivo da ne postoji pravni temelj za podnošenje tužbe, stoga predlaže da se tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiju.

3. Tužitelj podneskom od 10. siječnja 2025. očitujući se na odgovor na tužbu navodi kako dokument naziva Raskid ugovora o najmu stana od 31. svibnja 2019. evidentno predstavlja fiktivni raskid ugovora o najmu. Naime, iz Uvjerenja Ministarstva unutarnjih poslova, koju je tužitelj dostavio uz tužbu, nesporno je da je najmoprimac IA imao prijavljeno boravište na adresi [adresa] u periodu od 2018. do kolovoza 2024., odnosno na adresi predmetne nekretnine. Tužitelj ističe kako prema tome, nije točno da je IA dana 30. lipnja 2019. oslobodio stan od osoba i stvari jer je na toj adresi i dalje imao prijavljeno boravište (privremeni boravak). Nadalje, tužitelj navodi kako obzirom da je g. IA strani državljanin s odobrenim privremenim boravkom isti je morao za svako odobrenje produljenja boravka dostaviti potvrdu o adresi svojeg boravišta, bilo u obliku izjave vlasnika stana ili u ovom slučaju ugovora o najmu. Drugim riječima, upravo je najmoprimac IA Ministarstvu unutarnjih poslova dostavio Ugovor o najmu uz pristanak najmodavca, u ovom slučaju suvlasnika nekretnine, te time izjavio da boravi na toj adresi. S obzirom da je iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova od 01. listopada 2024. razvidno da MUP raspolaže predmetnim Ugovorom o najmu stana, evidentno je da je upravo taj ugovor između stranaka i dalje bio na snazi, te da je fiktivna obavijest o raskidu ugovora dostavljena Poreznoj upravi iz drugih razloga.

4. Tužitelj podneskom od 17. travnja 2025. dostavlja Ugovor o najmu od 27. kolovoza 2020. navodeći kako kada je tužitelj stekao suvlasništvo na predmetnoj nekretnini predložio je najmoprimcu g. NA da i s njim sklopi ugovor o najmu za njegovu polovicu suvlasničkog dijela, a što je isti odbio uz obrazloženje da on već ima sklopljen ugovor o najmu s tuženicom za tu nekretninu. Iz toga također proizlazi da najmoprimac nije napustio predmetnu nekretninu 2019. kako to tuženik tvrdi već da je i dalje boravio u istoj temeljem ugovora koji je imao sklopljen upravo s tuženom.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u sve po strankama predložene dokaze i to uvid u povijesni zemljišno-knjižni izvadak (stranica 7-9 spisa), Rješenje o dosudi Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Ovr-311/2022 od 20. svibnja 2024. (stranica 10-13 spisa), Uvjerenje o boravištu za gospodina ĆA u periodu od 2020. do 2024. (stranica 15-16 spisa), Ugovor o najmu stana od 01. kolovoza 2018. (stranica 17-19 spisa), Raskid ugovora o najmu stana od 31. svibnja 2019. (stranica 40 spisa), Ugovor o najmu od 27. kolovoza 2020. (stranica 46 spisa), te su zamolbeno putem Općinskom suda u Slavonskom Brodu saslušani svjedok IA (stranica 61-62 spisa) te tužitelj JA (stranica 63 spisa). Tužitelj je tijekom postupka odustao je od dokaznog prijedloga saslušanja svjedokinje GA.

6. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.027,43 eura na ime ½ dijela najamnine ostvarene u periodu od 5. kolovoza 2020. (kad je postao suvlasnik) do 20. svibnja 2024.( kada je nekretnina prodana).

8. Među strankama u ovom postupku nesporno je da su stranke suvlasnici nekretnine zkč. [katastarska čestica], Veliko Polje, kuća i dvorište, pov. 241 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa] i to svaki u ½ dijela od 5. kolovoza 2020. Također je nesporno da je za predmetnu nekretninu 1. kolovoza 2018. bio zaključen Ugovor o najmu stana između tuženice i ĆA.

9. Među strankama u ovom postupku sporno je da li je predmetni Ugovor o najmu zaključen 1. kolovoza 2018. raskinut dana 31. svibnja 2019., odnosno da li je tuženica u razdoblju od 5. kolovoza 2020. do 20. svibnja 2024. iznajmljivala cijelu nekretninu u [adresa], na adresi [adresa] NA i njegovoj obitelji.

10. Uvidom u rješenje o dosudi Općinskog suda u Slavonskom brodu posl. broj:

Ovr-311/2022 od 20. svibnja 2024. utvrđeno je kako je istim nekretnina upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] broj kčbr. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište Veliko pllje površine 241 m2 na adresi [adresa] prodana na javnoj dražbi kupcu DA.

11. Uvidom u uvjerenje o prebivalištu MUP-a PU Brodsko-Posavska, Odjela za upravne poslove klasa: 216-02/24-01/4005, urbroj: 511-11-04-24-2 od 1. listopada 2024. utvrđeno je kako IA od 17. srpnja 2018. do 20. kolovoza 2024. ima prijavljeno boravište na adresi [adresa], a od 20. kolovoza 2024. na adresi [adresa].

12. Uvidom ugovor o najmu stana od 1. kolovoza 2018. utvrđeno je kako su isti zaključili ŠA, kao najmodavatelj i IA, kao najmoprimatelj za stan u kući u [adresa], a koji se sastoji od 3 prostorije i kupaonicom na prvom katu i 3 prostorije i kupaonicom na drugom katu, te korištenja ulaza u prizemlju i garaže za skladištenje stvari, s time da najmoprimatelji koriste i prednji i zadnji dio dvorišta. Nadalje iz članka 6. predmetnog ugovora razvidno je kako je ugovorena cijena najamnine za prostor u iznosu od 2.000,00 kuna mjesečno, a koja počinje teći od 1. rujna 2018.

13. Uvidom u raskid ugovora o najmu stana od 31. svibnja 2019. utvrđeno je kako su istim ŠA, kao najmodavatelj i ĆA, kao najmoprimatelj raskinuli zaključeni ugovor od 1. kolovoza 2018. s otkaznim rokom od 30 dana, te kako ugovor prestaje važiti 30. lipnja 2019. kada je najmoprimatelj dužan stan osloboditi od osoba i stvari. Isti je dostavljen MUP-u, Poreznoj upravi Zagreb, ispostava [adresa] dana 24. lipnja 2019., što je razvidno iz prijamnog štambilja.

14. Uvidom u ugovor o najmu od 27. kolovoza 2020. utvrđeno je kako su isti zaključili JA, kao najmodavac i IA, kao najmoprimac za polovicu suvlasničkog dijela predmetne nekretnine za iznos od 1.000,00 kn mjesečno. Iz istog proizlazi kako je najmoprimac IA odbio potpisati isti jer već ima sklopljen ugovor o najmu s tuženicom za tu nekretninu.

15. Zamolbeno putem Općinskog suda u Slavonskom Brodu na ročištu 9. rujna 2025. saslušan je svjedok IA i tužitelj.

16. Svjedok IA u svom iskazu navodi kako su mu poznate obje stranke dok je tuženik ŠA izdavala kuću njemu i njegovoj obitelji. Svjedok navodi kako je to bilo od 2018. ili 2019. ne sjeća se točnog datuma kada je najamni odnos počeo, a najamni odnos je završio 2024. Misli da je to bio peti ili šesti mjesec kada je kuća prodana. Novi vlasnik kada je kupio kuću, došao je kod njih i pošto je vidio da ima petero djece rekao mu je da mogu ostati u kući još mjesec dana dok se ne snađu za novi smještaj. Najamninu je plaćao 2.000,00 kn mjesečno, a pošto je on bio na terenu o tome je vodila računa i plaćala supruga. Koristili su cijelu kuću, a supruga je najamninu plaćala HA putem računa koliko mu je poznato. Tužena nikada nije imala nikakvih prigovora u vezi najamnine, a da li je taj iznos s nekim dijelila nije mu poznato. Ugovor o najmu stana kojeg je potpisala ŠA, a ovjeru napravio JB Ignac Vuger iz [adresa] pod posl. broj: Ov-6948/2018 od 20. kolovoza 2018. iskazuje kako je na listu 2 u podnožju s desne strane ispod naznake najmoprimatelj iza štampanih slova IA on potpisao. Raskid ugovora o najmu od 31. svibnja 2019. u donjem desnom uglu iza naznake najmoprimatelj i imena IA iskazuje da je on potpisao. Ugovor o najmu stana kod kojeg je ovjeru potpisa AA napravio JB Ignac Vuger iz [adresa] pod posl. brojem: Ov - 5716/2019 od dana 26. lipnja 2019. iskazuje da je u donjem desnom uglu na drugom listu i stranici iza naznake najmoprimatelj IA on potpisao. Anex prvog ugovora o najmu stana kod ovjera potpisa HA koji je ovjerio JB Ignac Vuger iz [adresa] pod posl. brojem: Ov-5716/2019 od 20. svibnja 2021. navodi kako je on potpisao navedeni anex ugovora na stranici 1 u donjem desnom uglu iza naznake najmoprimatelj IA. Na poseban upit pun. tužene da li je ikada vidio ugovor sastavljen između JA i ĆA od 27. kolovoza 2020. čija preslika se pokazala svjedoku odgovara da se ne sjeća, a na poseban upit da li je koristio cijelu kuću nakon što je JA postao suvlasnik 2020. i 2021. odgovara da su oni koristili donju etažu, a da nisu koristili gornju etažu jer gornja etaža nije bila namještena.

17. Iz iskaza tužitelja KA proizlazi kako je 2020. postao suvlasnik kuće u kojoj je svjedok IA stanovao sa obitelji i bio u najmu. Nakon što je postao suvlasnik upoznao je gospođu OA, te ju je pitao koliko plaća najamninu a ona mu je odgovorila da plaća 2.000,00 kn. Smatrao je kako pola najamnine pripada njemu pošto je vlasnik pola kuće zato je pokušao da supruga svjedoka EA ili IA ne sjeća se više potpišu ugovor po kojem bi njemu plaćali pola najamnine. Nakon što je postao suvlasnik kuće pokušao je kontaktirati suvlasnicu ŠA, te s njom dogovoriti diobu najamnine, međutim telefonom nikada nije uspio stupiti u kontakt s njom, dok je sa HA stupio u kontakt po odvj. Zoranu Matajiću. HA nije pristao da mu se plaća pola najamnine, već je rekao da će ga oni isplatiti za njegovu polovicu kuće. Koliko mu je poznato u kući nije bilo drugih najmoprimaca, a i nemoguće bi bilo da dvije obitelji žive u toj kući. Na poseban upit pun. tužene zašto nije kontaktirao tuženu ili njega pun. HA da mu uplate pola najamnine 2020. tužitelj odgovara da je bio upoznat da najmoprimci plaćaju najamninu, a on je htio da mu se samo plaća pola.

18. Sud je prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedoka ĆA, budući da je njegov iskaz uvjerljiv i logičan te je u skladu sa ostalom dokumentacijom u spisu. Naime, svjedok je u svom iskazu naveo kako je bio sa svojom obitelju u najmu predmetne kuće od 2018. do 2024. što i odgovara podacima Uvjerenja o prebivališt/boravišu MUP-a iz kojeg je razvidno da je IA od 17. srpnja 2018. do 20. kolovoza 2024. imao prijavljeno boravište na adresi [adresa]. Također je iz njegovog iskaza utvrđeno da su koristili cijelu kuću, a što proizlazi i iz članka 1. Ugovora od 1. kolovoza 2018. te da je njegova supruga plaćala najamninu od 2.000,00 kn HA putem računa. Budući da je svjedok potvrdio kako je živio u predmetnoj nekretnini od 2018. do 2024., a isto je utvrđeno i potvrdom MUP-a sud je utvrdio kako je odluka od 31. svibnja 2019. o raskidu ugovora o najmu stana od 1. kolovoza 2018. na koju se u ovom postupku poziva tuženica u biti fiktivna. Naime, iz iste proizlazi kako Ugovor o najmu od 1. kolovoza 2018. prestaje važiti s danom 30. lipnja 2019. te je najmoprimatelj dužan stan osloboditi od osoba i stvari, što je kontradiktorno iskazu svjedoka u dijelu u kojem navodi kako kad je kuća bila prodana 2024. novi vlasnik, budući da su imali petero djece dozvolio im je da ostanu još mjesec dana u istoj dok ne nađu novi smještaj, a i njegovoj potvrdi MUP-a o adresi prebivališta koju je sud u cijelosti prihvatio kao istinitu, budući da se radi o javnoj ispravi.

19. Sud je također u cijelosti prihvatio kao istinit iskaz tužitelja, budući da je isti suglasan sa iskazom svjedoka ĆA, a i sa ostalom dokumentacijom u spisu. Naime, iz istog proizlazi kako je tužitelj, budući da je smatrao da mu pripada polovica najamnine od 2.000,00 kuna želio 27. kolovoza 2020. zaključiti sa BA novi ugovor o najmu (str. 46 spisa), a kojeg je IA odbio potpisati uz obrazloženje da on već ima sklopljen ugovor o najmu sa tuženicom. Iz predmetnog ugovora potvrđen je njegov navod jer je isto i uneseno velikim štampanim slovima na mjesto potpisa najmoprimca.

20. Odredbom članka 38. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) propisano je da ukoliko nije što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Nadalje, odredbom stavka 2. istog članka propisano je da plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele se među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju.

21. Nadalje, odredbom članka 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 145/24 dalje: ZOO) propisano je kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

22. Temeljem svih provedenih dokaza i tako utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud je nedvojbeno utvrdio kako je tužitelj tijekom postupka dokazao da je tuženica koristila suvlasnički dio tužitelja na način da je iznajmljivala cijelu kuću za mjesečnu naknadu od 2.000,00 kn, te se na taj način neosnovano obogatila na štetu tužitelja kao suvlasnika, budući da je cjelokupni iznos od najamnine zadržala za sebe.

23. Slijedom svega navedenog navedenog, tuženica je sukladno članku 38. stavak 2. ZV-a kojim je propisano da se plodovi i druge koristi od cijele stvari, dijele među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju, a budući da između strankama nije bilo dogovora o načinu korištenja predmetne kuće dužna isplatiti tužitelju polovicu ostvarene koristi odnosno dobivene najamnine u periodu od 5. kolovoza 2020. kada je tužitelja postao suvlasnikom do 20. svibnja 2024. kada je kuća prodana. Kako je tužena primala mjesečno 2.000,00 kn, tužitelju pripada 1.000,00 kn, odnosno 132,50 eura, dok za mjesec kolovoz 2020. budući da je tužitelj vlasnik od 5. kolovoza (za 26 dana 84%, 111,30 eura), a za mjesec svibanj 2024. ( za 20 dana 64% 86,13 eura),te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

24. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice i zatezne kamate. Odredbom čl. 183. st. 1. istog Zakona propisano da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Temeljem navedenog tužitelju pripada i pravo na zatezne kamate počevši od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, dok je stopa zatezne kamate određena temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a i Uredbe o izmjeni ZOO-a (Narodne novine broj 156/22).

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., 155. st. 1. i čl. 164. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023 - dalje u tekstu Tarifa), a imajući u vidu troškovnik predan na ročištu dana 8. prosinca 2025., kao i vrijednost predmeta spora pa je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od 8.10.2024. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak podneska od 09.01.2025. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 28.04.2025.,09.09.2025. ( pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu, predmet Pom-39/25) i 08.12.2025. za svako pod 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) ukupno iznosi 1.000,00 EUR. Tužitelju je također priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu plaćenu 08.10.2024. u iznosu od 79,84 eura.Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 1.079,84 EUR.

26. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO i Uredbe o izmjeni ZOO-a (Narodne novine broj 156/22). te je odlučeno kako pod točkom II. izreke presude.

27. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 17.04.2025., budući da je sadržaj istog mogao iznijeti i u svom ranijem podnesku od 10. siječnja 2025., pa sud smatra kako isti nije potreban za vođenje parnice u ovoj pravnoj stvari u smislu članka 155. ZPP-a.

U Svetom Ivanu Zelini 22. siječnja 2026.

S U D A C:

Iva Raos

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se predaje putem ovog suda, a za nadležan županijski sud, pismeno u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranu.

DN-a:

1. tužitelju, po pun.

2. tuženici, po pun.