REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31
Poslovni broj: Us I-333/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja ŽPŠ, državljanina Republike Indije, s adresom u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivo Matić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ranić i Matić, Rijeka, Užarska 17/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave požeško-slavonske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, Požega, Josipa Runjanina 1, OIB: 36162371878, radi ukidanja dozvole za boravak i rad, 22. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave požeško-slavonske, Službe zajedničkih i upravnih poslova KLASA: UP/I-216-02/25-23/3558, URBROJ: 511-22-04-25-1 od 14. ožujka 2025.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti ove presude.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika ukida se dozvola za boravak i rad broj: U/I- 216-02/24-09/149864, 511-22-04-24-1 izdana od Policijske uprave požeško-slavonske 21. listopada 2024. s rokom važenja od 21. listopada 2024. do 20. listopada 2025. za ŽPŠ, rođ. **.**.1998., državljanstvo Indija, OIB: [osobni identifikacijski broj] (točka 1.). ŽPŠ dužan je napustiti područje EGP- a u roku od 7 dana, računajući od dana izvršnosti ovog rješenja (točka 2.). ŽPŠ je dužan predati ovo rješenje na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili ga predati u diplomatskoj misiji/konzularnom uredu Republike Hrvatske u inozemstvu, nakon napuštanja Republike Hrvatske (točka 3.). Ako po izvršnosti ovog rješenja ne postupi, ŽPŠ će se prisilno udaljiti (točka 4.). ŽPŠ je dužan vratit dozvolu boravka, serijski broj, izdanu dana 21. listopada 2024. od Policijske uprave požeško-slavonske (točka 5.).
2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika u cijelosti. Pojašnjava kako je započeo svoj radni odnos sa poslodavcem u trenutku kada je uspio odraditi prijavu adrese te ishodio potvrdu o OIB [osobni identifikacijski broj]u. Stoga, ranije nije niti mogao započeti sa radom i nije mu se isplaćivala plaća. Dakle, za tužitelja kao radnika nisu plaćeni nikakvi doprinosi i davanja jer nije niti bio u radnom odnosu kod poslodavca, nije radio, niti je primao plaću. Nakon što je ishodio svu potrebnu dokumentaciju zasnovao je radni odnos na temelju kojega mu je poslodavac isplaćivao plaću i sva davanja i doprinose kako je i određeno propisima, za što dostavlja potvrde o plaćanju. Smatra kako tuženik nije dokazao da tužitelj nije plaćao doprinose za razdoblje od kada je bio u radnom odnosu i smatra da se neplaćanje doprinosa za radnika dok nije bio u radnom odnosu ne može uzeti kao razlog za ukidanje dozvole za boravak i rad te protjerivanje iz Republike Hrvatske. Nadalje, ističe da se tuženik u rješenju poziva na članak 94. stavak 1. točku 7. Zakona o strancima kojim je propisano da će Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti rješenjem ukinu ti dozvolu za boravak i rad ako državljanin treće zemlje ili poslodavac ne poštuje propise o radu, zaštiti na radu, obveznom zdravstvenom i mirovinskom osiguranju te druge propise u skladu s kojima se djelatnost mora obavljati. Međutim, nigdje u rješenju nije utvrđeno koje su to točno propise o radu, zaštiti na radu, obveznom zdravstvenom i mirovinskom osiguranju tužitelj i poslodavac prekršili, niti je u obrazloženju navedeno kako je i na koji način utvrdio navodna kršenja gore navedenih propisa od strane tužitelja. Poziva se na članak 98. Zakona o općem upravnom postupku i ističe kako je uvidom u osporavano rješenje vidljivo da je obrazloženje tuženika kratko i ne zadovoljava zakonske uvjete obrazloženja, točnije ne sadrži nikakvo utvrđeno činjenično stanje, odlučujuće razloge pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar, čime je tuženik nedvojbeno počinio bitnu povredu upravnog postupka. Ističe kako bi protjerivanje tužitelja iz Republike Hrvatske imalo izravne i ozbiljne posljedice po njegovu egzistenciju, kao i egzistenciju njegove obitelji, budući da je u radnom odnosu kod poslodavca te mu se time onemogućava izvršavanje radnih obveza iz ugovora o radu. Posljedično, uslijed nemogućnosti obavljanja rada, tužitelj ostaje bez izvora prihoda koji je nužan za egzistenciju njega i njegove obitelji. Nadalje, protjerivanje tužitelja s teritorija Republike Hrvatske imalo bi izravan utjecaj na upravni spor, čineći ga u potpunosti bespredmetnim. Naime, u slučaju protjerivanja, tužitelj bi se nalazio na drugom kontinentu, što bi značajno otežalo ili čak onemogućilo njegovo sudjelovanje u postupku, dok bi trošak njegovog ponovnog dolaska u Republiku