REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. Pr-1550/2020-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivana Starčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari pravnoj stvari tužitelja CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Bulatović, odvjetnik iz Daruvara, Petra Preradovića 11, protiv tuženika ORANJEGROEP SERVICES d.o.o., Zagreb, Trg Drage Iblera 2, OIB:28735234368, koje zastupa punomoćnik Marko Samardžija, odvjetnik iz Zagreba, Gundulićeva 36, radi nedopuštenosti otkaza, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 19. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 22. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se nepostojećim pisani sporazum o prestanku ugovora o radu od 24.03.2020. godine koji je potpisan od strane tuženika ORANJEGROEP SERVICES d.o.o., Zagreb, Trg Drage Iblera 2, OIB:28735234368 po direktoru tuženika UJ temeljem kojeg s danom 24.03.2022. godine prestaje radni odnos tužitelju CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kod tuženika te stoga radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

Nalaže se tuženiku ORANJEGROEP SERVICES d.o.o., Zagreb, Trg Drage Iblera 2, OIB:28735234368 da tužitelju CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati naknadu plaće za razdoblje od dana prestanka radnog odnosa tj. od 26.ožujka 2020.godine do dana 13.09.2020.godine kada je sudski raskinut Ugovor o radu u bruto iznosu od:

-212,50 eura ta mjesec ožujak 2020. godine

-1.593,81 eura za mjesec travanj 2020. godine

-1.593,81 eura za mjesec svibanj 2020. godine

-1.593,81 eura za mjesec lipanj 2020. godine

-1.593,81 eura za mjesec srpanj 2020. godine

-1.593,81 eura za mjesec kolovoz 2020. godine

-850,00 eura za mjesec rujan 2020. godine

sa zakonskom zateznom kamatom sa svakomjesečni dospio, a neisplaćen iznos bruto plaće počev od zadnjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poen te za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku ORANJEGROEP SERVICES d.o.o., Zagreb, Trg Drage Iblera 2, OIB:28735234368 da na ime naknade štete s osnova sudskog raskida Ugovora o radu isplati tužitelju CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 7.969,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. prosinca 2020. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućoj od dana 13.09.2020. godine kada je sudski raskinut Ugovor o radu pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku ORANJEGROEP SERVICES d.o.o., Zagreb, Trg Drage Iblera 2, OIB:28735234368 da naknadi tužitelju CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude p do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 14 dana.“

II Nalaže se tužitelju CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku ORANJEGROEP SERVICES d.o.o., Zagreb, Trg Drage Iblera 2, OIB:28735234368 naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.687,70 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tužbenom zahtjevu ističe da je bio u radnom odnosu kod tuženika od 30.rujna 2016. godine, a temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je zaključen dana 13. lipnja 2019. godine.(dalje u tekstu: Ugovor o radu), za rad na poslovima radnog mjesta TESAR. Predmetnim ugovorom ugovorene strane su utvrdile da se radnik nalazi kod poslodavca u radnom odnosu od 30. rujna 2016. godine neprekidno. Člankom 10. Ugovora o radu ugovorena je osnovna mjesečna plaća u iznosu od 3.750,00 kn bruto.

Dodatkom ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji su kao tuženik kao poslodavac i tužitelj kao radnik zaključili 13. lipnja 2019. godine ( isti dan kada i osnovni Ugovor o radu) uređena su međusobna prava i obveze iz radnog odnosa radi upućivanja radnika na rad u inozemstvo u neprekidnom trajanju dužem od 30 dana radi obavljanja poslova iz ugovora, i to u Nizozemsku i Belgiju. Tužitelj je poslove radnog mjesta, nakon, a i prije sklapanja navedenog Dodatka ugovora o radu od 13. lipnja 2019. godine, obavljao u inozemstvu, Iz sadržaja dodatka Ugovoru radnika upućenog na rad u inozemstvo nije razvidno koliko iznosi plaća tužitelja, a prema odredbi članka 6. Dodatka Ugovoru ugovorena plaća se tužitelju isplaćuje u kunama sukladno "Odluci o obračunu plaće za izaslane radnike" prema kojoj se radnik upućuje u grupu "Functie grupa 2". Tužitelj ne raspolaže navedenom odlukom te predlaže da se ista pribavi od tuženika kao poslodavca. Prema podacima o isplatama plaća tužitelju po Izvodima po prometu po računu ERSTE&STEIEMARKISCHE BANK d.d. plaća radnika je od početka neprekidnog rada kod tuženika iznosila između 13.000,00 kn i 25.000,00 kn neto.

Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu u kojoj je naveden kao datum odluke 10. veljače 2020. godine, tužitelju je otkazan Ugovor o radu. Odluku o redovitom otkazu tužitelj je zaprimio dana 24.ožujka 2020. i to putem elektroničke pošiljke. Razlog otkazivanju Ugovora o radu je zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Tuženik je tužitelja sa danom 25. ožujka 2020. godine odjavio kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, dakle, prestao mu je radni odnos, a kao razlog prestanka svojstva osiguranika tuženik kod odjave naveo sporazum radnika i poslodavca iako nikakav sporazum o prestanku rada tužitelj i tuženik nisu zaključili. U privitku Odluke o otkazu Ugovora o radu tuženik je tužitelju e-mailom dostavio i:

1.tekst izjave o odricanju od prava na otkazni rok i otpremninu, da s osnove naknade plaće za vrijeme otkaznog roka, otpremnine i naknade za neiskorišteni godišnji odmor tužitelj nema nikakvih potraživanja prema tuženiku te da je tuženik kao poslodavac ispunio svoje obveze iz radnog odnosa prema tužitelju te da je zaprimio sve isprave iz čl. 130.st 2. ZOR-a izjavljuje da je upoznat s Odlukom o otkazu ugovora o radu i 2.tekst Izjave u kojoj je navedeno je da tužitelj CJ odbio ponudu tuženika kao poslodavca za sklapanje novog Ugovora o radu radno mjesto tesar. U popratnom e-mail dopisu tuženika od dana 24. ožujka 2020. godine u privitku kojeg je tužitelj primio Odluku o otkazu Ugovora i gore navedene Izjave zatraženo je od tužitelja da potpiše primljenu dokumentaciju, skenira je i vrati potpisanu na e-mail tuženika. Tuženik je tužitelju e-mailom poslao i obrazac odjave sa HZMO. Protiv Odluke o redovitom otkazu tužitelj je dana 31. ožujka 2020. godine, poštom, preporučeno dakle u roku predviđenom čl. 133. st. 1. zakona o radu (Narodne novine br: 93/14, 127/17 i n98/19., dalje u tekstu ZoR) podnio tuženiku kao poslodavcu Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa ukazujući na neosnovanost i nezakonitost Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu i tražeći zaštitu svojih prava. Tuženik je tužiteljev Zahtjev za zaštitu prava primio 3. travnja 2020. godine.

Tuženik nije u roku iz čl. 133. st. 2. Zakona o radu udovoljio tom zahtjevu tužitelja odnosno uopće se nije očitovao na zahtjev do dana donošenja ove tužbe. Odluka o otkazu je nedopuštena i nezakonita slijedom gega je i otkaz ugovora o radu nedopušten.

Odluku o otkazu je tužitelj dana 24. ožujka 2020. godine zaprimio putem elektroničke pošte na e-mail adresu te time tuženik nije postupio u skladu s čl. 132. ZoR.

Nadalje, u čl. 133. st. 3. ugovora od 13. lipnja 2019. godine navedeno je " Poslodavac će sva pismena, odluke, obavijesti i dostave, dostaviti radniku osobno na njegovu radnom mjestu ili preporučenom pošiljkom na adresi prebivališta, odnosno boravišta koju je Radnik dostavio Poslodavcu, prema pravilima dostave uređenim

Pravilnikom o radu."

U st. 4. istog članka je navedeno: "Poslodavac može, uz prethodnu pisanu suglasnost Radnika, obračun plaće, naknade plaće ili otpremnine iz čl. 93. st. 1. Zakona o radu, dostaviti elektronskom poštom na adresu koju Radnik navede u pisanoj suglasnosti.

Iz navedenog proizlazi da poslodavac može elektronskim putem dostavljati radniku samo određene odluke i dokumente i to samo uz prethodno pribavljenu pisanu suglasnost radnika. Po sadržaju ti dokumenti se ne odnose na Odluku o otkazu ugovora o radu.

