U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Ivanke Mašić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ZĐ, zbog prekršaja iz članka 286. stavka 4. i 12., članka 242. stavak 3. i 5. i članka 236. stavak 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), rješavajući o žalbi ovlaštenog tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske Policijske postaje Omiš, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-17158/2025-5 od 3. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske Policijske postaje Omiš, ukida se pobijana odluka u odnosu na prekršaje iz članka 242. stavak 3. i 5. i članka 236. stavak 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama opisani pod točkom II izreke, te se u tom dijelu predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
p r e s u d i o j e:
II U ostalom dijelu, žalba tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske Policijske postaje Omiš odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik ZĐ proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 286. stavak 4. i 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 40 (četrdeset) dana, koja se neće izvršiti ako okrivljeniku u roku od jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene. U izrečenu kaznu uračunato je vrijeme zadržavanja okrivljenika u trajanju od dva dana. U odnosu na prekršaje iz članka 242. stavak 3. i 5. i članka 236. stavak 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama optužni prijedlog je odbačen.
2.Istom presudom okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 (stopedeset) kuna.
3. Pobijanom presudom privremeno oduzeto osobno vozilo marke Volkswagen Polo 1,4, broj šasije [broj šasije], sa pripadajućim reg. pločicama [registarska oznaka] i ključem vraćeni su vlasniku.
4. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog prekršajnopravnu sankciju u odnosu na prekršaj iz članka 286. stavak 4. i 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer uvjetnu osudu smatraju neprimjerenu težini počinjenog prekršaja i činjenici da je okrivljenik višestruki počinitelj prometnih prekršaja. Također smatraju da je okrivljeniku iz istih razloga bilo nužno oduzeti osobno vozilo kako bi ga se spriječilo u činjenju novih prometnih prekršaja, te mu izreći i predloženu zaštitnu mjeru. Ističu da je prvostupanjski sud pogrešno odbacio optužni prijedlog u odnosu na dio prekršaja jer se u konkretnom slučaju radi o stjecaju više prekršaja i odvajanje postupka nije potrebno.
Žalba je dijelom osnovana, a dijelom neosnovana.
5. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Opravdani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i u odnosu na dio prometnih prekršaja odbacio optužni prijedlog uz obrazloženje da je za navedene prekršaje tužitelj bio obvezan izdati obavezni prekršajni nalog. Naime, odredba članka 239. stavak 3. Prekršajnog zakona propisuje: „Za prekršaje u stjecaju ovlašteni tužitelj je obvezan izdati prekršajni nalog samo kada su za to ostvareni uvjeti iz stavka 1. ovog članka za sve prekršaje u stjecaju.“ S obzirom da sa sve prekršaje činjenično opisane u optužnom prijedlogu nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje obaveznog prekršajnog naloga, prvostupanjski sud nije imao zakonskog osnova za donošenje odluke o odbačaju optužno prijedloga u odnosu na prekršaje iz članka 242. stavak 3. i 5. i članka 236. stavak 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
7. Stoga će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku pozvati okrivljenika na glavnu raspravu sukladno navodima ovog rješenja, istog ispitati, te provesti i ostale dokaze koje smatra nužnim i nakon potpuno i točno utvrđenih činjenica donijeti novu valjano obrazloženu odluku.
8. Ispitujući odluku o izrečenoj uvjetnoj osudi, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito izrekao okrivljeniku kaznu zatvora u trajanju od 40 dana uvjetno na jednu godinu u kojem roku kušnje okrivljenik ne smije počiniti novi prekršaj jer će se ista osuda opozvati. Za ovakvu svoju odluku prvostupanjski sud dao je valjano obrazloženje, koje prihvaća i ovaj Sud. Izrečena uvjetna osuda primjerena je stupnju krivnje i opasnosti počinjenog djela, a kao otegotna okolnost cijenjeno je njegovo ranije kažnjavanje. Izrečena kazna individualizirana je osobi okrivljenika i istom će se postići opća i specijalna svrha kažnjavanja.
9. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja u odnosu na činjenicu da okrivljeniku nije izrečena zaštitna mjera, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito zaključio da se izricanjem zaštitne mjere neće postići svrha propisana odredbama članka 51. i 58. Prekršajnog zakona.
10. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja u odnosu na činjenicu da okrivljeniku nije izrečeno oduzimanje motornog vozila, ovaj Sud smatra je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno odbio prijedlog tužitelja za oduzimanje osobnog automobila marke Volkswagen Polo 1,4, reg. oznake [registarska oznaka]. Neosnovana je tvrdnja tužitelja da će se okrivljenika odvratiti od činjenja najtežih prekršaja oduzimanjem vozila, jer iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je okrivljenik unazad tri godine za prekršaje iz članka 32. stavak 1. i 4. i članka 216. stavak 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jednom kažnjen i to novčanom kaznom. Dakle, prvostupanjski sud je ranije ponašanje okrivljenika u prometu, koje kao razlog za oduzimanje vozila ističe tužitelj, u dovoljnoj mjeri cijenio kod odmjeravanja vrste i mjere prekršajno pravne sankcije, a sve u cilju postizanja pravednosti i svrhe kažnjavanja. Naime, prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao uvjetu osudu, pa je i ovaj Sud mišljenja da je opravdano za očekivati da će se istom djelovati na počinitelja da se ubuduće kloni takvih i sličnih prometnih prekršaja, te da nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona. Pri tome treba imati na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 5/14.) te mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva.
11. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 22. siječnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Sanja Klauda v.r.
Davorko Kučan v.r.
Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
