Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-36/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Stokrp, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika VGEI, [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2313/2025 od 2. siječnja 2026., dana 22. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2313/2025 od 2. siječnja 2026. potvrđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2313/2025 od 2. siječnja 2026. odlučeno je:
"U ovoj pravnoj stvari tužba se odbacuje.".
2. Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenje pobija tužiteljica. Žalbu ulažu zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno predlaže pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
5. Žalba tužiteljice nije osnovana.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica podnijela tužbu protiv VGEI, uz naznaku da se radi o osobi odsutnoj i nepoznatnog boravišta, te je predložila da se tuženiku postavi privremeni zastupnik u osobi odvjetnika. Tužbeni zahtjev je postavljen na utvrđenje prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo tuženika.
7. Postupajući po tužbi prvostupanjski sud je uvidom u zemljišnu knjigu utvrdio da je tuženik upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik utužene nekretnine 1912. godine.
8. Potom, prvostupanjski sud rješenjem od 21. studenog 2025. pozivom na odredbu iz članka 109. ZPP-a poziva tužitelja da tužbu dopuni dostavljanjem točne adrese prebivališta za tuženika, sve uz upozorenje da će se tužba smatrati povučenom ako ne bude vraćena u određenom roku i ispravljena u skladu s uputom suda, te ukoliko bude vraćena bez dopune biti će odbačena.
9. Tužiteljica je podneskom od 26. studenog 2025. izvijestila sud kako ne može dostaviti točnu adresu prebivališta za tuženika jer ga ne poznaje i ne može doći do njegove točne adrese.
10. Potom prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje.
11. Pobijano rješenje, suprotno žalbenim navodima tužiteljice nije doneseno uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a.
12. Pobijano rješenje je jasno i razumljivo, sadrži valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati, pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
13. U situaciji kada je utvrđeno da je tuženik u zemljišne knjige upisan kao vlasnik utužene čestice 1912. godine prvostupanjski sud je pravilno odbacio tužbu.
14. Naime, u smislu odredbe iz članka 77. ZPP-a stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba, dok je u smislu odredbe iz članka 82. istog propisa sud dužan po službenoj dužnosti, za trajanja cijelog postupka, paziti može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku.
15. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, obzirom je tuženik upisan u zemljišne knjige kao vlasnik utuženih nekretnina 1912., a tužba je podnesena 2025. da se tuženik ne može smatrati živom osobom.
16. Tuženik bi u vrijeme podnošenja tužbe imao 113 godina pa se, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, s visokim stupnjem izvjesnosti može zaključiti da tuženik u vrijeme podnošenja tužbe nije bio živ, odnosno da se radi o neotklonjivom procesnom nedostatku.
17. Neovisno o činjenici što smrt tuženika nije dokazana valjanim aktom (smrtnim listom ili nekom drugom ispravom) opće je poznata činjenica da u Republici Hrvatskoj nema osobe koja je stara ili starija od 113 godina, koju tužiteljica nije s uspjehom osporila (upućuje se na pravno shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-509/2022-4 od 20. veljače 2024).
18. Žaliteljica se još upućuje na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. srpnja 2021. (Su-IV-16/2021-14 od 5. srpnja 2021.) koji glasi:
"Ako je tužba podnesena protiv umrle fizičke osobe ili pravne osobe koja je prestala postojati riječ je o neotklonjivom nedostatku iz članka 83. stavak 5. ZPP-a zbog kojeg tužbu treba odbaciti (i ukinuti sve provedene radnje u postupku)".
19. Slijedom svega iznešenog valjalo je na temelju odredbe iz članka 380. stavak 2. ZPP-a žalbu odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.
U Karlovcu 22. siječnja 2026.
Sudac:
Vesna Stokrp