Dakle, Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju nije dostavljena na način propisan zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.

Nadalje, u odnosu na Izjave koje je uz Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu tuženik dana 24. ožujka 2020. godine poslao tužitelju elektroničkim putem tužitelj navodi da je na tim Izjavama naveden datum 24. ožujka 2020.godine što i odgovara danu slanja navedenih izjava tužitelju elektroničkom poštom koje je on istog dana i zaprimio dok je u Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu koju je tužitelj zaprimio istog dana i koja je poslana zajedno s navedenim Izjavama naveden kao datum donošenja dan 10. veljače 2020. godine, a na samoj Odluci predviđeno je prema unaprijed sastavljenom tekstu da tužitelj potpisom potvrdi primitak predmetne Odluke dana 10. veljače 2020. godine što ne odgovara stvarnom stanju stvari. Naime, tužitelj je bio na radu u Belgiji, odnosno izvršavao je svoje obveze po Ugovoru o radu i Dodatku ugovora o radu iz koje se u Republiku Hrvatsku vratio 18. ožujka 2020. godine, da bih odmah nakon toga sukladno pravilima o postupanju za vrijeme pandemije COVID-19 virusa i u dogovoru sa osobnim liječnikom bio kod kuže u samoizolaciji kad je tj. 24. ožujka 2020. godine primi Odluku o otkazu Ugovora o radu sa pripadajućom Izjavom. Odmah po primitku te dokumentacije je nazvao direktora tuženika AJ koji mu je rekao da nemaju posla i da su morali otkazati Ugovor o radu i da te dokumente moram potpisati, a ubrzo nakon tog razgovora tužitelja je nazvala ženska osoba po imenu C koja je zaposlena u računovodstvu tuženika (tužitelj ne zna prezime te osobe) koja je tužitelju rekla da mora potpisati Odluku o otkazu Ugovora o radu i Izjave koje je primio i da mu nije pametno da se protivi otkazu i da pokreće nešto pred sudom te će sud izgubiti jer kako je navela "mali ne mogu na velike". Tužitelj je nakon toga pokuša nazvati i UJ, drugog direktora tuženika koji mu se nije javljao.

Obzirom na gore navedeno bila je očigledna namjera tuženika pa je vršen i određeni pritisak na tužitelja u svrhu da se potpisom isprava koje su mu poslane na e- mail u odnosu na vrijeme prestanka radnog odnosa i dana donošenja Odluke o otkazu, odnosno potpisom neistinitog sadržaja, tužitelj odrekne svih prava koja mu pripadaju s osnova otkaza Ugovora o radu (otkazni rok i plaćanje za vrijeme otkaznog rok, otpremnina, naknade za neiskorišteni godišnji odmor).

Tužitelj nadalje navodi da sukladno članku 120. st.2. ZoR-u otkaz Ugovor o radu mora biti obrazloženo. Obrazloženje otkaza prema recentnoj sudskoj praksi mora biti valjano i argumentirano te precizno kako bi moglo biti predmetom ocjene od strane suda, a s obzirom na činjenicu da poslodavac zapošljava više od 20 radnika (prema saznanju tužitelja zapošljava više od 140 radnika) te sukladno odredbi članka 115.ZoR- a, tuženik je bio dužan prilikom odlučivanja kojem će od radnika otkazati ugovor o radu, vodit računa o trajanju radnog odnosa, starosti, obvezama uzdržavanja i invalidnosti. U konkretnom slučaju u obrazloženju Odluke o otkazu ugovora o radu samo je navedeno da je "zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem posla koji obavlja U, jer se smanjuje broj izvršitelja za radno mjesto na kojem je U radio". Iz navedenog je vidljivo da je obrazloženje otkaza paušalno i neprecizno te iz njega ne proizlazi da bi tuženik kod otkaza razmatrao navedene okolnosti.

Tužitelj obzirom na gore navedene okolnosti i činjenice smatra da tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu nije dopuštena te njegov radni odnos nije prestao te s obzirom na navedeno tužbom potražuje naknadu plaće u bruto iznosu od 26.ožujka 2020. pa nadalje.

Tužitelju međutim i u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva za utvrđivanjem nedopuštenosti otkaza Ugovora o radu nije prihvatljivo kod tuženika nastaviti radni odnos jer je s obzirom na postupanje tuženika kod postupka otkazivanja ugovora o radu, to postupanje za tužitelja predstavlja grubu povredu njegovih prava iz radnog odnosa i kršenje propisa u vezi s radnim odnosom tužitelja kao radnika zbog čega je tužitelj kao radnik izgubio povjerenje u tuženika kao poslodavca te smatra da bi u slučaju nastavka radnog odnosa rad kod tuženika predstavljao opterećenje za tužitelja i da bi bio izložen nejednakom tretmanu kod poslodavca. Tužitelj napominje da je i ranije bilo slučajeva kršenje njegovih prava , ali i prava drugih radnika poslodavca, a vezano uz isplatu materijalnih prava s osnova rada u inozemstvu. Naime, s obzirom da je tuženik i ranije, tj. prije zaključenja Dodatka Ugovoru o radu od 13. linja 2019. godine rad za poslodavca obavljao u inozemstvu u mjesecu rujnu 2018. godine na njegov račun je isplaćen iznos od 15.000,00 kn za koji su predstavnici poslodavca rekli da zadrži 1.000,00 kn, ali da nakon 3 dana iznos od 14.000,00 kn vrati na račun tuženika što je tužitelj i učinio dana 25.09.2018. godine. Nakon razgovora s drugim radnicima tuženika, tužitelj je saznao da se radi o naknadi za odvojeni život koju poslodavac mora isplatiti sukladno propisima zemalja u kojoj su radnici bili upućeni na rad te da nije bilo zakonske osnove za povrat tih novčanih sredstava na račun tuženika.

Tužitelj sukladno članku 125. ZoR-a ovim potražuje naknadu štete u iznosu od 5. ugovorenih mjesečnih plaća radnika, a sve imajući u vidu činjenicu da je tužitelj osoba stara 52 godine, da kod poslodavca radi gotovo 4 godine, da je sudionik Domovinskog rata i HRVI sa utvrđenom invalidnošću od 20 %.

Iz svega navedenog proizlazi da Odluka o otkazu nije zakonita i dopuštena te predlaže sudu tužbu i tužbeni zahtjev usvojiti, a tuženika obvezati na plaćanje troškova ovog parničnog postupka.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ukazuje na činjenicu da je tužbeni zahtjev neuredan u smislu čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: ZPP), jer u točkama III/ i IV/ ne sadrži određen zahtjev u pogledu visine novčanog potraživanja, iz kojeg razloga je tužba u tim točkama neodređena i nije pogodna za raspravljanje, te tuženiku iz tog razloga nije omogućeno valjano se i potpuno očitovati.

Radni odnos tužitelja kod tuženika prestao je dana 24.03.2020. temeljem pisanog sporazuma sukladno čl. 112. st. 1. toč. 5. i čl. 113. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19 - dalje u tekstu: ZR).

Naime, tijekom lipnja 2019., tuženik je ugovorio poslove za građevinske radove na teritoriju Nizozemske i Belgije, a koji projekt je trebao trajati najkasnije do 24.03.2020., iz kojeg razloga je unaprijed znao, i o čemu je obavijestio tužitelja, da iza tog datuma neće više imati potrebe za njegovim radom. Tužitelj je navedeno znao, te su stranke, već kod sklapanja ugovora o radu na neodređeno suglasno sklopile i sporazum o prestanku ugovora o radu temeljem kojeg tužitelju radni odnos prestaje upravo 24.03.2020.

Tijekom ožujka 2020. proglašenjem epidemije COVID-19, i faktičkim prestankom poslovnih aktivnosti tuženika, te potpunom neizvjesnošću u nastavak bilo kakvog poslovanja, a sa željom da tužitelju omogući ostvarivanje prava na naknadu s burze na koju nije imao pravo temeljem sporazumnog prestanka ugovora o radu, tuženik je tužitelju ponudio da mu otkaže ugovor o radu putem poslovno uvjetovanog otkaza, u kojem slučaju bi tužitelj mogao ostvariti pravo na naknadu s burze, no uz uvjet da tužitelj i tuženik postignu naknadni sporazum po pitanju otpremnine i drugih prava koja bi tužitelju pripadala temeljem takvog otkaza, a imajući u vidu da su stranke već postigle sporazum po tom pitanju, te da radni odnos tužitelja kod tuženika prestaje sporazumno s danom 24.03.2020., te da tužitelj po tom sporazumu nije imao nikakvih potraživanja prema tuženiku.

Tužitelj je prvotno, u telefonskom razgovoru s djelatnicima tuženika pristao na takvu vrstu sporazuma, temeljem kojeg usmenog pristanka su mu na e-mail adresu dostavljene potrebne isprave na potpis, da bi naknadno odbio prijedlog tuženika, iz kojeg razloga je tuženik zaključio da tužitelj ustraje kod sporazuma o prestanku ugovora o radu, pa je isti sukladno tome i odjavljen.

Imajući u vidu činjenicu da je sklopio sporazum o prestanku ugovora o radu i znao za njega još pri sklapanju ugovora o radu na neodređeno, tuženik ističe da je tužba u ovom predmetu nepravovremena, odnosno, tužitelj je, temeljem čl. 133. ZR-a imao obvezu, ukoliko je smatrao da mu je tuženik povrijedio pravo iz radnog odnosa, zahtijevati od tuženika ostvarenje tog prava u roku od 15 dana od saznanja za navodnu povredu. Obzirom da tužitelj nije tražio od tuženika zaštitu svog prava glede predmetnog sporazuma o prestanku ugovora o radu, sukladno navedenoj odredbi ZR-a, isti nema pravo na sudsku zaštitu iz radnog odnosa.

Nadalje, tuženik ističe kako mu se tuženik nije obratio sa zahtjevom za zaštitu prava na način kako je to opisano u tužbi, te da isti nije 03.04.2020. zaprimio zahtjev za zaštitu prava preporučenom poštom, a povratnicu koja je priložena uz tužbu nije mogao potpisati nitko od zaposlenika tuženika, obzirom da je ured tuženika (što zbog posljedica potresa, a što zbog mjera povezanih s epidemijom COVID-19), u razdoblju od 23.03.2020. do 04.05.20202., bio zatvoren i svi zaposlenici ureda su radili poslove svojih radnih mjesta od kuće, uglavnom putem elektronske pošte i drugih sredstava komunikacije.

Navedena dostavnica sadrži nečitak potpis tuženiku nepoznate osobe, te ne sadrži pečat tuženika, koji se inače kod tuženika, bez iznimke, stavlja na sve povratnice zaprimljenih pošiljaka.

Slijedom navedenog tuženik osporava da bi tužitelj izjavio zahtjev za zaštitu prava tuženiku u roku iz čl. 133. st. 1. ZR-a, iz čega se ova tužba ukazuje kao nepravovremena u smislu čl. 133. st. 2. ZR-a, pa se predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbaciti sukladno čl. 282. ZPP-a, jer tužitelj prije podnošenja tužbe nije proveo zakonom predviđeni postupak mirnog ili drukčijeg ostvarivanja prava.

Slijedom svega iznesenog, tuženik predlaže tužbu prvenstveno odbaciti, a podredno tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, Dodatak Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, Obrazac A1, Isplatne liste, Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu, Nacrt Izjave od 24.03.2020.g, E-mail prepisku, Odjava sa HZMO, Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 31. ožujka 2020.g, povratnicu, Sporazum o prestanku ugovora o radu, Odluka o stavljanju izvcan snage Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu, Pravilnik o radu, Ugovor o radu na određeno vrijeme, Dodatak ugovoru o radu na određeno vrijeme od 04.12.2017.g, Dodatak ugovoru o radu na određeno vrijeme od 31.12.2018.g, Ugovor o radu na određeno vrijeme 12.12.2018.g, Ovjereni prijevod s nizozemskog jezika, saslušao svjedoka AJ, FJ, mjere za vrijeme pandemije COVID 19, provedeno grafološko vještačenje po KJ.

4. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno svih dokaza zajedno, primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, sud utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, u odgovoru na tužbu te u daljnjem tijeku postupka, razvidno je da je između istih nesporno kako je tužitelj radio za tuženika temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme i Ugovora o radu na neodređeno vrijeme 13.06.2019.g.

6. Među strankama je sporno da li je valjan pisani sporazum o prestanku ugovora o radu od 24.03.2020. godine koji je potpisan od strane tuženika po direktoru tuženika UJ temeljem kojeg s danom 24.03.2022. godine prestaje radni odnos tužitelju CJ i da li je radni odnos prestao 26.ožujka 2020.godine.

7.Među strankama je nesporno da je u slučaju ništetnosti Sporazuma o prestanku radnog odnosa nastavak radni odnosa nije moguć.

8. Tuženik je također istaknuo prigovor prekluzije prava na sudsku zaštitu, obzirom da tužitelj do 9.04.2020.g, nije podnio Zahtjev za sudsku zaštiti nakon zaključenoga Sporazuma 24.03.2020.g, niti je taj Zahtjev tuženik uopće mogao zaprimiti u poslovnim prostorijama jer je na snazi bi tzv. „lock down“ od 23. ožujka 2020.g do 4. svibnja 2020.g, a vezano za pandemiju COVIDA 19.

9. Kako bi utvrdio okolnosti prestanka radnoga odnosa tužitelja sud je saslušao svjedoke AJ i FJ.

10. Svjedok AJ, iskazao je kako je tužitelj radio kod tuženika od 2016. g. na određeno vrijeme do 2019. Tada njemu prestaje obveza ugovora o radu na određeno vrijeme jer nije bilo potrebe ugovor mu je istekao. Razgovaralo se s radnikom vezano za mogućnost nastavka rada na bilo koji mogući način. Otvorio se projekt uz pomoć kojeg se moglo zaposliti, međutim, bio je na određeno vrijeme do 24.03.2020. Ispunili su se zakonski uvjeti nakon isteka tog ugovora za rad tužitelja na neodređeno vrijeme. Obzirom da novi projekti nisu bili najavljeni u dogovoru s radnikom, ako pristaje da će mu se radni odnos produljiti na neodređeno vrijeme , ali je morao potpisati i sporazumni zahtjev za raskid radnog odnosa sa datumom 24.03.2020. jer do tada traje projekt. Tužitelj je to prihvatio i potpisao i ugovor je bio na snazi. Tužitelj je nastavio s radom . Prije isteka ugovora počele su se primjenjivati mjere vezano za pandemiju COVID 19. Stoga su u Nizozemskoj zamolili sve radnike da se vrate kućama bez obavijesti poslodavcu da li će se projekti nastavljati obzirom na pandemiju. Kada su se vratili u Hrvatsku, a sporazum je predviđen za 24.03.2020. i zbog forme sporazumnog raskida ugovora o radu znali su da tužitelj neće ostvariti naknadu u HZZZ, ponuđena je mogućnost da se ponudi poslovno uvjetovani otkaz koji omogućava prihode od HZZZ- a. Pripremljena je u suradnji sa OD cjelokupna dokumentacija koja je tužitelju dostavljena na potpis putem e-maila. Druge mogućnosti nije bilo LOCK DAWNA. Nakon toga zaprimili su odgovor e-mailom da se njihov prijedlog ne prihvaća. Zbog toga je stupio na snagu sporazum o raskidu radnog odnosa sa danom 24.03.2020. Bio je prisutan 13.06.2019. kada je potpisan sporazum i ugovor na neodređeno vrijeme. Tužitelj je osobno potpisao ugovor. Uz njega je prilikom potpisivanja sporazuma nakon što su tužitelju predočeni svi uvjeti radnog odnosa bila je prisutna FJ. Na sporazumu koji je potpisan 13.06.2019. datum prestanka radnog odnosa naznačen kao 24.03.2020. zbog trajanja projekta do tog datuma i pristanka tužitelja. Sporazum je pisan na računalu, a datum je nadopisan rukom zato što je OD koje radi nije bilo upućeno u kraj projekta. Cilj sastavljanja dokumenta bilo je da se sukladno zakonu sačini nacrt odluke. Datum 24.03.2020. unesen je u trenutku potpisivanja sporazuma. Sa svakim radnikom koji je imao ugovor o radu na neodređeno vrijeme situacija je bila specifična, a ne sjeća se da li je i sa drugim radnicima istovremeno potpisan ugovor o radu na neodređeno vrijeme i sporazum o prestanku radnog odnosa.

11. Svjedok FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] zaposlenica je tuženika, kao referent za ljudske resurse. Radni odnos tužitelja započeo je 2016. i trajao je do 03. mjeseca 2020. kada je gospodin odjavljen, tj. prestao mu je radni odnos. U početku je ugovorni odnos bio na određeno vrijeme, a onda nakon toga je potpisan ugovor na neodređeno vrijeme. Ugovorni odnos je prestao iz razloga što je završen projekt temeljem kojeg je tužitelj bio zaposlen i za kojim je prestala potreba za njegovim radom. Osobno nije sastavljala dokumentaciju za početak i završetak radnog odnosa, ona radi samo prijave i odjave sa HZMO-a, a odvjetnik radi ugovore. Bila je prisutna kada je tužitelj potpisivao ugovor o radu i sporazumio otkaz ugovora o radu. Zadnji ugovor je išao od 13.06.2019. kada je potpisan zajedno sa sporazumnim zahtjevom za raskid radnog odnosa. Na dan potpisivanja ugovora o rada i sporazuma o prestanku ugovora o radu određen datum prestanka radnog odnosa i razlozi prestanka radnog odnosa. Ugovor i Sporazum, sastavio je odvjetnik, a kako istom nije poznato do kada traje radni odnos, datum je od strane poslodavca nadopisan ručno. Uvjeti prestanka radnog odnosa bili su protumačeni tužitelju. Tužitelj je dobio svoj primjerak sporazuma i ugovora o radu. To je dobio odmah po potpisivanju. Ne zna o kakvoj se tvrtci radi vezano za projekt jer ne zna ništa o poslovima tvrtke. Pretpostavlja da postoji dokumentacija o projektu i njegovom trajanju. Tužiteljev prestanak radnog odnosa nema veze sa Pandemijom COVID 19. Tužitelju je putem e-maila poslan prijedlog odluke o otkazu iz razloga kako bi mogao ostvariti novčana prava na HZZZ. Tužitelj je pristao na otkaz ugovora o radu. Tužitelj se predomislio nakon toga i odustao pa je stupio na snagu sporazum. Osobno je razgovarala sa tužiteljem i zna da je odustao od otkaza. Htjela je ponuditi tužitelju da ostvari svoja prava, ali je isti bio jako ljut i revoltiran i nije htio komunicirati niti se dogovarati. Misli da joj nije bilo poznato da je država u to vrijeme davala poticaje poslodavcima kako bi zadržali zaposlenike.

12. Nakon saslušanja svjedoka sud je utvrdio kako je tužitelj potpisao Sporazum o prestanku radnoga odnosa a vezano za mogućnost da mu se produlji radni odnos koji je zbog ekonomskih razloga na strani poslodavca, trebao prestati 2019.g. Pojavila se mogućnost rada na Projektu do 23. travnja 2020.g, a radi osiguranja potpisan je navedeni Sporazum.

13. Tužitelj je u tijeku postupka tvrdio kako potpis na Sporazumu nije njegov osobni potpis, stoga je sud, radi utvrđenja relevantne činjenice, da li je radni odnos tužitelja prestao nakon što je sporni Sporazum stupio na snagu, proveo grafološko vještačenje po stalnom sudskome vještaku Ljerki Zdunić.

15. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Ljerke Zdunić od 05. lipnja 2024. proizlazi da Skriptor spornog potpisa, koji se nalazi u rubrici ,Radnik" na SPORAZUMU o prestanku ugovora o radu od 24. 03. 2020., vrlo vjerojatno nije CJ.

16. Nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je tuženik koji je zatražio da se od nadležne PU dostave kartoni tužitelja kako bi se utvrdilo koji je potpis vjerodostojan, te da se tužitelj na ročištu potpiše više puta kako bi se vještačenje valjano provelo.

17. Nakon što je dostavljena dokumentacija na kojoj se nalazi potpis tužitelja, iz nalaza i mišljenja vještakinje Ljerke Zdunić od 22. srpnja 2024. proizlazi da Skriptor spornog potpisa, koji se nalazi u rubrici „Radnik“ na SPORAZUMU o prestanku ugovora o radu od 24. 03. 2020., jest CJ.

18. Obzirom na kontradikciju u nalazu vještaka ista je saslušana na navedene okolnosti. U je cijelosti je ostala kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 22.07.2024.,g. Naime, detaljnom analizom spornog potpisa nije utvrdila znake koje bi upućivali na mogućnost da je netko pokušao krivotvoriti potpis imitiranjem poznatog uzora, već je utvrdila da sporni potpis sadrži vrijedne individualne značajke koje se manifestiraju kroz način oblikovanja informiranja grafema o, č te način povezivanja grafema nj, o. Detaljnom analizom dostavljenih nespornih potpisa i usporedbom sa spornim potpisom potvrdila je podudarnosti i razlike. Razlike su utvrđene u načinu oblikovanja grafema č i načinu povezivanja grafema nj o. To je posebno bitno i istaknuti zato što su navedeni grafemi i način povezivanja navedenih grafema u spornom potpisu pisni na individualiziran način. Iako prema pravilima ove struke razlike koje su konstantne imaju isključujuće značenje u ovom konkretnom slučaju nije dala sigurno mišljenje obzirom da dostavljeni nesporni potpisi nisu omogućili utvrđivanje varijacija u načinu potpisivanja CJ, tj. nije mogla utvrditi da li eventualno CJ piše grafem č te povezuje grafeme nj o na način kako je to ispisano u spornom potpisu. Dakle, procesno izuzetih nespornih potpisa trebalo bi da se stranke usuglase oko van procesnih potpisa CJ.

19. Na zapisniku od 19. prosinca 2025. vještak je iskazao kako je detaljnom analizom spornog potpisa na sporazumu o prestanku Ugovora o radu utvrdila da je isti pisan prirodnim spontanim grafijskim izražajem te da sadrži vrijedne individualne rukopisne značajke. No, obzirom da joj nije dostavljena dovoljna količina dostavljenog nespornog rukopisa nije mogla utvrditi da li su utvrđene razlike uistinu razlike između spornog i tada raspoloživih nespornih potpisa ili se radi o varijacijama kako je i navela u svom nalazu i mišljenju od 22.07.2024. Nakon što je imala na raspolaganju obiman nesporni materijal CJ utvrdila je da se ne radi o razlikama već o sitnim varijacijama u načinu potpisivanja CJ te je stoga dala sigurno mišljenje da je CJ skriptom spornog potpisa na sporazumu.

20. Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka, obzirom je isto dato sukladno pravilima struke i nakon uvida u svu relevantnu dokumentaciju.

21. Slijedom navedenog u tijeku postupka utvrđeno je kako je radni odnos tužitelja prestao nakon što je na snagu stupio Sporazum koji su stranke zaključile suglasnošću volja, a koji je stupio na snagu 24. ožujka 2020.g. Nakon stupanja na snagu Sporazuma poslodavac nije bio u obvezi radniku dostavljati pismena na način propisan odredbama ZOR-a, a vezano za otkaz ugovora o radu.

22. Slijedom navedenog tužitelj je u cijelosti odbijen sa tužbom i tužbenim zahtjevom na način opisan u izreci ove Presude.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 ZPP-a i na čl. 30 st. 2 Ovršnog zakona.

24. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te vrijednosti predmeta spora od 16.996,00 eura, u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st 1 ZPP-a , a trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika. Punomoćniku tuženika je priznat trošak sastava odgovora na tužbu, podneska od 14. 10.2024.g, 22.11.2024.g, 25.07.2025.g, pristup na ročište 13.11.2020.g, 06.12.2022.g, 05.05.2023.g, 14.09.2023.g, 09.11.2023.g, 19.04.2024.g, 17.10.2024.g, 22.11.2024.g, 06.02.2025.g, 14.04.2025.g, 20.10.2025.g, 19.12.2025.g svaka radnja 500,00 eura, sastav podneska od 25.04.2023.g, 11.06.2025.g, svaki po 100,00 eura, podnesak od 27.08.2025.g 200,00 eura, sveukupno 8.400,00 eura prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, uvećano za 25% PDV-a ili 2.100,00 eura, što uz predujam za vještačenje u iznosu od 187,70 eura ukupno iznosi 10.687,70 eura.

26. Tužitelj je temeljem čl. 16. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih u ovom predmetu.

U Zagrebu, 22. siječnja 2026.

Sudac:

Ivana Starčević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka prijepisa presude. O žalbi odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DNA

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika