U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Ivanke Mašić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika GD, zbog prekršaja iz članka 59. stavak 1. i 5., članka 229. stavak 1. i 5., članka 199 stavak 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20) i članka 29. stavak 1. točka 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“ broj 62/15, 42/20, 144/20), rješavajući o žalbi tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske Postaje prometne policije Split, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-5681/2022-4 od 12. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Povodom žalbe tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske Postaje prometne policije Split, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda tako da se temeljem odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), odbija optužba podnesena protiv okrivljenika GD zbog prekršaja iz članka 229. stavak 1. i 5.. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 29. stavak 1. točka 1. Zakona o osobnoj iskaznici, činjenično opisanih pod točkama b) i c) izreke pobijane presude,
II. Uslijed odluke iz točke I. ove presude žalba tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske Postaje prometne policije Split je u tom dijelu postala bespredmetna.
III. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske Postaje prometne policije Split, preinačuje se pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni, na način da se za prekršaje opisane u izreci, temeljem istih pravnih propisa, okrivljeniku GD za prekršaj pod točkom a) utvrđuje novčana kazna u iznosu od 390,00 eura i za prekršaj pod točkom d) u iznosu od 1.320,00 eura, te mu se temeljem članka 39. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) izriče novčana kazna u ukupnom iznosu od 1.710,00 (tisućusedamstodeset) eura, u koju se uračunava jedan dan zadržavanja kao 39,82 eura te mu je preostalo za platiti 1.670,18 (tisućušestosedamdeseteuraiosamnaest centi) koju je dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude, a ukoliko u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne u smislu članka 152.stavak 3. Prekršajnog zakona smatra se da je kaznu u cjelini platio.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik GD proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 59. stavak 1. i 5., članka 229. stavak 1. i 5., članka 199 stavak 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 29. stavak 1. točka 1. Zakona o osobnoj iskaznici, za koje mu je izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 5.200,00 (pettisućadvijesto) kuna, činjenično opisanih u izreci. U izrečenu novčanu kaznu uračunato je vrijeme zadržavanja okrivljenika od jednog dana, što se izjednačava sa 300,00 kuna, te mu je preostalo za platiti 4.900,00 eura novčane kazne.
2. Pobijanom presudom okrivljenik je propisno upozoren na pravo iz odredbe članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.
3. Istom presudom okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna.
4. Okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „AM“ kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
5. Na navedenu presudu tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Ističu da prvostupanjski sud prilikom izbora vrste kazne i mjere nije uzeo u obzir da se radi o najtežim oblicima prometnih prekršaja, te da se ublaženom novčanom kaznom neće postići svrha kažnjavanja, s obzirom da je okrivljenik do sada više puta prekršajno kažnjavan. Predlažu da se iz navedenih razloga žalba prihvati, pobijana presude preinači i okrivljeniku izreknu zakonom propisane kazne za prekršaje pod točkama a) i d).
Žalba tužitelja je djelomično bespredmetna, a djelomično osnovana.
6. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da je u ovom predmetu u odnosu na prekršaje iz članka 229. stavak 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 29. stavak 1. točka 1. Zakona o osobnoj iskaznici, nastupila zastara prava na vođenje prekršajnog postupka.
8. Naime, kako je odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano da za navedene prekršaje koji se okrivljeniku stavljaju na teret, a za koji je tužitelj obvezan izdati obavezni prekršajni nalog, zastara prava na prekršajni progon nastupa protekom tri godine od dana počinjenja prekršaja, te kako su prema okrivljeniku inkriminirana djela počinjena dana 10. svibnja 2022., trebalo je optužbu podnesenu protiv okrivljenika u tom dijelu odbiti.
9. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe ovlaštenog tužitelja ovaj Sud smatra da tužitelj opravdano ističe da u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, odnosno izricanja novčane kazne u iznosu blažem od zakonom propisanog minimuma za počinjeno djelo prekršaja. Odredba članka 37. stavak 2. Prekršajnog zakona propisuje: „Blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom.“ Prvostupanjski sud tokom postupka nije utvrdio niti jednu naročito olakotnu okolnost na temelju koje bi mogao primijeniti članak 37. Prekršajnog zakona, a navod da je prilikom izricanja kazne uzeo u obzir priznanje i držanje pred sudom kao olakotnu i istovremeno dosadašnje kažnjavanje je kontradiktoran.
10. Stoga je ovaj Sud, povodom žalbe tužitelja, prihvaćajući istu, pobijanu presudu preinačio na način da je, okrivljeniku izrekao novčane kazne u zakonom propisanom iznosu u odnosu na prekršaje pod točkama a) i d), smatrajući da je ovako utvrđena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, svrsi kažnjavanja i opasnosti počinjenog djela. Ukoliko okrivljenik na temelju odredbe članka 152.stavak 3. Prekršajnog zakona, u određenom roku uplati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčanu kaznu u cjelini platio.
11. Slijedom naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci
U Zagrebu, 22. siječnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Sanja Klauda v.r.
Davorko Kučan v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
