Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovar
Broj: Gž-765/2025-3
Vukovar, Županijska 33
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana predsjednika vijeća, lvice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Marijane Žulj Jakovljević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, [adresa], zastupane po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Čurković i Šanjug iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-1987/2019-38 od 29. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
I Uvažava se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao osnovana te se ukida presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P1987/2019-38 od 29. rujna 2025. u cijelosti pod točkom l. i Ill. izreke te pod točkom Il. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.530,88 eura sa zateznom kamatom i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Il O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"l. Nalaže se tuženiku i to: ADDIKO BANK d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, da tužitelju: EŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 11.137,16 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to na:
- iznos od 12,18 EUR sa kamatom od 06.08.2007. godine
- iznos od 12,85 EUR sa kamatom od 06.09.2007. godine
- iznos od 21,46 EUR sa kamatom od 01.10.2007. godine
- iznos od 22,28 EUR sa kamatom od 02.11.2007. godine
- iznos od 32,90 EUR sa kamatom od 03.12.2007. godine
- iznos od 25,22 EUR sa kamatom od 02.01.2008. godine
- iznos od 30,54 EUR sa kamatom od 01.02.2008. godine
- iznos od 32,55 EUR sa kamatom od 29.02.2008. godine
- iznos od 70,33 EUR sa kamatom od 31.03.2008. godine
- iznos od 62,30 EUR sa kamatom od 30.04.2008. godine
- iznos od 60,64 EUR sa kamatom od 02.06.2008. godine
- iznos od 63,03 EUR sa kamatom od 30.06.2008. godine
- iznos od 57,28 EUR sa kamatom od 31.07.2008. godine
- iznos od 58,52 EUR sa kamatom od 01.09.2008. godine
- iznos od 61,87 EUR sa kamatom od 01.10.2008. godine
- iznos od 86,79 EUR sa kamatom od 31.10.2008. godine
- iznos od 73,78 EUR sa kamatom od 02.12.2008. godine
- iznos od 99,01 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine
- iznos od 103,31 EUR sa kamatom od 02.02.2009. godine
- iznos od 105,46 EUR sa kamatom od 02 03.2009. godine
- iznos od 99,72 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine
- iznos od 100,55 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine
- iznos od 94,86 EUR sa kamatom od 01.06.2009. godine
- iznos od 89,13 EUR sa kamatom od 30.06.2009. godine
- iznos od 90,42 EUR sa kamatom od 31.07.2009. godine
- iznos od 92,97 EUR sa kamatom od 31.08.2009. godine
- iznos od 92,75 EUR sa kamatom od 30.09.2009. godine
- iznos od 90,75 EUR sa kamatom od 02.11.2009. godine
- iznos od 95,01 EUR sa kamatom od 30.11.2009. godine
- iznos od 98,89 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine
- iznos od 102,66 EUR sa kamatom od 01.02.2010. godine
- iznos od 102,88 EUR sa kamatom od 01.03.2010. godine
- iznos od 110,64 EUR sa kamatom od 31.03.2010. godine
- iznos od 109,21 EUR sa kamatom od 30.04.2010. godine
- iznos od 113,12 EUR sa kamatom od 01.06.2010. godine
- iznos od 135,96 EUR sa kamatom od 30.06.2010. godine
- iznos od 127,20 EUR sa kamatom od 02.08.2010. godine
- iznos od 146,10 EUR sa kamatom od 31.08.2010. godine
- iznos od 140,89 EUR sa kamatom od 30.09.2010. godine
- iznos od 130,37 EUR sa kamatom od 02.11.2010. godine
- iznos od 150,19 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine
- iznos od 162,38 EUR sa kamatom od 31.12.2010. godine
- iznos od 146,83 EUR sa kamatom od 31.01.2011. godine
- iznos od 152,81 EUR sa kamatom od 28.02.2011. godine
- iznos od 145,87 EUR sa kamatom od 31.03.2011. godine
- iznos od 147,14 EUR sa kamatom od 30.04.2011, godine
- iznos od 176,51 EUR sa kamatom od 31.05.2011. godine
- iznos od 179,37 EUR sa kamatom od 30.06.2011. godine
- iznos od 214,67 EUR sa kamatom od 01.08.2011. godine
- iznos od 191,31 EUR sa kamatom od 31.08.2011. godine
- iznos od 177,51 EUR sa kamatom od 30.09.2011. godine
- iznos od 155,57 EUR sa kamatom od 31.10.2011. godine
- iznos od 154,56 EUR sa kamatom od 30.11.2011. godine
- iznos od 154,56 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine
- iznos od 166,29 EUR sa kamatom od 31.01.2012. godine
- iznos od 167,03 EUR sa kamatom od 29.02.2012. godine
- iznos od 163,24 EUR sa kamatom od 31.03.2012. godine
- iznos od 165,80 EUR sa kamatom od 30.04.2012. godine
- iznos od 167,55 EUR sa kamatom od 31.05.2012. godine
- iznos od 164,61 EUR sa kamatom od 30.06.2012. godine
- iznos od 165,38 EUR sa kamatom od 31.07.2012. godine
- iznos od 163,18 EUR sa kamatom od 31.08.2012. godine
- iznos od 157,57 EUR sa kamatom od 01.10.2012. godine
- iznos od 163,56 EUR sa kamatom od 31.10.2012. godine
- iznos od 165,99 EUR sa kamatom od 30.11.2012. godine
- iznos od 164,22 EUR sa kamatom od 31.12.2012. godine
- iznos od 154,64 EUR sa kamatom od 31.01.2013. godine
- iznos od 162,78 EUR sa kamatom od 28.02.2013. godine
- iznos od 163,57 EUR sa kamatom od 02.04.2013. godine
- iznos od 160,30 EUR sa kamatom od 30.04.2013. godine
- iznos od 150,38 EUR sa kamatom od 31.05.2013. godine
- iznos od 149,98 EUR sa kamatom od 01.07.2013. godine
- iznos od 152,57 EUR sa kamatom od 31.07.2013. godine
- iznos od 156,47 EUR sa kamatom od 31.08.2013. godine
- iznos od 161,88 EUR sa kamatom od 30.09.2013. godine
- iznos od 159,09 EUR sa kamatom od 31.10.2013. godine
- iznos od 161,07 EUR sa kamatom od 30.11.2013. godine
- iznos od 163,31 EUR sa kamatom od 31.12.2013. godine
- iznos od 83,71 EUR sa kamatom od 31.01.2014. godine
- iznos od 86,09 EUR sa kamatom od 28.02.2014. godine
- iznos od 85,31 EUR sa kamatom od 31.03.2014. godine
- iznos od 82,68 EUR sa kamatom od 30.04.2014. godine
- iznos od 72,15 EUR sa kamatom od 31.05.2014. godine
- iznos od 82,22 EUR sa kamatom od 30.06.2014. godine
- iznos od 85,20 EUR sa kamatom od 31.07.2014. godine
- iznos od 86,53 EUR sa kamatom od 01.09.2014. godine
- iznos od 87,20 EUR sa kamatom od 30.09.2014. godine
- iznos od 89,37 EUR sa kamatom od 31.10.2014. godine
- iznos od 90,07 EUR sa kamatom od 01.12.2014. godine
- iznos od 89,98 EUR sa kamatom od 31.12.2014. godine
- iznos od 90,22 EUR sa kamatom od 31.01.2015. godine
- iznos od 90,22 EUR sa kamatom od 28.02.2015. godine
- iznos od 90,22 EUR sa kamatom od 31.03.2015. godine
- iznos od 90,22 EUR sa kamatom od 30.04.2015. godine
- iznos od 90,22 EUR sa kamatom od 01.06.2015. godine
- iznos od 90,22 EUR sa kamatom od 30.06.2015. godine
- iznos od 90,22 EUR sa kamatom od 31.07.2015. godine
- iznos od 90,22 EUR sa kamatom od 31.08.2015. godine, i to do 31. prosinca 2007. sukladno stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini Stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne Stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
Il. Nalaže se tuženiku i to: ADDIKO BANK d.d., sa sjedištem u [adresa], 018: 14036333877, da tužitelju: ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati trošak postupka u iznosu od 3.530,88 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tuženika ADDIKO BANK d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 za isplatu troškova postupka u iznosu od 2.000,00 EUR".
2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu, a iz sadržaja žalbe je razvidno da se prvostupanjska presuda pobija pod točkom l. i III. u cijelosti, a pod točkom Il. u dijelu u kojem tuženik nije uspio u sporu iz svih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/91., 91/92, 88/01. 112/99., 117/03, 88/05., 2/07., 8408., 96/08, 123/08, 57/11., 25/13., 89/14, 70/19., 80/22, 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka podredno predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
3. Na žalbu tuženika nije dostavljen odgovor.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu člankom 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a na koju u žalbi ukazuje tuženik.
6. Predmet spora je zahtjev za isplatom temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.
7. Tijekom postupka prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili ugovor o kreditu 5. prosinca 2006;
- da je temeljem ugovora o kreditu tuženik kao kreditor stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 89.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti;
- da je tužitelj sredstva iz kredita koristio za kupnju stana;
- da je kamatna stopa ugovorena u visini od 3,88% godišnje kao promjenjiva;
- da su tužitelj i tuženik 28. siječnja 2016. sklopili Aneks uz ugovor o kreditu kojim aneksom je izvršena konverzija kredita;
- da tuženik nije dokazao da je tužitelju pružio sve informacije o potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti;
- da se radi o ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama koje uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana;
- da tužitelj ima status potrošača;
- da odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tužitelju nisu bile jasne i lako razumljive;
- da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom;
- da zaključivanje aneksa ugovora tj. da konverzija kredita nije od značaja na postavljeni tužbeni zahtjev.
7.1. Nadalje tijekom postupka sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja EŽ, dok je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka RŽ, djelatnika tuženika, time da prvostupanjski sud niti u obrazloženju presude niti tijekom prvostupanjskog postupka nije obrazložio razloge zbog kojih je odbio navedeni prijedlog.
8. U postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF je pravomoćno utvrđeno da je tuženik zajedno s ostalim tuženim bankama postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristio ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
8.1. Nesporno je da se tužitelj u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite slijedom čega ima mjesta primjeni odredbi članka 502c. ZPP-a,
9. Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka obzirom je odbio prijedlog za saslušanjem djelatnika tuženika RŽ, a u pobijanoj odluci prvostupanjski sud utvrđuje kako tuženik nije dokazao da je tužitelju dao pravovremene informacije bitne za donošenje pravilne odluke te da je izostalo pojedinačno pregovaranje između tužitelja i tuženika o spornim odredbama ugovora o kreditu. Odbijanjem prijedloga tuženika za saslušanjem svjedoka RŽ tuženik je onemogućen u raspravljanju te je prvostupanjski sud postupao na arbitraran način. Nadalje, prvostupanjski sud nije obrazložio niti razloge u odnosu na prigovore koje je tuženik iskazao na nalaz i mišljenje vještaka odnosno zbog čega su navedeni prigovori tuženika neosnovani. Također prvostupanjski sud nije dao jasne i konkretne razloge zbog čega su sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, niti je proveo test razmjernosti uzrokuju li sporne ugovorne odredbe znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača te jesu li iste suprotne načelu savjesnosti i poštenja. Nadalje, prvostupanjski sud nije iznio niti razloge obzirom na činjenicu da je između stranaka provedena konverzija spornog ugovora kao i učinak navedene konverzije na sam ugovor.
10. Osnovano tuženik navodi da je izreka presude proturječna razlozima presude te prvostupanjska odluka nema razloga o odlučnim činjenicama. Ovo stoga jer se u svakom konkretnom predmetu mora utvrditi činjenično stanje u pogledu konkretnog potrošača te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja primijeniti stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača obzirom da se u tome postupku ništetnost navedenih odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača (o tome Ustavni sud Republike Hrvatske, U-111/4613/2021., U111/3540/2021., U-lll/3446/2021., U-lll-5458/2021). Također u konkretnom predmetu neophodno je utvrditi jesu li stranke pregovarale oko spornih odredbi kako to tvrdi tuženik, je li tužitelj mogao utjecati na odredbe ugovora te ako je mogao utjecati na koje je to odredbe tužitelj mogao utjecati kao i to je li tužitelj bio upozoren i informiran na posljedice porasta vrijednosti strane valute u odnosu na kunu. Ove činjenice mogle su se utvrditi ne samo saslušanjem tužitelja nego i svjedoka RŽ, djelatnika tuženika, a kojeg svjedoka je upravo tuženik predlagao na okolnost pregovaranja s tužiteljem vezano za zaključivanje ugovora o kreditu. Ovdje se posebno navodi da su sudovi ti koji odlučuju koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, prema članku 220. stavak 2. ZPP-a. Sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokazat već samo one koje cijeni potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Samim time što sud nije prihvatio neki dokazni prijedlog on ne čini ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka niti je stranci onemogućio raspravljanje u postupku. Odlučno je da sud nije u situaciji kada odlučuje o dokaznom prijedlogu stranke postupio na nerazuman način, da nije odbio provesti dokaz koji bi mogao dovesti do drugačije odluke. No u konkretnom slučaju sud mora obrazložiti razloge zbog kojih određeni dokazni prijedlog stranke ne prihvaća, a kako prvostupanjski sud nije obrazložio razloge zbog kojih nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka RŽ to je tuženiku onemogućeno raspravljanje pred sudom.
10.1. lsto tako, kod okolnosti da je tuženik tijekom postupka na prijeporne okolnosti predložio izvođenje određenih dokaza (u konkretnom slučaju saslušanje svjedoka RŽ) sud u primjeni odredbe članka 221.a ZPP-a nije bio ovlašten utvrditi da tuženik nije dokazao svoje navode da je tužitelju pružio pravovremene informacije pozivajući se na pravila o teretu dokazivanja bez da je cijenio dokaze koje je tuženik predložio (obzirom na okolnosti konkretnog slučaja u smislu odredbi članka 264., članka 265. i članka 267. stavak 2. ZPP-a). Naime, da bi sud o postojanju činjenica mogao zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja, moraju biti ispunjene dvije pretpostavke: - da je sud izveo predložene dokaze, te - da na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku odlučnu činjenicu, a koje pretpostavke u konkretnom slučaju nisu ispunjene.
10.2. Obrazloženje presude prvostupanjskog suda u dijelu kada obrazlaže razloge ništetnosti ugovornih odredbi proturječi samo sebi jer u istom navodi da tuženik nije dokazao da je potrošač mogao utjecati na sadržaj odredbi ugovora definiran od strane trgovca dok istovremeno odbija prijedlog za saslušanjem svjedoka RŽ kojeg je tuženik predložio upravo na utvrđivanje okolnosti neposrednog pregovaranja između tužitelja i tuženika i mogućnost utjecaja tužitelja na sadržaj pojedinih ugovornih odredbi.
10.3. Ovo stoga jer tuženiku sukladno odredbi članka 81. stavak 4. Zakona o zaštiti potrošača (”Narodne novine' broj: 96/03 — nastavno: ZZP) pripada pravo dokazivati da je prilikom sklapanja ugovora s tužiteljem pregovarao o spornim odredbama pa da se stoga iste ne bi mogle smatrati nepoštene. Upravo na ovu okolnost tuženik je iznosio navedene činjenice te je u svrhu dokazivanja istih predložio izvođenje odgovarajućeg dokaza.
11. U odnosu na navode tuženika kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu pitanja zastare, tuženiku se skreće pozornost na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-lV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. prema kojem, u slučaju kada je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih odredbi kredita u CHF, a povodom individualnih parnica potrošača kojim se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno odlučio o istaknutom prigovoru zastare.
12. Sud prvog stupnja se pri donošenju odluke o tužbenom zahtjevu može pozivati na pravna utvrđenja donesena po pravomoćnim presudama u kolektivnom sporu, no u konkretnom slučaju prvostupanjski sud ne obrazlaže kako je zaključeni sporazum o konverziji utjecao na ništetnost odredbe osnovnog ugovora, a što je bio dužan učiniti.
12.1. Osnovan je žalbeni navod tuženika da pobijana prvostupanjska odluka ne sadrži razloge o iznosu pretplate koji je priznat u konverziji. Naime, prvostupanjska odluka ne sadrži razloge je li tužitelju temeljem aneksa ugovora o kreditu utvrđen iznos pretplate, je li taj iznos pretplate korišten za daljnju otplatu kredita ili ne. Takoder skreće se pozornost prvostupanjskom sudu da u situaciji kada odbija dokazni prijedlog isti mora obrazloženo i navesti iz kojeg razloga dokazni prijedlog odbija.
13. Nadalje i u odnosu na troškove parničnog postupka prvostupanjski sud postupio je na nekritičan način pri čemu je potpuno zanemario ocjenu opravdanosti svakog pojedinog podneska i njegove potrebe za vođenje parnice kao i u odnosu na ukupan broj podnesaka sukladno Tbr. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
14. Slijedom izloženog, temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a prvostupanjska presuda je ukinuta i odlučeno je kao u izreci rješenja.
15. U preostalom nepobijanom dijelu tj. u odnosu na točku ll. izreke prvostupanjske presude gdje je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena obzirom ista nije žalbom pobijana.
16. Obzirom je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je odluka i o troškovima postupka osim u odbijajućem dijelu.
17. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom, saslušat će svjedoka RŽ, odlučit će o prijedlogu tuženika za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja te svoju odluku obrazložiti te će donijeti novu zakonitu i valjano obrazloženu odluku vodeći računa o postojanju interesa tužitelja za tužbu, raspraviti će i zahtjev tužitelja je li sklapanjem aneksa ugovora o kreditu tužitelj u cijelosti obeštećen ili ne, a potom će se očitovati o svim prigovorima stranaka kako zbog samih stranaka tako i zbog mogućnosti drugostupanjskog suda da ispita odluku u povodu žalbe. Također prvostupanjski sud će analizirati i utvrditi iznos pretplate koji je priznat tužitelju temeljem aneksa ugovora o kreditu kako bi se utvrdio ukupno preplaćeni iznos od strane tužitelja do trenutka provođenja konverzije kao i iznos priznat konverzijom odnosno utvrdit će koliko iznosi razlika između iznosa više plaćenih temeljem ništetne odredbe zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule do trenutka provođenja konverzije i iznosa priznatog u konverziji.
18. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a.
19. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci.
Vukovar, 22. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Krešimir Biljan
