Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-259/2025-3

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, te Dragice Samardžić, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zoranu Kosanoviću, odvjetniku iz Kutine, protiv tuženice US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Aniti Marković, odvjetnici iz Bjelovara, radi prestanka uzdržavanja odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P Ob-129/2022-67 od 24. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P Ob-129/2022-67 od 24. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke i predmet u ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Mijenja se Ad II izreke presude OS Sisak SS Kutina broj P Ob-117/18 od 18. 5. 2018. tako da je tuženik ŠS na ime zakonskog uzdržavanja tužiteljice US dužan doprinositi ubuduće mjesečni iznos od 80,00 eura od presuđenja koji dospijeva svakog 15. -og u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tražbina tužene US, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] prema tužitelju LS OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s naslova zakonskog uzdržavanja utvrđena pravomoćnom presudom OS Sisak SS Kutina broj: P Ob-117/18 od 18.05.2018. godine, prestala s danom podnošenja tužbe.".

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Žali se tuženica koja pobija prvostupanjsku presudu pod točkom I. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troška žalbenog postupka tuženoj uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za prestanak obveze uzdržavanja prema tuženici, te zahtjev za smanjenje uzdržavanja koje uzdržavanje je određeno presudom Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini poslovni broj P Ob- 117/2018 od dana 18. svibnja 2018., dok je predmet žalbenog postupka smanjenje obveze uzdržavanja tužitelja spram tužene.

6. Među strankama je sporno smanjenje uzdržavanja tuženice kao bivšeg bračnog druga, odnosno jesu li su se okolnosti od donošenja ranije odluke o uzdržavanju u tolikoj mjeri promijenile na strani tužitelja i na strani tuženice da bi bilo nužno smanjiti obvezu uzdržavanja tužitelja prema tuženici na iznos od 80,00 EUR-a mjesečno.

7. Po provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja je na temelju cjelokupne raspravne građe utvrdio sljedeće činjenice:

- da su stranke bivši bračni drugovi,

- da je ranijom odlukom Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini poslovni broj P Ob-117/2018 od dana 18. svibnja 2018. tužitelj bio obvezan da doprinosi na ime uzdržavanja bračnog druga-tuženice mjesečni iznos od 2.000,00 kuna od 11. srpnja 2018. pa ubuduće,

- da je tužitelj u ranijoj odluci tamo tuženik glede uzdržavanja priznao zahtjev tuženice tamo tužiteljice,

- da je na okolnost radne sposobnost tuženice i mogućnosti privređivanja provedeno medicinsko vještačenje po vještaku Josipu Silovski, dr. med. iz kojeg proizlazi da tuženica nije u mogućosti zasnovati radni odnos zbog zdravstvenog statusa kao i dobi, te činjenice da zdravstveno stanje tuženice ne ukazuje na poboljšanje zbog kojeg bi eventualno mogla obavljati poslove u okviru svoje preostale radne sposobnosti koja u ovom postupku nije niti utvrđivana,

- da je uvidom u potvrdu porezne uprave o visini dohodaka i primitaka za tužitelja razvidno da tužitelj ostvaruje dohodak za 2022. od siječnja do listopada u iznosu od 99.227,86 kuna što da je u protuvrijednosti oko 13.000 eura za navedeno razdoblje,

- da je tužitelj 2018. u vrijeme donošenja odluke o visini doprinosa za uzdržavanje imao navedene prihode, te da su se prihodi povećali po osnovi mirovine na iznos od 1.500 eura mjesečno,

- da visinu prihoda tuženice tužitelj nije dokazao kako po osnovu eventualnih redovnih mirovinskih primanja zbog dobi tužiteljice od 66 godina niti po osnovu eventualnog rada povremeno,

- da su se materijalne mogućnosti tužitelja promijenile u odnosu na visinu mirovinskih primanja, no promijenile su se i okolnosti glede statusa istog jer je zaključio drugi brak i ima obvezu pomagati uzdržavati bračnog druga koja ima zdravstvenih poteškoća, da ima troškove stanovanja, te plaćanje kredita za kuću u kojoj stanuje, kao i troškove za svoje liječenje i potrebu za prilagođenim osobnim vozilom, a što da ukazuje da su njegove okolnosti promijenjen,

- da su se materijalne mogućnosti tužitelja za doprinos za uzdržavanje tuženice promijenile u smislu njegovih smanjenih mogućnosti za plaćanje određenog doprinosa,

- da je uvidom u potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 5. prosinca 2022. razvidno da je tuženica radila sezonske poslove tijekom 2019. u trajanju od oko dva mjeseca što da ukazuje da tuženica nije ostvarivala značajne prihode od radnog odnosa, a što da bi bilo evidentirano u navedenom zavodu, dok navodi tužitelja da tuženica ostvaruje prihode od rada na crno tužitelj nije dokazao,

- da tuženica nije u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje od imovine koja joj je pripala nakon razvoda braka i a podjela bračne stečevine da ukazuje da tuženica ima imovine od koje se može uzdržavati budući da se radi o nekretninama koje tuženici ne služe u svrhu stanovanja.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja a pozivom na odredbe čl. 295. i 298. Obiteljskog Zakona ("Narodne novine" broj 103/15 i 98/19, 47/20 i 49/23, dalje: ObZ) prvostupanjski sud zaključuje da zahtjev tužitelja za prestanak obveze uzdržavanja spram tuženice nije osnovan, odnosno nije dokazao da bi tuženica bila u mogućnosti doprinositi za svoje uzdržavanje tj. osigurati dostatna sredstva za život. U odnosu na mogućnosti tužitelja za doprinos u manjem iznosu, utvrđeno je da su njegove mogućnosti smanjene srazmjerno njegovom statusu jer da je zaključio drugi brak te ima obvezu uzdržavati bračnog druga koja ima zdravstvenih poteškoća, a ima i troškove stanovanja, plaćanje kredita za kuću u kojoj stanuje, kao i troškove za svoje liječenje i potrebu za prilagođenim osobnim vozilom, što da ukazuje da su njegove okolnosti promijenjene na temelju kojih je osnovan zahtjev za smanjenje doprinosa za uzdržavanje tuženice. Materijalne mogućnosti tužitelja i njegova obveza doprinositi za uzdržavanje tuženice da ne proizlaze iz zakonske obveze, a sukladno članku 298. ObZ, pa da je određena obveza tužitelja temeljem alternativnog zahtjeva za smanjenje visine doprinosa. Iako tuženica osporava tužbeni i alternativni tužbeni zahtjev a nije postavila protutužbeni zahtjev da bi se utvrđivale mogućnosti tužitelja, odnosno potrebe tužiteljice po osnovi njenog uzdržavanja, to da je usvojen alternativni tužbeni zahtjev kao osnovan.

9. Za sada nije moguće prihvatiti ovakav zaključak prvostupanjskog suda jer su ostvareni žalbeni razlozi tuženice.

10. U pravu je žaliteljica kada tvrdi, da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, budući da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni nejasni su i proturječni, pa je samim time ostalo i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

11. Temeljem članka 295. stavak 1. ObZ propisano je da bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti ima pravo na uzdržavanje od svog bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti. Stavkom 2. istoga članka određeno je da kada se određuje uzdržavanja za bračnoga druga sud treba uzeti u obzir ostvarivanje skrbi o djeci, te podjelu obiteljskih obveza za vrijeme trajanja braka.

12. Člankom 298. stavak 1. ObZ propisano je da obveza uzdržavanja bračnoga druga može trajati do godine dana ovisno o trajanju braka i o mogućnostima da tužitelj u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život. Stavkom 2. istoga članka propisano je da u opravdanim slučajevima sud može produljiti obvezu uzdržavanja. Tužba za produljenje obveze uzdržavanja može se podnijeti samo do isteka vremena za koju je uzdržavanje određeno.

13. Prema izloženom proizlazi da kod ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva za prestanak uzdržavanja tužitelja spram tuženice, odnosno smanjenja uzdržavanja što je i predmet žalbe treba poći od okolnosti koje su utvrđene kao odlučne okolnosti koje su bile podloga da se presudom od 18. svibnja 2018. utvrdi obveza tužitelja da daje za uzdržavanje tuženice. Samo u slučaju kada se prethodno utvrde okolnosti na temelju kojih je bila donesena ranija odluka, moguće je nakon utvrđenja novih okolnosti koje postoje u vrijeme vođenja postupka radi smanjenja uzdržavanja ocijeniti je li došlo do promijenjenih okolnost, a ako je koji je značaj tih promijenjenih okolnosti.

14. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke u prethodnom postupku temeljem sporazuma dogovorile visinu uzdržavanja tužitelja spram tuženice i da je tijekom ovog postupka došlo do promijenjenih okolnosti, pa da obveza tužitelja i dalje ostaje ali u manjem iznosu. Međutim prvostupanjski sud u ranijem postupku nije utvrđivao materijalne prilike stranaka (imovno stanje istih, sposobnost za rad tuženice, zaposlenje i zdravstveno stanje iste, trajanje braka, koliko je mjesečno bilo potrebno za uzdržavanje odnosno nisu utvrđivane činjenice koje bi ukazivale na pretpostavke iz članka 298. ObZ, prema kojim bi tuženica imala pravo na uzdržavanje, pa za sada nije moguće ocijeniti je li u tom pogledu došlo do promjene okolnosti na temelju koje je donesena ranija odluka.

15. Stoga je, postupajući temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP valjalo prihvatiti žalbu tuženice i ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari to je valjalo ukinuti i odluku o trošku postupka o kojim troškovima kao i troškovima žalbenog postupka će se odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166. st. 2. i 3. ZPP).

17. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti uočene nedostatke i otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka, pravilno i potpuno utvrditi sve odlučne činjenice, te pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o osnovanosti alternativnog zahtjeva tužitelja.

U Splitu, 22. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac