Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-171/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, Milka Samboleka suca izvjestitelja i člana vijeća te sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelja SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Hrvoju Čačiću, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika Hrvatskog lovačkog saveza iz Zagreba, Vladimira Nazora 63, OIB: 28817560444, zastupanog po punomoćniku Massimu Činiću, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici poslovni broj: Pn-48/2019-54 od 14. studenog 2023., u sjednici vijeća 22. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici poslovni broj: Pn-48/2019-54 od 14. studenog 2023. ukida pod toč. I., II., III. i V. izreke te se u tim ukinutim dijelovima predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, u stadij glavne rasprave.

II. Djelomično se odbacuje kao nedopuštena žalba tuženika u dijelu kojim pobija toč. IV. izreke navedene presude.

III. Nepobijano rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe od 28. rujna 2023. ostaje neizmijenjeno.

IV. O zahtjevu tuženika za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka, odlučit će prvostupanjski sud konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju OZ imovinsku štetu u iznosu od 1.084,90 EUR sa zateznom kamatom od 14. studenog 2023. do isplate, pod toč. II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju SZ imovinsku štetu u iznosu od 424,65 EUR sa zateznom kamatom od 14. studenog 2023. do isplate, pod toč. III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju TZ imovinsku štetu u iznosu od 455,43 EUR sa zateznom kamatom od 14. studenog 2023. do isplate, dok su pod toč. IV. izreke tužitelji odbijeni sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos za razdoblje od 22. veljače 2019. do 13. studenog 2023. Pod toč. V. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 6.037,77 EUR sa zateznom kamatom od 14. studenog 2023. do isplate. Nepobijanim rješenjem kao sastavnim dijelom navedene presude dopuštena je preinaka tužbe od 28. rujna 2023.

2. Navedenu presudu pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14; dalje u tekstu: ZPP) koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 70/19.) s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona i u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 80/22.) s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3. i 4. tog Zakona. Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana, a djelomično je nedopuštena.

5. Obzirom da tuženik u uvodu žalbe navodi da pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, dakle i u odbijajućem dijelu i pod toč. IV izreke, a za što nema pravni interes, to je primjenom čl. 358. st. 1. u vezi st. 3. ZPP odlučeno kao pod toč. II. izreke ovoga rješenja.

6. Nadalje, budući da tuženik sadržajem žalbe ne pobija prvostupanjsko rješenje sadržano u navedenoj presudi kojim je dopuštena preinaka tužbe od 28. rujna 2023., to je primjenom čl. 365. st. 1. u vezi čl. 381. ZPP odlučeno kao pod toč. III. izreke ovoga rješenja.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženik kao lovoovlaštenik u državnom otvorenom lovištu broj VII/5 "Gradina-Krnjača" na području na kojem se nalaze nekretnine na kojima su tužitelji posadili odnosno posijali poljoprivredne kulture (kukuruz i uljanu repicu), nadoknadi imovinsku štetu koja im je tijekom 2018. nastala na njihovim poljoprivrednim usjevima zbog divljači (divljih svinja i visoke divljači).

8. Nakon reproduciranja sadržaja i ocjene materijalnih i personalnih dokaza, prvostupanjski sud je utvrdio ove odlučne činjenice:

- da je tužitelj OZ vlasnik i posjednik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čk.br. 1306, na kojoj je tijekom 2018. imao posađen kukuruz, da je tužitelj SZ vlasnik i posjednik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čk.br. 48/1, na kojoj je također tijekom 2018. imao posađen kukuruz, te da je tužitelj TZ u posjedu nekretnina i to: temeljem sklopljenog ugovora sa UZ o zakupu poljoprivrednog zemljišta od 14. veljače 2017., koja nekretnina je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čk.br. 1319, na kojoj je tužitelj TZ tijekom 2018. posadio kukuruz; temeljem ugovora o najmu (zakupu) poljoprivrednog zemljišta sa UZ od 8. svibnja 2017. koje nekretnine su upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čk.br. 332 i čk.br. 333, na kojima je tužitelj tijekom 2018. posadio kukuruz, te čk.br. 1263., čk.br. 1254., čk.br. 1287/1, čk.br. 1296/1 i čk.br. 1323/1 na kojima je iste godine posijao uljanu repicu, dok je temeljem ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske od 8. svibnja 2018. tužitelj TZ u posjedu nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na čk.br. 1314/1, na kojoj je tijekom 2018. posijao uljanu repicu, dok je na nekretnini čk.br. 1249/2 upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] posadio kukuruz;

- da je prije pokretanja ovog parničnog postupka, na prijedlog ovdje tužitelja (tamo predlagatelja) pred istim sudom prvog stupnja proveden postupak osiguranja dokaza pod poslovnim brojem: R1-132/2018, te da je u tom predmetu12. listopada 2018. proveden uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka mjerničke struke Branka Ćurića koji je izvršio geodetska mjerenja, identificirao predmetne nekretnine i izvršio stvarnu izmjeru površina nekretnina na kojima je učinjena imovinska šteta i uz sudjelovanje poljoprivrednog vještaka Bože Volića koji je nakon izvršenog očevida dao svoj nalaz i mišljenje u kojem je naveo omjer u kojem je divljač prouzrokovala štetu na poljoprivrednim usjevima tužitelja i visinu iste, time da su dokazi koji su osigurani u tom postupku evidentirani u zapisniku sačinjenom na licu mjesta i u nalazima i mišljenjima vještaka donesenim na temelju utvrđenog stanja usjeva i zatečenih dokaza na licu mjesta, a koji dokazi služe kao osnova za utvrđivanje odgovornosti tuženika za naknadu štete i visinu nastale štete u parničnom postupku;

- da su tijekom prvostupanjskog postupka ispitani geodetski vještak Ćurić, poljoprivredni vještak Volić, te da su oni iskazivali sukladno dokazima koji su izvedeni u postupku osiguranja dokaza, a na temelju čega je prvostupanjski sud utvrdio odgovornost tuženika za naknadu imovinske štete;

- da je tijekom postupka provedeno poljoprivredno vještačenje s poljoprivrednom vještakinjom Sandrom Ivanović radi utvrđivanja visine štete od divljači na poljoprivrednim usjevima tužitelja tijekom 2018., te da iz njezinog nalaza i mišljenja i dopune istog, proizlazi da je tužitelju OZ nastala šteta na usjevu u omjeru od 62%, odnosno u iznosu od 1.084,90 EUR, tužitelju SZ u omjeru od 78%, odnosno u iznosu od 424,65 EUR, te tužitelju TZ na kukuruzu koji je posađen na čk.br. 1319 k. o. [katastarska općina] u omjeru od 60%, odnosno u iznosu od 279,11 EUR, a na čk.br. 333, čk.br. 332, čk.br. 1249/2 i čk.br. 1248/2 u omjeru od 10%, odnosno u iznosu od 123,12 EUR, dok mu je na usjevu uljane repice na čk.br. 1263, čk.br. 1264, čk.br. 1287/1, čk.br. 1296/1, čk.br. 1314/1 i čk.br. 1323/1 nastala šteta u omjeru od 1%, odnosno u iznosu od 53,20 EUR;

- da je tuženik dužan tužiteljima naknaditi štetu koja im je nastala na njihovim usjevima od divljači obzirom da je ovlaštenik prava lova na tom području gdje je šteta nastala, te je odgovoran za štetu koju je počinila divljač na poljoprivrednim usjevima tužitelja koji su poduzeli dostatne mjere kako bi tu štetu spriječili.

9. Na temelju gore iznesenog prvostupanjski sud je zaključio da su tužitelji postupili sukladno čl. 79. Zakona o lovstvu (Narodne novine, broj: 140/05., 75/09., 153/09., 14/14., 21/16., 41/16., 67/16. i 62/17.; dalje u tekstu: ZL), odnosno da su poduzeli sve odgovarajuće i razumne mjere kako bi spriječili štetu i zaštitili svoje poljoprivredne usjeve od divljači, da su tuženika obavijestili o početku nastanka štete na njihovim usjevima, da su redovito obilazili iste, da su radi sprečavanja štete od divljači oko poljoprivrednih kultura postavljali repelente, najlonske vreće koje su šuškale i time plašile divljač, da je tuženik nakon što su mu tužitelji prijavili nastanak štete na njihovim usjevima od strane divljači postavio zvučni top u blizini nekretnina tužitelja na koji način je poduzeo mjeru sprečavanja nastanka štete od divljači, ali nije dokazao da tužitelji nisu poduzeli dostatne mjere za zaštitu svojih usjeva, odnosno da nisu na vrijeme prijavili nastanak štete, niti je dokazao da je tužiteljima ponudio armaturnu mrežu i drvene kolčiće i da su tužitelji odbili primitak iste, posljedično čemu je obvezao tuženika naknaditi štetu tužiteljima sukladno nalazu i mišljenju te dopuni istog izrađenog po poljoprivrednoj vještakinji Sandri Ivanović, utvrdivši visinu štete prema cijenama kukuruza i uljane repice na dan izrade nalaza i mišljenja sudske vještakinje.

10. Sporna je u ovom žalbenom stadiju postupka uzročno-posljedična veza između neograđivanja usjeva armaturnom mrežom i nastanka štete, te da li su tuženik i tužitelji primijenili dostatne mjere kako bi poljoprivredni usjevi tužitelja bili zaštićeni od nastanka štete od strane divljači.

11. Pobijajući navedenu presudu tuženik u žalbi ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP navodeći da presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, jer ista ne sadrži jasne i nedvojbene razloge o odlučnim činjenicama, dok o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava te zapisnika o iskazima danim u postupku i samih isprava i zapisnika koji se nalaze u spisu. Tuženik ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP jer suprotno stajalištu suda, smatra da nije bio dužan dokazivati negativne činjenice, pri čemu napominje da je utvrđenje suda da tuženik tijekom postupka nije na nedvojben način dokazao da je tužiteljima ponudio zaštitna sredstva pogrešan i suprotan materijalnim dokazima koji prileže spisu, navodeći da je tijekom postupka između stranaka bilo nesporno da je tijekom 2018. svim poljoprivrednicima na predmetnom području, pa tako i tužiteljima, nudio armaturne mreže i drvene stupiće kao najefikasnije zaštitno sredstvo protiv divljači. S tim u vezi, tuženik smatra potpunom pogrešnim zaključak suda da su tužitelji poduzeli sve što su mogli kako bi spriječili nastanak štete od divljači i da su poduzimali sve odgovarajuće mjere, ističući da su se tužitelji počeli raspitivati za zaštitna sredstva tek kada im je šteta nastala, time da su isti odbili postaviti armaturne mreže. Nastavno, tuženik navodi da iz nalaza i mišljenja vještaka Volića danog u postupku osiguranja dokaza proizlazi da je tužitelj OZ od svih zaštitnih sredstava postavio samo repelente od platna, dok su tužitelji SZ i TZ postavili samo najlonske vreće kao plašila za divljač, time da ni na jednoj od čestica tužitelja, pa tako niti na repelentima od platna, poljoprivredni vještak nije uočio kemijske supstance koje bi odbijale divljač od poljoprivrednih kultura tužitelja.

12. Razmatrajući stoga pobijanu presudu, imajući pritom u vidu način obrazlaganja iste po prvostupanjskom sudu i u njoj navedene razloge za usvajanje tužbenog zahtjeva, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tuženik, a niti bilo koju drugu bitnu povredu na koju u smislu čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

13. Ispitujući međutim prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, što je rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava, obzirom da u prvostupanjskom postupku nije utvrđeno da li su tužitelji kao oštećenici doista poduzeli dostatne mjere radi zaštite svojih poljoprivrednih usjeva od divljači, odnosno da li su poduzeli radnje iz čl. 77. st. 2. u vezi čl. 75. st. 1. ZL.

14. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka nije bilo sporno da se nekretnine na kojima su tužitelji posadili, odnosno posijali poljoprivredne kulture (kukuruz i uljanu repicu) nalaze na području lovišta na kojima gospodari tuženik (VII/5 – Gradina – Krnjača), te da je u postupku osiguranja dokaza koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem: R1-132/2018 proveden očevid na licu mjesta i da su strankama dostavljeni nalazi i mišljenja i dopune istih od strane stalnog sudskog vještaka geodetske struke Branka Ćurića i stalnog sudskog vještaka i procjenitelja poljoprivredne struke Bože Volića, da je poljoprivredni vještak u tom postupku procijenio nastalu štetu na poljoprivrednim usjevima tužitelja, te da su tužitelji u tužbi i tijekom postupka predlagali dopunsko vještačenje po poljoprivrednom / gospodarskom vještaku.

15. U odnosu na nekretnine u vlasništvu tužitelja OZ poljoprivredni vještak je naveo da je šteta na kukuruzu nastala od visoke divljači (odgrizanjem klipa kukuruza), divljih svinja (porušene, polomljene i povaljane stabiljke sa djelomično ili potpuno pojedinim zrnom sa porušenih klipova) i od kukuruznog moljca kao štetnika koji je djelomično utjecao na polijeganje stabiljka kukuruza, te da je tužitelj oko predmetne čestice postavio repelente od platna na kojima vještak Volić prilikom očevida na licu mjesta u postupku osiguranja dokaza nije osjetio nikakav miris od kemijskih supstanci. Posljedično navedenom, vještak je utvrdio da je tužitelju OZ nastala šteta na kukuruzu od divljači (jeleni, srne i divlje svinje) u omjeru od 62%, za koji postotak je umanjen očekivani i planirani prinos na kukuruzu tog tužitelja zbog štete od divljači.

16. Što se tiče nekretnine tužitelja SZ vještak je naveo da je na rubnim dijelovima iste uočio najlon vreće koje su služile kao plašila za divljač, da nije uočio kemijske supstance (repelente), da je šteta na kukuruzu nastala od visoke divljači (odgrizanjem klipa kukuruza), divljih svinja (porušene, polomljene i povaljane stabiljke sa djelomično ili potpuno pojedinim zrnom sa porušenim klipovima) te od kukuruznog moljca koji je prouzrokovao lom i polijeganje stabiljke kukuruza. Na temelju iznesenog vještak je utvrdio štetu na poljoprivrednom usjevu tužitelja SZ od divljači (jeleni, srne i divlje svinje) u omjeru od 78%, za koji postotak je umanjen očekivani i planirani prinos na kukuruzu tužitelja SZ zbog štete od divljači.

17. Konačno, vještak Volić je u odnosu na nekretninu koja se nalazi na čk.br. 1319, u posjedu tužitelja TZ naveo da je na rubnim dijelovima nekretnine na kojoj je taj tužitelj uzgajao kukuruz uočio najlon vreće kao plašila za divljač ali bez kemijskih supstanci, da je šteta na kukuruzu nastala od visoke divljači (odgrizanjem klipa kukuruza), divljih svinja (porušene, polomljene i povaljane stabiljke sa djelomično ili potpuno pojedinim zrnom sa porušenim klipovima) te od kukuruznog moljca koji je prouzrokovao lom i polijeganje stabiljka kukuruza, te je na temelju navedenog utvrdio štetu na poljoprivrednom usjevu (kukuruzu) tužitelja TZ od divljači u omjeru od 60%, za koji postotak je umanjen očekivani i planirani prinos tužitelja TZ zbog štete od divljači. Na nekretnini koja se nalazi na čk.br. 332 vještak je također uočio samo najlon vreće kao plašila za divljač bez kemijskih supstanci, utvrdio je da je šteta nastala od iste divljači kao i na čk.br. 1319 te je naveo da je u omjeru od 10% umanjen očekivani i planirani prinos na kukuruzu tužitelja TZ zbog štete od divljači. Na poljoprivrednoj površini na kojoj se nalazila uljana repica vještak je uočio tragove prelaska divljači preko svih čestica na kojoj je ista posijana i naveo da je na tom poljoprivrednom usjevu šteta od divljači u omjeru od 1% na svim površinama zbog gaženja i mjestimičnog rovanja divljih svinja.

18. Iz nalaza i mišljenja navedenog vještaka razvidno je da su sve nekretnine tužitelja omeđene samoniklom šikarom i šumom s jedne strane i susjednom obradivom poljoprivrednom površinom i prilaznim putem s druge strane, s blagim padom istih, te da na niti jednoj nekretnini tužitelja nije uočio kemijske supstance koje bi odvratile divljač od nanošenja štete na poljoprivrednim usjevima tužitelja. Stoga je u pravu tuženik kada u žalbi (kao i tijekom prvostupanjskog postupka) ukazuje da se vještak nije referirao na uzročnu vezu između nastale štete i propuštanja tužitelja da provedu propisane mjere zaštite od nastanka štete, odnosno da sud nije utvrđivao da li su tužitelji doista poduzeli dostatne mjere kako bi spriječili dolazak divljači na nekretnine na kojima su se nalazili njihovi poljoprivredni usjevi, sve radi sprječavanja nastanka štete od divljači u smislu čl. 79. ZL.

19. Isto tako, u pravu je tuženik kada u žalbi ističe da je u najmanju ruku nerazumljiv zaključak prvostupanjskog suda da tijekom postupka nije dokazao da je tužiteljima prije nastanka štete nudio armaturnu mrežu i kolčiće koje je bilo potrebno postaviti i da su tužitelji odbili primitak iste, obzirom da je tužitelj OZ u svojem iskazu naveo da mu je bila ponuđena armaturna mreža od strane predstavnika tuženika, ali da on nije uzeo mrežu jer godinu ranije nije imao štetu na svojim poljoprivrednim usjevima usjevima od divljači, već je oko svojih usjeva postavljao repelente i plašila. Kad se navedeno poveže s iskazom svjedoka ČZ koji je naveo da je tužitelj OZ 2019. zatražio od tuženika armaturnu mrežu i postavio je oko svojeg poljoprivrednog zemljišta i da 2019. nije prijavio štetu na svojim usjevima od divljači, to se doista ne može zaključiti da tuženik nije dokazao da je tužitelju OZ bila ponuđena armaturna mreža i da je on to odbio. Nadalje, tužitelj SZ naveo je da je kasno saznao da je tuženik 2018. dijelio poljoprivrednicima armaturnu mrežu, odnosno da je to saznao već kad mu je nastala šteta, a istu nakon toga nije tražio jer je nije imao s kim postaviti, odnosno jer nije imao novaca da plati nekom da istu postavi, dok je tužitelj TZ u svojem iskazu naveo da je telefonom kontaktirao lovnika ČZ i obavijestio ga o šteti nakon što ga je o šteti obavijestio OZ, dok je na istom ročištu naveo da nije ništa poduzimao nakon što mu je OZ javio da na njegovim usjevima nastaje šteta od divljači, već je tek nakon što je došao u Republiku Hrvatsku i utvrdio da je nastala šteta od divljači obavijestio lovnika. Stoga činjenica što je tužitelj SZ kasno saznao da tuženik poljoprivrednicima nudi armaturne mreže ne može ići na teret tuženika, dok je iskaz tužitelja TZ proturječan jer se iz istog ne može sa sigurnošću zaključiti da li je obavijestio predstavnika tuženika o nastaloj šteti odmah čim je za nju saznao od OZ (telefonom iz Njemačke gdje je radio) ili tek kada je došao u Republiku Hrvatsku, pri čemu isti nije naveo koliko je vremena prošlo od saznanja za štetu i dolaska u Republiku Hrvatsku, dok je ranije naveo da je u Republiku Hrvatsku dolazio jednom u dva mjeseca. Isto tako, u vezi tog tužitelja valja primijetiti da je naveo da plastične vreće koje su služile kao strašila za divljač nije postavio odmah nakon sjetve, već nakon proteka „nekog vremena“, iako je istaknuo da je šteta nastala „nekih 5-6 dana nakon sjetve“.

20. Također, u odnosu na iskaz svjedokinje UZ (majke tužitelja TZ), kojoj je prvostupanjski sud poklonio vjeru jer je „logičan i uvjerljiv“, ovaj sud isti nalazi proturječan stanju spisa jer je navedena svjedokinja navela da su 2018. TZ i ona primijetili da nastaje šteta od divljači čim su posadili kukuruz i da su odmah to sprječavali, što je kontradiktorno iskazu tužitelja TZ koji je naveo da ga je o šteti obavijestio tužitelj OZ, te da nije odmah postavio vreće kao plašila za životinje nakon sadnje, a da je šteta počela nastajati 5 dana nakon sadnje. Proturječan je i iskaz navedene svjedokinje koja je navela da je tužitelj TZ sprečavao štetu na način da je postavljao repelente koje mu je davao tuženik, a to iz razloga što je tijekom postupka između stranaka bilo nesporno da tuženik 2018. nije dijelio poljoprivrednicima repelente (kemijsku zaštitu) već samo armaturnu mrežu i drvene stupiće kao mehaničku zaštitu od divljači, dok iz nalaza i mišljenja vještaka Volića proizlazi da su se na nekretninama koje je tužitelj TZ obrađivao kukuruz i uljanu repicu nalazile samo plastične vreće od gnojiva kao strašila za divlje životinje, ali ne i krpe natopljene repelentima. Ovdje također valja posebno istaknuti da se niti jedan od tužitelja nije sjećao naziva repelenta koje je koristio kao zaštitu od divljači, niti je priložio račun za isti.

21. Prema tome, iz stanja spisa proizlazi da je tuženik javno objavio obavijest u kojoj je navedeno da poljoprivrednicima na svojem području nudi mehaničku zaštitu protiv divljači (armaturnu mrežu i kolčiće) i to isključivo na zahtjev poljoprivrednika, te da su tužitelji to odbili postaviti, kao i da je tuženik, kako bi spriječio štetu na poljoprivrednim usjevima od divljači tijekom 2018. postavio šest plinskih topova za plašenje divljači na području svog lovišta, a najbliži top u odnosu na parcele tužitelja se nalazio na udaljenosti od cca 2 km zračne linije.

22. Imajući u vidu gore izneseno, prvostupanjski sud je bio dužan dokazni postupak koncentrirati na utvrđenje da li su tužitelji doista poduzeli dostatne mjere kako bi spriječili štetu od divljači koja im je nastala na njihovim poljoprivrednim usjevima, odnosno da li postoji njihova suodgovornost za štetu koja im je nastala zbog neprihvaćanja od strane tuženika armaturne mreže kojom bi ogradili svoje usjeve, te da li bi šteta na njihovim usjevima bila manja da su ogradili svoje nekretnine armaturnim mrežama.

22.1. Međutim, prvostupanjski sud je dokazni postupak utemeljio na dokazima iz postupka osiguranja dokaza te nalaza i mišljenja poljoprivredne vještakinje Sandre Ivanović, propustivši pritom imati u vidu da u postupku radi osiguranja dokaza nije dopušteno raspravljati o pravnom odnosu između stranaka tj. ima li predlagatelj pravo i kakvo je to pravo u odnosu prema protustranci jer je sudska praksa jednoznačna u određenju sadržaja takvog postupka u kojem osigurani dokaz nije predmetom analize i ocjene u postupku u kojem je provedeno njegovo osiguranje, nego u eventualnom postupku u kojem će se takav dokaz (eventualno) koristiti. Prema tome, prvostupanjski sud je bio dužan u prvostupanjskom postupku raspraviti sa strankama te analizirati dokaze provedene u postupku osiguranja dokaza, a što nije učinio u dovoljnoj mjeri kako bi mogao donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

23. Polazeći dakle prvenstveno od odgovornosti tuženika za nastalu štetu, valja navesti da su za ocjenu pitanja odgovornosti za štetu od divljači mjerodavne odredbe čl. 75. do čl. 85. ZL.

24. Prema čl. 83. st. 1. ZL za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran je lovoovlaštenik lovišta, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu ovoga Zakona bio obvezatan poduzeti. Prema tome, u ovom postupku je sud bio dužan prije svega utvrditi da li su tužitelji poduzeli propisane mjere za sprječavanje štete od divljači.

25. Odredbom čl. 75. st. 1. ZL propisane su mjere za sprječavanje štete od divljači i to: smanjivanje broja divljači do brojnog stanja koje se može uzgajati u lovištu, osiguravanje dovoljno vode i hrane za divljač u lovištu, čuvanje usjeva i nasada, izgon divljači s ugroženog zemljišta, ograđivanje zemljišta te uporaba mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava, vidljivih i zvučnih plašila, elektronskih detektora divljači kao i ostale uobičajene mjere zaštite za određeno područje i vrstu divljači.

26. Prema čl. 76. ZL Odlukom o ustanovljenju lovišta propisuju se mjere za sprječavanje štete od divljači koje je dužan poduzimati lovoovlaštenik, a naročito:

1. donošenje godišnjeg plana za poduzimanje određenih mjera za sprječavanje štete (sezonski, po vrstama divljači i vrstama šteta od divljači, kulturama i sl.),

2. nabavljanje zaštitnih sredstava za izvršenje godišnjeg plana iz točke 1. toga stavka (mehaničkih ili kemijskih repelenata),

3. pravovremena i besplatna raspodjela odgovarajućih zaštitnih sredstava korisnicima zemljišta, na njihov zahtjev, uz prethodnu javnu obavijest i davanje uputa za njihovu upotrebu.

27. Iz dopisa na listu 75 spisa proizlazi da je župan Bjelovarsko-bilogorske županije kao nadležno tijelo prvi godišnji plan uobičajenih mjera za sprječavanje šteta od divljači donio 29. ožujka 2019., te da isti u pogledu utvrđenja uobičajenih mjera za sprečavanje štete od divljači u bitnom podudaran s odredbom čl. 75. ZL, dok je u „Obavijesti poljoprivrednim proizvođačima“ (list broj 65 spisa) između ostalog navedeno: „Lovoovlaštenik će besplatno osigurati i podijeliti odgovarajuća zaštitna sredstva korisnicima zemljišta i to NA NJIHOV ZAHTJEV, uz davanje uputa za njihovu upotrebu.“, time da su u toj obavijesti navedeni brojevi mobitela predstavnika lovoovlaštenika kojima se poljoprivrednici mogu javiti (ČZ i PZ). Nadalje, tuženik je uz odgovor na tužbu dostavio evidencije izdanih sredstava i uputa za sprječavanje šteta od divljači VII/5 „GRADINA – KRNJAČA“ i izdatnice, iz kojih proizlazi da se na navedenu obavijest odazvalo 15 poljoprivrednih proizvođača kojima je tuženik besplatno podijelio više od 1500 komada armirane mreže u svrhu zaštite od divljači, time da je tuženik tijekom postupka tvrdio da poljoprivredni proizvođači koji su postavili navedenu armiranu mrežu oko svojih usjeva nisu imali štetu od divljači, dok tužitelji nisu dokazali suprotno.

28. Prema čl. 77. istog Zakona lovoovlaštenik je obvezatan poduzimati određene mjere za sprječavanje štete koju divljač može nanijeti ljudima ili imovini na zemljištima na kojima se prostire lovište (st. 1.), a korisnici zemljišta dužni su za sprječavanje štete od divljači poduzimati propisane mjere (st. 2.).

29. Iz gore citiranih zakonskih odredbi ne proizlazi da je ograđivanje zemljišta u smislu čl. 75. i čl. 76. ZL zakonska obveza ovlaštenika prava na lov (tako i VS RH Rev x 32/2010-2 od 27. listopada 2010.). Naprotiv, odredbom čl. 79. st. 1. toč. 1. ZL propisano je da korisnici zemljišta imaju pravo i dužnost odgovarajućim sredstvima poduzimati mjere radi sprječavanja štete od divljači u svojim rasadnicima, voćnim nasadima i na usjevima te surađivati u poduzimanju mjera za sprječavanje štete od divljači na svom zemljištu sredstvima dobivenim od lovoovlaštenika prema njegovim uputama.

30. Prema tome, oštećenik koji ne poduzima mjere, dopuštene radnje i zahvate te ne dopusti lovoovlašteniku provođenje mjera kojima se sprječava nastanak štete od divljači nema pravo na naknadu štete koju prouzroči divljač. Kako iz stanja spisa proizlazi da je tuženik ponudio svim poljoprivrednicima na području na kojem gospodari lovištem armaturnu mrežu i drvene stupiće, dok su tužitelji isto odbili, da su oni samoinicijativno postavljali repelente i plastične vreće kao plašila za divljač, to je za sada, prema ocjeni ovoga, ostalo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na uzročno-posljedičnu vezu između nepostavljanja ograde i omjera štete koja je nastala tužiteljima, odnosno da li bi u slučaju da su tužitelji prihvatili ponudu tuženika i postavili ogradu oko svojih poljoprivrednih zemljišta radi zaštite poljoprivrednih usjeva imali manju štetu nego što je imaju zbog nepostavljanja predmetne ograde, posljedično čemu je upitna pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da li su tužitelji doista poduzeli propisane mjere za sprečavanje štete od divljači koje su u smislu odredbi Zakona o lovstvu bili dužni poduzeti ili su zbog odbijanja postavljanja predmetnih mreža suodgovorni za štetu koja im je nastala na poljoprivrednim usjevima. S tim u vezi ovaj sud smatra bitnim iskaz svjedoka O koji je decidirano naveo da bi šteta na poljoprivrednim usjevima tužitelja bila manja ili da je uopće ne bi bilo da su tužitelji postavili armaturnu mrežu oko svojih nekretnina na kojima su obrađivali svoje poljoprivredne kulture, dok je u vezi odrasle jelenske divljači naveo da ista može preskočiti barijeru koja je visine 2 m, ali da je i u odnosu na njih armaturna mreža učinkovitija od primjene kemijskih sredstava.

31. Stoga je tuženik, protivno stajalištu suda prvog stupnja, dokazao da je tužiteljima predmetnu mrežu stavio na raspolaganje, obzirom da je već uz odgovor na tužbu priložio dokaze na okolnost da je korisnike poljoprivrednih zemljišta obavijestio o besplatnom osiguravanju i podjeli zaštitnih sredstava na njihov zahtjev, te objavio upute za postavljanje žičane ograde u svrhu sprečavanja štete od divljači, čime je udovoljio zakonskoj obvezi iz čl. 76. st. 3. ZL, kao i da je takva sredstva dijelio korisnicima zemljišta (njih 15), za koje tvrdi da nisu imali štetu od divljači na svojim usjevima, a tuženici nisu dokazali suprotno.

32. Posljedično navedenom, valjalo je žalbu tuženika prihvatiti i primjenom čl. 370. ZPP ukinuti presudu prvostupanjskog suda u pobijanim dijelovima i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje u fazu glavne rasprave.

33. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočena proturječja i manjkavosti u dosadašnjem postupanju te će primjenom čl. 8. ZPP analizirati i ocijeniti sve izvedene dokaze kako bi sa sigurnošću utvrdio da li postoji uzročno posljedična veza između (ne)postupanja tužitelja sukladno uputi tuženika o postavljanju armaturne mreže i nastale štete, odnosno da li postoji doprinos tužitelja kao oštećenika šteti koja im je nastala na njihovim poljoprivrednim usjevima, imajući pritom u vidu da je prema stajalištu ovoga suda za sada neprihvatljivo stajalište da postavljanje ograde tužiteljima predstavlja prekomjerni teret, jer je to jedan od načina da tužitelji zaštite svoje usjeve, pri čemu nigdje nije propisana obveza tuženika da je dužan tužiteljima pomoći u postavljanju ograde.

34. Stoga će prvostupanjski sud utvrditi da li su tužitelji kao oštećenici pridonijeli da šteta bude veća nego što bi inače bila, odnosno da li bi ista bila manja da su tužitelji svoje poljoprivredne usjeve ogradili mrežom koju je tuženik nudio na predmetnom području svim poljoprivrednicima radi zaštite od divljači, u kojem slučaju u smislu čl. 1092. st. 1. ZOO bi imali pravo samo na razmjerno sniženu naknadu štete, te će nakon dopunjenog dokaznog postupka ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja i svoje materijalno-pravno stajalište potkrijepiti neproturječnim i potpunim razlozima te navesti materijalno-pravne propise na temelju kojih će donijeti novu i zakonitu odluku, sve to kako bi ovaj sud u eventualnom budućem žalbenom stadiju mogao ispitati tu odluku.

35. Prvostupanjski sud će novom odlukom odlučiti i o cjelokupnim troškovima parničnog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

Varaždin 22. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun