REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-119/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po Zrinki Bojanić, odvjetnici u Zagrebu, protiv I. tuženice PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženika SĐ iz [adresa], s boravištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po Davidu Turkalju, odvjetniku u Zagrebu, radi činidbe, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru od 25. listopada 2024., poslovni broj: P- 638/2022-44, u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

Žalba tuženika PĐ i II. SĐ se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Zlataru od 25. listopada 2024., poslovni broj: P-638/2022-44:

- potvrđuje u točki I. izreke

- ukida u točkama II. i III. izreke i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I Nalaže se tuženicima ukloniti metalnu konstrukciju izvršenu na fasadi nekretnine upisane u zemljišne knjige koje se vode kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] u naravi stambena zgrada Oboj br. 5 (površine 193 m2) i dvorište (površine 545 m2), ukupne površine 738 m2, te vratiti nekretninu u prijašnje stanje, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženicima ukloniti nadzorne kamere postavljene na fasadi nekretnine upisane u zemljišne knjige koje se vode kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] u naravi stambena zgrada Oboj br. 5 (površine 193 m2) i dvorište (površine 545 m2), ukupne površine 738 m2, te vratiti nekretninu u prijašnje stanje, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženicima da tužiteljici naknade troškove postupka u iznosu od 1.731,18 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. listopada 2024. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.rujna 2024.godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv presude žalbu su pravovremeno podnijeli tuženici zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08

– Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Predlažu da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traže trošak žalbe.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, a izreka presude ne proturječi razlozima presude, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kao suvlasnice zgrade, da se tuženicima naloži da uklone metalnu konstrukciju i nadzorne kamere koje su postavili na fasadu zgrade i vrate nekretninu u prijašnje stanje.

8. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti temeljem slijedećih utvrđenja:

- da su tužiteljica i tuženici zajedno sa LĐ, IĐ te NĐR i ŠĐ suvlasnici stambene zgrade na adresi [adresa], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja zgrada je etažirana, time da je tužiteljica zajedno s LĐ vlasnica suvlasničkog dijela 20/100 etažno vlasništvo (E-2), u naravi trosobni stan na prvom katu, površine 86,73 m2 i dva parkirališna mjesta, dok su tuženici vlasnici suvlasničkog dijela 32/100 etažno vlasništvo (E-1), šesterosobni stan u prizemlju s dva pripadajuća parkirališna mjesta, kao i da se stan tužiteljice nalazi na prvom katu, neposredno iznad stana tuženika, koji je u prizemlju,

- da su tužiteljica, te suvlasnici IĐ, NĐR i ŠĐ dali izjavu kojom su se odrekli prava korištenja zajedničkog vrta ispred stana, vlasništvo tuženika, dok takvu izjavu nije dao bivši suprug tužiteljice LĐ, koji je suvlasnik stana zajedno s tužiteljicom,

- da tuženici od useljenja koriste u cijelosti zajednički vrt ispred svog stana, u vrtu su napravili terasu iznad koje su, u kolovozu 2020., postavili metalnu konstrukciju za nadstrešnicu, koja se sastoji od stupova i aluminijske ploče širine 90 cm, te su u vanjski zid zgrade, učvrstili stupove i aluminijsku ploču, neposredno ispod prozora stana na I. katu vlasništvo tužiteljice, a između stupova postavili platnenu tendu,

- da tuženici prije postavljanja nadstrešnice nisu tražili suglasnost ostalih suvlasnika za njezino postavljanje,

- da su na vanjskom zidu zgrade, a nakon dovršetka zgrade, na traženje tuženika, postavljene kamere, dok su instalacije za kamere postavljene prije dovršetka zgrade (jer je iz fotografija vidljivo da se radi o podžbukanim instalacijama koje su morale biti postavljene prije nego je napravljena fasada),

- da tuženici nisu tražili suglasnost suvlasnika za postavljanje kamera, a sustav za upravljanje kamerama nalazi se u stanu tuženika i drugi suvlasnici nemaju pristup sustavu za upravljanje kamerama.

