REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj Kž-164/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga Mirka Svirčevića predsjednika vijeća, Vedrana Pavelića suca izvjestitelja i Mile Solde člana vijeća, uz sudjelovanje Zrinke Žalac, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv prvookrivljenog JA i dr., zbog kaznenog djela iz članka 136. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12, 56/15. i 61/15. dalje KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku poslovni broj KO-DO-200/2020-24 od 9. travnja 2024., protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 31. K- 122/2016-226 od 22. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku su na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. dalje ZKP/08.) prvookrivljeni JA, drugookrivljeni ŠA i trećeokrivljeni AA oslobođeni optužbe da bi počinili kazneno djelo protiv osobne slobode – protupravno oduzimanje slobode – iz članka 136. stavak 1. i 2. KZ/11., a uz to je na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08. prvookrivljeni JA oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja – iz članka 139. stavak 2. KZ/11., te je prvookrivljeni JA na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08. oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – nedozvoljena trgovina – iz članka 264. stavak 1. KZ/11., a četvrtookrivljeni CA je isto tako na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08. oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – pomaganje u nedozvoljenoj trgovini – iz članka 264. stavak 1. KZ/11. u svezi sa člankom 38. KZ/11.

2. Na temelju članka 149. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

4. U žalbi se navodi da je u odnosu na kaznena djela – protupravno oduzimanje slobode – i – prijetnja – prvostupanjski sud kao vjerodostojne trebao cijeniti iskaze oštećenih UA i TA koji su dani u prethodnom postupku, dakle kada su iskazivali 2. prosinca 2015. kao svjedoci u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, jer su tada detaljno opisali da su ih prvookrivljeni JA, drugookrivljeni ŠA i trećeokrivljeni AA odvezli u kuću prvookrivljenog JA te ih odveli u dvorišnu prostoriju gdje su ih držali protivno njihovoj volji, a gdje su oba oštećenika pretrpjeli trosatno fizičko, psihičko i verbalno maltretiranje kada im je prvookrivljeni JA upućivao ozbiljne prijetnje smrću ako mu ne vrate predmete za koje ih je optužio da su mu ih ukrali. U žalbi se ističe da su oštećeni UA i TA te iskaze u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku dali neposredno nakon inkriminiranog događaja pa su uvjerljivi, za razliku od njihovih iskaza na raspravi pred sudom. Ističe se da je oštećeni UA ispitan od strane državnog odvjetnika, između ostalog naveo i da se uplašio prijetnji koje mu je upućivao prvookrivljeni JA, te da ga se i dalje boji, a uz to je i oštećeni TA ispitan u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku iskazivao da se uplašio prijetnji prvookrivljenog JA i da osjeća strah pri ispitivanju. Nadalje se u žalbi navodi da su oba navedena oštećenika na raspravi pred sudom u bitnome odstupili od svojih iskaza danih u državnom odvjetništvu, pa je sud sa većom dozom kritičnosti trebao cijeniti iskaze koje su ova dva oštećenika dali na raspravi i kao istinite uzeti iskaze dane u državnom odvjetništvu. Također se u žalbi navodi da svjedoci RA i ĆA, kada su oboje ispitani u državnom odvjetništvu, terete prvookrivljenog JA, drugookrivljenog BA i trećeokrivljenog AA i sud je te iskaze trebao uzeti kao vjerodostojne jer su detaljno opisali način na koji su okrivljenici fizički i psihički maltretirali oštećenike. Smatra se u žalbi da je sud iskaze svjedoka ĆA i RA koji su dani na raspravi trebao cijeniti kao nevjerodostojne, a uz to kada se iskazi oštećenih UA i TA, te svjedoka RA i ĆA koji su svi dani u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku povežu s obranom trećeokrivljenog AA danom u državnom odvjetništvu gdje je priznao počinjenje kazneno djela koje mu se stavlja na teret, a koju obranu je izmijenio na raspravi braneći se šutnjom, nedvojbeno je sud morao doći do zaključka da su navedena tri okrivljenika počinili kaznena djela – protupravno oduzimanje slobode – i – prijetnja.

4.1. U žalbi se u odnosu na kazneno djelo – nedozvoljena trgovina – za koje je terećen prvookrivljeni JA kao izvršitelj, a četvrtookrivljeni CA kao pomagač navodi da je prvostupanjski sud u cijelosti zanemario sadržaj obrane četvrtookrivljenog CA dane u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku kada je u cijelosti priznao počinjenje kaznenog djela za koje se tereti, a u odnosu na koje je na raspravi negirao krivnju i branio se šutnjom.

5. Odgovor na žalbu podnio je drugookrivljeni ŠA po branitelju Marinu Kordiću odvjetniku iz Osijeka s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku.

5.1. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice kada je prvookrivljenog JA, drugookrivljenog BA i trećeokrivljenog AA na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08. oslobodio optužbe da bi počinili kazneno djelo protiv osobne slobode – protupravno oduzimanje slobode – iz članka 136. stavak 1. i 2. KZ/11., nadalje na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08. prvookrivljenog JA oslobodio optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja – iz članka 139. stavak 2. KZ/11., te prvookrivljenog JA na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08. oslobodio optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – nedozvoljena trgovina – iz članka 264. stavak 1. KZ/11., a četvrtookrivljenog CA isto tako na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08. oslobodio optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – pomaganje u nedozvoljenoj trgovini – iz članka 264. stavak 1. KZ/11. u svezi sa člankom 38. KZ/11.

8. Svoja utvrđenja prvostupanjski sud osnovano temelji na ocjeni iskaza ispitanih svjedoka na raspravi.

O žalbi u odnosu na kaznena djela - protupravno oduzimanje slobode – iz članka 136. stavak 1. i 2. KZ/11. i – prijetnja – iz članka 139. stavak 2. KZ/11. i prvookrivljenog JA, drugookrivljenog BA i trećeokrivljenog AA

9. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se prvookrivljeni JA ispitan u državnom odvjetništvu branio šutnjom, da je drugookrivljeni ŠA BA iznoseći obranu u državnom odvjetništvu negirao počinjenje kaznenog djela, dok je trećeokrivljeni AA ispitan u državnom odvjetništvu iznio obranu i priznao počinjenje kaznenog djela, a pri tom je teretio i prvookrivljenog JA i drugookrivljenog BA, dok su s druge strane sva tri navedena okrivljenika na raspravi očitujući se kakav stav zauzimaju prema optužbi iskazali da se ne smatraju krivima i sva tri ova optuženika su se na raspravi branila šutnjom.

10. Isto tako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je optužnica podignuta i zbog sadržaja iskaza svjedoka RA, SA i ĆA koji su iskazivali u državnom odvjetništvu i pri tom teretili svu trojicu okrivljenika, osobito svjedokinja RA, međutim istovremeno su na raspravi ti svjedoci u bitnom promijenili iskaz navodeći na raspravi da nemaju izravnih saznanja o prijetnjama niti o protupravnom oduzimanju slobode na štetu UA i ČA. Uz to je svjedok SA iskazivao o događaju kada je on skrio pištolj kojeg mu je prethodno dao trećeokrivljeni AA moleći ga da ga sakrije od policije, što nije u poveznici s kaznenim djelom koje se na teret stavlja ovoj trojici optuženika.

11. Uz ovo sve je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su sami oštećenici UA i TA iskazujući na raspravi sasvim drugačije iskazivali od iskaza danih u državnom odvjetništvu, pa je tako oštećeni UA na raspravi rekao da se ne sjeća što se dogodilo, da je možda prilikom ispitivanja u državnom odvjetništvu nešto "bubnuo", a možda je i slagao. Istaknuo je, kada je to sugerirao na raspravi državni odvjetnik, da se on ne boji prvookrivljenog JA i da je kritičnog dana popio veliku količinu lijekova za živce. Isto tako je na raspravi oštećeni TA iskazivao suprotno od svog iskaza u državnom odvjetništvu, te je na raspravi naveo da je njegov prvotni iskaz dan u državnom odvjetništvu neistinit, jer mu prvookrivljeni JA nije prijetio, kao i da prvookrivljeni JA nije prijetio UA, a UA je sjedio na podu jer nije mogao stajati s obzirom na popijene tablete koje je miješao s alkoholom. Također iz iskaza TA na raspravi proizlazi da mu niti drugookrivljeni ŠA niti trećeokrivljeni AA nisu prijetili i nisu ga tukli, a isto tako proizlazi da je taj svjedok naveo da je kritične večeri popio više tableta Normabela.

12. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da su svjedoci UA, TA, RA i ĆA iskazujući na raspravi značajno odstupili od iskaza koje su dali u državnom odvjetništvu. Isto tako je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da su iskazi navedenih svjedoka dani u državnom odvjetništvu nekonfrotirani iskazi jer njihovom ispitivanju niti su pozvani, niti su nazočili prvookrivljeni JA, drugookrivljeni ŠA, niti trećeokrivljeni AA. Odredbom članka 431. stavak 2. ZKP/08. je, u bitnom, propisano da ako je dokazna radnja ispitivanja svjedoka provedena nekonfrotirano, zapisnici o ispitivanju tih svjedoka se mogu pročitati, ali se samo na tim zapisnicima ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda. Dakle, svjedoci UA, TA, RA i ĆA na raspravi su iskazivali nja način da otklanjaju kazneno pravnu odgovornost od prvookrivljenog JA, drugookrivljenog BA i trećeokrivljenog ĐA za ova dva kaznena djela, tj. nisu ih teretili. S druge strane ti isti svjedoci su ispitani nekonfrotirano u dražvnom odvjetništvu, više ili manje, ista tri okrivljenika teretili za počinjenje istih dvaju kaznenih djela, ali se na takvim njihovim iskazima danim i državnom odvjetništvu sukladno odredbi članka 431. stavak 2. ZKP/08.ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda. Osim toga, člankom 6. stavak 3. točka d) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje Konvencija) je propisano da je osnovno pravo okrivljenika da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da se osigura prisustvo i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe.

13. Suprotno navodima žalbe, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da iako je trećeokrivljeni AA iskazujući u državnom odvjetništvu priznao počinjenje ova dva kaznena djela i uz to teretio prvookrivljenog JA i drugookrivljenog BA, s obzirom da je isti okrivljenik na raspravi iskazao da se ne smatra krivim i branio se šutnjom, na njegovoj obrani koja je dana nekonfrotirano u državnom odvjetništvu kada priznaje počinjenje kaznenog djela ne može se temeljiti osuđujuća presuda. Člankom 450. stavak 1. ZKP/08. je propisano da sud temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi. U odnosu na navedena tri okrivljenika i navedena dva kaznena djela, na raspravi su se sva tri okrivljenika izjasnili da se ne smatraju krivima, te su se sva tri okrivljenika branili šutnjom, a niti jedan ispitani svjedok od onih čiji su iskazi bili temelj za podizanje optužnice, ih na raspravi nije teretio. Ovome treba pridodati i pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da ako okrivljenik u nekonfrotiranom iskazu tereti drugog suokrivljenika, a njegov iskaz se čita na raspravi, te se na raspravi očitovao da se ne smatra krivim i branio se šutnjom, prema praksi Europskog suda za ljudska prava presuda za drugog suokrivljenika ne smije se temeljiti na iskazu suokrivljenika kojega on ili njegov branitelj u stadiju postupka kada ga je ovaj teretio nije mogao ispitati (presuda Europskog suda za ljudska prava J i Š vs. Norveška iz 2007.).

14. Stoga je priznanje trećeokrivljenog AA u državnom odvjetništvu za ova dva kaznena djela kada tereti i prvookrivljenog JA i drugookrivljenog BA, uvažavajući činjenicu da se na raspravi izjasnio da se ne smatra krivim i branio se šutnjom, takve kvalitete da se samo na temelju tog iskaza osuđujuća presuda ne može temeljiti niti za trećeokrivljenog AA niti za drugu dvojicu okrivljenika koje je teretio. Da bi takvo nekonfrotirano priznanje moglo biti jedan od temelja za osuđujuću presudu, uz njega sud treba nedvojbeno utvrditi postojanje još nekog dokaza kojim bi provjerio takvo priznanje. U konkretnom slučaju, na raspravi, niti jedan dokaz koji je izveden ne potvrđuje takvu nekonfrotiranu obranu trećeokrivljenog AA, a s druge strane iskazi svjedoka UA, TA, RA i ĆA dani u državnom odvjetništvu su isto tako nekonfrotirani i u smislu članka 431. stavak 2. ZKP/08. samo na tim iskazima ne može se isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda.

15. Zaključno, u ovakvoj situaciji kada su se sva tri okrivljenika na raspravi izjasnili da se ne smatraju krivima, te kada su se sva tri okrivljenika na raspravi koristili svoje pravo i branili se šutnjom, a u smislu članka 450. stavak 1. ZKP/08. niti jedan dokaz iznesen na raspravi ih ne tereti, pravilno je prvostupanjski sud na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08. ova tri okrivljenika oslobodio optužbe da bi počinili kazneno djelo protiv osobne slobode – protupravno oduzimanje slobode – iz članka 136. stavak 1. i 2. KZ/11., a uz to je na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08. pravilno prvookrivljenog JA oslobodio optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode

– prijetnja – iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

O žalbi u odnosu na prvookrivljenog JA i kazneno djelo – nedozvoljena trgovina – iz članka 264. stavak 1. KZ/11. i četvrtookrivljenog CA i kazneno djelo – pomaganje u nedozvoljenoj trgovini – iz članka 264. stavak 1. KZ/11., u svezi sa člankom 38. KZ/11.

16. Pravilno je utvrđenje prvostupanjsko suda da nema dokaza da je prvookrivljeni JA počinio ovo kazneno djelo. Naime, on se, kako ispitan u državnom odvjetništvu, tako i na raspravi, branio šutnjom, a uz to je naveo na raspravi da se ne smatra krivim. U postupku pred sudom u odnosu na ovo kazneno djelo je pravomoćnim rješenjem poslovni broj 28 K-122/2016-109 od 10. lipnja 2019. na temelju članka 10. stavak 2. točka 3. i 4. u svezi sa člankom 431. stavak 3. ZKP/08. izdvojen iz spisa nezakonit dokaz i to zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PP Belišće broj 511-07-28/02-KV-209/15 od 1. prosinca 2015. kao i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta 0979962 Policijske postaje Belišće od 1. prosinca 2015., prema kojem zapisniku i potvrdi je oduzet duhan od četvrtookrivljenog CA. Dakle, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u sudskom spisu ne postoji dokaz da je od četvrtookrivljenog CA oduzet duhan. Nakon takve procesne situacije, doista ne postoji niti jedan dokaz da je prvookrivljeni JA počinio terećeno kazneno djelo, osobito stoga što se pri ispitivanju u državnom odvjetništvu branio šutnjom, a na raspravi je u odnosu na ovo kazneno djelo zauzeo stav da se ne smatra krivim i branio se šutnjom.

17. Točan je žalbeni navod da je četvrtookrivljeni CA priznao počinjenje ovog kaznenog djela ispitan u državnom odvjetništvu, dakle na nekonfrotiran način, jer tom njegovom ispitivanju nije nazočio prvookrivljeni JA, a kako se četvrtookrivljeni CA na raspravi u odnosu na to kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, u pokušaju, izjasnio da se ne smatra krivim i branio se šutnjom, samo na takvom priznanju ne može se temeljiti osuđujuća presuda. Ovome treba pridodati i pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da ako okrivljenik u nekonfrotiranom iskazu tereti drugog suokrivljenika, a njegov iskaz se čita na raspravi, te se na raspravi očitovao da se ne smatra krivim i branio se šutnjom, prema praksi Europskog suda za ljudska prava presuda za drugog suokrivljenika ne smije se temeljiti na iskazu suokrivljenika kojega on ili njegov branitelj u stadiju postupka kada ga je ovaj teretio nije mogao ispitati (presuda Europskog suda za ljudska prava J i Š vs. Norveška iz 2007.). S obzirom da nema drugih materijalnih dokaza, poput duhana ili isprava iz koje bi proizlazilo da je eventualno duhan nađen kod četvrtookrivljenog CA, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda, a s obzirom na to da se četvrtookrviljeni CA izjasnio da se ne smatra krivim i branio se šutnjom, da nema dokaza da je počinio kazneno djelo – pomaganjem u nedozvoljenoj trgovini - pa ga je stoga pravilno na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08. oslobodio optužbe.

18. Postupajući po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavak 1. ZKP/08. ovaj sud nije našao bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenih zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

19. Kako sud nije utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija, na temelju članka 482. ZKP/08. ovom presudom je odbio žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu.

Slavonski Brod, 22. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Mirko Svirčević