Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-1298/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka, predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Matija Duk, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB:22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate osigurnine, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 16. lipnja 2025. poslovni broj Pn- 2247/2021-31, u sjednici vijeća 22. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika, dok se prihvaća žalba tužitelja, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 16. lipnja 2025. poslovni broj Pn-2247/2021-31:
- potvrđuje pod toč. I. i III. izreke
- preinačuje pod toč. II. izreke i sudi:
Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 7.351,19 EUR za razdoblje od 20. svibnja 2021. do 15. lipnja 2025. i to po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do 15. lipnja 2025. po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 432,46 EUR, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 279,99 EUR.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.351,19 EUR sa zateznom kamatom od 16. lipnja 2025. do isplate, pod toč. II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate (na iznos od 7.351,19 EUR) za razdoblje od 20. svibnja 2021. do 15. lipnja 2025., dok je pod toč. III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 2.325,43 EUR sa zateznom kamatom od 16. lipnja 2025. do isplate.
2. Navedenu presudu pod toč. II. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj iz svih zakonskih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i usvojiti zahtjev tužitelja u odbijenom dijelu uz dosudu troškova žalbenog postupka.
3. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužitelja, odnosno podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem se protivi žalbenim navodima tuženika, prihvaća stajalište prvostupanjskog suda i predlaže žalbu odbiti.
5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.
6. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine temeljem police kasko osiguranja broj 8305016072, u visini štete nastale na vozilu tužitelja reg. oznake [registarska oznaka] u prometnoj nezgodi od 19. svibnja 2021., ocjenu osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:
- da je između stranaka 22. svibnja 2020. zaključen ugovor o kasko osiguranju cestovnog vozila marke i tip BMW 3 320d, reg. oznake [registarska oznaka] po polici broj [broj police] na određeno vrijeme u trajanju od godine dana, kojim je ugovoreno puno kasko osiguranje i otkup obveze kontrole alkoholiziranosti G.2. T.5.3. za što je tužitelj doplatio 343,88 kn, a da je Općim uvjetima za kasko osiguranje cestovnih vozila od 31. svibnja 2019. (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), koji su sastavni dio ugovora o kasko osiguranju, pod člankom G.2. točkom 5.3. ugovoreno - da se smatra da je vozač pod utjecajem alkohola, opojnih droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti vozača ako neposredno nakon prometne nesreće nakon koje nije pozvana policija sam ne osigura kontrolu prisutnosti alkohola, opojnih droga i lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti vozača
- da je u brojnim odlukama VSRH (npr. Revd-1764/2020-2 od 25. studenog 2020., Rev- 156/2014-2 od 23. siječnja 2018., Rev-1245/2017-2 od 4. veljače 2020.) zauzeto pravno shvaćanje da su ništetne odredbe kasko osiguranja kojima se obvezuje osiguranika da nakon nastanka osiguranog slučaja sam osigura kontrolu svoje alkoholiziranosti, te da je takvo stajalište potvrđeno i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 11. srpnja 2017. broj U-III-5559/2008, kao i da je članak H.2. točka 1.7. Općih uvjeta koji obvezuje osiguranika prijaviti prometnu nesreću s imovinskom štetom najbližoj policijskoj postaji ništetna ugovorna odredba sukladno čl. 942. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO)
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da se 19. svibnja 2021. kretao iz smjera Branimirove tržnice prema ulici Zavrtnica i da mu je prilikom skretanja na ulicu Zavrtnica nešto pretrčalo ispred auta (pretpostavlja mačka) pa je trznuo volanom i zahvatio rubnik, a nakon toga je naletio na stup, da se sve zbilo oko 22:00 sata kada kolnik nije bio posve suh, da nije konzumirao alkohol, a policijske službenike nije pozvao jer je prilikom sklapanja police kasko osiguranja dobio uputu da nije potrebno zvati policiju kada se radi samo o materijalnoj šteti na njegovom vozilu i nema štete drugih sudionika ili imovine
- da iz nalaza vještaka Berislava Šimunovića proizlazi da je do štete na vozilu tužitelja došlo radi izlijetanja vozila izvan kolnika ispod nadvožnjaka nakon što je prednjim lijevim kotačem naletjelo na rubni kamen te potom prednjim lijevim bočnim dijelom na betonski stup nadvožnjaka, da tehničkim putem nije moguće izračunati brzinu kretanja vozila neposredno prije i u trenutku izlijetanja izvan kolnika niti utvrditi razlog izlijetanja vozila jer za to nema podataka u spisu, a tehnički se ne može isključiti mogućnost da je do štetnog događaja došlo na način koji opisuje tužitelj, kao i da je šteta na vozilu procijenjena u iznosu od 7.351,19 EUR,
pa je pozivom na čl. 943. st. 1. ZOO koji propisuje da je osiguratelj dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od 14 dana te prihvaćajući nalaz vještaka kojim je procijenjena visina štete na vozilu u iznosu od 7.351,19 EUR i na koju procjenu stranke nisu imale primjedaba obvezao tuženika isplatiti tužitelju osigurninu u navedenom iznosu. S obzirom da je visina utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, sud je obvezao tuženika isplatiti tužitelju zateznu kamatu (na iznos od 7.351,19 EUR) od donošenja prvostupanjske presude 16. lipnja 2025. do isplate pozivom na čl. 1089. st. 2. ZOO i činjenicu da tužitelj nije dokazao da je popravio štetu (kako je tvrdio), dok je zahtjev za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 20. svibnja 2021. do 15. lipnja 2025. odbijen. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP na način da je tužitelju dosudio cjelokupni trošak u iznosu od 2.325,43 EUR sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.
7. U žalbi tužitelj tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, da je pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo u dijelu odbijenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate za razdoblje od kada je prijavio nastanak osiguranog slučaja – 20. svibnja 2021. do 15. lipnja 2025. Pravo na zateznu kamatu od dana kada je prijavljen osigurani slučaj tužitelju pripada primjenom čl. 943. st. 4. ZOO koji propisuje ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz toga članka (iz stavka 1. i 2. toga članka) da duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala, pa kako je nastanak osiguranog slučaja prijavljen 20. svibnja 2021., da je tuženik izvršio pregled i fotografiranje oštećenja na vozilu 26. svibnja 2021. kada je bio u mogućnosti utvrditi visinu štete, da je 15. lipnja 2021. otklonio zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine, nakon čega je vještak dr. sc. Nikola Šubić na zahtjev tužitelja 16. kolovoza 2021. procijenio visinu troškova radi sanacije štete na vozilu u iznosu od 55.387,55 kn i da je vještak u ovom postupku visinu štete utvrdio upravo u visini kao što je procijenjena tri mjeseca nakon nastanka osiguranog slučaja, to smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da je visina štete na vozilu utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja i da nema pravo na zateznu kamatu od kada je prijavio osigurani slučaj, ukazujući da je VSRH u odluci od 6. prosinca 2022. broj Rev- 4677/2019 odgovorio na pitanje od kada teku zatezne kamate u slučaju zakašnjenja osiguratelja u isplati osigurnine po ugovoru o kasko osiguranju.
8. Tuženik u žalbi navodi da su stranke ugovorile puno kasko osiguranje i da nisu zaključile osiguranje za povećane rizike pa tako niti otkup isključenja za razinu alkohola G.2. T.5.3. Iz Općih uvjeta G.1. (1) i G.1. (2) 2.3. je razvidno da tužitelj nema ugovoreno pokriće za rizik štete na vozilu ako vozilom upravlja vozač pod utjecajem alkohola uključujući i posebne odredbe o isključenim rizicima G.2. (5) 5.2. i 5.3. Općih uvjeta. U Općim uvjetima nije navedeno niti je između stranaka ugovoreno da osiguranik gubi pravo iz osiguranja iz razloga što vozač nije osigurao kontrolu svoje alkoholiziranosti pa je pogrešno pravno shvaćanje u kojem se prvostupanjski sud poziva na čl. 942. ZOO. Gubitak prava u konkretnom slučaju propisan je kao posljedica kršenja ugovornih i zakonskih obveza prije nastanka osiguranog slučaja, a ne kako to pogrešno zaključuje sud nakon nastanka osiguranog slučaja. Nije sporno da je tužitelj podnio tuženiku odštetni zahtjev, kao i da je tuženik isti otklonio i odbio prigovor tužitelja jer su točkom H.2. i točkom 1.7. ugovorene dužnosti osiguranika – tužitelja da osigurani slučaj (prometna nesreća) sa štetom prijavi nadležnoj policijskoj postaji, pa kako tužitelj navedenu obvezu nije ispunio nego je dostavio fotografije i procjenu visine štete na vozilu (koje je naknadno učinjeno) tuženik nije bio u mogućnosti utvrditi da je prijavljena šteta nastala u prometnoj nezgodi od 19. svibnja 2021. na način kako je opisana u tužbi. Osim toga niti vještak ne potvrđuje da je prometna nesreća nastala na opisani način jer u nalazu od 11. lipnja 2023. navodi da tehničkim putem nije moguće utvrditi stvarni razlog izlijetanja vozila, da nisu utvrđeni tragovi zanošenja i/ili kočenja vozila, da na fotografijama nema tragova koji bi ukazivali da se štetni događaj zbio na mjestu koje je fotografirano i da ne može potvrditi kao niti isključiti da se nezgoda dogodila na opisani način, na temelju čega smatra da je sud trebao zaključiti da tužitelj nije dokazao da se dogodio osigurani slučaj jer nije postupio sukladno članku H.2. stav 1. točka 1.7. Općih uvjeta, a upravo je teret dokazivanja osiguranog slučaja na tužitelju.
9. Ispitivanjem presude u okviru žalbenih navoda stranaka i po služenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP s obzirom da su u presudi izneseni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju uporišta u sadržaju provedenih dokaza i presuda nema nedostataka radi kojih ne bi bilo moguće ispitati njezinu zakonitost, a nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi u žalbenom postupku po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP.
Na žalbu tužitelja
10. Osnovani su žalbeni navodi kojima tužitelj ukazuje da je o pravu na isplatu zatezne kamate, u dijelu odbijenog zahtjeva za razdoblje od 20. svibnja 2021. do 15. lipnja 2025. pod toč. II. izreke, odlučeno pogrešnom primjenom materijalnog prava.
11. Kako je predmet spora isplata osigurnine po osnovi ugovora o kasko osiguranju vozila to primjenom materijalnog prava iz čl. 943. ZOO koji propisuje da, kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio (st. 1.), ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (st. 2.), ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u st. 1. i 2., osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (st. 3.), ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz toga članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala (st. 4.), proizlazi da rok za ispunjenje obveze osiguratelja, koji ne može biti kraći od četrnaest dana, počinje teći od dana kada je osiguratelj zaprimio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Kako je u konkretnom slučaju tuženik zaprimio obavijest da se osigurani slučaj dogodio 20. svibnja 2021. i da nije ispunio ugovornu obvezu u roku iz st. 1. citirane zakonske odredbe niti tvrdi da su postojale okolnosti za primjenu st. 2., a niti je isplatio nesporni dio svoje obveze na ime predujma sukladno st. 3., to tužitelj ima pravo na zateznu kamatu na iznos osigurnine od dana kada je tuženik dobio obavijest o osiguranom slučaju sukladno st. 4. citirane zakonske odredbe.
11.1. Pravno stajalište u navedenom smislu izrazio je VSRH u rješenju od 6. prosinca 2022. broj Rev-4677/2019 prihvaćajući reviziju tužitelja na postavljeno pravno pitanje: „Od kada teku zakonske zatezne kamate u slučaju zakašnjenja osiguratelja u isplati osigurnine po ugovoru o kasko osiguranju, odnosno od kada osiguratelj pada u zakašnjenje s isplatom osigurnine po ugovoru o kasko osiguranju?“, te u odlukama koje su donesene primjenom ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima (npr. Rev 1709/2013-2, Rev-950/1995, Rev-68/1999, Rev-418/2009, Rev-x-46/2015 i dr.).
12. Nije točan zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju visina štete utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke i da isto opravdava dosudu zatezne kamate od donošenja presude. Visina nastale štete procijenjena je izvan sudskog postupka na zahtjev tužitelja po vještaku dr. sc. Nikoli Šubiću 16. kolovoza 2021. (tri mjeseca nakon prijave osiguranog slučaja) u iznosu od 55.387,55 kn, pa kada je u prvostupanjskom postupku po vještaku Berislavu Šimunoviću 9. listopada 2024. utvrđena u iznosu od 7.351,19 EUR to je nedvojbeno šteta utvrđena u istom iznosu kao i tri mjeseca nakon štetnog događaja, pa je pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda da je visina štete utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke i da isto opravdava dosudu zatezne kamate od donošenja presude.
13. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu tužitelja i primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP preinačio presudu pod toč. II. izreke te obvezao tuženika isplatiti tužitelju zateznu kamatu (na iznos od 7.351,19 EUR) za razdoblje od 20. svibnja 2021. do 15. lipnja 2025. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.
Na žalbu tuženika
14. Tuženik tvrdi da između stranaka nije ugovoren otkup isključenja za razinu alkohola G.2. T.5.3. Međutim, iz police kasko osiguranja proizlazi da je između stranaka ugovoren otkup obveze kontrole alkoholiziranosti G.2. T.5.3. za koji je plaćena premija u iznosu od 343,88 kn. Navedena Posebna odredba o isključenim rizicima Općih uvjeta glasi: „Smatra se da je vozač iz stavka 3. i stavka 4. pod utjecajem alkohola, opojnih droga i/ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti vozača ako se neposredno nakon prometne nesreće nakon koje nije pozvana policija sam ne osigura kontrolu prisutnosti alkohola, opojnih droga i lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti vozača u organizmu.“ Dakle, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio pod toč. 10. i 11. obrazloženja presude da je tužitelj otkupio obvezu da sam osigura kontrolu alkohola nakon nastanka osiguranog slučaja kada nakon nezgode nije pozvana policija, pa je pravilan zaključak suda da tužitelj ne može izgubiti pravo na osigurninu iz razloga što nije pozvao policiju, a niti iz razloga što nije sam osigurao kontrolu alkoholiziranosti.
15. Ujedno je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je u dosljednoj sudskoj praksi, pri čemu pod toč. 12. obrazloženja pravilno ukazuje na odluke VSRH, zauzeto pravno shvaćanje da su ništetne odredbe kasko osiguranja kojima se osiguranik obvezuje nakon nastanka osiguranog slučaja osigurati kontrolu svoje alkoholiziranosti, s obzirom da se radi o ugovornoj odredbi koja je protivna čl. 942. ZOO koji propisuje da su ništetne odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza.
16. Dakle, tužitelj nakon nastanka osiguranog slučaja nije imao obvezu prijaviti nastanak prometne nezgode u kojoj je šteta nastupila samo na njegovom vozilu, niti je bio dužan osigurati kontrolu prisutnosti alkohola.
17. Tuženik je tvrdio u prvostupanjskom postupku, a u tome ustraje u žalbi - da iz razloga što nastanak nezgode nije prijavljen policijskoj postaji (i nije napravljen očevid) da tužitelj nije dokazao da je osigurani slučaj nastao.
17.1. Prvostupanjski sud je prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem opisuje nastanak osiguranog slučaja kao i nalaz vještaka koji jasno navodi da nastanak nezgode koju tužitelj opisuje ne može isključiti, dovodeći je u vezu s utvrđenim oštećenjima u ekspertizi procjene visine štete po dr. sc. Nikoli Šubiću, izvidu štete tuženika i fotografijama nastalih oštećenja. I prema ocjeni ovoga suda, unatoč tome što ne postoji službena materijalna dokumentacija (zapisnik o očevidu, skica, policijski fotoelaborat) koja bi tehnički omogućila utvrditi mehanizam nastanaka nezgode i razloge izlijetanja vozila izvan kolnika, provedeni dokazi u ovom postupku - iskaz tužitelja, nalaz i mišljenje vještaka koji dopušta tehničku mogućnost da se nezgoda dogodila na način kako ju opisuje tužitelj, te utvrđena oštećenja vozila uz prijavu osiguranog slučaja koju je tužitelj dostavio tuženiku predstavljaju dokaze koji u ukupnosti imaju dovoljnu dokaznu snagu za formiranje zaključka da je osigurani slučaj nastao.
18. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod toč. I. izreke.
19. Kako je tužitelju u cijelosti dosuđen trošak primjenom čl. 154. st. 5. ZPP, a da je ovaj sud dužan odlučiti o troškovima postupka primjenom čl. 166. st. 2. ZPP, te s obzirom na potpuni uspjeh u postupku tužitelj ima pravo na trošak postupka primjenom čl. 154. st. 1. ZPP. Troškovi na koje tužitelj ima pravo (navedeni pod toč. 30. obrazloženja) utvrđeni su i odmjereni pravilnom primjenom čl. 155. ZPP pa je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 380. toč. 2. u vezi čl. 368. st. 2. ZPP potvrdio presudu pod toč. III. izreke.
20. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.
21. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe ovaj sud je usvojio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP. Za sastav žalbe tužitelju pripada, prema VPS koja odgovara obračunatoj zateznoj kamati u iznosu od 1.859,82 EUR, iznos od 312,50 EUR primjenom Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.) i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 119,96 EUR koju je tuženik platio sukladno Tar. br. 3. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23.), pa je tuženik obvezan naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 432,46 EUR.
22. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu tuženika nije bio potreban za odlučivanje u žalbenom postupku u smislu čl. 155. st. 1. ZPP jer tužitelj u odgovoru na žalbu ponavlja činjenično identične navode koje je već isticao u prvostupanjskom postupku i koje je prvostupanjski sud uzeo u obzir.
U Varaždinu 22. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Milko Sambolek