Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ovr-8/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o. Vrtni put 1, Zagreb, OIB: 29524210204, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec & partneri d.o.o. Osijek, protiv ovršenika AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru od 17. ožujka 2025. poslovni broj: Ovr-63/2025-3, 22. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj: Ovr-63/2025-3 od 17. ožujka 2025. u dijelu kojim je ovrhovoditelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 62,50 EUR kao neosnovanim.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava žalbe.

III. Rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj: Ovr- 63/2025-3 od 17. ožujka 2025. u dijelu kojim je ovršenik obvezan ovrhovoditelju naknaditi trošak izvansudske ovrhe u iznosu od 46,88 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od 13. siječnja 2025. do isplate nije ispitivano u žalbenom postupku i ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovršeniku u roku 8 dana naknaditi ovrhovoditelju trošak izvansudske ovrhe u iznosu od 46,88 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 13. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok je zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 62,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, odbijen kao neosnovan.

2. Navedeno prvostupanjsko rješenje pravodobnom žalbom pobija ovrhovoditelj u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova izravne (pravilno: izvansudske) ovrhe u iznosu od 62,50 EUR zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

– dalje u tekstu: ZPP) u vezi članka 381. istog Zakona koji se u ovršnim postupcima primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj:

112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH 73/17 i 131/20, 114/22 i 6/24 – Oduka USRH – dalje u tekstu: OZ). Predlaže drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu i preinačiti prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu sukladno pozitivnim zakonskim odredbama, a podredno ukinuti pobijano rješenje i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iznoseći razloge zbog kojih je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izvansudske ovrhe koji se odnosi pribavu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 EUR, prvostupanjski sud navodi da je u konkretnom slučaju ovršna isprava rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika donesenog u ovršnom postupku pokrenutom nakon 28. studenog 2020., a da je prema članku 283. stavku 1. i 4. OZ-a javni bilježnik dužan i bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio te rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju. Polazeći od naprijed citiranih odredbi te odredbi članka 14. stavka 4. OZ i članka 155. stavka 1. ZPP prema kojima će sud na teret protivne stranke dosuditi samo naknadu onih troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka, prvostupanjski sud zaključuje da se ti troškovi ne mogu priznati ovrhovoditelju na teret protivne stranke kao potrebnim za vođenje postupka izvansudske ovrhe. Obrazlažući dodatno svoj stav poziva se na odredbe članka 283. stavka 1. i 4. OZ važećim prije novele Ovršnog zakona iz 2020. prema kojima je javni bilježnik bio u obvezi potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi staviti tek po zahtjevu ovrhovoditelja te na prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona s konačnim prijedlogom Zakona u kojem se obrazlaže razlog za donošenje članka 16. novele Ovršnog zakona iz 2020. kojim je izmijenjen članak 283. dotadašnjeg OZ, citirano: „Predmetnom odredbom se smanjuju troškovi postupka na način da se brišu odredbe o određivanju predvidivih troškova postupka, potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdaje javni bilježnik kada se za to steknu zakonski uvjeti, a ne kao dosad na prijedlog ovrhovoditelja. Navedenim rješenjem trošak provedbe ovrhe se pojeftinjuje i pojednostavljuje, jer se iz poslovnog procesa ovrhe miče jedan korak.“.

6. U žalbi, a protivno razlozima navedenim u obrazloženju pobijanog rješenja, ovrhovoditelj navodi da iz obrazloženja pobijane točke II. izreke proizlazi da prvostupanjski sud smatra trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti neosnovanim jer ovrhovoditelj nije dokazao kako mu je doista i nastao predmetni trošak. Takav stav smatra pogrešnim pozivajući se na odredbu članka 14. stavka 4. OZ prema kojem su ovršenik odnosno protivnik osiguranja dužni ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili prijedlog za osiguranje. Ističe da bez dokaza da je ovršna isprava pravomoćna i ovršna ne bi mogao zatražiti provedbu ovrhe putem FINA-e te da je iz samog zahtjeva za izravnu (pravilno: izvansudsku) naplatu jasno vidljivo da je taj zahtjev ovrhovoditelj Financijskoj agenciji podnio putem punomoćnika te da je uz njega, između ostalog priložio izvornik ovršne odluke pri tome se pozivajući na odredbu članka 209. OZ prema kojem ovrhovoditelj može izravno od Financijske agencije tražiti naplatu tražbine samo na temelju ovršne odluke domaćeg suda koji ima potvrdu ovršnosti i zbog čega je protivno stavu prvostupanjskog suda taj trošak bio potreban. Poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. u kojoj je na postavljeno revizijsko pitanje odgovoreno da kod naplate troškova izravne naplate ovrhovoditelj zastupan po punomoćniku ima pravo na naknadu troška za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i ne mora dokazivati tko je tu radnju obavio. Nastavno se poziva na Tar.br.

32. stavak 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema kojem se punomoćniku ovrhovoditelja priznaje trošak za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili ovršnosti presude, rješenja i platnih naloga od 25 bodova. Navodi i da se u navedenoj Tarifi nigdje ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je upravo njezin punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti već da jednostavno taj trošak pripada stranci ili ovrhovoditelju bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti. Smatra neprihvatljivim da se taj trošak mora dokazivati na način da je upravo punomoćnik stranke koji je odvjetnik išao na sud ili na drugi način podneskom od suda zatražio dostavu takve potvrde. Stoga nastavno, evidentnim smatra da kod izravne naplate ovrhovoditelj zastupan po odvjetniku ima pravo na naknadu troška za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i da ne mora dokazivati da je tu radnju obavio. Poziva se i na pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-101/2023-5 od 5. lipnja 2023. u kojem se navodi "ovrhovoditelj zastupan po odvjetniku u postupku izravne naplate koji se vodi prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj: 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20) ima pravo na naknadu troškova za sastav prijedloga ili podneska za naknadu troškova izravne naplate odnosno zahtjeva za naknadu troškova iz članka 14. stavka 6. OZ, kao i za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku te na takva shvaćanja izražena u rješenju Županijskog suda u Zadru broj: Gž Ovr-267/2024 od 11.3.2025. i rješenju Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž Ovr- 491/2024 od 4.12.2025.

7. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. u vezi članka 381. ZPP te u vezi članka 21. stavka 1. OZ, ispitao pobijano rješenje u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog (ovršnog) postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP.

8. Ispitujući na takav način pobijano rješenje, ocjena je ovog suda da u njegovu donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok ovrhovoditelj, iako uvodno u žalbi kao žalbeni razlog navodi bitne povrede odredaba postupka iste ne konkretizira, a niti sadržajem ne upućuje na ostvarenje bilo koje bitne povrede odredaba ovršnog (parničnog) postupka.

9. Protivno navodima žalbe prvostupanjski sud nije odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izvida ili pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti jer ovrhovoditelj nije dokazao da bi mu taj trošak doista nastao već iz razloga što ovrhovoditelj tu radnju nije trebao obaviti budući javni bilježnik sukladno članku 283. stavkom 1. OZ bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, te sukladno stavku 4. istog članka rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostavlja ovrhovoditelju.

10. Činjenica da je ovrhovoditelj podnio zahtjev za naplatu Financijskoj agenciji na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika mr.sc. Vlade Madunića iz Splita broj: Ovrv-2672/2024 (UPP/OS-Ovrv- 164/2024) od 6. ožujka 2024. na novčanim sredstvima ovršenika nije sporna, pa je stoga nastavno nesporno i da se radi o postupku izvansudske ovrhe iz članka 284. stavka 1. OZ kojim je propisano da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od Agencije da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena zaplijeni i prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe. Kako javni bilježnik na temelju članka 283. stavka 1. i 4. OZ potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavlja na rješenje i dostavlja ga ovrhovoditelju po službenoj dužnosti, to je iz tog razloga zahtjev ovrhovoditelja na naknadu troškova za izvid ili pribavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika određen Tbr. 36. stavkom 2. Tarife neosnovan, a kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud.

11. Pozivanje ovrhovoditelja na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženu u odluci posl.br. Rev -74/2023-2 od 14. veljače 2023. u potpunosti je promašeno jer je u toj odluci na postavljeno pravno pitanje odgovoreno da kod naplate troškova izravne naplate ovrhovoditelj zastupan punomoćniku ima pravo na naknadu troška za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i ne mora dokazivati tko je tu radnju obavio.

12. Izravna naplata uređena je člankom 209. stavkom 1. OZ. Tom odredbom propisano je: „Ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud. Pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice od 5. lipnja 2023. također se odnosi na troškove izravne naplate, a ne na troškove izvansudske ovrhe. Što se pak tiče odluke ovog suda s drugačijim pravnim shvaćanjem valja navesti da ovaj sud ima sada već ustaljenu sudsku praksu prema kojoj ovrhovoditelju u postupku izvansudske ovrhe ne pripadaju troškovi izvida i pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika. Što se tiče odluka drugih županijskih sudova s drugačijim pravnim shvaćanjem ovrhovoditelj se upućuje na mogućnost izvanredne revizije.

13. Iz naprijed navedenih razloga nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog je čega je na temelju članka 380. točke 2. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ valjalo odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu.

14. Budući ovrhovoditelj nije uspio u žalbenom postupku odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 62,50 EUR.

15. Odluka da prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je naloženo ovršeniku da u roku od 8 dana naknadi ovrhovoditelju trošak izvansudske ovrhe u iznosu od 46,88 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 13. siječnja 2025. do isplate ostaje neizmijenjeno temelji se na članku 365. stavku 1. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ.

U Varaždinu 22. siječnja 2026.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec