Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-1447/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OUU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Lovro Zovko, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Lovro Zovko, Slavica Butigan Boras i Antonija Šimunković u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) iz Odvjetničkog društva Kallay&partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, povodom žalbe tuženika podnesene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-680/2021 od 1. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-680/2021 od 1. kolovoza 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.994,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, dok je u toč. II. izreke naloženo tuženiku da tužiteljici plati prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 1.811,65 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

1.1. Ujedno je u dijelu donesenom u obliku rješenja dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku odluku i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22; 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice i obveže istu da tuženiku naknadi parnični trošak, odnosno da ukine pobijanu presudu i rješenje o trošku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Načinom i opsegom obrazlaganja pobijane presude prvostupanjski sud je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a na koju se tuženik poziva u žalbi jer je presuda opterećena takvim nedostacima koji u žalbenom postupku onemogućuju ovaj sud da ispita njenu pravilnost i zakonitost, s obzirom da presuda ne sadrži nikakve razloge zbog kojih je odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.

7. Naime, osnovano tuženik u žalbi upućuje na činjenicu da je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda i da je kod tog prigovora ostao tijekom cijelog postupka (u tom kontekstu ovaj sud primjećuje da prvostupanjski sud u toč. 2. obrazloženja pobijane odluke konstatira da je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti) i da je sud taj prigovor odbio raspravnim rješenjem na ročištu održanom dana 24. studenog 2022. protiv kojeg rješenja nije dopuštena posebna žalba.

7.1. Tuženik se u žalbi poziva na odredbe čl. 345. ZPP-a kojim je propisano kako „rješenje mora biti obrazloženo ako se njime odbija prijedlog stranke“, dok je čl. 347. ZPP-a određeno da se odredbe kojima su, između ostalog, propisani dijelovi presude na odgovarajući način primjenjuju i na rješenja. Nadalje, čl. 338. (st. 4.) ZPP-a propisano je da će: “u obrazloženju sud sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka“ te da će se odlučujući o zahtjevima stranaka izjasniti ako je to potrebno „o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.“

7.2. Tuženik osnovano tvrdi da prvostupanjski sud niti prilikom donošenja pobijane presude nije obrazložio razloge navedene odluke, odnosno nije naveo odredbe materijalnog prava koje je primijenio niti dokaze koje je izveo (u odnosu na odluku iz raspravnog rješenja kojim je odbio prigovor mjesne nenadležnosti), slijedom čega je počinio naznačenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

8. Slijedom iznijetog, a neovisno o daljnjim žalbenim razlozima, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a uvažena je žalba tuženika, ukinuta prvostupanjska odluka i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

9. U nastavku postupka prvostupanjski sud će, prije svega, odlučiti o tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti kod čega će prethodno ocijeniti svrhovitost donošenja posebnog (samostalnog) rješenja povodom tog prigovora, kako bi nakon što odluka o tom prigovoru postane pravomoćna imao jasnu procesnu situaciju o svojoj (ne)nadležnosti te će prvostupanjski sud imati u vidu da prije donošenja odluke o prigovoru mjesne nenadležnosti treba provesti kontradiktorni postupak u kojem bi se dobili relevantni podaci o (eventualnim) pregovorima između stranaka i upoznavanju tužiteljice s dosegom sporne odredbe (prorogacijske klauzule) i posljedicama njezine primjene, ali i radi utvrđenja drugih relevantnih činjenica na što upućuje i zaključak donesen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenog 2020., koji glasi:

“Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.“

9.1. Nakon toga će (nadležni) prvostupanjski sud ponovno raspraviti predmet spora te će u svrhu utvrđenja odlučnih činjenica provesti i ocijeniti (sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a) dokaze koje su preložile parnične stranke, a novu i zakonitu odluku će obrazložiti primjenom odredbe čl. 338. st. 4. ZPP-a kako bi ovaj sud u slučaju eventualne (ponovne) žalbe mogao ocijeniti njenu pravilnost i zakonitost. Novom odlukom prvostupanjski sud će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Varaždinu 22. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun