Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-1493/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krznarić i Alitović j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Ivani Štih, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn- 44/2024-44 od 10. rujna 2024. dopunjene dopunskom presudom istog suda poslovni broj Pn-44/2024-52 od 29. rujna 2025. te žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv dopunske presude istog suda poslovni broj Pn-44/2024-52 od 29. rujna 2025., na sjednici vijeća 22. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice se prihvaća kao osnovana, dok se žalba tuženika odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn- 44/2024-44 od 10. rujna 2024. dopunjena dopunskom presudom istog suda poslovni broj Pn-44/2024-52 od 29. rujna 2025.:

- ukida pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužiteljici na ime neimovinske i imovinske štete iznos od 291,72 EUR-a i u tom dijelu se odbacuje tužba,

- preinačuje pod točkom II. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 597,25 EUR-a sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Žalba tužiteljice djelomično se prihvaća kao osnovana, a djelomično se odbija kao neosnovana te se dopunska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-44/2024-52 od 29. rujna 2025.:

- potvrđuje u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 438,25 EUR- a,

- preinačuje u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 1.990,84 EUR-a na ime naknade neimovinske štete i sudi:

Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici na ime neimovinske štete, pored dosuđenog iznosa od 597,25 EUR-a, i daljnji iznos od 1.990,84 EUR-a sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-44/2024-44 od 10. rujna 2024. dopunjena dopunskom presudom istog suda poslovni broj Pn-44/2024-52 od 29. rujna 2025. pod točkom I. izreke u odluci o trošku.

II. Uvažavanjem žalbe tužiteljice rješava se:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici, pored dosuđenog troška parničnog postupka u iznosu od 3.096,82 EUR-a, i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 205,75 EUR-a sa zateznom kamatom od 22. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nepobijana točka III. izreke presude ostaje neizmijenjena.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 694,02 EUR-a u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku na ime neimovinske i imovinske štete platiti tužiteljici iznos od 291,72 EUR-a sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2018. do isplate, te naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.096,82 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja 10. rujna 2024. do isplate. Pod točkom II. izreke odbijena je tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 597,25 EUR-a. Pod točkom III. izreke odbačen je tužbeni zahtjev (ispravno ''tužba'') za isplatu iznosa od 36,88 EUR-a na ime naknade imovinske štete po osnovi troškova liječenja s pripadajućim zateznim kamatama.

1.1. Dopunskom presudom poslovni broj Pn-44/2024-52 od 29. rujna 2025. odbijena je tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 2.429,09 EUR-a.

2. Pravodobnom i dopuštenom žalbom tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u točki II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Tužiteljica je u žalbi stavila i prijedlog za donošenje dopunske presude jer prvostupanjski sud nije odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva u iznosu od 15.000,00 kn/1.990,84 EUR-a.

3. Tuženik pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je tužiteljici dosuđena neimovinska šteta i odluci o trošku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

3.1. Tuženik je u žalbi predložio dopunu presudu u dijelu točke II. izreke kojim je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za isplatu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 597,25 EUR-a, a ispravno ju je trebalo odbiti sa iznosom od 2.429,09 EUR-a.

4. Prvostupanjski sud je dopunskom presudom poslovni broj Pn-44/2024-52 od 29. rujna 2025. odbio zahtjev tužiteljice u iznosu od 2.429,09 EUR-a, protiv koje presude je tužiteljica izjavila žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba parničnog postupka, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu dopunsku presudu i prihvatiti njezin tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužiteljice je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete te imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege i troškova liječenja, koju štetu je pretrpjela kao pješak u prometnoj nesreći dana 15. listopada 2018., koju je svojom krivnjom prouzročio osiguranik tuženika na način da ju je, upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka], udario dok je prelazila preko pješačkog prijelaza, a u kojem štetnom događaju je tužiteljica zadobila razderotinu donje usnice, desne natkoljenice, oguljotinu desnog skočnog zgloba te ozljede u području usne šupljine (ozljedu donje usne, te devitalizacije zuba 21 i luxatio zuba 21, 22, 11 i 12), prema konačno postavljenom zahtjevu (podnesak od 19. lipnja 2024.) u iznosu od 2.720,81 EUR-a na ime neimovinske štete, u iznosu od 159,27 EUR-a na ime imovinske štete po osnovu tuđe pomoći i njege i u iznosu od 36,88 EUR-a na ime imovinske štete po osnovu troškova liječenja.

8. Prvostupanjski sud, nakon što je konstatirao da među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika, te da je tužiteljici tuženik na ime neimovinske štete isplatio iznos od 15.000,00 kn i na ime imovinske štete za uništene stvari iznos od 232,27 EUR-a, dok je radi utvrđivanja činjenica vezano za spornu visinu zahtjeva proveo dokaze uvidom u dokumentaciju priloženu u spis (odštetni zahtjev, liječničku dokumentaciju i zubni karton za tužiteljicu), saslušao je tužiteljicu, te proveo medicinsko vještačenje po dr. ŠŠ i dr. CŠ, analizom kojih utvrđuje:

- da iz nalaza i mišljenja, te usmene dopune nalaza i mišljenja liječničkih vještaka proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila razderotinu donje usnice, desne natkoljenice, oguljotinu desnog skočnog zgloba, te da su uslijed udarca u lice tužiteljice nastale ozljede u području usne šupljine na način da je tužiteljici ozlijeđena donja usna, te je kao posljedica istog došlo do devitalizacije zuba 21 i luxatio zuba 21, 22, 11 i 12., zbog čega je trpjela fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana te blagog intenziteta u trajanju od 12 tjedana; da je pretrpjela intenzivan i kratkotrajan strah pri štetnom događaju, sekundarni strah jakog stupnja u trajanju od 1 dana, srednjeg stupnja u trajanju od tjedan dana te blagog stupnja u trajanju od 6 tjedana, te da joj je ostao ožiljak donje usne blagog stupnja koji je vidljiv drugim osobama i ožiljak natkoljenice srednjeg stupnja, vidljiv drugim osobama tijekom ljetnih mjeseci, a kao posljedica navedenih ozljeda tužiteljici je trajno umanjena životna sposobnost za 1%.,

- da iz usuglašenog nalaza vještaka proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 1 mjeseca po 2 sata dnevno, odnosno u sveukupnom trajanju od 60 sati,

zaključuje da je u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO), slijedom čega je, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, utvrdio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete u iznosu od 2.123,56 EUR-a, a na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći njege u iznosu od 159,00 EUR-a, odnosno ukupno 2.282,56 EUR-a, koji iznos je umanjio za nesporno plaćeni iznos od 1.990,84 EUR-a/15.000,00 kn, te naložio tuženiku platiti tužiteljici iznos od 291,72 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 1. prosinca 2018., dok je u preostalom dijelu za iznos od 597,25 EUR-a odbio zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

8.1. Prvostupanjski sud je pod točkom III. izreke odbacio tužbeni zahtjev (ispravno tužbu) tužiteljice za isplatu imovinske štete s osnova troškova liječenja u iznosu od 36,88 EUR-a jer je u tom dijelu presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1626/2022 od 7. rujna 2023. pravomoćno odbijen zahtjev tužiteljice kao neosnovan, pa se radi o presuđenoj stvari.

9. Tužiteljica, osporavajući presudu i dopunsku presudu, te tuženik osporavajući presudu, u svojim žalbama ističu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, navodeći da se presuda i dopunska presuda ne mogu ispitati jer je izreka presude nerazumljiva te proturječna sama sebi i razlozima presude, da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni da su nejasni i proturječni. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga, ovaj sud utvrđuje da pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se njezina pravilnost ne bi mogla ispitati jer je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo dostatne razloge u odnosu na odlučne činjenice koji omogućuju ovom sudu ispitivanje pravilnosti i zakonitosti presude i dopunske presude, pa nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju stranke konkretiziraju u svojim žalbama, a niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Obje parnične stranke u žalbama osporavaju utvrđenu visinu neimovinske štete, i to tužiteljica navodeći da joj je prvostupanjski sud dosudio suviše nizak iznos naknade na ime neimovinske štete ne vodeći računa o okolnostima slučaja (životnoj dobi tužiteljice i umanjenju kvalitete njezinog života), a tuženik navodeći da je prvostupanjski sud tužiteljici previsoko odmjerio naknadu za neimovinsku štetu te da isplaćeni iznos prije podnošenja tužbe od 15.000,00 kn predstavlja pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu koju je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju.

11. Prvostupanjski sud je pod točkom I. izreke pobijane presudu naložio tuženiku isplatiti tužiteljici na ime neimovinske štete i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 291,72 EUR-a. Međutim, imajući u vidu da je ovaj sud presudom poslovni broj Gž-1626/2022 od 7. rujna 2023., odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv ranije presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-1690/2019 od 15. travnja 2022., potvrdio istu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 132,72 EUR/1.000,00 kn sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2018. do isplate, dok je u nepobijanom dijelu točka I. izreke kojim je bilo naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 159,00 EUR/1.200,00 kn sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2018. ista ostala neizmijenjena, prvostupanjski sud je, ponovno dosuđujući naknadu štete po tim osnovama i u istim iznosima, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a, a na koju povredu drugostupanjski sud na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, jer je odlučeno o zahtjevima o kojima je već prije pravomoćno presuđeno. Stoga je ovaj sud primjenom odredbe čl. 369. st. 2. ZPP-a ukinuo prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužiteljici na ime neimovinske i imovinske štete iznos od 291,72 EUR-a i u tom dijelu odbacio tužbu, radi čega se u ovoj odluci nije posebno ocjenjivao žalbene navode tuženika kojima osporava visinu dosuđene pravične naknade na ime neimovinske štete i tijek zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete obzirom su isti, uslijed donošenja rješenja o odbačaju tužbe u tom dijelu zbog presuđene stvari postali bespredmetni.

12. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice kojima tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu čl. 1100. ZOO-a odbivši njezin zahtjev za pravičnu naknadu s osnova neimovinske štete u iznosu od 597,35 EUR-a (točka II. izreke prvostupanjske presude) i u iznosu od 1.990,89 EUR-a (dopunska presuda). Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, utvrdivši da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljede već ranije opisane u obrazloženju ove presude, a zbog kojih povreda je trpjela fizičke bolove i strah, te joj je smanjena životna aktivnost za 1% i zaostalo naruženje. Stoga imajući u vidu nelagodnosti koje je tužiteljica trpjela u tijeku liječenja (liječena po kirurgu obradom rana u anesteziji, provođenje fizikalne terapije, liječničke kontrole, oštećen joj je fiksni ortodonski aparat pa su joj se dvije bravice zarile u donju usnu i vađene su uz anesteziju, u dobi od 17 godina izgubila je vitalitet zuba 21, a nevitalni zubi nakon proteka vremena mogu biti žarište periapikalnih i periodonalnih upala) i dob tužiteljice (rođena 2001.), te polazeći od cilja i svrhe zakonskih odredbi o naknadi neimovinske štete, navedeno opravdava utvrđenje pravične novčane naknade s osnova neimovinske štete u iznosu od 4.711,66 EUR-a.

13. Kako je tuženik u mirnom postupku tužiteljici platio nesporni iznos od 1.990,84 EUR-a (15.000,00 kn) na ime naknade neimovinske štete, a prema utvrđenju ovog suda tužiteljici pripada pravična novčana naknada na ime neimovinske štete u iznosu od 4.711,66 EUR-a, te imajući u vidu da je tužiteljici po tom osnovu već pravomoćno dosuđen iznos od 132,72 EUR-a, to je pravilnom primjenom odredbe čl. 1100. ZOO-a valjalo tužiteljici u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva (tužiteljica je tužbom na ime naknade neimovinske štete potraživala iznos od 4.711,66 EUR-a/35.500,00 kn, od kojeg iznosa je odbijen nesporno plaćeni iznos od 1.990,84 EUR-a i pravomoćno dosuđen iznos od 132,72 EUR-a), dosuditi daljnji iznos pravične novčane naknade s osnova neimovinske štete od 2.588,10 EUR-a.

14. Slijedom iznijetog, ovaj sud je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično prihvatio žalbu tužiteljice kao osnovanu te preinačio prvostupanjsku presudu pod točkom II. izreke i dopunsku presudu te tužiteljici u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva dosudio na ime neimovinske štete daljnji iznos od 2.588,10 EUR-a, dok je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a dopunska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-44/2024-52 od 29. rujna 2025. potvrđena u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 438,25 EUR-a (isti predstavlja razliku zbog pogrešnog obračuna prvostupanjskog suda dijela zahtjeva o kojem nije odlučio prvostupanjskom presudom).

15. Prvostupanjski sud je odluku o trošku parničnog postupka (točka I. izreke) donio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, dok je visinu troškova odredio prema odvjetničkoj Tarifi (iz obrazloženja nije moguće zaključiti primjenom koje Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika je određena visina troška jer je za sve pravne radnje navedene pod točkom 31. obrazloženja tužitelju odmjeren trošak u visini 1275 bodova ili 2.250,00 EUR-a, a što bi iznosilo 1 bod=1,76 EUR/13,26 kn), pa je zaključivši da je tužiteljica uspjela u parnici u omjeru od 80%, dosudio tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.096,82 EUR-a, a koji se odnosi na trošak zastupanja u iznosu od 2.550,00 EUR-a (80% priznatog troška uvećanog za trošak PDV-a), trošak vještačenja i pristup vještaka na ročište te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu.

16. Tužiteljica žalbom pobija odluku o trošku vezano za osporavanje glavnog zahtjeva u dijelu u kojem nije uspjela u postupku.

17. Tuženik osporava odluku o trošku vezano za osporavanje osnovanosti glavnog zahtjeva, osporava utvrđeni uspjeh stranaka u postupku, te navodi da je prvostupanjski sud nezakonito retroaktivno primijenio odredbe Tbr. 50. toč. 1. i Tbr. 48. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 118/14, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa) temeljem koje je za poduzete parnične radnje primijenio vrijednost boda u iznosu od 15,00 kn/2,00 EUR-a, iako je izmjena Tarife (''Narodne novine'' broj 126/2022) stupila na snagu 5. studenoga 2022. i do tada je trebalo primjenjivati vrijednost boda u iznosu od 10,00 kn/1,32 EUR-a.

18. Budući da je ovaj sud preinačio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te je preinačio i dopunsku presudu, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka.

19. Kako tužiteljica zbog preinačenja prvostupanjske presude u odbijajućem dijelu i dopunske presude u parnici nije uspjela samo u neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, to je o trošku tužiteljice valjalo odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a.

20. Protivno žalbenim navodima tuženika, imajući u vidu da su ovom odlukom preinačene prvostupanjska presuda od 10. rujna 2024. i dopunska presuda od 29. rujna 2025., pri utvrđivanju visine troška zastupanja valja primijeniti odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023, dalje: Tarifa) te za poduzete parnične radnje priznati tužiteljici trošak prema vrijednosti boda u iznosu od 2,00 EUR-a, a što je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci Rev-562/2024-2 od 7. svibnja 2024.

21. Tužiteljici kao trošak nužan za vođenje parnice pripada pravo na trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 32. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife), podneska od 2. listopada 2019. u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 18. studenoga 2019. u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), podneska od 4. ožujka 2020. u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), podneska od 29. svibnja 2020. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), podneska od 12. studenoga 2020. u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 6. prosinca 2021. u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zastupanje na ročištu 1. ožujka 2022. u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), žalbe od 29. travnja 2022. u iznosu od 250,00 EUR-a (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 6. lipnja 2024. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 9. toč. 5. Tarife) i zastupanja na ročištu 1. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak PDV-a od 25% u iznosu od 500,00 EUR-a, zatim trošak predujma za medicinsko vještačenje u ukupnom iznosu od 464,53 EUR-a, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 69,02 EUR-a i presudu u iznosu od 69,02 EUR-a, a što ukupno iznosi 3.302,57 EUR-a.

21.1. Tužiteljici nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude 10. rujna 2024. u iznosu od 100,00 EUR-a jer tužiteljica nije pristupila na isto, niti trošak sastava podneska od 19. lipnja 2024. jer isti u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio nužan za vođenje parnice.

22. Stoga je valjalo primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke (odluci o trošku) kojom je tuženik obvezan naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.096,82 EUR-a, dok je uvažavanjem žalbe tužiteljice valjalo obvezati tuženika da tužiteljici naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 205,75 EUR-a (razlika između utvrđenog troška u iznosu od 3.302,57 EUR-a i trošak dosuđenog prvostupanjskom presudom).

23. Tužiteljici je priznato pravo na trošak sastava žalbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 10. toč. 1. Tarife) uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 62,50 EUR-a i sastava žalbe na dopunsku presudu u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 10. toč. 1. Tarife) uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 62,50 EUR-a, a što ukupno iznosi 625,00 EUR-a, te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 69,02 EUR-a. Budući da tužiteljica sa žalbom nije uspjela samo u neznatnom dijelu (odlukom ovog suda odbačena je tužba za iznos od 291,72 EUR-a, dok je dopunska presuda potvrđena u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 438,25 EUR-a jer je prvostupanjski sud pogrešno obračunao iznos o kojem je propustio odlučiti prvostupanjskom presudom, pa isto ne može ići na štetu tužiteljice), valjalo je primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a obvezati tuženika da joj naknadi trošak žalbenog postupka u cijelosti u iznosu od 694,02 EUR-a.

24. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbeno postupka jer je sa svojom žalbom uspio samo u neznatnom dijelu, a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

25. U nepobijanoj točki III. izreke prvostupanjska presuda nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku pa ostaje neizmijenjana.

U Varaždinu 22. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun