Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-1158/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, mr. sc. Bojane Skenderović sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u Splitu protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50., zastupanog po punomoćnicima Jeleni Matulić i Borisu Biliću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Matulić i Bilić d.o.o. u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-1808/2022- 23 od 02. prosinca 2024., u sjednici vijeća dana 22. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Žalba tuženika djelomično se usvaja, a djelomično odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-1808/2022-

23 od 02. prosinca 2024.:

- preinačuje u dijelu točke I. izreke i odbija tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnom ugovorne odredbe čl.1. Ugovora o kreditu broj 9010921154 sklopljenog između parničnih stranaka dana 23. prosinca 2005. u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit odobrava u kunskoj protuvrijednosti 65.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita;

- potvrđuje u preostalom dijelu točke I. izreke te u točkama II. i III. izreke.

II/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 9010921154 od 23. prosinca 2005. sklopljenog između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita i to u čl.1. u kojem je ugovoreno da se kredit odobrava u kunskoj protuvrijednosti 65.000,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita, u čl. 4. u dijelu u kojem je ugovoreno da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, čl. 6. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate te konačno čl. 7. u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit u iznosu od 65.000,00 CHF i kamata iz točke 4. ovog ugovora otplaćuju plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. Točkom II. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju s osnova ništetnih ugovornih odredbi preplaćeni novčani iznos od 13.818,06 EUR s kamatom na pojedine, u toj točki pobliže određene mjesečne novčane iznose od tamo navedenog dospijeća, koji obuhvaća period od 31. listopada 2008. do 13. listopada 2014. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.672,32 EUR sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da je preinači sukladno žalbenim navodima i odbije zahtjev tužitelja, podredno da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Obrazlažući zauzeto stajalište, polazeći pri tom od nespornih činjenica da su parnične stranke dana 29. prosinca 2005. sklopile Ugovor o kreditu broj 9010921154 za adaptaciju stambenog objekta i refinanciranje postojećeg stambenog kredita u iznosu od 65.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita (čl.1.), na 240 mjeseci, da je čl. 4. ugovorena redovna kamata u visini od 4,75% godišnje, promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, da je čl.7. ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora o kreditu, prvostupanjski sud u obrazloženju iznosi sadržaj utvrđenja iz pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. (koje se odnose na ništetnost ugovorene promjenjive kamatne stope) i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019. (koje se odnose na ništetnost ugovorene valutne klauzule u CHF), a koje su donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača po tužbi tužitelja Potrošač-Hrvatskog saveza udruge za zaštitu potrošača protiv više tuženih banaka, između ostalih i ovdje tuženika.

6. Pozivajući se na odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, prvostupanjski sud zaključuje da je u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz kolektivnog spora na koja se poziva tužitelj.

7. Provedenim financijskim vještačenjem povjerenim vještakinji Ines Lozić utvrđena je razlika koju je tužitelj platio kroz otplatu anuiteta predmetnog kredita zbog primjene ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF u utuženom periodu i to metodom obračuna tečaja koji je bio važeći na dan plasmana kredita u ukupnom iznosu od 13.818,06 EUR.

8. Istaknuti prigovor zastare prvostupanjski sud je odbio obrazlažući da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO –„Narodne novine“ broj 35/05, dalje ZOO) te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te žalbe dakle od 14. lipnja 2018. u dijelu glede tražbine po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, a zastarni rok iznosi 5 godina po članku 225. ZOO-a.

9. Obzirom na izneseno prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na utvrđenje ništetnosti dijela ugovornih odredaba kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF i po toj osnovi radi isplate iznosa od 13.818,06 EUR sa zateznom kamatom, sve temeljem instituta stjecanja bez osnove i pozivom na odredbe čl.1111 i čl.1115. ZOO-a.

10. Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio raspraviti sve njegove prigovore i da se na nedostatan način upustio u procjenu dokaznog materijala i tuženikovih dokaznih prijedloga što sadržajno predstavlja žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. točke 11. ZPP-a, no razmatranjem pobijane presude i stanja prvostupanjskog predmeta u okviru žalbom isticane bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud je zaključio da navedeni žalbeni razlog nije osnovan. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost te naprotiv ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje tuženik, a niti i jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

11. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14., 110/15., 14/19. i 19/22.) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika ili radi isplate. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da ga u postupku povodom restitucijskog zahtjeva tužitelja obvezuje odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedena odluka ima direktni učinak i obvezuje sudove povodom restitucijskog zahtjeva individualnog potrošača te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, a što se naravno odnosi i na situaciju kada je kredit otplaćen kao što je u konkretnom slučaju, pa su stoga žalbeni navodi tuženika kojima ističe protivno navedenom, pravno neutemeljeni. Dakle, to što je Ugovor o kreditu otplaćen nije pravna prepreka za utvrđenje ništetnosti njegovih odredaba, obzirom otplatom kredita ništetnost pojedinih ugovornih odredaba nije prestala, a na ništetnost se ugovorne stranke uvijek mogu pozivati.

12. Kako je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o načinu promjenjivosti kamatne stope i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a da je predmetnim Ugovorom o kreditu valutna klauzula uz koju je vezana glavnica sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je pravomoćnom presudom u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, a da i tužitelj u iskazu potvrđuje da nije bila obaviješten o tečajnom riziku koji je vezan uz valutu CHF, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su predmetne ugovorne odredbe čl. 4., čl. 6. i čl. 7. ništetne.

13. Međutim, osnovana je žalba tuženika u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe čl.1. Ugovora o kreditu broj 9010921154 sklopljenog između parničnih stranaka dana 23. prosinca 2005. u dijelu u kojem je u čl. 1. ugovoreno da se stavlja na raspolaganje iznos kredita u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 65.000,00 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. Naime, obzirom da se ništetnom proglašava cijela ugovorna odredba o glavnici kredita (i njezinom nominalnom iznosu) valja navesti da za to nema nikakvog uporišta ni u utvrđenjima sadržanim u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018. niti u sadržaju provedenog postupka. Slijedom toga valjalo je djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika preinačiti pobijanu točku I. izreke pozivom na odredbu čl. 373. točka 3. ZPP-a i odbiti tužitelja sa odnosnim dijelom postavljenog tužbenog zahtjeva.

14. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetne odredbe o ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu u CHF preplatio tuženiku s osnova tečajne razlike iznos od 13.818,06 EUR, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženika isplatiti tužitelju u tužbi zatraženi iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u izreci presude, koja teče od izvršenih uplata do isplate primjenom čl. 1115. ZOO-a, obzirom se tuženik koji je stekao navedene novčane iznose temeljem ništetnih odredaba koje je ugovorio mora smatrati nepoštenim stjecateljem.

15. Prvostupanjski je sud pravilno ocijenio neosnovanim i prigovor zastare u konkretnom slučaju. Naime, uzimajući u obzir Objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, što znači da je za potraživanje u konkretnom slučaju zastara počela teći od 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17, to u trenutku podnošenja tužbe 09. svibnja 2022. nije protekao opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a i zastara nije nastupila.

16. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio presudu pod točkom II. izreke.

17. Odlukom o troškovima postupka pod točki III. izreke prvostupanjski sud je obvezao tuženika naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.672,32 EUR, obrazlažući da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku.

18. Međutim, kako je ovaj sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu, to je o troškovima postupka odlučio primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a. Tužitelj u ovom postupku nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Naime, glede osnove tužitelj je uspio sa zahtjevom koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti tri odredbe Ugovora o kreditu, potom sa zahtjevom za isplatu iznosa od 13.818,06 EUR, zbog čega ukupni uspjeh tuženika u ovom postupku sud ocjenjuje razmjerno neznatnim pa troškove dosuđuje primjenom čl.154. st. 5. ZPP- a.

19. Osnovani parnični troškovi tužitelja odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23., dalje: Tarifa). Tužitelju su kao potrebni priznati troškovi za sastav tužbe 250 bodova (Tbr.7.t. 1. Tarife), zastupanje na ročištima od 6. veljače 2024. i 29. listopada 2024 po 250 bodova, za sastav podnesaka od 5. prosinca 2023. i 24. svibnja svaki po 250 bodova (Tbr.9. t.1 Tarife), dakle ukupno 1.250 bodova, odnosno 2.500,00 EUR te bi uz trošak PDV-a od 25% (625,00 EUR), trošak sudske pristojbe na tužbu od 92,37 EUR i 330,00 EUR na ime troška vještačenje, tužitelj imao pravo na naknadu troškova od 3.547,37 EUR. Međutim, kako je tužitelj zatražio troškove u iznosu od 1.672,32 EUR, to mu je u okviru postavljenog zahtjeva i osnovano dosuđen ovaj iznos prvostupanjskom presudom.

20. Odlučujući o troškovima nastalim u povodu žalbe protiv presude, imajući na umu da je tuženik sa žalbom protiv presude uspio jedino u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za utvrđenjem čl.1. predmetnog ugovora ništetnim, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu protiv presude primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a.

U Varaždinu 22. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun