Poslovni broj: P Ob-70/2021-59

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P Ob-70/2021-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Nikolini Dujić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tužene RP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 18. prosinca 2025., na ročištu za objavu u prisutnosti tužene, dana 22. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev te se proglašava nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu posl. br. Ovr Ob-28/2018 od dana 25.09.2020.:

- u dijelu u kojem je određena temeljem presude Općinskog suda u Splitu broj: P-248/12 od 16. listopada 2012. preinačene presudom Županijskog suda u Splitu br. Gžp-383/2013 od 3. travnja 2013. pod toč. III., a koja se odnosi na razdoblje od 10. lipnja 2012. pa ubuduće i to do 21. ožujka 2015.,

- u dijelu u kojem je određena naplata zakonske zatezne kamate dosuđene presudom Općinskog suda u Splitu broj: P-248/12 od 16. listopada 2012. preinačene presudom Županijskog suda u Splitu br. Gžp-383/2013 od 3. travnja 2013. i to toč. I., II. i III., i to svih iznosa dospjelih do 21. ožujka 2015.,

- u dijelu u kojem je određena naplata za ukupan iznos od 80.275,00 kn uplaćen u razdoblju od 10. lipnja 2012. do 29. siječnja 2015. kako je specificirano u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije Darke Cesić od 16. veljače 2023. za potrebe ovog predmeta,

a u kojoj ovršnoj pravnoj stvari je ovrhovoditelj ovdje tuženica RP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a ovršenik ovdje tužitelj PP, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i to na nekretnini kao predmetu ovrhe za koju se traži u zemljišnim knjigama upis zabilježbe ovrhe, utvrđenje vrijednosti nekretnine, njezina prodaja, i namirenje ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom i to sve u odnosu na: - nekretninu ovršenika ovdje tužitelja upisanu u z.kul. 16370 K. O. [katastarska općina], na kč. br [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u naravi nekretnina označena kao 25. ETAŽA:

7/100 dijela povezanih sa cjelinom stambenog prostora označen kao apartman br. 3, koji se sastoji od tri sobe, dnevnog boravka, kuhinje, blagovaone, hodnika, predprostora, dva sanitarna čvora, lođe, površine 106,70 m2, na I. (prvom) katu stambene zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], locirane u Splitu, Ul. Spinčićeva br.1, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi upućenoj ovom sudu 16. veljače 2021. tužitelj navodi kako je kao ovršenik podnio žalbu pobijajući rješenje o ovrsi posl. br. Ovr Ob-28/2018 od 25. rujna 2020. i to iz svih zakonom dopuštenih razloga navedenih u čl. 50. Ovršnog zakona. Na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom tužitelj je upućen rješenjem ovog suda br. Ovr Ob-28/18 20. siječnja 2021.

Tužitelj ističe kako tuženica nije ovlaštena nastupati i poduzimati radnje u svoje ime želeći ostvariti naplatu navodno neplaćene alimentacije za njezina sina LP. Tužitelj ističe da je LP punoljetna osoba koja je ovlaštena samostalno poduzimati radnje pred sudom. Tužitelj navodi da je LP rođen **.**.1995. u [adresa], a što znači da je 1. rujna 2013.g. postao punoljetan pa sukladno tome ima punu stranačku sposobnost. Nadalje, tužitelj ističe da je LP u svibnju 2018.g. diplomirao na Ekonomskom fakultetu, Sveučilišta u Zagrebu te u dom dijelu tužitelj nema više zakonsku obvezu uzdržavanja LP te da tuženica nije imala zakonsko uporište pokrenuti ovrhu za račun LP. Naglašava kako u tijeku ovršnog postupka, tuženica nigdje nije navela da zastupa svog sina niti je priložila punomoć koja bi sugerirala da tuženica može zastupati LP.

Nadalje, tužitelj ističe da je potraživanje koje je predmet ovršnog postupka većim dijelom u zastari temeljem čl. 233.st. 2. u svezi s čl. 226. Zakona o obveznim odnosima (NN35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18) te ističe prigovor zastare potraživanja koje je predmet ovršnog postupka. Naime, čl. 223.st. 2. ZOO propisuje da sve tražbine pravomoćnih sudskih odluka, a koje dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku za zastarijevanje povremenih potraživanja. Nadalje, čl. 226. ZOOa propisuju da takve povremene tražbine zastarijevaju u roku od tri godine od svakog povremenog davanja, a gdje je u toj odredbi izričito navedena i tražbina s osnova uzdržavanja. Tužitelj ističe kako potraživanje koje je tuženica kao ovrhovoditeljica pokušava naplatiti, u cijelosti podmireno te dostavlja u spis potvrde o izvršenim uplatama s osnova uzdržavanja, a sve to sukladno obvezi koja mu je određena u Presudi Općinskog suda u Splitu, Pob-248/12 odnosno presudi Županijskog suda u Splitu, Gžp-383/13. Navodi da je preplatio potraživani iznos za više od 119.000,00 kuna te da tženica nije osporila niti jednu uplatu tijekom ovršnog postupka pred Općinskim sudom u Splitu, pod posl. br. Ovr Ob 28/18. Tužitelj ističe da sukladno čl. 39. Ovršnog zakona, ovršni prijedlog mora imati jasno definirane stavke od kojih je jedna i ovršni zahtjev. Ovršni zahtjev kako ga je tužiteljica postavila je u cijelosti nejasan pa tako uz to što je netočno navedena oznaka ovršne isprave, tužiteljica je još propustila i naznačiti tražbinu čije ostvarenje traži. Tužiteljica tako nije na jasan način odredila iznos njezine tražbine. U prilogu ovršnom prijedlogu izrađenom po vještaku iznos tražbine je nejasan i to u tolikoj mjeri da su sudovi po žalbi ovršenika imali problema ustanoviti kolika je tražbina za koju tužiteljica predlaže ovrhu pa se tako u rješenju Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr Ob-94/2020 od dana 30. studenog 2020.g. navodi da je tražbina tuženice tamo ovrhovoditeljice 69.945,00 kuna te 31.020,36 kn. Nadalje, obračun kamata koji je priložen uz ovršni prijedlog je u cijelosti netočan jer je tužitelj preplatio obvezu uzdržavanja. Kamate iz 2015. g., 2016.g. i 2017.g. te prva tri mjeseca 2018.g. pogrešno su obračunate te tužitelj ističe da su iste plaćene i uredno podmirene. Tužitelj zaključno predlaže da sud donese presudu kojom se proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr Ob- 28/2018 određena Rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr Ob-28/2018 od dana 25.09.2020.g., a u kojoj ovršnoj pravnoj stvari je ovrhovoditelj ovdje tuženica RP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a ovršenik ovdje tužitelj PP, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i to na nekretnini kao predmetu ovrhe za koju se traži u zemljišnim knjigama upis zabilježbe ovrhe, utvrđenje vrijednosti nekretnine, njezina prodaja, i namirenje ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom i to sve u odnosu na: - nekretninu ovršenika ovdje tužitelja upisanu u z.kul. 16370 K. O. [katastarska općina], na kč. br [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u naravi nekretnina označena kao 25. ETAŽA:

7/100 dijela povezanih sa cjelinom stambenog prostora označen kao apartman br. 3, koji se sastoji od tri sobe, dnevnog boravka, kuhinje, blagovaone, hodnika, predprostora, dva sanitarna čvora, lođe, površine 106,70 m2, na I. (prvom) katu stambene zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], locirane u Splitu, Ul. Spinčićeva br.12 te da se naloži tuženici da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnične troškove ovog postupka uvećano za zakonske zatezne kamate od dana presuđenja pa do potpune isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 6. travnja 2021. tužena osporava sve navode iz tužbe kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva, prigovara naznačenoj visini predmeta spora. Tuženica navodi da je rješenje Općinskog suda u Splitu broj OVR Ob-28/2018 od 25.- rujna 2020. doneseno temeljem zakoniti donesene pravne osnove te je potvrđeno odlukom Županijskog suda u Splitu broj: Gž OVR Ob- 94/2020 od 30. studenog 2020. pa da su svi navodi vezano za promašenu legitimaciju neosnovani. Ovršni postupak je pokrenut temeljem ovršnih isprava u kojima je tuženica naznačena kao stranka u postupku pa je upravo tuženica bila ovlaštena okrenuti ovršni postupak. Navodi se da je neosnovana tvrdnja tužitelja da je LP završio redovno školovanje u svibnju 2018. s obzirom na to da je diplomski studij i studij ekonomije završio 25. rujna 2019.. Tužena osporava i prigovor zastare kao i navod da bi njeno potraživanje temeljem ovršnih isprava bilo podmireno. Ističe da tužitelj opterećuje postupak dostavom potvrda o uplatama koje su već predmet i potvrđene ovršnim presudama. Tuženica potražuje iznose duga za sina po ovršnim presudama za period od 2010. do 2013. Daljnji iznosi uplaćivani na račun LP se odnose i po samoj izjavi sina LP koja je priložena u spisu na dalje potrebe, na međusobne dogovore oca i sina i po osnovu raznih potreba tužitelja koji živi u inozemstvu kao što su popravak automobila tužitelja, kupovina hrane i televizora za majku tužitelja , kupovina za potrebe ovršenog apartmana u sl. Tužitelj je od sina tražio i povrat iznosa od 20.000,00 kn, a što je sin u dobroj vjeri i učinio. Slijedom svega navedenog, tuženica u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te predlaže da se isti u cijelosti odbije.

3. Sud je izveo dokaze pregledom tužbe, dokumentacije priložene uz tužbu i to potvrda o uplatama (list 9-111 spisa), pregledom rješenja Općinskog suda u Splitu br. Ovr Ob-28/18 od 20. siječnja 2021., pregledom spisa Općinskog suda u Splitu br. Ovr Ob-28/18, pregledom spisa ovog suda P Ob-500/09 (P Ob-248/2012), pregledom odgovora na tužbu s prilozima i to preslikom diplome Sveučilišta u Zagrebu, Ekonomskog fakulteta za LP, pregledom podneska tužitelja od 26.07.2021. s prilozima, podneska tuženice od 24. rujna 2021., podneska tužitelja od 13. lipnja 2022., financijskog vještačenja po vještaku Anti Blaževiću u predmetu br. Ovr Ob- 28/2018, podneska tuženice od 7 srpnja 2022. s prilozima ovršnim ispravama, izračunom duga po stalnom sudskom vještaku Stjepanu Kolovratu po ovršnim ispravama, izjave LP, pregled prometa po računima dostavljenim od OTPbanke( list 211-351 spisa), podneska tužitelja od 4. kolovoza 2022., 1. ožujka 2023., financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Darki Cecić za računovodstvo i financije te pregledom nalaza i mišljenja kao i saslušanjem vještaka, podneska tuženika od 4. studenog 2022., pregledom prometa računa tužene OTPbanke (list 364-384 spisa), pregledom podataka o uplatama OTPbanke od 2. lipnja 2023. (list 431 spisa), pregledom zapisnika o održanim ročištima 30. kolovoza 2021., 8. srpnja 2022., 25. travnja 2023. te 18. prosinca 2025. te saslušanjem stranaka na ročištu od 8. srpnja 2022.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Pregledom spisa Općinskog suda u Splitu Ovr Ob-28/2018 utvrđeno je da je prijedlog za ovrhu podnesen 22. ožujka 2018. na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu broj: P-248/12 od 16. listopada 2012. i presude Županijskog suda u Splitu br. Gžp-383/2013 od 3. travnja 2013. radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosima datim u presudama na nekretnini u vlasništvu ovršenika upisanoj u ZU 16370 KO [katastarska općina] i to bar 25. etaže: 7/100 dijela povezanih sa cjelinom stambenog prostora označen kao apartman br.3. zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine te njenom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom, u privitku je dostavljen privremeni obračun glavnice i kamata po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Stjepanu Kolovratu, dipl.oec. Sud je predloženu ovrhu odredio rješenjem o ovrsi br. Ovr Ob- 28/18 od 25. rujna 2020. Ovršenik je 2. listopada 2020. izjavio žalbu pobijajući rješenje o ovrsi temeljem čl. 50. st.1. toč. 9., 10. i 11. Ovršnog zakona navodeći da je LP od 1. rujna 2013. punoljetan, ističući prigovor nedostatka aktivne legitimacije kao i prigovor promašene pasivne legitimacije, u žalbi je istaknut i prigovor zastare navodeći kako su u zastari potraživanja s osnove glavnice i kamate od 1. rujna 2013. do 22. ožujka 2015. Također, istaknuto je da je na ime uzdržavanja uplaćen ukupan iznos od 356.037,12 kn zaključno s rujnom 2020. dok ukupno potraživanje ovrhovoditelja umanjeno za dio neosnovanih kamata i zastaru iznosi 224.088,62 kn pa je evidentno da je ovršenik pretplatio potraživani iznos za 131.948,50 kn. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. Gž Ovr Ob-94/2020-2 od 30. studenog 2020. odbijena je žalba ovršenika kao neosnovana te je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovi broj Ovr Ob-28/18. od 25. rujna 2020. izvan razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona. U obrazloženju drugostupanjske odluke navedeno je da žalbeni prigovor, da ovrhovoditeljica ne može tražiti ovrhu na temelju ovršen isprave, jer je LP punoljetan od 1. rujna 2013., je prigovor iz čl. 50. st. 1. t. 7. OZ, dok je prigovor zastare onaj iz čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a, prigovor da je tražbina prestala je žalbeni prigovor iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a pa je upućen prvostupanjski sud, a budući da je ovrhovoditeljica osporila navode žalbe, postupiti u skladu s odredbom čl. 52. st. 3. OZ te donijeti bez odgode zaključak kojim će uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

Rješenjem ovog suda br. OVR Ob-28/2018 od 20. siječnja 2021. upućen je ovršenik pokrenuti protiv ovrhovoditelja parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi.

6. Saslušan na ročištu 8. srpnja 2022. tužitelj je izjavio da je njihov zajednički sin postao punoljetan 2013. te da je on uredno i korektno plaćao iznose uzdržavanja te da je iste i pretplatio. Ističe kako je iz svake uplate uvijek naznačena svrha te da se tuženom nije bio u kontaktu pa njoj nije vršio nikakve druge uplate. Nakon punoljetnosti sina uznose uzdržavanja je uplaćivao na tekući račun sina a ne više na tekući račun njegove majke. I kada je drugim osobama davao da uplate uzdržavanje, s obzirom na to da je radio u inozemstvu izričito je stajalo da je namijenjeno za uzdržavanje. Tužena je u svom iskazu navela da tužitelj nije za uzdržavanje sina uplaćivao još od 2021. te da je počeo uplaćivati tek kada je donesena privremena mjera. Ovršni postupak koji je pokrenula odnosi se na razdoblje 2004. -2013. Postoje neki iznosi koji su uplaćeni pod uzdržavanje ali odnose se na druge troškove kao npr. troškove krizmenog slavlja, te troškove ekskurzije. Navela je da nije ranije reagirala kada tužitelj nije uplaćivao iznose jer je njegov račun bio blokiran i pogasio je sve račune te da je čim je tužitelj kupio nekretninu njihove firme odmah sutradan pokrenula ovrhu.

7. Pregledom spisa Općinskog suda u Splitu P Ob-500/2009 (novi br. Pob- 248/2012) i ovršnih isprava utvrđeno je da je glavna rasprava zaključena 1. listopada 2012. te je prvostupanjska odluka donesena 16. listopada 2012., a istom je naloženo ovdje tužitelju za vremenske periode od 01. siječnja 2004. do 31. listopada 2005., od 1. studenog 2005. do 15. travnja 2011. te od svibnja 2011. pa do 21. svibnja 2012. isplatiti iznose od 1.200,00 kn, 8.056,21 euro te 1.057,58 eura, a od 10. lipnja 2012. pa ubuduće iznos od 250,00 eura na tekući račun predlagateljice, sve na ime neisplaćenog i budućeg uzdržavanja. Županijski sud u Splitu je presudom br. Gžp- 383/2013 od 3. travnja 2013. preinačio prvostupanjsku odluku i to na način da je odredio umjesto iznosa od 8.056,21 eura iznos od 12.047,02 eura, umjesto iznosa od 1.057,58 eura iznos od 318,5 eura te ubuduće iznos od 350,00 eura umjesto iznosa od 250,00 eura.

8. Tuženik je u tužbi te u žalbi u ovršnom postupku istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice za podnošenje prijedloga za ovrhu s obzirom na to da je LP postao punoljetan i bio punoljetan u vrijeme pokretanja ovrhe. Prigovor nije osnovan. Naime, pregledom ovršnih isprava utvrđeno je da je stranka u postupku bila upravo tužena te je tim odlukama naloženo da tuženik isplate za tada maloljetnog sina LP vrši na račun predlagateljice RP. U tijeku postupka nije dostavljena odluka kojom bi ovršne odluke bile izmijenjene slijedom čega je upravo ovrhovoditeljica, stranka u postupuku koji se vodio pod br. Pob-248/2012, ovdje tužena, bila ovlaštena pokrenuti i voditi ovršni postupak na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu broj: P-248/12 od 16. listopada 2012. djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Splitu br. Gžp-383/2013 od 3. travnja 2013.

9. Tuženik je u tužbi te u žalbi u ovršnom postupku istaknuo prigovor zastare.

10. Članak 214. Zakona o obveznim odnosima propisuje da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze te nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, a sud se neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao. Članak 215. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Članak 223. propisuje da kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne. Članak 233. ZOO-a propisuje kako sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Međutim, sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina. Članak 226. ZOO-a propisuje da tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

11. U odnosu na prigovor zastare ističe se kako potraživanja s osnova neisplaćenog uzdržavanja iz toč. I., s osnove razlike uzdržavanja iz toč. II. i III. izreke ovršnih isprava nisu povremena potraživanja već se radi o ukupnom već dospjelom potraživanju utvrđenom pravomoćnom i ovršnom odlukom, za koje dakle nije ispunjen uvjet da dospijevaju ubuduće iz čl. 233. st. 2. ZOO-a pa se na njih primjenjuje desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233. st. 1. ZOO-a koji je započeo teći od punoljetnosti sina stranaka, odnosno 25. rujna 2013., slijedom čega je jasno da zastara za ta potraživanja nije nastupila u vrijeme pokretanja ovrhe 2018.

U odnosu na uzdržavanje koje je određeno od 10. lipnja 2012. pa ubuduće isto predstavlja pravomoćno dosuđeno povremeno potraživanje koje primjenom odredbe čl. 233. st. 2. ZOO-a u vezi odredbe čl. 266. ZOO-a zastarijeva u roku od tri godine slijedom čega bi mjesečni iznosi dospjeli prije 22. ožujka 2015. (tri godine prije dana pokretanja prijedloga za ovrhu) bili zastarjeli te se u tom dijelu prigovor tužitelja prihvaća kao osnovan, također zastara je nastupila i za sve dosuđene zatezne kamate dospjele prije 22. ožujka 2015. s obzirom da se radi o povremenom potraživanju, pa je tužbeni zahtjev u tom dijelu trebalo prihvatiti.

Napominje se kako iz spisa predmeta nije razvidno da bi bili ostvareni razlozi za prekid zastare iz čl. 241. ZOO-a, a dijete stranaka za koje je dosuđeno uzdržavanje je dana 25. rujna 2013. postalo punoljetno čime je prestala roditeljska skrb te je isključena i primjena čl. 235. ZOO-a.

12. Nadalje, iz iskaza tužene kao i obračuna Stjepana Kolovrata, stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije koji je dostavljen uz prijedlog za ovrhu, proizlazi da se u ovršnom postupku potražuje naplata potraživanja upravo do rujna 2013., odnosno do punoljetnosti djeteta za čije je uzdržavanje određena ovrha.

13. U tijeku postupka izveden je dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po sudskoj vještakinji Darki Cecić od 16. veljače 2023., te je ista saslušana na ročištu od 25. travnja 2023. U mišljenju se navodi da je uvidom u dokumentaciju nesporno je da je tuženik bio dužan plaćati za uzdržavanje njihovog zajedničkog sina te da su presudama Općinskog suda u Splitu posl.broj Pob-248/12 od 16. listopada 2012. godine i pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu posl.broj Gžp-383/13 od 3. travnja 2013. godine dosuđene visina mjesečnog uzdržavanja u razdoblju od 01.04.2004. pa do kraja školovanja odnosno zakonske obveze uzdržavanja. U razdoblju obuhvaćenom navedenim presudama od 01.01.2004. do 21.05.2012. godine, produljenom za potraživanja tužene do 31.12.2013. godine te uplatama koje je tužitelj izvršio na račun tužene do 31.12.2015. godine utvrdila je sljedeće:

- iznos koji je tužitelj imao uplatiti po presudama iznosi ukupno 255.404,43 kune,

- tužitelj je na ime uzdržavanja uplatio ukupno 168.624,62 kune,

- zbog nepravodobnih uplata na glavni dug je obračunato ukupno 131.323,36 kuna zateznih kamata.

Zaključno, sa datumom posljednje uplate 29. siječnja 2015. godine tužitelj je sukladno predmetnim presudama i odredbama ZOO o redosljedu uračunavanja ispunjenje, bio dužan tuženoj 167.054,81 kuna na ime uzdržavanja sina LP te 51.048,36 kuna za neplaćene zatezne kamate.

Po pitanju duga na ime neplaćenog uzdržavanja koje tužena potražuje u ovršnom postupku posl.broj Ovr-28/2018 za razdoblje od 01.01.2010. do 31.12.2013. godine utvrdila je da obveza ovdje tužitelja iznosi ukupno 119.363,05 kuna od čega je podmireno 31.520,00 kuna pa dug po osnovi uzdržavanja u konačnici iznosi sveukupno 87.733,05 kuna, sve iskazano prema datumima dospijeća u Tablici 2 nalaza. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju iz razloga što nisu uzete u obzir određene uplate, ali vješakinja je ostala pri svom nalazu i mišljenju, a sud je pregledom potvrde OTP banke (list 431 spisa) utvrdio da iste predstavljaju prijenos s oročenog računa, odnosno da je uplatitelj tužena iz čega proizlazi da prigovor u tom dijelu nije osnovan.

14. Mišljenje vještaka iz točke 12. sud nije mogao uzeti u obzir s obzirom na to da nije uzeta u obzir utvrđena zastara, no pregledom i analizom tablice 1. nalaza i mišljenja sudske vještakinje Darke Cecić od 16. veljače 2023. utvrđeno je da je nakon zaključenja raspravljanja u postupcima u kojima su donesene ovršne isprave dana od 1. listopada 2012. pa do 29. siječnja 2015. tuženoj uplaćen ukupan iznos od 80.275,00 kn (list 402 spisa, stupac 8 tablice 1.) pa je za taj iznos prihvaćen tužbeni zahtjev stranke da se utvrdi da je ovrha nedopuštena. U odnosu na preostale uplaćene iznose isti se odnose na uplate u razdoblju o kojem su donesene pravomoćne sudske odluke, a nije dokazano da se tamo nisu mogle istaknuti radi čega nisu uzete u obzir. Tužbeni zahtjev je u preostalom dijelu trebalo odbiti jer tužitelj nije dokazao da je u cijelosti podmirio dugovanje.

15. Odluka o trošku je izostala s obzirom na to da stranke nisu popisale trošak.

U Splitu 22. siječnja 2026.

S U D A C:

Nikolina Dujić

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana njezine objave. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za nadleženi županijski sud.

DNA:

- tužitelju

- tuženoj

- u spis