Hrvatsku predstavljao znatan financijski teret. Smatra da bi nastavak upravnog postupka u takvim okolnostima bio potpuno besmislen za tužitelja, koji bi ionako bio primoran napustiti teritorij Republike Hrvatske. Predlaže odrediti odgodni učinak tužbe kako bi se spriječile nenadoknadive štetne posljedice za tužitelja i njegovu obitelj te kako bi se osigurao djelotvoran sudski nadzor osporavanog rješenja. Ujedno, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje i naložiti tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovoga spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu pojašnjava kako je osporavano rješenje doneseno na temelju službene Evidencije o strancima za državljana treće zemlje prema kojemu je izdana dozvola za boravak i rad te koji ima i prijavljenu adresu boravišta i izdanu dozvolu boravka. Uvidom u spis predmeta, tuženik je utvrdio da su prilikom postupka ukidanja dozvole za boravak i rad tužitelja činjenice nepotpuno utvrđene jer u potpunosti i sa sigurnošću nije utvrđeno da tužitelj ili poslodavac nisu poštovali propise o radu, obveznom zdravstvenom osiguranju i mirovinskom osiguranju te druge propise u skladu s kojima se djelatnost mora obavljati. Navodi kako su pogrešno primijenjene odredbe članka 94. stavka 1. točke 7. Zakona o strancima te članka 130. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" 47/09. i 110/21. dalje ZUP). Poziva se na članak 98. stavak 1. točku 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj: 36/24., dalje: ZUS) te priznaje tužbeni zahtjev u cijelosti i predlaže da se donese presude bez održavanja rasprave.
4. Tužitelj u podnesku od 9. siječnja 2026., s obzirom na tuženikovo priznanje tužbenog zahtjeva, predlaže Sudu donijeti presudu bez održavanja ročišta i potražuje trošak sastava tužbe.
5. Sud je ovaj spor riješio bez rasprave na temelju članka 98. točke 5. ZUS-a
6. Prema članku 102. stavku 1. ZUS-a ako tuženik u odgovoru na tužbu ili tijekom spora prizna tužbeni zahtjev u cijelosti, sud će presudom riješiti spor.
6.1. Dakle, iako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao tužbeni zahtjev, obveza je suda, i u slučaju priznanja tužbenog zahtjeva, ispitati zakonitost osporavanog akta.
7. Iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da je isto doneseno jer je u provedenom postupku utvrđeno da su ispunjenje pretpostavke za ukidanje važenja dozvole za boravak i rad koje su propisane člankom 130. stavkom 1. točkom 1. ZUP- a te člankom 94. stavkom 1. točkom 7. Zakona o strancima (''Narodne novine'' 133/20., 114/22. i 151/22.).
8. Prema članku 94. stavku 1. točki 7. Zakon o strancima Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti ukinut će dozvolu za boravak i rad ako državljanin treće zemlje ili poslodavac ne poštuje propise o radu, obveznom zdravstvenom i mirovinskom osiguranju te druge propise u skladu s kojima se djelatnost mora obavljati.
9. U obrazloženju osporavanog rješenja ne navode se dokazi na kojima se osporavano rješenje temelji niti spisu tuženika prileži dokumentacija iz koje bi proizlazilo da tužitelj, državljanin treće zemlje ili poslodavac ne poštuje propise o radu, obveznom zdravstvenom i mirovinskom osiguranju te druge propise u skladu s kojima se djelatnost mora obavljati, odnosno da bi bio ostvaren uvjet iz članka 94. stavka 1. točke 7. Zakona o strancima.
10. Stoga je primjenom članka 102. stavka 1. ZUS-a i članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
11. Budući da je spor riješen poništenjem upravnog akta , nije bilo nužno odlučivati o prijedlogu tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.
12. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, Sud je na temelju članka 147. stavka 1. i članka 144. stavka 1. ZUS-a utvrdio da tužitelju pripada pravo na zatraženi trošak sastava tužbe po opunomoćeniku u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura. Naime, prema članku 144. stavku 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom, a iznos troškova određen je primjenom Tbr. 52. (primjena tarife i vrijednosti boda u trenutku donošenja odluke o trošku), Tbr. 27. točke 1. (500 bodova za neprocjenjive predmete), Tbr. 54. (vrijednost boda 2,00 eura) i Tbr. 46. (PDV) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', 138/23. i 107/25.). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Osijeku 22. siječnja 2026.
Sudac
Dario Mađaroš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome Sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu.
Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužitelju po opunomoćeniku
2. Tuženiku
3. U spis
