Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-91/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Markač Greif, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Markač-Greif & Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 23. listopada 2025. poslovni broj: P-6205/2025-4, 22. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-6205/2025-4 od 23. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 EUR.

III. Rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-6205/2025-4 od 23. listopada 2025. pod točkom I. izreke nije pobijano žalbom pa isto nije predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u točki I. izreke utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu zahtjeva za isplatu 23.244,47 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose te od dana dospijeća do isplate pobliže navedenim u toj točki izreke. Pod točkom II. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

2. Prvostupanjsko rješenje u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki II. izreke pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje te pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih osnova propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP) u vezi članka 381. istog Zakona. Predlaže drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu točku II. izreke na način da tužiteljicu obveže da mu naknadi zatražene parnične troškove uz pripadajuće zakonske zatezne kamate od presuđenja do isplate, kao i da mu dosudi naknadu troškova sastava žalbe kao i sastava žalbe od 17. svibnja 2025. uz pripadajuće zakonske zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, podredno da ukine rješenje u točki II. izreke i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je u ovom postupku 23. travnja 2025. donio presudu kojom je usvojio zahtjev tužiteljice za isplatu 16.001,88 EUR, a odbio zahtjev za isplatu od 23.244,47 EUR te da je Županijski sud u Varaždinu rješenjem poslovni broj Gž-897/2025 ukinuo tu presudu u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu od 23.244,47 EUR jer je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da se tuženik protivio povlačenju tužbe, a ujedno je preinačio dio presude kojim je tužiteljici dosuđen iznos od 3.200,37 EUR i odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu te je posljedično ukinuo odluku o trošku i predmet vratio sudu prvog stupnja radi donošenja rješenja o povlačenju tužbe i odlučivanju o parničnom trošku.

5.1. Iznoseći razloge zbog kojih je na temelju članka 154. stavka 4. ZPP odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka prvostupanjski sud navodi da je tužiteljica podneskom od 24. rujna 2024. djelomično povukla tužbu (s iznosa od 39.246,35 EUR na 16.001,80 EUR čemu se tuženik nije usprotivio ali je zatražio naknadu parničnog troška pa uzimajući u obzir uspjeh parničnih stranaka, citirano: " u dijelu koji se odnosi na osnovu zahtjeva (u kojem je uspjeh tužiteljice 75%, zbog neosnovanosti zahtjeva za isplatom poreza na dodanu vrijednost) i uspjeha u odnosu na visinu zahtjeva, pri čemu je uzeta u obzir i vrijednost povučenog dijela zahtjeva, što je utjecalo i na tarifni razred koji se primjenjuje po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u kojem je uspjeh tužiteljice 33% i odlučio da svaka od stranaka snosi svoj trošak.".

6. U žalbi tuženik prvenstveno ukazuje da rješenju manjkaju razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su razlozi o odlučnim činjenicama kontradiktorni i u suprotnosti sa supstratom koji prileži spisu zbog čega se rješenje ne može ispitati. Imajući u vidu obrazloženje pobijanog rješenja zaključuje da je njegov uspjeh u većem dijelu (67%) obzirom na po sudu prvog stupnja utvrđeni uspjeh tužiteljice od 33%. Stoga tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 154. stavka 2. ZPP te da je pravilnom primjenom te odredbe trebao tužiteljicu obvezati da njemu naknadi troškove pri čemu bi vrednovao njegov uspjeh u sporu od 67,39%. Još ističe da je razlog povlačenja tužbenog zahtjeva (pravilno tužbe) za iznos od 23.244,47 EUR na strani tužiteljice za koje razloge je znala prilikom podnošenja tužbe ali da je unatoč tome postavila tužbeni zahtjev neopravdano visoko što obrazlaže znanjem tužiteljice da je predmetni poslovni prostor derutan i zapušten te u potpunosti neadekvatan za obavljanje ugostiteljske djelatnosti kao i da ne postoji dokaz da bi koristio veću površinu od one koja je predana zapisnikom od 24. listopada 2017.

7. Ispitivanjem pobijanog rješenja u pravcu iznesenih žalbenih razloga kao i onih na koje se na temelju članka 365. stavka 2. u vezi članka 381. ZPP u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti utvrđeno je da je načinom na koji je prvostupanjski sud obrazložio svoju odluku da svaka stranka snosi svoje parnične troškove ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP i na koju bitnu povredu tuženik ukazuje sadržajem žalbe budući se iz naprijed citiranog obrazloženja ne može zaključiti na kojim je činjenicama prvostupanjski sud temeljio odluku o parničnom trošku.

8. Člankom 154. stavkom 2. ZPP koji se sukladno članku 117. stavku 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 70/19) primjenjuje i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu tog Zakona nije donesena prvostupanjska odluka, propisano je da će ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Člankom 158. stavkom 1. ZPP propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Iznimno, prema stavku 2. istog članka, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja (što u ovom predmetu nije slučaj), troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

9. Vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi iznosila je 164.874,19 kn odnosno prema sada važećoj valuti 21.882,57 EUR, a što prema Tbr. 7. točke 1. podstavak 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25 – presuda Visokog upravnog suda RH – dalje u tekstu: Tarifa) za sastav tužbe, zastupanja na ročištima i sastav obrazloženih podnesaka iznosi 250 bodova. Nakon provedenog građevinskog vještačenja i dostave nalaza i mišljenja građevinskog vještaka tužiteljica je podneskom od 2. ožujka 2023. preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva na iznos od 39.246,35 EUR (295.701,64 kn) pa od 20. rujna 2023., kada je prvostupanjski sud raspravnim rješenjem dopustio preinaku tužbe prema toj vrijednost predmeta spora, nagrada za zastupanje odvjetnika iznosi 500 bodova (Tbr.7. točka 1. podstavak 6. Tarife) i to do djelomičnog povlačenja tužbe podneskom tužiteljice od 24. rujna 2024. i nakon čega je vrijednost predmeta spora 16.001,88 EUR prema kojoj za zastupanje iznosi prema Tbr. 7. točki 1. podstavak 1. Tarife (od 13.272,01 do 3.181,00 EUR) iznosi 250 bodova.

10. Obzirom na naprijed iznesene činjenice tužitelju za radnje do preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva stoga što je u primjeni isti tarifni broj iz Tbr. 7. točke 1. podstavak 5. Tarife kao i nakon djelomičnog povlačenja tužbe, a uz uvažavanje činjenice da je tuženik od podnošenja tužbe pa do zaključenja glavne rasprave, uključujući i u žalbi protiv presude suda prvog stupnja posl.broj: P-3357/2018-57 od 23. travnja 2025. osporavao ne samo visinu tužbenog zahtjeva već i osnov tužbenog zahtjeva, tuženiku ne pripada naknada troškova postupka zbog djelomičnog povlačenja tužbe za zahtijevane radnje zastupanja do preinake tužbe 20. rujna 2023. Za radnje zastupanja od 20. rujna 2023. tuženik je zatražio trošak zastupanja na ročištu 20. rujna 2023. u iznosu 1.000,00 EUR, za sastav podneska od 12. veljače 2024. u iznosu od 100,00 EUR, za zastupanje na ročištu 19. veljače 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR te za sastav podneska od 13. rujna 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR sve sa PDV. Od tih troškova nepotrebnim za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP ocijenjen je zahtijevani trošak za sastav podneska od 12. veljače 2024. budući u istom tuženik opetovano osporava nalaz i mišljenje građevinskog vještaka. Ostali zahtijevani troškovi ocijenjeni su potrebnim za vođenje parnice što ukupno s PDV-om iznos 3.750,00 EUR, a što je za 1.875,00 EUR više nego što bi iznosio taj trošak prema vrijednosti predmeta spora od 16.001,88 EUR na koji iznos je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev podneskom od 24. rujna 2024.

11. U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 16.001,88 EUR a imajući u vidu da je tužiteljici dosuđen iznos od 12.801,51 EUR, zatim tarifni razred iz Tbr. 7. točke 1. podstavak 5. Tarife prema kojem tužiteljica i zahtjeva naknadu troškova za zastupanje, te da je tužiteljica u odnosu na osnovu uspjela 100%, a u odnosu na visinu 80%, to njezin uspjeh ukupno iznosi 90%, a tuženikov uspjeh 10%. Stoga uspjeh tužiteljice sukladno članku 154. stavku 2. ZPP kojim je propisano: "Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.", iznosi 80%. Tužiteljica osnovano potražuje trošak koji se odnose na trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife), sastava četiri podneska i to od 21. studenog 2018., 15. lipnja 2023., 10. travnja 2024. i 25. listopada 2024. u iznosima od po 500,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), sastav podnesaka od 2. ožujka 2023. i 24. rujna 2024. u iznosima od po 50,00 EUR (Tbr. 8. točka 4. Tarife) ili ukupno 5.100,00 EUR.

12. Kada se troškovi postupka primjenom članka 154. stavka 2. i članka 158. stavka 1. ZPP izračunaju na način na koji je to navedeno u prethodnoj točki ovog obrazloženja, a što je u skladu i sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama broj Rev-1069/2024 od 12. studenog 2024. i Rev-216/2021 od 25. svibnja 2021. dolazi se do zaključka da bi tuženik trebao naknaditi troškove tužiteljici. Međutim, prvostupanjski sud je pobijanom točkom II. izreke rješenja odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka pa imajući u vidu da je člankom 374. ZPP propisano da drugostupanjski sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona podnijela žalbu, to je primjenom članka 380. točke 2. ZPP valjalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanoj točki II. izreke.

13. Budući tuženik nije uspio sa žalbom to je odbijen i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 EUR.

U Varaždinu 22. siječnja 2026.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec