Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-75/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Surjan kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv UK zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18 i 126/19- dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem K- 327/2020-31 od 8. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. U povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet upućuje tom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke pod točkom I. žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem K-327/2020- 31 od 8. srpnja 2022. na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje ZKP/08) optuženi UK oslobođen je optužbe da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano u članku 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11.

1.1 Na temelju odredbe članka 149. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padnu na teret proračunskih sredstava.

2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sukladno članku 467. točka 3. ZKP/08 s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku.

2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

3. Žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

4. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da je ponašanje okrivljenika bilo usmjereno na točno određene osobe kad je isti prijetio aktiviranjem bombe, a ne primjerice da će se ubiti nožem, objesiti i sl., a pri tom imajući u vidu da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju učestalo govorio točno određenim zaposlenicima Zavoda, ovdje oštećenicima LK, OK i MK, da će se u njihovoj neposrednoj blizini raznijeti bombom što jasno ukazuje na namjeru optuženika da izazove osjećaj straha kod djelatnika Zavoda te je slijedom navedenog prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak da u dokaznom postupku nije dokazano da je optuženik prijetio oštećenicima inkriminiranim riječima zanemarujući pri tom iskaz svjedokinje LK.

5. Ispitujući pobijanu presudu i po službenoj dužnosti drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud napravio bitnu povredu povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 459. stavak 5. ZKP/08, budući da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude je propustio izložiti koje sporne činjenice je našao dokazanim ili nedokazanim.

5.1. Odredba članka 459. stavak 5. ZKP/08 propisuje kako treba izgledati pisana presuda pa se, između ostalog, navodi: "sud će samo navesti činjenice koje stranke nisu osporile, izložit će zbog kojih je razloga sporne činjenice našao dokazanim ili nedokazanim, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, zbog kojih razloga nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka, zbog kojih razloga je odlučio neispitati neposredno svjedoke ili vještake…".

5.2. Pobijana presuda je sastavljena suprotno članku 459. ZKP/08, koji zahtjeva da prvostupanjski sud kod obrazloženja svoje presude navede iz kojih razloga je sporne činjenice našao dokazanim ili nedokazanim vezano za inkriminirani događaj, te da navede iz kojih dokaza je koju činjenicu utvrdio u odnosu na inkriminirani događaj. Prvostupanjski sud nije obrazložio ovu odluku na način da bi se na potpuno nedvosmislen i siguran način moglo utvrditi da je doista okrivljenik nije počinio djelo za koje se tereti, te je dužan svoje zaključke detaljno obrazložiti.

5.3. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 iz razloga što prvostupanjski sud nije iznio ocjenu vjerodostojnosti i analizu sadržaja obrane optuženika, iskaza svjedoka ispitanih u dokaznom postupku kao i sadržaja dokumentacije pročitane u dokaznom postupku.

5.4. Razmatrajući pobijanu odluku i njeno obrazloženje vidljivo je da je prvostupanjski analizirao iskaze svjedoka EK, OK, LK , DK te KK ali je propustio dati detaljnu i valjanu ocjenu vjerodostojnosti iskaza tih svjedoka kao i obrane optuženika posebno imajući u vidu da je sadržaj iskaza svjedokinje LK u suprotnosti s onim što su iskazivali svjedoci MK, OK i KK kada su govorili o tome je li optuženik spominjao bacanje bombe u Zavodu i dizanje u zrak njega i djelatnika Zavoda čime je od strane prvostupanjskog suda napravljena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.

6. Kako je prvostupanjska presuda u cijelosti manjkava i ne može se ispitati, valjalo ju je po službenoj dužnosti na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08 radi utvrđenih daljnjih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

7. Imajući u vidu da se prvostupanjska presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a žalba je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, drugostupanjski sud je, na temelju odredbe članka 487. stavak 4.

ZKP/08., ocjenjivao i ove žalbene navode.

7.1. Opravdano državni odvjetnik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud nekritički pristupio ocijeni vjerodostojnosti dijela iskaza svjedokinje LK u kojem j navela da ne zna zašto njene kolege nisu spomenuli da je optuženik i u njihovoj nazočnosti govorio da će tu aktivirati bombu i sve dignuti u zrak imajući pri tom u vidu dio iskaza svjedoka MK da je isti pričao kolegici OK što se događalo kod njega te da mu je i ona rekla da se osjećala ustrašeno.

7.2. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno ispitati svjedoke EK, OK, LK i KK i to posebno na okolnost je li optuženik prilikom dolaska u zgradu Područnog ureda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i razgovora s djelatnicima tog Zavoda govorio da će sve dignuti u zrak imajući u vidu dio sadržaja iskaza svjedokinje LK u kojem je ista navela da je da je te riječi okrivljenik ponavljao kad je dolazio kod nje ali da su joj i kolege ispričale da je to i njima govorio te da ukoliko njene kolege nisu pred sudom izjavile da je okrivljenik prijetio da će sve dignuti u zrak da ona ne zna zašto to nisu spomenuli. Prvostupanjski sud će ovisno o sadržaju iskaza ispitanih svjedoka po potrebi provesti i suočenje svjedoka EK, OK, LK i KK Mazić u odnosu na dijelove događaja o kojima drugačije iskazuju.

7.3. Nadalje, postupajući sukladno odredbi iz članka 487. stavak 4. ZKP/08, ovaj žalbeni sud primjećuje da je državni odvjetnik u pravu i kada u žalbi smatra da se činjenično stanje kako ga je utvrdio prvostupanjski sud, za sada, ukazuje kao pogrešno.

7.4. Tako prvostupanjski sud, kada razmatra pitanje ozbiljnosti prijetnje, navodi da je ponašanje okrivljenika bilo pretjerano. Takav zaključak prvostupanjskog suda, imajući u vidu ranije izloženi dio iskaza svjedokinje LK, se ukazuje kao pogrešan. Naime, iz prethodno navedenog proizlazi da sud prvog stupnja pitanje ozbiljnosti prijetnje pogrešno prosuđuje prema subjektivnom kriteriju, pri čemu glede pitanja ozbiljnosti prijetnje odlučnom smatra činjenicu je li je počinitelj izraženu prijetnju doista namjeravao i ostvariti. Sasvim suprotno tome, polazeći od sadržaja i smisla zakonskog opisa kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, valja primijetiti da se ozbiljnost prijetnje ne procjenjuje prama subjektivnom mjerilu - je li se osoba kojoj je prijetnja upućena prestrašila ili uznemirila, već prema objektivnom kriteriju, a što znači da se ozbiljnom prijetnjom smatra svaka ona prijetnja koja je prema svom sadržaju i načinu iznošenja bila takva da bi kod prosječnog čovjeka odnosno kod većine ljudi izazvala prestrašenost ili uznemirenost, tako da, a suprotno stajalištu suda prvog stupnja, za postojanje ozbiljnosti prijetnje nije odlučno je li se osoba kojoj je prijetnja upućena uslijed toga prestrašila ili uznemirila, već je li sadržaj i način iznošenja prijetnje bio objektivno podoban za izazivanje straha ili uznemirenosti kod osobe kojoj je upućen prema navedenom objektivnom kriteriju.

8. Zbog navedenog, povodom žalbe državnog odvjetnika a po službenoj dužnosti, trebalo je ukinuti prvostupanjsku presudu radi utvrđenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i riješiti kao u izreci ovog rješenja, te predmet vratiti na ponovno suđenje, a sve u smislu odredbe članka 483. stavak 1. ZKP/08.

Dubrovnik, 22. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž