REPUBLIKA HRVATSKA

P-988/2025-36

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. OJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 2. JJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 3. UJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 4. BJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. ŽJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koje zastupaju odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Željko Živković i Josipa Simsig Zorić u Šibeniku, protiv tuženika: 1. REPUBLIKE HRVATSKE (OIB: 52634238587), koju kao zakonski zastupnik zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel i 2. AJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Iva Žuvanić Štambuk, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 8. prosinca 2025. u nazočnosti tužitelja s punomoćnicom, zamjenice zakonskog zastupnika tuženice ad. 1. REPUBLIKE HRVATSKE - Igranke Šumera, zamjenice županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Građansko-upravni odjel i tuženika ad. 2. AJ, na ročištu za objavu presude održanom 22. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici niže opisanih nekretnina prikazanih na skici mjesta očevida sačinjenoj po vještaku ing. geod. VJ dana 9. travnja 2021., koja skica je sastavni dio ove presude, i to:

- tužiteljica ad 1/ OJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) vlasnica dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 562 m2 koji je na cit. skici mjesta očevida označen slovima B-C-H-I-B;

- tužitelj ad 2/ JJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 204 m2 koji je na cit. geod. snimku označen slovima O-P- T-O i dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 378 m2 koji je na cit. skici mjesta očevida označen slovima O-T-J-K-N-O;

- tužiteljica ad 3/ UJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) vlasnica dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 609 m2 koji je na cit. geod. snimku označen slovima A-B-I-J-T-P-R-S-A i dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 706 m2 koji je cit. skici mjesta očevida označen slovima C-D-G-H-C;

- tužitelj ad 4/ BJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 795 m2 koji je na cit. skici mjesta očevida označen slovima N-K-L-M-N;

- tužiteljica ad 5/ ŽJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) vlasnica dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 1749 m2 koji je na cit. skici mjesta očevida označen slovima D-G-F-E-D.“

II. Nalaže se tuženicima da tužiteljima u roku od 15 dana solidarno nadoknade parnični trošak u iznosu od 3.786,18 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje od presuđenja (22. siječnja 2026.) do isplate teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, dok se odbija zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu (u visini od 1.575,00 EUR), kao i u dijelu kojim su tražili da se tuženicima naloži solidarna isplata prouzročenog im parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi tvrde da su predmet ove tužbe fizički dijelovi nekretnina katastarskih oznaka čest. zem. [katastarska čestica], obje Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], a koji dijelovi da su prikazani na geodetskom snimku izrađenom od strane dipl. ing. geod. FJ **.**.2020. Ujedno su naveli da su cijele predmetne nekretnine bile u posjedu pravnih im prednika O i PJ pok.Tome, a koji da su iste držali i obrađivali kao kmetovi, te koji da su kao nositelji kmetskog prava na tim nekretninama bili i uknjiženi u zemljišnim knjigama ovog suda. Osim toga, naveli su da je ZJ pok.Tome nasljedila supruga ĐJ ud. O (pravna prednica tužitelja ad. 5.), a PJ pok. J supruga U te djeca B, CJ, IJ i LJ svi pok. PJ i ČJ ž. O rođ. PJ (pravni prednici tužitelja ad. 1. - ad. 4.), s tim da je predmetom nasljeđivanja imenovanih ostavitelja bilo i kmetsko pravo upisano glede predmetnih nekretnina na njihovim imenima. Suviše toga, naveli su da su nasljednici O i PJ pok. J među sobom izvršili materijalnu diobu predmetnih nekretnina na način da je svaki od njih nastavio sa obradom odgovarajućih realnih dijelova tih nekretnina, a koji dijelovi da su međusobno odvojeni suhozidovima i kamenima međašima te na kojima da su uzgajali vinovu lozu i masline, tako da su ih kao obrađivači stekli na temelju zakona, i to Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja kojim da su ukinuta kmetska prava, a budući da je zemlja koju su nekadašnji kmetovi obrađivali po sili tog zakona prešla u vlasništvo obrađivača i članova njihove obitelji, pa da su tako i predmetne nekretnine na temelju Zakona, a na dan 28. kolovoza 1945., prešle u vlasništvo imenovanih im pravnih prednika (kao obrađivača), i to:

- da je u vlasništvo CJ pok. PJ (djeda tužiteljice ad. 1. OJ, kojeg da je naslijedio sin TJ pok. CJ, a njega glede nekretnine opisane pod točkom I. alinejom 1. izreke ove presude tužiteljica ad. 1. OJ - koji da su bili ili jesu upisani kao posjednici te nekretnine prema podacima iz katastarskog operata) prešao dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] opisan u točki I. alineji 1. izreke ove presude,

- da su u vlasništvo IJ rođ. CJ pok. PJ (majke tužitelja ad. 2. JJ, a koja da je svoje realne dijelove predmetnih nekretnina 1980. darovala sinu JJ, ovdje tužitelju ad. 2., a od kojeg vremena da se isti nalazi u samostalnom i nesmetanom posjedu istih) prešli dijelovi čest. zem. [katastarska čestica], obje K. O. [katastarska općina], opisani pod točkom I. alinejom 2. ove presude,

- da su u vlasništvo ČJ rođ. CJ pok. JJ (bake tužiteljice ad. 3. UJ, koja da je odgovarajuće realne dijelove predmetnih nekretnina 1960. darovala sinovima NJ i EJ, a oni ih 1998. i 2000. ustupili sestri HJ koju da je naslijedila tužiteljica ad. 3. UJ) prešli dijelovi čest. zem. [katastarska čestica], obje K. O. [katastarska općina], opisani pod točkom I. alinejom 3. ove presude,

- da je u vlasništvo LJ rođ. CJ pok. JJ (bake tužitelja ad. 4. BJ, a koju da su naslijedili GJ - otac tužitelja ad. 4. BJ, potom, KJ - djed tužitelja ad. 4. BJ i NJ - stric tužitelja ad. 4. BJ, te diobom provedenom iza smrti kojeg je odgovarajući dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] /označen kao zemlja „Bijace“/ pripao ocu tužitelja ad. 4. BJ - GJ, a njegovim nasljeđivanjem tužitelju ad. 4. BJ) prešao dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] opisan u točki I. alineji 4. izreke ove presude te

- da je u vlasništvo Matičev ĐJ ud. Mate (prabake tužiteljice ad. 5. ŽJ, a koju da je glede realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] naslijedio RJ /brat djeda imenovane tužiteljice DJ/ koji da je sve svoje nekretnine darovao nećacima ĆJ i MJ pok. DJ - ocu i stricu tužiteljice ad. 5. ŽJ koji da su potom izvršili diobu darovanih im nekretnina na način da je naprijed opisani realni dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] pripao ocu tužiteljice ad. 5. ŽJ ĆJ kojeg da je glede istog naslijedila tužiteljica ad. 5. ŽJ) prešao dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] opisan pod točkom I. alinejom 5. ove presude.

Ujedno su naveli da se osobno i putem pravnih prednika nalaze u neometanom posjedu predmetnih nekretnina preko 150 godina, i to na način da su na istima uzgajali masline i vinovu lozu, s tim da se na tim nekretninama danas zatiču masline koje da neometano obrađuju. Nadalje su naveli da u zemljišnim knjigama glede predmetnih nekretnina egzistira upis: Općenarodna imovina, Narodni odbor Kotara Šibenik, a slijedom kojeg upisa da se pasivno legitimiranom ukazuje tuženica ad. 1. REPUBLIKA HRVATSKA, s tim da je tužbom na pasivnoj strani obuhvaćen i tuženik ad. 2. AJ koji da je kod Šibensko-kninske županije pokrenuo postupak povrata nekretnina oduzetih pravnom mu predniku SJ. B, pa tako i glede ½ dijela predmetnih nekretnina, a koji postupak da je zabilježen u zemljišnim knjigama, slijedom čega da imaju pravni interes da se njihovo pravo vlasništva glede odgovarajućih dijelova predmetnih nekretnina utvrdi i u odnosu na tog tuženika. Slijedom istaknutih činjeničnih navoda, a sukladno rezultatima u postupku provedenog očevida, tužitelji su konačno ustali zahtjevima stavljajući ih u sadržaju kao pod točkom I. izreke ove presude.

2. Tuženica ad. 1. REPUBLIKA HRVATSKA se u odgovoru na tužbu opirala istoj i njome stavljenim zahtjevima navodeći da Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kao pretpostavku za stjecanje vlasništva dosjelošću traži barem pošten posjed odnosno da posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a u vezi s čim da je stajališta da za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nije dovoljno da se radi samo o dugogodišnjem nesmetanom posjedu već da je potrebno i da su pravni prednici tužitelja zakonito koristili predmetnu nekretninu. Suviše toga, a imajući u vidu činjenicu da su mnoge nekretnine dok su bile u društvenom vlasništvu od strane mještana uzurpirane radi potrebe prehranjivanja svoje obitelji, te rukovodeći se načelom da zemlja treba da pripadne onome tko je obrađuje, da je bivši zakonodavac donio Zakon o uređenju imovinskih odnosa nastali samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini („Narodne novine“ br. 31/58., 20/77. i 34/79.), a koji da je van snage stavljen Zakonom o prestanku važenja Zakona o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini („Narodne novine“ br. 58/93.). Navela je i da uzurpacija predstavlja samovlasno zauzeće određenog zemljišta, dok da okupacija predstavlja samovlasno zauzeće u namjeri da se prisvoji, međutim, da prisvajanjem nije moguće steći u vlasništvo nekretninu, s tim da u smislu odredbi članka 131. stavak 4. Zakona o vlasništvu („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.), a ranije članku 32. stavak 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, „Narodne novine“ br. 53/21.), vlasništvo nije moguće steći niti na nekretnini koju nitko nema u vlasništvu. Ujedno je navela da iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da tužitelji pravo vlasništva glede odgovarajućih realnih dijelova predmetnih nekretnina temelje na institutu dosjelosti, a za stjecanje prava vlasništva temeljem kojeg instituta da tužitelji moraju dokazati da su bili u neprekidnom posjedu predmetne nekretnine 40 godina do 1941. Slijedom navedenog, a kako da tužitelji, barem tužbom, nisu dokazali pravo vlasništva glede predmetnih nekretnina na temelju navedenog instituta, to je predložila da se tužitelji pozovu na dostavu dokaza upravo na navedenu okolnost, u protivnom da se zahtjev tužitelja odbiju kao neosnovani.

3. Presudom ovog suda ranije donesenom u ovoj pravnoj stvari (br. 10 P-2514/2020 od 13. travnja 2022.) bio je u cijelosti prihvaćen postavljeni zahtjev tužitelja, međutim, povodom žalbe tuženice ad. 2. REPUBLIKE HRVATSKE izjavljene protiv iste, a odlukom drugostupanjskog suda (Županijskog suda u Zagrebu br. Gž- 1769/2022-2 od 4. ožujka 2025.), rečena presuda je ukinuta u cijelosti i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje, i to sve kraj činjenice što je, po ocjeni drugostupanjskog suda, u provedenom prvostupanjskom postupku propušteno ispitati relevantne činjenice o kojima ovisi pasivna legitimacija tuženice ad. 1. REPUBLIKE HRVATSKE u ovoj parnici, a sve to kraj postojećeg upisa glede predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama ovog suda upisanih kao Općenarodna imovina, organ upravljanja Narodni odbor Kotara Šibenik.

4. Tužitelji su u ponovljenom postupku ustrajali u navodima isticanima tijekom ranije provedenog postupka, suviše toga navodeći da su radi razrješenja spornog pitanja na koje je ukazano od strane drugostupanjskog suda pribavili uvjerenje Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, prostorno uređenje, gradnju i komunalne poslove br. Klasa: 350-01/25/10/001071, Ur.br.: 2182-16/22-25- 002 od 9. rujna 2025. iz kojeg proizlazi da su se predmetne nekretnine na dan 16. listopada 1990. i 24. srpnja 1991. nalazile izvan granica građevinskog područja tj. izvan obuhvata GUP-a, slijedom čega da se u konkretnom slučaju nesumnjivo radi o poljoprivrednom zemljištu, zbog čega da se pasivno legitimiranom u ovoj parnici upravo ukazuje tuženica ad. 1. REPUBLIKA HRVATSKA.

5. Tuženica ad. 1. REPUBLIKA HRVATSKA je, pak, u ponovljenom postupku ustrajala u navodima isticanima tijekom ranije provedenog postupka, suviše toga navodeći da iz potonje navedenog uvjerenja Šibensko-kninske županije nesumljivo proizlazi njezina pasivna legitimacija u ovoj parnici.

6. Tuženik ad. 2. AJ je tek u ponovljenom postupku podnio odgovor na tužbu ističući u istom prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije, prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor nedostatka pravog interesa tužitelja za podnošenje predmetne tužbe i prigovor zastare, suviše toga navodeći da je u zemljišnim knjigama ovog suda bilo upisano kmetsko pravo glede predmetnih nekretnina na imenima Matijičev O. J i Matijičev Ž, svakoga za po ½ dijela, a u vezi s čim da tužitelji ničim ne dokazuju pravni slijed od imenovanih nositelja kmetskog prava konačno do njih. Nadalje je naveo da tužitelji ne dostavljaju isprave iz kojih crpe svoje navodno pravo vlasništva glede predmetnih nekretnina, slijedom čega i da je predmetna tužba podnesena od strane neovlaštenih osoba. Ujedno je naveo i da je u zemljišnim knjigama ovog suda glede predmetnih nekretnina još prije pokretanja ovog postupka upisana zabilježba po njemu pokrenutog postupka radi povrata oduzete imovine, zbog čega da tužiteljima nedostaje dobre vjere za stjecanje prava vlasništva glede predmetnih nekretnina, a sve za slučaj da tužitelji svoje zahtjeve temelje na institutu dosjelosti. Nadalje je naveo da težačko odnosno kmetsko pravo uopće nije upisano u zemljišnoj knjizi glede predmetnih nekretnina, a niti da su pravni prednici tužitelja imali isto. Osim toga, naveo je da je odredbama Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije kao uvjet da težak dobije zemlju u vlasništvo bio da drži zemlju u posjedu najmanje trideset godina, s time da se taj rok računao unatrag od dana stupanja na snagu tog zakona, pa kako da tužitelji ne dokazuju zasnivanje težačkog odnosa od strane njihovih pravnih prednika glede predmetnih nekretnina, a niti trajanje istog, to da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz potonje navedenog zakona za stjecanje prava vlasništva glede predmetnih nekretnina. Naveo je i da su se odluke suda o razrješavanju težačkih odnosa po službenoj dužnosti upisivale u zemljišne knjige, a što da nije slučaj u konkretnoj situaciji, te suviše toga, da je naknadu vlasnicima dijelom plaćao težak, a dijelom država (u obveznicama u visini iznosa isplaćenih vlasniku), kao i da je država upisivala svoj teret na nekretninama u vezi kojih je isplatila naknadu prijašnjim vlasnicima, a što da ovdje nije bio slučaj. Slijedom navedenog, da proizlazi kako pravni prednici tužitelja nisu imali kmetskih prava na predmetnim nekretninama. Nadalje je naveo da su predmetne nekretnine konfiscirane od njegovog pravnog prednika ŠJ, međutim, da su iste tada bile u posjedu i vlasništvu pravnih prednika tužitelja, da onda ne bi bile popisane kao imovina Zrinjskog Fržopa od kojeg su iste konfiscirane, s tim da je prilikom sačinjavanja takvih popisa komisija ujedno utvrđivala obrađivače ili vlasnike nekretnina, pa da je tako, primjerice, za čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] OR pok. O iz [adresa] izjavio kako je ta čestica njegovo vlasništvo i da je odavno kupio od državnog neprijatelja ŠJ, dok da glede predmetnih nekretnina nisu zatečeni posjednici ili obrađivači koji bi tražili da se iste izuzmu iz popisa imovine Fržop Zrinjskog, susljedno čemu da po tužiteljima nije dokazano neprekinuto posjedovanje predmetnih nekretnina. Suviše toga, naveo je da se pasivno legitimiranim u ovoj parnici ukazuje pravni sljednik nositelja prava upravljanja glede predmetnih nekretnina (Narodnog odbora Kotara Šibenik), a ne tuženica ad. 1. REPUBLIKA HRVATSKA. Ujedno je naveo da su tužitelji bili dužni od nadležnog upravnog tijela ishoditi odgovarajuću potvrdu iz koje će se moći utvrditi kultura predmetnog zemljišta, a budući da iz one dostavljene isto nije vidljivo, kao i da bi se u naravi moglo raditi o nekoj drugoj kulturi zemljišta, primjerice o šumi, a za koju da je određena druga zakonska regulativa. Stoga je predložio da se tužba odbaci, podredno da se tužbeni zahtjevi odbiju kao neosnovani i tužiteljima naloži da mu nadoknade prouzročene parnične troškove.

7. Tužitelji su, pak, očitujući se na navode tuženika ad. 2. AJ istaknute u odgovoru na tužbu naveli da je ranije donesena prvostupanjska odluka stekla svojstvo pravomoćnosti u odnosu na tuženika ad. 2. AJ budući da isti nije podnio žalbu protiv iste, a niti da imenovani tuženik predstavlja jedinstvenog suparničara zajedno s tuženicom ad. 1. REPUBLIKOM HRVATSKOM. Ujedno su naveli da su, suprotno stajalištu tuženika ad. 2. AJ, uz tužbu dostavili odgovarajuće dokaze kojima dokazuju pravni slijed od upisanih nositelja kmetskih prava glede predmetnih nekretnina konačno do njih. Naime, da iz dosudnice Kotarskog suda u Šibeniku br. A-100/300 od 14. rujna 1938. proizlazi da su nasljednicima Matičev Ž. J, između ostalog i glede predmetnih nekretnina, proglašeni: Matičev U ud. JJ (prabaka tužitelja), Matičev B pk. JJ (prastric tužitelja), Matičev EJ pok. JJ (djed tužiteljice ad. 1. OJ), mal. JR pok. JJ ud. JJ (majka tužitelja ad. 2. JJ), ČJ (baka tužiteljice ad. 3. UJ) i UR (baka tužitelja ad. 4. BJ). Nadalje su naveli i da su glede pojedinih tužitelja dostavljene isprave kojima se dokazuje pravni slijed od ranijih nositelja kmetskih prava glede predmetnih nekretnina konačno do njih, i to kako slijedi:

- za tužiteljicu ad. 1. OJ: rješenje ovog suda br. O-483/74 doneseno iza smrti CJ pk.JJ (kojim je njegovim jedinim nasljednikom proglašen BR - otac tužiteljice ad. 1. OJ) i rješenje javnog bilježnika Aljoše Gojanovića iz [adresa] br. O-117/08 doneseno iza smrti BR (kojim je glede predmetnih nekretnina njegovom nasljednicom proglašena tužiteljica ad. 1. OJ),

- za tužitelja ad. 2. JJ: Ugovor o darovanju od 17. prosinca 1980 (kojim je IJ r. BR pk.Marka predmetne nekretnine darovala svom sinu JJ, ovdje tužitelju ad. 2.),

- za tužiteljicu ad. 3. UJ: Darovni ugovor od 18. kolovoza 1960. (kojim je ČJ r. BR pk. JJ sve svoje nekretnine, pa tako i predmetne, darovala sinovima NJ i EJ), Izjave - Sporazume od 12. rujna 2000. i 17. listopada 1998. (kojima su NJ i EJ ustupili sestri HJ - majci tužiteljice ad. 3. UJ - zemlju zv. „Bijace“ tj. predmetne nekretnine) i rješenje javnog bilježnika Mire Grbac iz [adresa] br. O-27/19 doneseno iza smrti HJ (kojim je njezinom nasljednicom glede predmetnih nekretnina proglašena tužiteljica ad. 3. UJ),

- za tužitelja ad. 4. BJ: rješenje ovog suda br. O-433/79 doneseno iza smrti LJ rođ. BR (bake tužitelja ad. 4. BJ, a kojim je njezinim nasljednikom proglašen i GJ - otac potonje imenovanog tužitelja) i rješenje ovog suda br. O-147/90 od 17. travnja 1990. (kojim je tužitelj ad. 4. BJ kao zapis iza smrti oca GJ pk. KJ stekao zemlju zv.“Bijaci“ odnosno predmetne nekretnine),

- za tužiteljicu ad. 5. ŽJ: rješenje o nasljeđivanju br. O-21/60 doneseno iza smrti ĐJ ud. O (prabake tužiteljice ad. 5. ŽJ, a kojim je njezinim nasljednikom proglašen zet RJ), Ugovor o darovanju od 15. listopada 1973. (kojim je RJ sve svoje nekretnine, pa tako i predmetne, darovao nećacima ŽR i AR koji su izvršili međusobnu materijalnu diobu na način da su predmetne nekretnine pripale OJC) i rješenje javne bilježnice Mire Grbac iz [adresa] br. O-1291/17 doneseno iza smrti ĆJ (kojim je njegovom nasljednicom glede predmetnih nekretnina proglašena tužiteljica ad. 5. ŽJ).

Ujedno su naveli da su uz tužbu dostavili i posjedovne listove broj 229, 674 i 3033 za K. O. [katastarska općina], a u kojima da su upisane i predmetne nekretnine, te iz kojih da je razvidno da su kao posjednici predmetnih nekretnina upisani ili tužitelji osobno ili njihovi izravni pravni prednici, slijedom čega da se ukazuju aktivno legitimiranima u ovoj parnici. Osim toga, naveli su da je glede predmetnih nekretnina bilo upisano kmetsko pravo na imenima njihovih pravnih prednika Matičev (Matijičev) O pok. J (pradjeda tužiteljice ad. 5. ŽJ) i Matičev (Matijičev) JJ pok. J (djeda tj. pradjeda tužitelja ad. 1. - ad. 4.). Suviše toga, da su i svjedoci saslušani u postupku potvrdili da su predmetne nekretnine obrađivali tužitelji, a prije njih i njihovi pravni prednici. Nadalje su naveli da su na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja („Narodne novine“ br. 111/47.) ukinuta kmetska prava jer je zemlja koju su nekadašnji kmetovi obrađivali po sili zakona prešla u vlasništvo obrađivača i članova njihovih obitelji, slijedom čega da su i predmetne nekretnine na temelju tog propisa, a s danom 28. kolovoza 1945., prešle u vlasništvo njihovih pravnih prednika kao obrađivača, slijedom čega da se navodi tuženika ad. 2. AJ u svezi odredbi Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa ukazuju irelevantnima. Konačno su naveli da iz svih provedenih dokaza proizlazi da se predmetne nekretnine nalaze u nesmetanom i poštenom posjedu njih i njihovih pravnih prednika preko 150 godina, slijedom čega da se protivljenje tuženika postavljenom tužbenom zahtjevu ukazuje kao neosnovano.

8. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda i podataka iz katastarskog operata za K. O. [katastarska općina], zapisnika s očevida od 9. travnja 2021., skice mjesta očevida izrađene po vještaku mjerniku VJ, ing. geod. iz Šibenika 9. travnja 2021., Geodetskog snimka izrađenog 13. listopada 2020. od strane dipl. ing. geod. FJ (nom. A) Reljanovića, dosudnice Sreskog suda u Šibeniku br. A.100/33-9 od 14. rujna 1938., zapisnika Kotarskog narodnog odbora u Šibeniku od 10. ožujka 1946., rješenja Kotarskog narodnog suda u Šibeniku br. Konf.19/46-28 od 4. srpnja 1946., rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-21/60 od 27. svibnja 1964., br. O-483/74 od 25. prosinca 1976., br. O-433/79. od 23. listopada 1979. i br. O-147/90., Ugovora o darovanju od 15. listopada 1973. i Nadopune istog od 26. prosinca 1973., uvjerenja Općine Šibenik, Mjesnog ureda Vodice od 8. siječnja 1974., Izvoda iz matične knjige umrlih izdanog od strane Općine Šibenik, Mjesnog ureda Vodice 14. lipnja 1974., Ugovora o darovanju od 17. prosinca 1980., rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Aljoše Gojanovića iz [adresa] br. O-117/08 od 27. svibnja 2008., smrtnog lista izdanog od strane Matičnog ureda Šibenik 23. travnja 2009., rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Mire Grbac iz [adresa] br. O-1291/17 od 4. rujna 2017., smrtnog lista izdanog od strane Matičnog ureda Vodice 17. siječnja 2020., uvjerenja o statusu čestice izdanog od strane Šibensko-kninske županije 9. rujna 2025., iskaza tužitelja i tuženika ad. 2. AJ, te iskaza svjedoka VR, FR i PR, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud postavljeni zahtjev tužitelja u cijelosti nalazi osnovanim.

11. Uvodno, a kraj postojećeg upisa glede predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama ovog suda (koje su upisane kao Općenarodna imovina, organ upravljanja Narodni odbor Kotara Šibenik), te polazeći od činjenice da su predmetne nekretnine prema uvjerenju o statusu čestice izdanom od strane Šibensko-kninske županije 9. rujna 2025. položene izvan građevinskog područja, valja navesti da ovaj sud pasivno legitimiranom u ovoj parnici drži upravo tuženicu ad. 1. REPUBLIKU HRVATSKU koja je i sama tijekom postupka izjavila da se ukazuje pasivno legitiranom u ovoj parnici, dok suprotne tvrdnje tuženika ad. 2. AJ sud nije uzeo u obzir budući da isti nije ovlašten isticati prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na drugog tuženika, ovdje tuženicu ad. 1. REPUBLIKU HRVATSKU. Osim toga, ocjena je ovog suda i da u konkretnom slučaju postoji pravni interes tužitelja za podnošenje predmetne tužbe protiv tuženika ad. 2. AJ, a sve to kraj činjenice što je isti pred nadležnim upravnim tijelom pokrenuo postupak povrata i glede ½ dijela predmetnih nekretnina, te ujedno u zemljišnim knjigama publicirao provođenje tog postupka, a koji postupak do zaključenja raspravljanja u ovom postupku još nije bio okončan.

12. Nadalje, ocjenom u postupku provedenih dokaza sud je sljedećih utvrđenja:

- da predmetne nekretnine u cjelini u naravi predstavljaju maslinike, a ranije i vinograde, kao i da su iste po pravnim prednicima tužitelja korištene u jednake poljoprivredne svrhe, pa tako i po daljnjim im pravnim prednicima ZJ i PJ pok. J (rođenih tijekom druge polovice 19. stoljeća te preminulih tijekom prve polovice 20. stoljeća), a koji su ujedno od osnivanja zemljišnih knjiga za predmetne nekretnine (tijekom druge polovice 19. stoljeća) bili upisani kao nositelji kmetskih prava za po ½ dijela,

- da su kmetski odnosi u konkretnom slučaju ex lege ukinuti Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karakterana području Dalmacije i Hrvatskog Primorja od 20. studenog 1946. (“Narodne novine” br. 138/46. i 111/47., dalje: Zakon)

- kojim propisom su konačno razriješeni agrarni odnosi feudalnog karaktera koji nisu bili razriješeni na temelju Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930. („Službene novine“ br. 279 od 4. prosinca 1930., a u cilju provođenja kojeg zakona je donesena i posebna Naredba, "Službene novine" br. 279 od 4. prosinca 1930.), kao u konkretnom slučaju - i predmetne nekretnine prešle u slobodno vlasništvo njihovih obrađivača (član 1. Zakona), u konkretnom slučaju nasljednika O i PJ Matičeva pok. J upisanih kao nositelja kmetskih prava, a kao članova njihove obitelji koji su nastavili obrađivati te nekretnine nakon smrti imenovanih im pravnih prednika, i to bez obveze plaćanja odštete vlasniku (član 4. Zakona) - u konkretnom slučaju i pravnom predniku tuženika ad. 2. AJ ŠJ (djedu tužitelja), sve ovo neovisno o nepostojanju formalne odluke u svezi ukidanja navedenih odnosa, a ispunjenje uvjeta propisanih za donošenje koje je sud ovlašten ispitivati u parničnom postupku,

- da su se predmetne nekretnine nakon ukidanja agrarnih odnosa feudalnog kataktera sukladno odredbama Zakona pa kontinuirano do danas nalazile u samostalnom, kontinuiranom i neometanom vlasničkom posjedu tužitelja i njihovih pravnih prednika (koji se novim vlasnicima predmetnih nekretnina imaju smatrati počev od 28. kolovoza 1945. - član 9. Zakona, dakle, i prije konfiskacije imovine pravnog prednika tuženika ad. 2. JJC V izvršene 1946. i upisa predmetnih nekretnina kao općenarodne imovine, slijedom čega navedena konfiskacija nije niti proizvodila kakve pravne učinke prema pravnim prednicima tužitelja), kako se to uostalom i tvrdi po tužiteljima tijekom postupka (točka 7. ovog obrazloženja), a koje tvrdnje imaju temelja kako u rezultatima u postupku provedenih materijalnih dokaza (ispravama o nasljeđivanju i pravnim poslovima, odnosno podacima iz katastarskog operata), tako i u rezultatima u postupku provedenih personalnih dokaza (iskazima u postupku saslušanih svjedoka /rođenih tijekom druge polovice 40-ih godina prošlog stoljeća) kojima su u cijelosti potvrđene tvrdnje tužitelja isticane u tom smislu u činjeničnom supstratu tužbe.

13. Slijedom potonjih utvrđenja i zaključaka ovog suda, to se zahtjevi tužitelja (koji su dokazali pravni slijed stjecanja odgovarajućih realnih dijelova predmetnih nekretnina počev od pravnih im prednika koji su bili nositelji kmetskih prava glede predmetnih nekretnina te koje su stekli ukidanjem agrarnih odnosa feudalnog karaktera na temelju Zakona pa konačno do njih) kojima traže da se utvrde vlasnicima odgovarajućih realnih dijelova predmetnih nekretnina (ukupno za cijelo), a što je rezultat diobe izvršene unutar obitelji tužitelja te na rezultate koje diobe upućuju i ogradni suhozidovi odnosno međašni kameni položeni na međama odgovarajućih realnih dijelova predmetnih nekretnina zatečeni provedenim očevidom na licu mjesta, ukazuju utemeljenima, pa je udovoljavanjem istima valjalo presuditi kao pod točkom.

I. izreke.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

14.1. Tužitelji su stavili zahtjev za nadoknadu troška prouzročenog im zastupanjem po odvjetnicima u ovoj parnici, i to za sastav tužbe, za sastav podnesaka od 02.02.2022. i 06.10.2025. te za zastupanje na ročištima održanima 01.12.2021., 01.03.2021., 22.03.2021., 09.04.2021. (očevid), 14.04.2022., 30.03.2022., 12.09.2025., 07.10.2025., 04.11.2025. i 08.12.2025. u visini od po 200,00 EUR za svaku radnju, odnosno za izbivanje punomoćnika iz ureda tijekom očevida u visini od 100,00 EUR, sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14. -ispravak, 107/15., 37/22. i 126/22., odnosno „Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa) i s uvećanjem od 40% za zastupanje većeg broja tuženika odnosno za PDV po stopi od 25%, te sve uvećano za trošak očevida u visini od 530,00 EUR odnosno trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu u visini od po 53,09 EUR za svaku.

14.2. Sud je kao opravdane troškove tužitelja prouzročene im zastupanjem po odvjetnicima u ovoj parnici, polazeći pritom od vrijednosti predmeta spora označene u tužbi u visini od 10.010,00 kuna tj. 1.328,56 EUR i stavljenog troškovnika, cijenio:

- sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištima održanima 22.03.2021., 09.04.2021. (očevid), 30.03.2022., 12.09.2025., 07.10.2025., 04.11.2025. i 08.12.2025. u visini od po 100 bodova za svako (Tbr. 9. točke 1. i 7. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištima održanima 01.12.2021. i 01.03.2021. u visini od po 25 bodova za svako (Tbr. 9. točka 5. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife) te izbivanje punomoćnika iz ureda tijekom očevida održanog u ovoj parnici u trajanju od 2 sata u visini od 50 bodova (Tbr. 39. Tarife), odnosno ukupno 900 bodova tj. s uvećanjem za 40% na ime zastupanja ukupno pet tužitelja (360 bodova) 1.260 bodova, što sukladno vrijednosti boda od 2,00 EUR predstavlja iznos od 2.520,00 EUR tj. s uvećanjem za PDV po stopi od 25% (630,00 EUR) iznos od 3.150,00 EUR, kojem iznosu je valjalo pridodati potraživani trošak očevida predujmljen po tužitelju i likvidiran po sudu u potraživanoj visini od 530,00 EUR, odnosno trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu u visini od po 53,09 EUR za svaku (Tar br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. u svezi Tar. br. 1. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi, kao sastavnog dijela Zakona o sudskim pristojbama, „Narodne novine“ br. 74/95, 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15., odnosno Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, „Narodne novine“ br. 53/19. i 92/21.).

14.3. Nasuprot tome, neopravdanim je ocijenjen zahtjev tužitelja za nadoknadu troška prouzročenog im sastavom po odvjetniku podnesaka od 02.02.2022. (kojim je petit tužbe usklađen s rezultatima u postupku provedenog očevida, a to stoga jer su tužitelji bili dužni još u tužbi staviti određeni zahtjev, a što su isti i učinili, pa kada su istog uređivali tijekom postupka, to im nije mogao biti obistinjen time prouzročeni trošak) i 06.10.2025. (kojim je dano očitovanje na navode tuženika ad. 2. AJ istaknute u odgovoru na tužbu, a to stoga jer su tužitelji navode istog mogli istaknuti i na ročištu održanom 07.10.2025., a trošak zastupanja po punomoćniku na kojem im je konačno i obistinjen. Osim toga, neosnovanim je ocijenjen zahtjev tužitelja za nadoknadu troška za kojeg tvrde da im je prouzročenog im zastupanjem po punomoćniku na ročištu od 14.04.2022., a to stoga jer rečenog dana nije održano ročište u ovoj parnici.

14.4. Slijedom navedenog, valjalo je tuženicima naložiti solidarno (ovo kraj činjenice što tuženici predstavljaju jedinstvene suparničare - članak 201. ZPP, a kako to uostalom smatra i drugostupanjski sud koji je prvostupanjsku presudu ranije donesenu u ovoj parnici ukinuo u cijelosti unatoč činjenici što tuženik ad. 2. AJ nije izjavio žalbu protiv iste, čime se učinak parnične radnje poduzete po tuženici ad. 1. REPUBLICI HRVATSKOJ - podnošenje žalbe protiv presude - protegnuo i na tuženika ad. 2. AJ) plaćanje opravdanih troškova prouzročenih tužiteljima ovim postupkom u ukupnom iznosu od 3.786,18 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) koje teku od donošenja ove presude do isplate, dok je zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu (u visini od 1.575,00 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate) valjalo odbiti te o troškovima postupka odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

Šibenik, 22. siječnja 2026.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

DN-a:

- tužiteljima, po punomoćnicima

- tuženici ad. 1., po zakonskom zastupniku

- tuženiku ad. 2., po punomoćnici