REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-466/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja NZ, Cerovac, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, koga zastupa punomoćnik Ivo Šućur, odvjetnik, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. listopada 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 22. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 212130 od 8. studenog 2007. solemniziranog po javnom bilježniku Ante Brekalo, broj OV- 21824/07 sklopljenog između tužitelja NZ, N, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i prednika tuženika VOLKSBANK d.d., Varšavska 9, Zagreb, danas HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., 10000 Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, a koji glasi:

- u čl. 6.1. glasi: ''Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: Jednokratno 1,10% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn naplaćuje se neposredno prije isplate kredita.''

- u dijelu čl. 6.2. glasi: ''Naknada za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva:

Jednokratna uplata po premijskoj stopi od 1,95% na iznos glavnice uvećane za 20% sukladno Ugovoru o osiguranju potraživanja sa osiguravajućom kućom. Iznos premije se naplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Volksbank d.d. na dan isplate kredita.''

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., 10000 Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 da tužitelju NZ, Cerovac, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 178,95 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počev od 13. studenog 2007. po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) koje teku do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., 10000 Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 da isplati tužitelju NZ, N, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 380,68 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počev od 13. studenog 2007. po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) koje teku do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., 10000 Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 da tužitelju NZ, Cerovac, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime parničnog troška isplati iznos od 1.313,46 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, a od 1. siječnja 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika dana 8. studenog 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 212130 kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisnik kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 27.445,70 CHF po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate. U čl. 6.1 citiranog ugovora tuženik je obvezao tužitelja na plaćanje jednokratne naknade koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita od 1,10% od iznosa kredita za ulaznu naknadu u iznosu od 178,95 eura. Isto tako, tuženik je tužitelja prema odredbi čl. 6.2 predmetnog Ugovora obvezao na plaćanje naknade za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva koja se naplaćuje jednokratno prema stopi od 1,95 % na iznos glavnice uvećane za 20% sukladno Ugovoru o osiguranju potraživanja s osiguravajućim društvom a sve se naplaćuje po prodajnom tečaju Volksbanke d.d. na dan isplate kredita. Tuženik je tužitelju po tom osnovu naplatio iznos od 380,68 eura dana 13. studenog 2007. Navedene naknade nemaju specifikaciju stvarnih troškova i pruženih usluga, tužitelj navodi da su citirane odredbe ništetne. Poziva se na odredbu čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača, na ustaljenu sudsku praksu VSRH i to u odlukama Rev 673/2023, Revd 1974/2023, Revd 1601/2024 te na praksu suda EU u predmetima C-224/2019, C-259/2019, C-84/2019, C-222/2019 i C-252/2019. Slijedom toga tužitelj predlaže da sud utvrdi ništetnim citirane odredbe čl. 6.1 i čl. 6.2 Ugovora o kreditu te da naloži tuženiku da isplati tužitelju po osnovu tzv. "ulazne naknade" iznos od 178,95 eura, a po osnovu osiguranja kredita iznos od 380,68 eura, oba iznosa s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 13. studenog 2007. do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, tvrdi da nije vezan za utvrđenje presuda na koje se poziva tužitelj iz razloga što je predmetni ugovor sklopljen i naknade su naplaćene 2007. Tuženik ističe prigovor zastare. Tvrdi da ugovaranjem jednokratnih troškova za obradu kredita i naknade za osiguranje kredita nije narušeno načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz odredbe čl. 3 ZOO-a, ta odredba nije nepoštena sukladno odredbi čl. 81 st. 1 i 2 Zakona o zaštiti potrošača. Predlaže da sud tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (list 7 do 13 spisa), prometna kartica (list 14 do 20 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka (list 194 spisa).

4. Cijeneći rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje:ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Među strankama u ovoj pravnoj stvari nije sporan sadržaj čl. 6.1 i čl. 6.2 Ugovora o kreditu, te nije sporna visina tužbenog zahtjeva.

6. Članak 59 Zakona o zaštiti potrošača propisuje da ugovor o potrošačkom zajmu, između ostaloga, mora sadržavati odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora i prijevremene otplate kredita naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti.

7. U članku 81 stavak 1 Zakona o zaštiti potrošača, propisano je ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u stavku 2 propisano smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u stavku 3 propisano činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u stavku 4 propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

8. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se komitent, odnosno tužitelj, obvezuje prilikom obrade kredita platiti banci 1,10% od odobrenog kredita te po osnovu naknade za osiguranje po stopi od 1,95 % ugovorene glavnice, uvećano za 20% sukladno Ugovoru o osiguranju potraživanja sa osiguravajućim društvom.

9. Prema članku 295 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.35/05, 41/08, dalje: ZOO), opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

10. Iz predmetnog ugovora proizlazi da je to tipski ugovor kojeg je pripremio tuženik, te da se o odredbama tog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, to proizlazi i iz iskaza tužitelja na ročištu 15. svibnja 2025. gdje je naveo da je to bio nenamjenski kredit za osobne potrebe, te mu kod sklapanja ugovora o kreditu zaposlenik tuženika nije objasnio bitne parametre ugovora, u prvom redu valutnu klauzulu, promjenjivost kamatne stope te naknade. Nije znao svrhu plaćanja ulazne naknade koja je naplaćena kroz kreditne anuitete niti mu je objašnjeno koji su faktori i svrha tih naknada. Nije mogao pregovarati o bitnim sastojcima ugovora. Dakle, iz jasnog i logičnog iskaza tužitelja proizlazi da su predmetne odredbe nametnute od strane tuženika te da je temeljem tih odredbi Ugovora platio tuženiku naknadu za obradu kredita u iznosu 178,95 eura te naknadu za osiguranje kredita u iznosu od 380,68 eura. Očito je da su te odredbe prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tužitelja, te je temeljem odredbe čl. 81 stavak 1 ZZP, nepoštena, a temeljem odredbe članka 87 stavak 1 ZZP ništetna.

11. Tuženik u odgovoru na tužbu iznosi niz neosnovanih prigovora a posebno vezano uz prigovor zastare. U konkretnom slučaju zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primili na temelju ništetnog ugovora kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost.

12. Visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz dokumentacije tuženika i to prometne kartice, a ona među strankama nije niti sporna pa je sud tužitelju dosudio zatražene iznose s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća do isplate prema odredbi čl. 29. st 1 ZOO.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja i tuženika u sporu.

14. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 200,00 eura, za sastav podneska 25.3.2025. prema tbr. 8 točka 1 – 200,00 eura, zastupanje na ročištu 9.4.2025., 15.5.2025. i 22.10.2025. prema tbr. 9 točka 1 – po 200,00 eura, što ukupno iznosi 1.000,00 eura koje treba uvećati za 25% PDV ili 250,00 eura, trošak pristojbe na tužbu i presudu po 33,23 eura pa je sud priznao tužitelju trošak u ukupnom iznosu od 1.316,46 eura. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakona te je odlučeno kao u izreci pod IV.

U Zagrebu, 22. siječnja 2026. godine

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.