Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10114/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Ivanke Mašić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice TL, zbog prekršaja iz članka 176. stavak 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/0), rješavajući o žalbama okrivljenice TL i tužitelja Policijske uprave osječko-baranjske Policijske postaje Đakovo podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu broj Pp-998/2022-4 od 7. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice TL i potvrđuje pobijana presuda.

II. Na temelju odredbe članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljenica je obvezna platiti trošak žalbenog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, pod prijetnjom ovrhe.

III. Prihvaća se žalbe tužitelja Policijske uprave osječko-baranjske Policijske postaje Đakovo kao osnovana, preinačuje se pobijana presuda u odluci o zaštitnoj mjeri, na način da se okrivljenici TL za prekršaj opisan u izreci, temeljem istog pravnih propisa i članka 58. Prekršajnog zakona izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca, koja počinje teći od izvršnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenica TL proglašena je krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna, zbog djela prekršaja članka 176. stavak 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci.

2. Pobijanom presudom okrivljenica je upozorena na pravo propisano odredbom članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.

3. Istom presudom okrivljenica je obvezna platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 (stopedeset) kuna.

4. Protiv te presude okrivljenica i tužitelj su pravodobno podnijeli žalbe zbog odluke o sankciji. Okrivljenica prekršaj ne osporava ali moli blažu kaznu jer je kaznu za samu prometnu nesreću platila što je i vidljivo iz dostavljene dokumentacije. Tužitelj smatra da je izrečena novčana kazna preblaga te da je okrivljenici bilo nužno izreći predloženu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 mjeseci, s obzirom na težinu počinjenog djela prekršaja.

5. Predlažu da se iz navedenih razloga žalbe prihvate.

Žalba okrivljenice je neosnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

6. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbi okrivljenice i tužitelja u odluci o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je okrivljenici za počinjeni prekršaj pravilno i zakonito izrečena novčana kazna u zakonom propisanom iznosu, time da je za počinjeni prekršaj novčana kazna ublažena. Izrečena novčana kazna primjerena je težini počinjenog djela, stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja i ista je u dovoljnoj mjeri individualizirana pa ovaj Sud smatra da žalitelji navodima svojih žalbi nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost ove odluke, te da ne postoje uvjeti niti za dodatno ublažavanje novčane kazne niti za izricanje strože novčane kazne.

8. Ispitujući presudu povodom žalbe tužitelja u odnosu na neizricanje zaštitne mjere, ovaj sud smatra da žalitelj opravdano ukazuje na činjenicu da je okrivljenica počinila teži oblik kršenja prometnih propisa, pa je žalbu u tom dijelu prihvatio i odluku preinačio na način da se na temelju odredbe članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljenici izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca, a ne u predloženom trajanju od 6 mjeseci. Naime, ovaj Sud smatra da će se izrečenom zaštitnom mjerom u određenom trajanju postići svrha primjene zaštitnih mjera propisana odredbom članka 51. Prekršajnog zakona, te da je ista razmjerna težini počinjenog prekršaja.

9. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenice, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenice, ista je obvezna platiti trošak paušala žalbenog postupka, u iznosu koji je primjeren složenosti i trajanju postupka.

10. Slijedom naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 22. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Klauda, v.r.

Davorko Kučan, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i ovlaštenog tužitelja.