9. Na temelju navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da vanjski zidovi stambene zgrade predstavljaju zajednički dio nekretnine, te da je za poduzimanje poslova koji premašuje okvir redovitog upravljanja na vanjskim zidovima zgrade potrebna suglasnost svih suvlasnika, pa je pozivom na članak 41. stavak 1, članak 43. stavak 3., članak 46. stavak 1. i članak 87. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 94/17 – pročišćeni tekst, dalje u tekstu: ZOVSP), prihvatio tužbeni zahtjev.

9.1. Prvostupanjski sud smatra da su tuženici, kao suvlasnici zgrade, uznemiravali tužiteljicu u izvršavanju vlasničkih prava na zajedničkim dijelovima nekretnine jer su bez suglasnosti ostalih suvlasnika postavili metalnu konstrukciju za tendu, koju su učvrstili u zajednički dio nekretnine, odnosno u vanjski zid neposredno ispod prozora dnevne sobe tužiteljice, kao i jer su na vanjski zid zgrade, bez odobrenja suvlasnika, postavili i nadzorne kamere za koje se sustav upravljanja nalazi u njihovom stanu, slijedom čega je temeljem članka 46. stavak 1. ZOVSP-a prihvaćen tužbeni zahtjev, odnosno tuženicima naloženo da uklone metalnu konstrukciju na fasadi nekretnine, kao i nadzorne kamere postavljene na fasadi nekretnine.

10. Tuženici žalbom osporavaju navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, ističu da su svi stanari, uključujući i tužiteljicu, potpisali izjave kojima se odriču prava korištenja dijela dvorišta u korist tuženika, kao i da je postavljanje tende radnja redovite mjere, jer je tenda pomična i lako uklonjiva i služi za zaštitu prostora od vremenskih uvjeta. Osporavaju zaključak prvostupanjskog suda da su samo instalacije za kamere bile postavljene prije dovršetka zgrade, a kamere da su oni postavili, te ukazuju da je trebalo provesti vještačenje, kao i očevid na licu mjesta, a radi utvrđenja na koji način je dovršena fasada bez postavljanja kamera, odnosno kako su uspjeli postaviti kamere na postojeće instalacije zatvorene fasadom. Ističu da je te dokazne prijedloge prvostupanjski sud nepravilno odbio jer nema stručnog znanja za zaključak da se radi o podžbukanim instalacijama koje su morale biti postavljene prije nego je napravljena fasada, a očevidom bi se utvrdilo da li su postavljene kamere narušile estetski izgled i sigurnost zgrade, kako to tvrdi tužiteljica.

11. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da su tuženici na zajedničkom dijelu zgrade - vanjskom zidu, učvršćivanjem dijelova nadstrešnice (koju su postavili iznad terase u zajedničkom dvorištu koje samo oni koriste) - metalnih stupova i aluminijske ploče, širine 90 cm, i to neposredno ispod prozora stana tužiteljice, izveli radove koji predstavljaju promjenu stanja na zajedničkom dijelu zgrade.

12. Nesporno je da tuženici za izvođenje tih radova nisu tražili suglasnost ostalih suvlasnika, kao i da nije postignut sporazum između svih suvlasnika da tuženicima pripada pravo nesmetanog korištenja zajedničkog dvorišta, obzirom da suvlasnik UĐ tuženicima nije dao takvu suglasnost.

13. Zahvati na zajedničkim dijelovima zgrade koji mijenjaju njihovu funkciju, izgled, ili strukturu, a osobito kada uključuju trajnu ugradnju novih elemenata (npr. nosača, kuka, natkrivanje) predstavljaju poslove izvanredne uprave u smislu članka 41. stavka 1. ZOVSP, za koji je potrebna suglasnost svih suvlasnika.

14. Odredbom članka 82. alineja 2. ZOVSP, propisani su izuzeci kada za radnje u zajedničke dijelove nekretnine nije potrebna suglasnost svih suvlasnika, a to su: ako je takva promjena uobičajena, ako služi važnom interesu vlasnika posebnog dijela ili ako se radi o postavljanju vodova za svjetlo, plin, vodu, telefon i slične uređaje.

15. Postavljanje nadstrešnice – koja se sastoji od metalnih stupova postavljenih u zajedničkom dvorištu (za čije isključivo korištenje tuženici nemaju suglasnost svih suvlasnika), koji su dijelom pričvršćeni i na vanjski zid zgrade, te aluminijske ploče širine oko 90 cm, također učvršćene u vanjski zid, neposredno ispod prozora stana tužiteljice na 1. katu, ne može se smatrati poslom redovite uprave, jer ne predstavlja održavanje postojećeg stanja, već samovoljno dodavanje novih instalacija na zajedničku površinu.

16. Pogrešno tuženici smatraju da su imali ovlasti postaviti nadstrešnicu na navedeni način, zato što imaju suglasnost suvlasnika za korištenje zajedničkog dvorišta, pa se posao postavljanja nadstrešnice treba smatrati poslom redovite uprave.

17. Iz suglasnosti suvlasnika za nesmetano korištenje dvorišta, čak da su je dali i svi suvlasnici nekretnine, što ovdje nije slučaj, ne proizlazi da tuženici imaju ovlasti postaviti i nadstrešnicu u dvorištu na način da metalne stupove i aluminijsku ploču učvrste na vanjski zid zgrade bez odobrenja ostalih suvlasnika.

18. Sami tuženici u žalbi ističu da nadstrešnica služi isključivo za zaštitu prostora od vremenskih uvjeta, iz čega bi proizlazilo da je riječ o zahvatu koji ima isključivo praktičnu funkciju samo za tuženike. Kako tuženici nisu dokazali da se radi o zahvatu iz članka 82. stavak 1. ZOVSP, postavljanje tende je bilo neovlašteno i protupravno i zahtjev za njezino uklanjanje osnovano štiti pravo ostalih suvlasnika na upravljanje zajedničkim dijelovima zgrade.

19. Činjenica da drugi suvlasnici (osim tužiteljice), toleriraju postojeće stanje, na što se ukazuje žalbom, ne mijenja pravnu narav zahvata, jer niti jedan suvlasnik ne može samostalno dopustiti ili ozakoniti protupravnu uporabu zajedničkih dijelova zgrade.

20. Stoga je žalba u tom dijelu odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u odnosu na glavni zahtjev u točki I. izreke, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.

21. Osnovani su žalbeni navodi da je u odnosu na zahtjev kojim se traži da se tuženicima naloži uklanjanje nadzornih kamera, činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

22. Tuženici su tvrdili tijekom postupka, a ponavljaju i u žalbi, da nisu oni postavili kamere na zgradi, već su kamere postavljene u vrijeme izgradnje zgrade, i prije useljenja većine suvlasnika. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da vjeruje tuženicima da su instalacije za kamere postavljene prije dovršetka zgrade, budući je uvidom u fotografije vidljivo da se radi o podžbukanim instalacijama koje su morale biti postavljene prije nego je napravljena fasada, međutim zaključuje da to ne znači da su i kamere bile postavljene prije nego su ostali suvlasnici kupili svoje stanove i uselili se.

23. Tuženici osnovano ukazuju žalbom da prvostupanjski sud ne raspolaže stručnim znanjem za takav zaključak, te da je bilo potrebno provesti građevinsko vještačenje kojim bi se utvrdilo da li je navedeni zaključak prvostupanjskog suda pravilan.

23.1. Na tužiteljici je teret dokaza da su upravo tuženici neovlašteno postavili kamere na fasadu zgrade, obzirom da su tuženici te tvrdnje tužiteljice osporili tijekom postupka. Kako je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenje građevinskog vještačenja, činjenično stanje je ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, pa je žalba u tom dijelu prihvaćena i prvostupanjska presuda ukinuta u točki II. izreke, sukladno članku 370. ZPP-a, te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

24. U nastavku postupka prvostupanjski sud će dopuniti činjenično stanje, kako mu je ukazano ovom odlukom, radi utvrđenja da li su kamere postavili tuženici nakon dovršetka zgrade, a da bi mogao pravilno odlučiti o zahtjevu za uklanjanje kamere.

25. Slijedom navedenog, ukinuta je i odluka o troškovima postupka (točka III. izreke), te će sud u novoj odluci odlučiti o troškovima postupka.

26. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 22. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić