Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-368/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Lenić predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Krešimira Biljana člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RI, OIB. 35902431497, iz [adresa], zastupane po punomoćniku Darku Gojaku, odvjetniku iz Karlovca, protiv tuženika Erste&Steiermӓrkische Bank d.d., OlB: 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3A, zastupane po punomoćniku Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika Erste&Steiermӓrkische Bank d.d., izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-671/2024-8 od 6. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Erste&Steiermӓrkische Bank d.d., odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-671/2024-8 od 6. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

ObrazIoženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženoj ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužiteljici RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenog tečaja u CHF, po kreditu podignutom u CHF, isplati iznos od 4.324,36 EUR (32.581,89 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 1.3.2017. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te iznos od 580,22 EUR (4.371,67 kn) na ime zakonskih zateznih kamata, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina istaknuta radi prebijanja prema tužitelju s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od € 86,66 (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja) sa zz kamatama tekućim na iznose:

- € 1,83 od 02.01.2007. pa do isplate,

- € 3,31 od 02.02.2007. pa do isplate,

- € 2,62 od 02.03.2007. pa do isplate,

- € 3,02 od 02.04.2007. pa do isplate,

- € 6,76 od 02.05.2007. pa do isplate,

- € 7,68 od 02.06.2007. pa do isplate,

- € 8,89 od 02.07.2007. pa do isplate,

- € 8,88 od 02.08.2007. pa do isplate,

- € 7,22 od 02.09.2007. pa do isplate,

- € 9,69 od 02.10.2007. pa do isplate,

- € 9,75 od 02.11.2007. pa do isplate,

- € 8,02 od 02.12.2007. pa do isplate,

- € 8,21 od 02.01.2008. pa do isplate,

- € 0,77 od 02.08.2008. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. Zakona obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.2.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina istaknuta radi prebijanja prema tužitelju s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta s osnove razlike u kamati i to u iznosu od CHF 659,94 odnosno € 554,52 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- CHF 34,63 izraženo u € 28,75 od 02.02.2014. pa do isplate,

- CHF 34,46 izraženo u € 28,79 od 02.03.2014. pa do isplate,

- CHF 34,30 izraženo u € 28,57 od 02.05.2014. pa do isplate,

- CHF 34,13 izraženo u € 28,25 od 02.05.2014. pa do isplate,

- CHF 33,96 izraženo u € 28,03 od 02.06.2014. pa do isplate,

- CHF 33,79 izraženo u € 27,92 od 02.07.2014. pa do isplate,

- CHF 33,62 izraženo u € 28,00 od 02.08.2014. pa do isplate,

- CHF 33,45 izraženo u € 28,09 od 02.09.2014. pa do isplate,

- CHF 33,28 izraženo u € 27,92 od 02.10.2014. pa do isplate,

- CHF 33,11 izraženo u € 27,89 od 02.11.2014. pa do isplate,

- CHF 32,93 izraženo u € 27,90 od 02.12.2014. pa do isplate,

- CHF 32,75 izraženo u € 27,68 od 02.01.2015. pa do isplate,

- CHF 32,58 izraženo u € 27,63 od 02.02.2015. pa do isplate,

- CHF 32,40 izraženo u € 27,48 od 02.03.2015. pa do isplate,

- CHF 32,21 izraženo u € 27,32 od 02.04.2015. pa do isplate,

- CHF 32,04 izraženo u € 27,17 od 02.05.2015. pa do isplate,

- CHF 31,85 izraženo u € 27,01 od 02.06.2015. pa do isplate,

- CHF 31,67 izraženo u € 26.86 od 02.07.2015. pa do isplate,

- CHF 31,48 izraženo u € 26,70 od 02.08.2015. pa do isplate,

- CHF 31,30 izraženo u € 26,55 od 02.09.2015. pa do isplate,

i to do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.2.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodiša za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužiteljici RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.071,60 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 6. veljače 2025. pa do isplate pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

2. Protiv naprijed navedene presude pravovremeno je žalbu podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92, 88/01., 112/99., 117/03., 88/05, 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. — u nastavku teksta ZPP) s prijedlogom da se žalba usvoji, pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio apsolutnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a obzirom je pobijana odluka manjkava, neobrazložena i paušalna te prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučim činjenicama, a na koje je ukazano rješenjem drugostupanjskog suda. U konkretnom slučaju nema mjesta primjeni Direktive 93/13 na osnovni ugovor zaključen između tužiteljice i tuženika te prvostupanjski sud ne obrazlaže razloge zbog kojih ne primjenjuje presudu suda u predmetu C-567/20. Nadalje, prvostupanjski sud neutemeljeno smatra da sklapanjem Aneksa ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita iz CHF u euro nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama parničnih stranaka te tužiteljica ima pravni interes za vođenje parničnog postupka unatoč provedenoj konverziji. Obzirom na činjenicu da je tužiteljica konvertirala kredit ista nema pravni interes postavljati kondemnatorni zahtjev. Sklapanjem Aneksa ugovora o kreditu prestale su postojati sporne odredbe osnovnog ugovora o kreditu te tužiteljica ne može isticati ništetnost obzirom je nastala nova pravna osnova pri čemu se tuženik poziva na odluku Vrhovnog suda broj Rev-1014/2018. Provedenom konverzijom tužiteljica je u cijelosti obeštećena kako s osnove promjenjive kamatne stope tako i s osnove valutne klauzule. Neosnovano je stajalište prvostupanjskog suda da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna i da uzrokuje znatnu neravnotežu između stranaka. Prvostupanjski sud je neprihvaćanjem od tuženika iznijetih dokaza izveo pogrešan zaključak da je sporna odredba o valutnoj klauzuli uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Tijekom postupka prvostupanjski sud nije utvrdio je li tužiteljica u fazi pregovaranja oko sklapanja ugovora o kreditu bila odgovarajuće informirana glede valute za koju se veže glavnica kredita te je prvostupanjski sud propustio pravilno ocijeniti izvedene personalne dokaze, a što je utjecalo na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Prema stajalištu tuženika tužiteljica je bila dovoljno informirana o svim ekonomskim posljedicama vezanim za ugovaranje valutne klauzule. Tuženiku nije dana mogućnost da obori zakonsku presumpciju nepoštenosti odnosno da dokaže da tuženik nije bio nepošten, a čime je povrijeđena i odredba članka 338. stavak 4. ZPP-a. Neosnovan je i pravni stav prvostupanjskog suda da je ugovorna odredba o kamatnoj stopi nepoštena odnosno ništetna te da ista uzrokuje znatnu neravnotežu između stranaka. Naime, tuženik je obavještavao tužiteljicu o svim promjenama kamatne stope zbog čega takva odredba nije nepoštena budući je uvjetovana kretanjem određenih čimbenika na financijskom tržištu. Neosnovano prvostupanjski sud odbija prigovor zastare istaknut od strane tuženika, a također zauzima i pogrešan stav u vezi dosuđenih zakonskih zateznih kamata obzirom tuženik nije nepošteni stjecatelj te stoga zatezne kamate ne mogu teći na način kako je to odredio prvostupanjski sud. Nadalje neosnovano prvostupanjski sud odbija i prigovor radi prijeboja istaknut od strane tuženika obzirom je tužiteljica ostvarila korist za vrijeme kada je tečaj u vrijeme plaćanja bio niži od početno ugovorenog tečaja. I u odnosu na troškove parničnog postupka prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je troškove parničnog postupka dosudio prema vrijednosti jednog boda u iznosu od 2,00 eura obzirom navedena Tarifa o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ne može djelovati retroaktivno.

3. Žalba tuženika dostavljena je na očitovanje tužiteljici, a tužiteljica nije dostavila očitovanje na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. lspitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Obrazloženje pobijane presude sačinjeno je u skladu s odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a. Naime, iz obrazloženja presude je razvidno koje je dokaze sud proveo što je iz kojeg dokaza utvrdio, a također razvidne su i činjenice koje medu strankama nisu sporne kao i činjenice koje su medu strankama sporne. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a. Također i činjenično stanje pravilno je i potpuno utvrđeno.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatom temeljem ništetnih odredbi zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

7. Prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje:

- da je između tužiteljice i tuženika zaključen ugovor o kreditu 6. studenoga 2006.,

- da je ugovor o kreditu zaključen na iznos od 48.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunatim po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj;

- da je kamatna stopa ugovorena u visini od 4,50% godišnje, te je ista promjenjiva u skladu s važećim odlukama banke;

- da se kredit otplaćuje u 216 mjeseci u anuitetima;

- da u slučaju promjene kamatne stope korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi anuitet u skladu s važećim odlukama banke;

- da je kamatna stopa tijekom trajanja kredita više puta mijenjana na način da je povećavana, a zbog čega je došlo do promjene iznosa anuiteta;

- da je tužiteljica tužbu podnijela 11. lipnja 2019;

- da se radi o potrošačkom ugovoru te da tužiteljica ima status potrošača;

- da je za vrijeme trajanja otplate kredita mijenjan i tečaj CHF u odnosu na kunu što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta;

- da je između stranaka 5. veljače 2016. zaključen Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5103236186;

- da je navedenim dodatkom ugovora o kreditu izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euro;

- da je korisnik kredita prihvatio izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euro;

- da je iznos preplate utvrđen u visini od 10.475,03 kune;

- da je tužiteljica zbog promjene kamatnih stopa platila više u iznosu od 4.371,67 kuna, a zbog promjene tečaja u razdoblju otplate tužiteljica je platila više u iznosu od 32.581,89 kuna;

- da zatezne kamate na dospjele iznose do 28. veljače 2017. ukupno iznose 580,22 eura;

- da su sredstva kredita korištena za kupnju nekretnine;

- da po izvršenom prijeboju i izračunavanju priznate pretplate u konverziji s potraživanjem tužiteljice dug tuženika na dan 1. ožujka 2017. ukupno iznosi 44.024,99 kuna od čega 36.953,56 kuna se odnosi na ime glavnice, a 7.071,43 kune na ime zatezne kamate obračunate do 28. veljače 2017.;

- da sud ne može ići preko postavljenog zahtjeva te je stoga tužiteljici dosudio na ime razlike u tečaju iznos od 4.324,36 eura (32.581,89 kuna), a s osnova zateznih kamata iznos od 580,22 eura (4.371,67 kuna) koliko tužiteljica i potražuje;

- da prigovor prebijanja istaknut od strane tuženika nije osnovan;

- da potraživanje tužiteljice nije obuhvaćeno zastarom.

7.1. Prvostupanjski sud poziva se na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presude Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

8. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

9. Pravilno prvostupanjski sud navodi da se presude iz kolektivnog spora primjenjuju na konkretan slučaj. Naime, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj PM 129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i presudom istog suda, broj PŽ-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetnima i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom banke i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine” broj 41/14. i 110/15. — u nastavku teksta ZZP) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. Nadalje tužiteljica u svakom trenutku ima pravo tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o tome je li ugovor prestao ili ne obzirom se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

10. Visina tražbine tužiteljice je utvrđena temeljem vještačenja time da tuženik nije osporavao matematički izračun vještaka.

11. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio i tuženikov prigovor zastare. Naime, kada je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF. Stoga rok zastare u odnosu na ništetnost valutne klauzule počinje teći od 14. lipnja 2018. kada je postala pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. dok u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu rok zastare počinje teći od 13. lipnja 2014. Obzirom je tužba podnijeta 11. lipnja 2019., to znači da potraživanje tužiteljice nije obuhvaćeno zastarom, odnosno da je tužba podnijeta unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj: 35/05. - u nastavku teksta: ZOO). Navedeni stav prvostupanjskog suda u pogledu pitanja zastare potraživanja tužiteljice sukladan je s pravnim shvaćanjem poslovni broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. prihvaćenim na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Stoga su u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

12. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da su tužiteljica i tuženik pojedinačno pregovarali o mogućnosti promjene kamatne stope i o valuti uz koju će se vezati ugovor o kreditu i da valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, odnosno da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tužiteljici bila razumljiva odnosno da nije proveden kontradiktoran postupak. Naime, tijekom postupka tuženik nije dokazao da se o ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo.

13. Prvostupanjski sud nije automatski primijenio utvrđenja iz kolektivnog spora već je u konkretnom predmetu izvodio dokaze radi ispitivanja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi. Ovdje posebno prvostupanjski sud ima u vidu činjenicu da se radilo o standardnom ugovoru o kreditu tzv. tipskom ugovoru koji je bio unaprijed pripremljen od strane tuženika. Tuženiku niti jednog trenutka nije bilo onemogućeno predlaganje dokaza kojim bi dokazao da se spornim ugovornim odredbama pregovaralo u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora, a zaključak je prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da se u konkretnom slučaju pregovaralo o spornim odredbama ugovora o kreditu. Takav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

13.1. Prvostupanjski sud analizirao je i ocjenjivao izvedene personalne dokaze, iz iskaza saslušanih svjedoka i tužiteljice izvodio je zaključke te stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud propustio pravilno ocijeniti izvedene personalne dokaze.

14. Obzirom tužiteljica nije bila u mogućnosti utjecati na sadržaj ugovornih odredbi, navedene ugovorne odredbe su prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača jer je samo jednoj strani tj. tuženiku ostavljena mogućnost utjecaja na takve ugovorne odredbe. Ovdje se napominje tuženiku da je strankama bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope i primjena valutne klauzule no u konkretnom slučaju izostalo je od strane tuženika točno definiranje i propisivanje te upoznavanje tužiteljice sa svim bitnim parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope i primjena valutne klauzule. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe članka 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03. — nastavno ZZP/03) u svezi s člankom 87. navedenog zakona.

14.1. Nadalje, prvostupanjski sud omogućio je tuženiku dokazivanje da obori zakonsku presumpciju nepoštenosti u odnosu na sporne odredbe ugovora, nije zanemario dokazne prijedloge tuženika te je postupio sukladno odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a. Činjenica da je tuženik izvještavao tužiteljicu o promjenama kamatne stope ne utječe na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nepoštenosti odredbi ugovora vezanih za promjenjivu kamatnu stopu upravo iz razloga jer tužiteljica kao potrošač nije imala mogućnost utjecaja na promjenu kamatne stope već je promjena kamatne stope ovisila isključivo o odlukama tuženika.

15. U odnosu na žalbene navode tuženika vezane za provođenje konverzije navodi se kako isti nisu osnovani. Naime, prije svega napominje se da Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine” broj 102/15. nastavno ZID ZPK/10) nije propisano da se sklapanjem dodatka o osnovnom ugovoru o kreditu gube prava temeljem nepoštenim i ništetnim odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja toga ugovora. Također niti iz zaključenog Aneksa ugovora o kreditu nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita tj. tužiteljica odrekla prava koja joj pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Dakle, sklapanjem Aneksa ugovora o kreditu tužiteljica kao korisnica kredita nije izgubila pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje važenja ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja dodatka ugovora o kreditu tj. ugovora o konverziji.

16. Sklapanjem Aneksa ugovora o kreditu su samo revidirani uvjeti i način otplate kredita te valuta, a što jasno ukazuje na činjenicu da se ne radi o sklapanju sasvim novog ugovora. Stoga je neosnovano pravno shvaćanje tuženika da je osnovni ugovor o kreditu u CHF prestao postojati. Osim toga sklapanjem dodatka ugovora o kreditu tužiteljica i tuženik nisu mogli regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije. Tužiteljica kao korisnica kredita nije izgubila pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga nije izgubila niti pravo na postavljanje kondemnatornog tužbenog zahtjeva. Osim toga i Europski sud za Ijudska prava u predmetu Žulić protiv Hrvatske od 1. rujna 2022. navodi "da banka potpisivanjem aneksa (dodatak ugovoru o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu”. Dakle i Europski sud za Ijudska prava smatra kako sklapanjem ugovora o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi odnosnog ugovora o kreditu.

17. Svojom odlukom prvostupanjski sud nije stvorio ozračje pravne nesigurnosti i nije arbitrarno postupao već naprotiv prvostupanjski sud omogućio je jednakost svih potrošača u ostvarivanju njihovih prava bez obzira zaključili oni dodatak ugovora o kreditu ili ne.

18. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Obzirom da se ovdje radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništava, a ništavost djeluje od trenutka sklapanja pravnog posła (ex tunc) to je tuženik nesavjesni stjecatelj te su stoga neosnovani žalbeni navodi tuženika da tuženik nije nepošteni stjecatelj te je pravilna odluka prvostupanjskog suda o tijeku zateznih kamata obzirom na postavljeni zahtjev.

19. U odnosu na primjenu Direktive vijeća broj 93/13 i odluku suda EU u predmetu broj C-567/20 treba reći da je za odlučivanje o materijalnopravnim pitanjima u ovom predmetu mjerodavno je isključivo pravo Republike Hrvatske, a to znači, nakon pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu prvenstveno odredbe članka 324. stavak 1. i 2. ZOO, članka 1111. ZOO te odredbe Zakona o zaštiti potrošača.

19.1. Nadalje, prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke izričito navodi kako se navedena Direktiva vijeća broj 93/11 EEZ od 5. travnja 1993. ne može primjenjivati direktno te je svoju odluku prvenstveno zasnovao na odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

20. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja pravilno je odlučio i o tuženikovom prigovoru radi prijeboja. Ovo stoga jer smanjenjem tečaja CHF-a u odnosu na početni tužiteljica nije od tuženika ništa primila temeljem navedenih ništetnih odredbi, već je time tuženik, eventualno pretrpio štetu u vidu izmakle koristi za koju tužiteljica nije odgovorna pa je iz navedenog razloga tuženikov prigovor radi prijeboja valjalo ocijeniti neosnovanim kao i zahtjev tuženika da se uzmu u obzir negativne razlike kamata. Stoga su u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

21. Neosnovan je žalbeni navod tuženika i u odnosu na troškove parničnog postupka. Naime, obzirom je tužiteljica u postupku nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu to je pravilno prvostupanjski sud istoj dosudio trošak parničnog postupka sukladno članku 154. stavak 5. u svezi s člankom 155. stavak 1. i 2. ZPP-a. Prvostupanjski sud je precizno naveo koje radnje tužiteljici smatra opravdanima i nužnima, te je točno precizirao i tarifne brojeve kojima je priznao pojedinu radnju tužiteljice, a obrazloženje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

21.1. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud trebao uzeti onu vrijednost boda koja je bila u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje. Naime, tarifnim brojem člankom 52. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 128/23 — nastavno: Tarifa) propisano je kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troška zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka. Ovakav stav iskazan je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-562/2024-2 od 7. svibnja 2024. Stoga je neosnovano pozivanje tužiteljice na odluku Visokog Trgovačkog suda.

22. Obzirom na navedeno sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

23. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a. Naime obzirom tuženik nije uspio u žalbenom postupku isti je odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 22. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Lenić