Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Stalna služba u Sinju

Poslovni broj: Pp-3562/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sutkinji Vinki Kulić uz sudjelovanje Martine Šušnjara kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika CA, zbog prekršajnog djela iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/09., 30/09., 47/09., 114/22., 47/23.) postupajući po optužnom prijedlogu, PU Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj pod brojem 211- 07/24-5/9499 od 9. travnja 2024., nakon održane glavne i javne rasprave u odsutnosti tužitelja te u prisutnosti okrivljenika, dana 19. siječnja 2026., temeljem članka 143., 179., 180., 183. i 185. Prekršajnog zakona („ Narodne novine“ br.107/07., 39/13. , 157/13., 110/15. 70/17., 118/18. i 114/22.), 22. siječnja 2026., objavio je i

presudio  je

Okrivljenik CA, sin pok. C i ČA, dj. Č, rođen **.**.1981., iz [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], građevinski tehničar, oženjen, troje djece, pismen, SSS, srednjeg imovnog stanja, primanja 900,00 eura, prekršajno neosuđivan,

kriv je

I. što je 4. travnja 2024. u 12:15 sati u Sinju, u Vrličkoj ulici br.71, u prostorijama Policijske postaje Sinj narušavao javni red i mir građanima koji su se nalazili u navedenim prostorijama, na način da je glasno vikao na upravnu referenticu LA (rođ.1970.), riječima "ja ti dajem plaću, tko si ti da mi kažeš da izađem vani, dovest ću ti L da rade umjesto tebe",

čime je postupio protivno odredbi članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/09., 30/09., 47/09., 114/22., 47/23.), a što je kažnjivo po istoj odredbi članka 13. istog Zakona, te mu se temeljem istog propisa te članka 33. i članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18., 114/22. ),

izriče

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 200,00 eura (dvjesto eura). Temeljem članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti izrečenu novčanu kaznu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Temeljem članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne.

II. Temeljem članka 138. stavka 1. i 3. u svezi članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. PU Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Sinj podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika ovom Sudu 11. travnja 2024., a zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude, te je proveden redovni prekršajni postupak.

2. Na zaključenu glavnu raspravu okrivljenik nije pristupio tijekom otvaranja glavne rasprave, već je pristupio tijekom ispitivanja policijskog službenika ŽA, te je pročitana obrana okrivljenika u kojoj navodi da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret te da ostaje pri pisanoj obrani navodeći da malo glasnije priča, ali da sigurno nije vikao, te da se ne smatra krivim za prekršaj. Da kako je već napisao u pisanoj obrani, za vrijeme dok je razgovarao na mobitel, bez ikakvog razloga policijska službenica da mu je glasno rekla da izađe vani, te da je na to odgovorio da neće, da misli da joj je rekao da ima načina da mu se to kaže na drugačiji način, te ponavlja da nije vikao riječima iz optužnog prijedloga već da joj je to rekao normalnim tonom. U pisanoj obrani navodi da želi reći da je 4. travnja zamoljen od kolegice iz računovodstva koja je trudna da umjesto nje za vrijeme pauze za obrok odvede indijskog kolegu u policijsku postaju i da dostavi dokument koji je nedostajao od zadnjeg puta kada ga je kolegica vodila. Sve je trebalo biti brzo riješeno. Nažalost, službenica koja vodi postupak je bila odsutna, a jedna ljubazna službenica je rekla da će ona završiti njihov slučaj, ali da pričekaju ispred ureda. Za vrijeme čekanja da je prošla pauza za obrok te da su njega počeli zvati s posla na mobitel. U jednom trenutku službenica sa šaltera na kojem nisu uopće čekali, da mu je drsko rekla "iziđite vanka". Zbog činjenice da indijski kolega ne govori niti jedan drugi jezik osim hindu, materinji, da ga nije mogao ostaviti samog u čekaonici, a i zbog njenog nastupa koji nije bio niti profesionalan, a niti korektan, da joj je rekao da neće izići vanka, što je uvaženu referenticu uznemirilo. Da niti jednom riječju nije uvrijedio uvaženu referenticu, niti se derao i narušavao javni red i mir. Čekaonica je bila puna ljudi i nitko nije imao primjedbe na njegove telefonske razgovore. Da bi želio naglasiti da joj nije rekao da će dovesti L da rade umjesto nje, da to nema smisla, da tko je on da dovodi L u državnu upravu. Da je samo rekao "čudimo se što nam Ž dolaze raditi", misleći pritom na način na koji je uvažena referentica s njim komunicirala. Da bi još želio dodati da ako su njegove riječi pogrešno shvaćene i uvrijedile uvaženu referenticu, da se iskreno ispričava, te da mu nikako to nije bila namjera i želja. Također da bi bilo bolje da je izašao vani, ali da je on čovjek sa osjećajima i manama kao i svi drugi. Okrivljenik iskazuje da nema daljnjih dokaznih prijedloga, a u završnoj riječi iskazuje da nema ništa dodati te navodi da se ispričao policijskom službeniku ako je išta rekao.

3. U dokaznom postupku ispitana je svjedokinja policijska službenica LA i svjedok policijski službenik ŽA, izvršen je uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije i obavijest počinitelju prekršaja.

4. Svjedokinja LA na glavnoj raspravi od 13. studenog 2024. na koju okrivljenik uredno pozvan nije pristupio, a niti je svoj izostanak opravdao, u svom iskazu navodi da je te prigode obavljala poslove u policijskoj postaji, vezano za izradu dokumenata hrvatskih državljana, okrivljenik je bio u čekaonici, odmah iza stranke prema kojoj je postupala, da on ima jednu privatnu firmu te je doveo strane radnike, a kolegica koja obavlja poslove vezano za strance bila je na godišnjem odmoru, te da ga je zamolila da sačeka da će doći druga kolegica koja će mu uručiti dozvolu za strance, međutim on je već tada bio nervozan, da nema kada čekati, da je njegovo vrijeme dragocjeno, da moraju stajati na raspolaganju njemu i sličnima koji se bave tim poslom te dovode strance na rad. Kolegica koja je došla umjesto kolegice koja je na godišnjem odmoru, još je postupala prema svojoj stranci, on je tada sjeo, da bi u jednom momentu počeo pričati na mobitel na zvučnik, sve se čulo, jer se radi o manjem prostoru, tako da se nije moglo raditi, ometao je rad, te da mu je ona tada prišla te ga lijepo zamolila da iziđe u hodnik i obavi privatni razgovor dok kolegica ne dođe, međutim on je na to počeo vikati i vrijeđati, da su svi uhljebi, da im on daje plaću, da tko je ona da mu kaže da izađe vani, da će dovesti umjesto nje i takvih, L da rade, a sve su to mogle čuti stranke koje su se nalazile na navedenom mjestu. Upravo tada je naišao i kolega ŽA koji je sve to čuo, nakon čega ga je odveo u drugu prostoriju te s njim obavio razgovor.

5. Svjedok policijski službenik ŽA u svom iskazu navodi da koliko se sjeća te prigode da je bio u dežurani, te čuo viku i galamu, dežurana se nalazi na istom katu kao i šalteri, a sve to na hodniku, a sjeća se da je u to vrijeme bio velik obim posla u vezi izdavanja radnih dozvola za strane radnike. Dok se nalazio u dežurani čuo je viku te je izašao iz dežurane vidjeti o čemu se radi, te se sjeća da se okrivljenik čak i ispričao, a da ne zna je li kolegica bila s njim prethodno u nekakvoj diskusiji. Isti je tada upozoren da će mu biti izdan optužni prijedlog, a moralo se postupati prema njemu jer je vikao i galamio policijskoj postaji gdje se nalazilo dosta osoba. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika, navodi da je isti vikao, da je bilo dosta osoba tako da je morao postupati. Nakon što je upoznat s iskazom svjedokinje LA, iskazuje da je upravo tako bilo. Na upit okrivljenika, a u kojem navodi da mu je policijski službenik pristupio nakon 15ak minuta te da ga je upitao što je bilo, te da kako je mogao čuti, svjedok iskazuje da je bila gužva, nalazio se u dežurani, iza dežurane imaju vrata, kada je čuo što se dogodilo, da je došao i rekao da je policijski službenik da pođe s njim, da ne može reći je li okrivljenik moguće bio isprovociran, da to nije čuo, ali kada je čuo viku i galamu, morao je postupiti jer je bilo dosta osoba, a možda da nije bilo toliko osoba da okrivljeniku ne bi niti bila pisana prijava.

6. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, nedvojbeno je da je okrivljenik počinio prekršaj opisan u izreci ove presude.

7. Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano da prekršaj čini onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, a istim člankom propisana je novčana kazna u iznosu od 300,00 do 2000,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana.

8. Obrana okrivljenika u kojoj navodi da nije kriv, nije osnovana.

9. Temeljem iskaza svjedokinje LA koja u svom iskazu navodi da je prigode, a nakon što je okrivljenika zamolila da pričeka kolegicu koja će mu uručiti dozvolu za strance, te da je on tada već bio nervozan govoreći da nema kada čekati, a u jednom momentu da je počeo pričati na mobitel na zvučnik te da kako se radi o manjem prostoru da se sve čulo, tako da se nije moglo raditi, da je na taj način ometao rad te da mu je tada prišla te ga lijepo zamolila da izađe u hodnik i obavi privatni razgovor, međutim on je tada počeo vikati i vrijeđati da su svi uhljebi, da im on daje plaću, da tko je ona da mu kaže da izađe vani, da će umjesto nje i takvih dovesti L da rade, a sve su to mogle čuti stranke koje su se nalazile na navedenom mjestu te da je to čuo i kolega ŽA koji je tada naišao, nakon čega je okrivljenika odveo u drugu prostoriju te s njim obavio razgovor, te da policijski službenik ŽA u svom iskazu navodi da je čuo viku i galamu, da se nalazio u dežurani koja se nalazi na čuo viku i galamu, da se nalazio u dežurani koja se nalazi na istom katu kao i šalteri, a sve to na hodniku, te da dok se nalazio u dežurani da je čuo viku te izašao iz dežurane vidjeti o čemu se radi te da je tada okrivljenik upozoren da će mu biti izdan optužni prijedlog, te da se prema njemu moralo postupati jer je vikao i galamio u policijskoj postaji gdje se nalazilo dosta osoba pri čemu ostaje i nakon što je upoznat s obranom okrivljenika, a nakon što je upoznat s iskazom svjedokinje LA navodi da je upravo tako i bilo, dakle isti iskazuje da je čuo viku i galamu te da je morao postupati prema okrivljeniku jer je bilo dosta osoba, dakle da ispitani svjedoci iskazuju gotovo identično u bitnom, te su iskazi ispitanih svjedoka u potpunosti prihvaćen kao objektivni, te osnovom navedenih iskaza ispitanih svjedoka koji u detalje opisuju događaj, koji su uvjerljivi i u cijelosti jasni, a koji ne ostavljaju nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica koji bi upućivali suprotno, a kako se sve to događalo u policijskoj postaji, u hodniku policijske postaje za vrijeme radnog vremena navedene postaje, što takvom mjestu daje karakter javnog mjesta, nedvojbeno je da je okrivljenik na javnom mjestu narušavao javni red i mir upravo na način kako je to i opisano u izreci presude, te je slijedom navedenog iskaz okrivljenika neosnovan te usmjeren jedino na izbjegavanje prekršajne odgovornosti.

10. Budući da je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da je okrivljenik kritične prigode postupio protivno citiranoj odredbi članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, dakle, narušavao je javni red i mir na način opisan u izreci presude, to su se u djelu okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja opisanog u izreci presude pa ga je valjalo proglasiti krivim i kazniti.

11. Pri odlučivanju o vrsti kazne za prekršajno djelo iz izreke presude, okrivljeniku su uzete u obzir sve za to olakotne i otegotne okolnosti, kao što su stupanj krivnje, njegovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja, težina počinjenog prekršaja, imovno stanje, što do sada nije osuđivan, što proizlazi iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, prihvaćen je prijedlog tužitelja te je okrivljeniku izrečena novčana kazna koja mu je temeljem članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, ublažena, a sve vjerujući da će se i tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja.

12. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 138. stavak 1. i 3. u svezi članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona uzimajući u obzir trajanje i složenost postupka te imovne prilike okrivljenika.

13. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Sinju 22. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Sutkinja:

Martina Šušnjara v.r.

Vinka Kulić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH Zagreb, u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda, bez pristojbe.

Dostaviti:

1. okrivljeniku

2. tužitelju

3. ovdje