Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-789/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari po tužbi tužiteljice US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mati Burazinu, odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženice MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Renati Dozet Daskal, odvjetnici u Karlovcu, radi isplate i povrata dvostruke kapare i u pravnoj stvari po protutužbi tuženice MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Renati Dozet Daskal, odvjetnici u Karlovcu, protiv tužiteljice US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mati Burazinu, odvjetniku u Karlovcu, radi isplate, povodom žalbi tužiteljice i tuženice podnesenih protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P-333/2020-75 od 22. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P-333/2020-75 od 22. travnja 2024. u toč. III. izreke.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženice, ukida presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P-333/2020-75 od 22. travnja 2024. u toč. I., II. i IV. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Nalaže se tuženoj MS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici US, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati:

1. na ime izvršenih ulaganja u nekretninu u vlasništvu tužene iznos od 8.915,33 eur/67.172,49 kn uz zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude (22. travnja 2024.) pa do isplate, po stopi od 7,50%, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

2. na ime naknade štete ukupan iznos od 3.646,48 eur/27.474,40 kn, uz zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude (22. travnja 2024) pa do isplate, po stopi od 7,50%, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

3. iznos kapare u ukupnom iznosu od 10.000,00 EUR-a (deset tisuća eura) uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 28. svibnja 2019. godine do 30.6.2019.g. po stopi od 6,54%, od 1.7.2019.g. do 31.12.2019.g. po stopi od 6,30%, od 1.1.2020.g. do 30.6.2020.g. po stopi od 6,11%, od 1.7.2020.g. do 31.12.2020.g. po stopi od 5,89%, od 1.1.2021.g. do 30.6.2021.g. po stopi od 5,75%, od 1.7.2021.g. do 31.12.2021.g. 5,61%, a od 1.1.2022.g. do 30.06.2022.g. po stopi od 5,49%, od 01.07.2022.g. do 31.12.2022.g. po stopi od 5,31%, a od 01.01.2023.g. pa do isplate po stopi od 5,50%, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužiteljici nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 12.592,51 eura (dvanaest tisuća petsto devedeset dva eura i pedeset jedan cent) uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 7,50%, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice-protutužene US u iznosu od 11.000,00 eura, radi neosnovanosti.

IV. Odbija se protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice MS od 29. ožujka 2021. koji glasi:

"Nalaže se tuženoj US, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platež tužiteljici MS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznosa od 3.753,27 eura/28.279,50 kuna, te platež tužiteljici troškova ovog parničnog postupka, sve zajedno sa zateznom kamatom po stopi izračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude, pa do isplate, te se tuženoj nalaže platež tužitelju prouzročenih troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom po stopi izračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude, pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.", radi neosnovanosti.“

2. Pravovremenim, potpunim i dopuštenim žalbama presudu pobijaju tužiteljica i tuženica.

2.1. Tužiteljica pobija presudu u toč. III. izreke i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08- ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22; 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijanu presudu na način da naloži tuženici isplatu dvostruke kapare u iznosu od 20.000,00 EUR kao i trošak žalbenog postupka ili da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje pred drugog suca.

2.2. Tuženica pobija presudu u toč. I., II. i IV. izreke iz svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a te zbog povrede prava na pravično suđenje. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu tako da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice te usvoji protutužbeni zahtjev tuženice, kao i da tužiteljici naloži plaćanje troškova parničnog postupka.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženice osnovana.

5. Predmet ove parnice tužbeni je zahtjev (konačno specificiran u podnesku od 6. ožujka 2023.) u kojem tužiteljica traži da joj tuženica isplati na ime izvršenih ulaganja u nekretninu u vlasništvu tuženice iznos od 8.915,33 EUR (ranije 67.172,49 kn), na ime naknade štete iznos od 3.646,48 EUR (ranije 27.474,40 kn) i na ime dvostruke kapare iznos od 21.000,00 EUR-a (ranije 158.224,50 kn), sve uz pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate.

5.1. Predmet ove parnice je i protutužbeni zahtjev u kojem tuženica traži da joj tužiteljica isplati na ime dodatnih radova iznos od 3.753,27 EUR (ranije 28.279,50 kn) uz pripadajuće zakonske zatezne kamate.

6. Presudu u kojoj je djelomično prihvatio i djelomično odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te u cijelosti odbio protutužbeni zahtjev tuženice, prvostupanjski je sud utemeljio na ovim utvrđenim činjenicama:

- da su 28. svibnja 2019. tužiteljica kao kupac i tuženica kao prodavatelj sklopile Predugovor o kupoprodaji nekretnina (dalje: Predugovor), kojim su ugovorile da tužiteljica kupuje, a tuženica prodaje, stan površine 96,41 m2 u zgradi u [adresa], u [adresa] za kupoprodajnu cijenu od 102.000,00 EUR, da je tužiteljica prilikom potpisivanja Predugovora predala tuženici kaparu u iznosu od 10.000,00 EUR, dok se ostatak ugovorene cijene obvezala platiti kod potpisa glavnog ugovora, da su stranke ugovorile sklapanje glavnog ugovora po završetku izvedbe i uređenja predmetnog stana, za koji se tužena kao prodavateljica obvezala izvesti sve završne radove i predati ključeve stana u roku od 60 dana od dana potpisivanja Predugovora, da su ugovorile da će se uređenje izvršiti prema dogovorenom troškovniku koji je sastavni dio Predugovora, da se tuženica obvezala do potpisa glavnog ugovora brisati upis založnog prava na predmetnoj nekretnini u iznosima od 20.000,00 EUR i 30.000,00 EUR i da u slučaju da tuženica do dana potpisa glavnog ugovora ne izvrši brisanje založnog prava (upisanog u korist ZS), tada kupac (tužiteljica) ima pravo na povrat kompletno danog iznosa za kaparu,

- da tuženica u ugovorenom roku od 60 dana tj. do 28. srpnja 2019. (u toč. 12. obrazloženja pobijane presude se očitom omaškom navodi datum 28. svibnja 2019., dakle dan kada su stranke sklopile Predugovor) nije izvela sve završne radove i predala ključeve stana u roku od 60 dana od dana potpisivanja Predugovora, da uređenje stana nije izvršeno prema dogovorenom troškovniku koji je sastavni dio Predugovora i da tuženica u ugovorenom roku nije brisala upis založnog prava na predmetnoj nekretnini u iznosima od 20.000,00 EUR i 30.000,00 EUR upisanog za korist ZS, već je zahtjev za brisanje založnog prava podnijela 1. listopada 2019.,

- da je tužiteljica predala prijedlog za osiguranje dokaza 1. kolovoza 2019., dok je tuženica takav prijedlog predala 6. kolovoza 2019. te je proveden jedinstveni postupak u kojem je 9. listopada 2019. proveden sudski očevid u predmetnom stanu uz nazočnost građevinskog vještaka ES iz [adresa], koji je u pismenom nalazu i mišljenju utvrdio da dio radova definiran prilogom Predugovora nije izveden (dovršen) do trenutka kada je izvršen pregled stanja predmetne nekretnine (tj. do 9. listopada 2019.) te je iskazao da je prilikom očevida fotografirao stan i da se u stan u trenutku očevida nije bilo moguće useliti zbog određenih radova koji nisu završeni (npr. elektro instalacije, grijanje na koji je stan spojeno itd.),

- da je u ovoj parnici provedeno građevinsko vještačenje i da je sudski vještak Igor Laškarin potvrdio da građevinski vještak ES u trenutku očevida 19. listopada 2019. nije mogao ocijeniti da li su dovršeni svi radovi na grijanju i elektroinstalacijama, jer mu tuženica nije dostavila na uvid projekte za izvođenje tih radova, da je za radove za grijanje ovlašten vještak strojarske struke, a za električarske radove vještak elektrotehničke struke, a ne građevinski vještak i da nije moguće dati konkretan odgovor koliko je dana bilo potrebno za izvođenje dodatnih radova, obzirom da se radi o više grupa radova, a upitno je koliko izvođača i s koliko radnika bilo angažirano oko izvođenja radova,

- da je tužiteljica 29. srpnja 2019. raskinula Predugovor zbog propuštenog ugovorenog roka za ispunjenje obveza od strane tuženice do 28. srpnja 2019. i jer je tužiteljica obzirom na komunikaciju sa suprugom tuženice ĐS oko završnih radova u stanu ispravno zaključila da tuženica odnosno njen suprug ĐS neće niti u dodatnom roku izvršiti sve radove koji su ugovoreni prilikom potpisivanja Predugovora,

pa kako je tužiteljica ispravno procijenila da tuženica neće niti u slučaju produljenja roka ispuniti svoju obvezu za brisanje založnog prava i dovršetak svih ugovorenih radova, Predugovor je raskinut sukladno odredbi čl. 363. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18; 126/21; 114/22; 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).

6.1. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud utvrđuje ove odlučne činjenice:

- da je tužiteljica uložila u nekretninu tuženice prije nego ju je tuženica prodala trećoj osobi iznos od 12.349,64 EUR, ali kako je tužiteljica tužbom potraživala iznos od 8.915,33 EUR, a sud nije ovlašten dosuditi veći iznos od potraživanog, prihvaćen je tužbeni zahtjev u zatraženom iznosu,

- da je tužiteljica platila avans za kuhinju po mjeri dana 3. lipnja 2019. u iznosu od 3.646,48 EUR (ranije 27.474,40 kn), koja zbog krivnje tuženice odnosno raskida Predugovora nije nikada ugrađena u predmetni stan, a niti joj je vraćen uplaćen avans, radi čega je tužiteljica oštećena za taj iznos pa je naloženo tuženici da naknadi tužiteljici pretrpljenu štetu u iznosu od 3.646,48 EUR,

- da s obzirom da je tužiteljici dosuđena sva šteta koju je pretrpjela, priznat joj je (i dosuđen) dodatni iznos od 10.000,00 EUR kao iznos plaćene kapare koja se vraća, jer sud nije ovlašten dosuditi tužiteljici i naknadu štete i iznos dvostruke kapare, već samo iznos pretrpljene štete i iznos plaćene kapare,

slijedom čega je tužiteljica odbijena sa zahtjevom da joj se dosudi dvostruki iznos kapare od 20.000,00 EUR, već joj je dosuđen iznos plaćene kapare od 10.000,00 EUR te je odbijen zahtjev tužiteljice da joj se vrati dvostruki iznos od 500,00 EUR koji je predala ĐS na ime rezervacije nekretnine (tj. iznos od 1.000,00 EUR).

6.2. Prvostupanjski sud je neosnovanim ocijenio protutužbeni zahtjev tuženice kojim potražuje iznos od 3.753,27 EUR (ranije 28.279,50 kn) na ime izvršenih dodatnih radova u predmetnom stanu, jer tuženica nema pravo na povrat novčane vrijednosti dodatno izvedenih radova s obzirom da tužiteljica nije kriva za raskid Predugovora pa ne postoji njena niti ugovorna niti zakonska odgovornost, a osim toga tuženica je u kratkom roku prodala predmetnu nekretninu i svi radovi i materijal su plaćeni tuženici isplatom kupoprodajne cijene po novom ugovoru od strane drugog kupca.

7. U odnosu na žalbu tužiteljice.

7.1. Žalba tužiteljice temelji se na pogrešnom tumačenju odredbe čl. 304. st. 2. ZOO- a koja glasi:

„Ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare, ili tražiti vraćanje dvostruke kapare.“ 7.2. Tužiteljica u žalbi, u bitnome, tvrdi:

„Poštujući i primjenjujući odredbu čl. 304. ZOO-a, a obzirom da je za neispunjenje ugovora odnosno Predugovora odgovorna isključivo tužena, to tužiteljica ima pravo na vraćanje dvostruke kapare u ukupnom iznosu od 20.000,00 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana od kada je kapara dana tuženoj.

Dakle, prvostupanjski sud je sukladno čl. 304. ZOO-a pravilno dosudio tužiteljici naknadu štete, ali joj nije dosudio vraćanje dvostruke kapare na koju tužiteljica ima pravo obzirom je za neispunjenje ugovora odnosno predugovora isključivo odgovorna tužena.“

7.3. Suprotno tome ovaj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda izraženo u toč. 18. obrazloženja koje glasi:

„Zatim, obzirom da je sud dosudio tužiteljici svu štetu koju je pretrpjela stoga joj je priznao sukladno članku 304. stavak 2. ZOO-a i dodatni iznos od 10.000,00 eura kao iznos plaćene kapare koja se vraća. Naime, sud nije ovlašten dosuditi tužiteljici i naknadu štete i iznos dvostruke kapare, već sam iznos pretrpljene štete i iznos plaćene kapare. Slijedom navedenog, sud je odbio tužiteljicu sa zahtjevom da joj se dosudi dvostruki iznos kapare od 20.000,00 eura, već joj je dosudio iznos plaćene kapare od 10.000,00 eura (…).“

7.4. Naime, prema shvaćanju ovog suda u konkretnoj situaciji kada tužiteljica traži tužbenim zahtjevom (i) naknadu štete, ona prema odredbi čl. 304. st. 2. ZPP-a nema pravo zahtijevati vraćanje dvostruke kapare, već samo iznos plaćene kapare (10.000,00 EUR), kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

7.5. Nadalje, prvostupanjski sud je zakonito odbio zahtjev tužiteljice da joj tuženica vrati dvostruki iznos od 500,00 EUR koji je predala suprugu tuženice ĐS na ime rezervacije nekretnine, odnosno iznos od ukupno 1.000,00 EUR, jer tužiteljica nije dokazala da je osobno ĐS predala na ime rezervacije nekretnine iznos od 500,00 EUR, a uz to plaćanje rezervacije drugoj osobi nije niti dio Predugovora niti je tuženica zaprimila navedeni iznos, radi čega ona nije niti zakonski niti ugovorno dužna platiti dvostruki iznos rezervacije. U vezi navedenog, ovaj sud primjećuje da taj dio presude tužiteljica posebno niti ne pobija u žalbi.

7.6. Zbog navedenog, nisu ostvareni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.

7.7. S obzirom da u odnosu na dio u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tužiteljica poziva u žalbi reproduciranjem zakonskog opisa te bitne povrede, bez konkretizacije i argumentacije u čemu se ona sastoji, ali niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, to je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana, potvrđena prvostupanjska presuda u toč. III. izreke i odlučeno kao u izreci ove presude.

8. U odnosu na žalbu tuženice.

8.1. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju se tuženica poziva u toč. 4. i 4.1. žalbe tvrdeći da je prvostupanjski sud kao temeljni dokaz u ovom postupku prihvatio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka ES koji je sačinjen nakon provedenog očevida 19. listopada 2019. u postupku osiguranja dokaza koji se vodio pod poslovnim brojem R1- 124/2019, a iako je tuženica prigovarala tom nalazu i mišljenju, nije joj omogućeno raspravljanje o tom dokazu. Međutim, sama tuženica u daljnjem tekstu žalbe navodi da sud u postupku osiguranja dokaza nije raspravljao o nalazu i mišljenju građevinskog vještaka jer se u tome niti nije moglo raspravljati, s obzirom da to nije svrha tog postupka, već je u ovoj parnici proveden dokaz vještačenjem po sudskom vještaku građevinske struke, pa na opisani način prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

8.2. Međutim, stajalište prvostupanjskog suda iz toč. 16. obrazloženja prema kojem je tužiteljica ispravno procijenila da tuženica neće niti u slučaju produljenja roka ispuniti svoje ugovorne obveze za brisanje založnog prava i dovršetak svih ugovorenih radova, zbog čega je Predugovor raskinut sukladno članku 363. ZOO-a, za sada se ne može prihvatiti kao pravilno.

8.3. Prema odredbi čl. 363. ZOO-a vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku. Dakle, ta odredba koja se odnosi samo na ugovore u kojima rok nije bitan sastojak upravljena je na unaprjeđenje vjerovnikovog položaja onda kada se može pretpostaviti da oduzimanje načelnog prava na naknadni rok u konkretnoj situaciji neće oštetiti dužnika, nego samo unaprijediti položaj vjerovnika. Prema toj odredbi vjerovnik očitovanjem volje koje će proizvesti učinak čim ga dužnik primi, može raskinuti ugovor i odmah nakon dužnikova pada u zakašnjenje, tj. prije isteka naknadnog roka za ispunjenje, a u stvari i bez postojanja tog roka ako iz držanja dužnika u zakašnjenju proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku.

8.4. Osnovano tuženica tvrdi u žalbi da prvostupanjski sud u toč. 6. obrazloženja navodi da je izvršio uvid u preslik jednostranog raskida ugovora zbog neispunjenja obveza od 29. srpnja 2019. (list 24-26 spisa), ali propušta obrazložiti da je tim pismenom tužiteljica dala tuženici daljnji rok od 15 dana za ispunjenje obveze iz Predugovora.

8.5. Osnovanost takve tvrdnje proizlazi iz sadržaja navedenog pismena u kojem tužiteljica navodi:

„Kako do današnjeg dana niste ispunili svoje gore navedene preuzete ugovorne obveze (dovršetak radova sukladno priloženom troškovniku i brisanje založnih prava), to vam ovim putem izjavljujem jednostrani raskid Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 28.5.2019. zbog neispunjena obveza te vam sukladno čl. 362. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ostavljam naknadni primjereni rok od 15 dana za ispunjenje vaših dosad neispunjenih obveza. Rok počinje teći s današnjim datumom, odnosno datumom uručenja ove Izjave. Ukoliko u ostavljenom roku ne izvršite svoje preuzete ugovorne obveze, sukladno čl. 362. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, dolazi do raskida gore navedenog Predugovora po sili samog zakona, odnosno samom činjenicom isteka ovdje ostavljenog naknadnog primjerenog roka od 15 dana.“

8.6. Nadalje, tuženica u toč. 8.1. žalbe osnovano tvrdi da prvostupanjski sud nije obrazložio kako je to tužiteljica unaprijed mogla znati da tuženica neće brisati založno pravo, a pogotovo da je tužiteljica iz držanja tuženice mogla zaključiti da ona neće biti u mogućnosti dovršiti ugovorene radove jer su se radovi cijelo vrijeme i svakodnevno izvodili. U tom kontekstu tuženica još dodaje u toč. 8.2. žalbe da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da je zbog traženja tužiteljice da se izvedu dodatni radovi trebalo više dana za izvođenje tih radova, a što da proizlazi iz dopune nalaza i mišljenja građevinskog vještaka.

8.7. Naprijed navedene tvrdnje tuženice potvrđuje i sama tužiteljica koja u žalbi navodi:

„Sukladno čl. 362. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tužiteljica je tuženoj ostavila naknadni primjereni rok od 15 dana da ispuni svoje do tada neispunjene predugovorne obveze.“

8.8. Stoga se za sada ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je Predugovor raskinut sukladno odredbi čl. 363. ZOO-a jer da je tužiteljica ispravno procijenila da tuženica neće niti u slučaju produljenja roka ispuniti svoje obveze za brisanje založnog prava i dovršetak svih ugovorenih radova a zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda, činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno, a iz utvrđenih činjenica izvedeni su pogrešni zaključci. Posljedično, za sada nije moguće prihvatiti ni primjenu materijalnog prava u dijelu u kojem je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice odnosno u kojem je odbio protutužbeni zahtjev tuženice.

8.9. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a uvažena je žalba tuženice, ukinuta prvostupanjska presuda u toč. I. i IV. izreke te posljedično u toč. II. izreke u kojoj je odlučeno o naknadi parničnih troškova te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9. U nastavku postupka prvostupanjski sud će s parničnim strankama ponovno raspraviti predmet spora te će provođenjem i ocjenom predloženih dokaza utvrditi odlučne činjenice kako bi mogao odlučiti o statusu ugovornog odnosa između parničnih stranaka temeljem Predugovora, kao i obvezama koje su za stranke proizlazile iz tog odnosa. Kod toga će prvostupanjski sud imati u vidu, kako utvrđenja iz ovog drugostupanjskog rješenja tako i ostale žalbene navode tuženice. Nakon što utvrdi kada je i kako (ako je) ugovorni odnos između parničnih stranaka prestao, prvostupanjski sud će na potpun i pravilan način utvrditi postupanje stranaka koje je uslijedilo nakon što je tužiteljica uručila tuženici dana 29. srpnja 2019. jednostrani raskid ugovora, a koje je relevantno za donošenje odluke u ovom sporu.

9.1. Novu i zakonitu odluku prvostupanjski sud će obrazložiti sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a, kako bi ovaj sud u slučaju eventualne ponovne žalbe mogao odlučiti o pravilnosti i zakonitosti tako donesene odluke. Novom odlukom sud će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka.

U Varaždinu 22. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun