REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD DUBROVNIKU

Dr. Ante Starčevića 23, Dubrovnik

Posl. br. P-8/2025 -15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Diani Butigan Granić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ROYAL HOTELS & RESORT d.o.o., OIB: 41984487913, [adresa], 20000 Dubrovnik, zastupan po punomoćniku Mirku Bogdanoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, dana 22. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nekretnina kat. čest. [katastarska čestica], „ R i RN“ i to „šuma“, površine 670 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na dan sklapanja Kupoprodajne pogodbe od 06.04.1932., kao i na dan 26.01.1933. - dan provedbe u zemljišnim knjigama pod posl.br. Z-69/1933 Kupoprodajne pogodbe od 06.04.1932. u korist Č liječnika iz [adresa], kao i na dan sklapanja Kupoprodajnog ugovora od 24.02.1958., kao i na dan 19.06.1959. - dan provedbe u zemljišnim knjigama pod posl.br. Z-1789/1959 Kupoprodajnog ugovora od 24.02.1958 u korist „Prvomajska“ tvornica alatnih strojeva Zagreb, kao i na dan sklapanja Ugovora o prijenosu prava upravljanja broj Ov. 1499/1966 od 24.03.1966., kao i na dan 02.10.1970. – dan provedbe u zemljišnim knjigama pod posl.br. Z-892/1970 Ugovora o prijenosu prava upravljanja broj Ov. 1499/1966 od 24.03.1966. u korist HOTELSKO TURISTIČKO PODUZEĆE „DUBROVNIK“ iz Dubrovnika, kao i na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća „NEPTUN“ Hotelsko turističko poduzeće s.p.o., Dubrovnik prednika društva ROYAL HOTELS & RESORT d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB 41984487913 donošenjem Rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 23.11.1994., broj: 93-238 kojim je dana suglasnost na pretvorbu društvenom poduzeću „NEPTUN“ Hotelsko turističko poduzeće s.p.o. Dubrovnik, kao i na dan 02.07.1997. – dan provedbe u zemljišnim knjigama pod posl.br. Z- 2122/1997 – uknjižbe prava vlasništva u korist HOTEL NEPTUN d.d. Dubrovnik (kao društva koje je nastalo po okončanju postupka pretvorbe od društvenog poduzeća HTP NEPTUN p.o., kao i na dan donošenja Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99) nije bila pomorsko dobro.

2. Utvrđuje se da je Tužitelj - ROYAL HOTELS & RESORT d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB 41984487913 stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na 534/670 dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel Dubrovnik, kat. čest. [katastarska čestica], „ R i RN“ i to „šuma“, površine 670 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prije nego što je utvrđena pomorskim dobrom na temelju Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99) pa se temeljem toga nalaže brisanje upisa POMORSKOG DOBRA na 534/670 dijela te nekretnine izvršenog u postupku obnove zemljišnih knjiga od strane Općinskog suda u Dubrovniku te upis prava vlasništva na 534/670 dijela te nekretnine u korist Tužitelja - ROYAL HOTELS & RESORT d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB 41984487913.

3. Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude."

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 600,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi tužitelj navodi kako je rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku od 29.11.2024., posl.br. Z-10424/2023 prihvaćen prigovor podnositelja prigovora ovdje tuženika, te je proveden upis pomorskog dobra na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz istovremeno brisanje toga prava s imena tužitelja, te da je tužitelj upućen svoje pravo ostvarivati podnošenjem tužbe za ispravak. Tužitelj da ima stečeno pravo vlasništva u odnosu na predmetnu nekretninu. Ne osporava da se predmetna nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u obuhvatu granice pomorskog dobra kako je ona utvrđena Uredbom Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99). Predmetna kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi da predstavlja zemljište obraslo zelenim raslinjem, pri čemu da je u BZP-u kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] opisana kao „šuma“, ukupne površine 670 m2. Prije provođenja postupka obnove zemljišne knjige da je postojala dvojna izmjera za predmetnu nekretninu, tako da je katastar vodio svoju evidenciju po novoj izmjeri, a zemljišne knjige prema staroj izmjeri. Zbog različite evidencije nekretnina u katastru i zemljišnim knjigama, povijesno unazad tužitelj smatra da je otežano sagledavanje pojedinih isprava jer da se pojedine isprave vode prema staroj, a pojedine prema novoj izmjeri, a pri tome, usklađivanje katastarskog i zemljišnoknjižnog stanja da nije bilo provedeno. Radi bolje preglednosti navodi se da predmetna kat.čest 392/2 k. o. [katastarska općina] odgovara dijelu nekadašnje kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po novoj izmjeri (od koje je 1963. parcelacijom nastala kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), odnosno odgovara zemljišnoknjižnim dijelu čest. zem. [katastarska čestica], dijelu čest. zem. [katastarska čestica] i dijelu čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] prema staroj izmjeri, što je prikazano u potvrdi ureda za katastar od 05.03.2014. Pri tome, potrebno je skrenuti pozornost da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formirana 2010. godine parcelacijom od čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

1.1. Tužitelj smatra da su u njegovu korist ispunjene pretpostavke iz čl. 217. st. 2. ZPDML/23 jer da je predmetna nekretnina formalnim aktom javne vlasti izuzeta iz pomorskog dobra, smatrajući da je tako bez obzira je li to oduzimanje bilo u cijelosti ili samo manjim dijelom.

1.2. Tužitelj smatra da se činjenica da je predmetna nekretnina izuzeta formalnim aktom iz pomorskog dobra, a navedeno dokazuje Ugovorom o prijenosu prava upravljanja broj Ov. 1499/1966 od 24.03.1966., na temelju kojeg je kao nositelj prava korištenja upisan prednik Tužitelja - HOTELSKO TURISTIČKO PODUZEĆE „DUBROVNIK“ iz Dubrovnika (upis proveden pod Z892/1970, s učinkom od 02.10.1970), odnosno još prije toga Kupoprodajnim ugovorom od 24.02.1958. na temelju kojeg je na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (od koje je parcelacijom formirana čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) upisana OPĆENARODNA IMOVINA, organ upravljanja „PRVOMAJSKA“, Tvornica alatnih strojeva iz Zagreba (upis je proveden pod posl.br. Z-1789/1959, s učinkom od 19.06.1959.).

1.3. Tužitelj smatra da se naprijed navedene isprave imaju smatrati dokazom o ispunjenju pretpostavke iz čl. 217. st. 2. ZPDML/23 kojom je, po tužitelju, propisan izuzetak po kojem se iz pomorskog dobra mogla izdvojiti neka nekretnina ako je to učinila nadležna javna vlast do 24.05.1974. godine te da je u odnosu na takvu nekretninu dokazano da je u vlasništvu tužitelja neovisno o tome što je obuhvaćena Uredbom/99 jer da je, navodi tužitelj, prethodnom dodjelom tog zemljišta ta nekretnina izdvojena iz pomorskog dobra, na kraju izražavajući dvojbu da ako je ta nekretnina uopće i bila u obuhvatu pomorskog dobra. Nakon što je tužitelj u prvom dijelu tužbe (točka 15. tužbe) iznio činjenicu da je predmetna nekretnina predstavljala pomorsko dobro i da je predmetna nekretnina kao takva izuzeta iz pomorskog dobra formalnim aktom, tužitelj u završnim navodima tužbe (točke 16-17) navodi da predmetna nekretnina ipak nije bila pomorsko dobro odnosno da prvotno po svojim izvornim prirodnim obilježjima ista nije bila pomorsko dobro već da je bila upisana u vlasničkom režimu, te da to proizlazi iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], iz kojeg da je vidljivo da je predmetna nekretnina tadašnje oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) od koje je nastala čest. zem. [katastarska čestica], te kasnije čest. zem. [katastarska čestica] bila upisana u vlasničkom režimu, po kulturi upisana kao šuma te kao takva da je predstavljala stvar koja je sposobna biti objektom prava vlasništva i predmetom pravnog prometa. Na kraju tužitelj navodi da je kasnije za vrijeme socijalizma na temelju nacionalizacije i primjenom tadašnjih propisa predmetna nekretnina bila u pravnom prometu u statusu društvenog vlasništva (točke 17 tužbe), te je mišljenje tužitelja da je predmetna nekretnina kao takva mogla biti predmetom pravnog prometa, što da je ista i bila.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodi da je Odlukom Vlade Republike Hrvatske granica pomorskog dobra utvrđena Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 14. siječnja 1999. (Narodne novine broj 6/99) te je u manjem dijelu radi izgradnje dodatka nekadašnjem hotelu Neptun (sada IMPORTANE RESORT) granica izmijenjena Uredbom od 7. studenoga 2015. (Narodne novine broj 119/15) dok granica na dijelu obale ispod Vile Elite nije mijenjana.

2.1.Tuženik nadalje navodi da je Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž (NN 6/99) određeno da nekretnina koja je predmet ovog postupka, novoformirana čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (nastala od čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u staroj izmjeri) pripada pomorskom dobru. Tuženik je očito omaškom naveo pogrešno broj kat. čest. [katastarska čestica].

2.2.U odnosu na navode tužitelja da se upisanom knjižnom vlasniku ne može izravnom primjenom zakonske odredbe brisati pravo vlasništva i upisati oznaku pomorskog dobra s faktičnim učincima izvlaštenja, a bez prethodne mogućnosti sudjelovanja u sudskom parničnom kontradiktornom postupku u kojem bi mu bila omogućena zaštita njegovih prava (izraženo pravno shvaćanje – Ustavni sud Republike Hrvatske u Odluci br. U-I-4445/2008 od 4. listopada 2011.) tuženik navodi; da se u konkretnom slučaju radi o upisu oznake pomorskog dobra temeljem zakona, a nedvojbeno je da je Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž koju je donijela Vlada Republike Hrvatske, a koja je objavljena u Narodnim novinama broj 6/99 te njenom izmjenom iz 2015. obuhvaćena i nekretnina koja je predmet ovog postupka te je po provedbi geodetskog elaborata potvrđenog od Područnog ureda za katastar Dubrovnik 19. listopada 2021., dakle, nakon izmjene Uredbe u zemljišnim knjigama u odnosu na tu nekretninu zatražen i odobren upis oznake pomorskog dobra.

2.3.Tuženik navodi da je odredbom čl. 6. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23) određeno je da pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno, podzemlje i podmorje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi i koji je određen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje i čine ga nekretnine koje su po prirodnim obilježjima, izgledu, namjeni, položaju i načinu upotrebe:, morska obala, morske plaže, sprudovi, rtovi, hridi, grebeni, otočići koje za vrijeme nevremena prekrivaju najveći valovi, žala, luke, lukobrani, rive, molovi, valobrani, nasipi, privezišta, gatovi, morske solane, ušća vodotoka koji se izlijevaju u more i kanali spojeni s morem, uključujući i građevine koje su trajno povezane s pomorskim dobrom i njegova su pripadnost.

2.4.Tuženik se poziva na odredbu članka 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, kao i ranijih odredbi čl. 48., 49. i 50. Pomorskog zakonika (N.N., br. 17/94, 74/94,…) u smislu koje pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, a takva dobra u smislu odredbe čl. 3. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nisu sposobna biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava. Na pomorskom dobru da se nije moglo stjecati pravo vlasništva kako po odredbama Pomorskog zakonika (Narodne novine broj 17/94, 74/94, 43/96- čl. 48. i 50. iz kojih odredbi proizlazi da se status pomorskog dobra stječe temeljem samog zakona dok je odluka ministra potrebna samo u slučaju dvojbe o postojanju ovog statusa) tako i Zakona o pomorskom dobru, lukama i pristaništima (Narodne novine broj 19/74, 39/75, 17/77, 18/81), a ni po pravnim pravilima bivšeg Općeg građanskog zakonika koja su se primjenjivala temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj 73/91) – pravno pravilo iz § 287.

2.5.Tuženik ukazuje da je odredbama čl. 52. Ustava Republike Hrvatske i čl. 4. ZPDML propisano da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, da ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan zakonom, a odredbom članka 217. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23) propisano da su svi upisi prava vlasništva na nekretninama koje su pomorsko dobro po samom zakonu i koje su na temelju zakona i prema prijašnjim propisima bile pomorsko dobro, provedeni do stupanja na snagu tog Zakona nevaljani i bez pravnog učinka te su upisani vlasnici dužni trpjeti upis pomorskog dobra, a odredbama čl. 220. stavak 1. i 2. istog zakona propisano je da pomorsko dobro utvrđeno u skladu sa Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama (»Narodne novine«, br. 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16. i 98/19.), za koje je izrađen parcelacijski odnosno geodetski elaborat s ucrtanom granicom pomorskog dobra, upisat će se u zemljišne knjige kao pomorsko dobro, a da upisanim vlasnicima pripada pravo na naknadu kao da je provedeno izvlaštenje pod uvjetima iz članka 10. stavka 5. ovoga Zakona kao i da će nadležno državno odvjetništvo pokrenuti postupak uknjižbe pomorskog dobra iz stavka 1. istog članka u roku od godine dana od dana donošenja Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23), na temelju akta kojim je granica pomorskog dobra odnosno lučkog područja utvrđena i prijavnog lista koje izrađuje tijelo nadležno za katastar.

2.6. Tuženik se poziva na odredbu članka 170. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojom je propisano da pravo vlasništva prestaje zakonskom odredbom po kojoj stvar koja je bila predmetom prava vlasništva više to ne može biti, u kojem slučaju za dotadašnjega vlasnika nastupaju pravni učinci kao da je glede te stvari provedeno potpuno izvlaštenje (rješenje Županijskog suda u Splitu, Gžzk- 203/14 od 2. listopada 2014. godine: „rješenje kojim se utvrđuje granica pomorskog dobra ne treba sadržavati klauzulu intabulandi jer se radi o stjecanju temeljem zakona“, rješenje Županijskog suda u Dubrovniku, Gž-1624/11 od 27. veljače 2013. godine: „pitanje eventualnog prava na naknadu nije predmet ovog postupka“ i rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe Koprivnica, Gž-Zk-201/16 od 4. studenog 2016. godine: „pitanje izvlaštenja i eventualne naknade rješava se po prijedlogu zainteresirane osobe u odgovarajućem postupku kod nadležnog upravnog tijela, a to ne rješava zemljišnoknjižni sud“ te rješenje Općinskog suda u Splitu, Z- 715/16 od 11. siječnja 2017. godine).

Podneskom predanim ovom sudu 29. svibnja 2025. godine tužitelj preinačava svoj tužbeni zahtjev na način da mijenja uređuje tužbeni zahtjev koji je već postavljena i ističe tužbeni zahtjev na utvrđenje da predmetna nekretnina u povijesti nije predstavljala pomorsko dobro, točno navodeći da na dan sklapanja Kupoprodajne pogodbe od 06.04.1932., kao i na dan 26.01.1933. - dan provedbe u zemljišnim knjigama pod posl.br. Z-69/1933 Kupoprodajne pogodbe od 06.04.1932. u korist Č liječnika iz [adresa], kao i na dan sklapanja Kupoprodajnog ugovora od 24.02.1958., kao i na dan 19.06.1959. - dan provedbe u zemljišnim knjigama pod posl.br. Z-1789/1959 Kupoprodajnog ugovora od 24.02.1958 u korist „Prvomajska“ tvornica alatnih strojeva Zagreb, kao i na dan sklapanja Ugovora o prijenosu prava upravljanja broj Ov. 1499/1966 od 24.03.1966., kao i na dan 02.10.1970. – dan provedbe u zemljišnim knjigama pod posl.br. Z-892/1970 Ugovora o prijenosu prava upravljanja broj Ov. 1499/1966 od 24.03.1966. u korist HOTELSKO TURISTIČKO PODUZEĆE „DUBROVNIK“ iz Dubrovnika, kao i na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća „NEPTUN“ Hotelsko turističko poduzeće s.p.o., Dubrovnik prednika društva ROYAL HOTELS & RESORT d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB 41984487913 donošenjem Rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 23.11.1994., broj: 93-238 kojim je dana suglasnost na pretvorbu društvenom poduzeću „NEPTUN“ Hotelsko turističko poduzeće s.p.o. Dubrovnik, kao i na dan 02.07.1997. – dan provedbe u zemljišnim knjigama pod posl.br. Z- 2122/1997 – uknjižbe prava vlasništva u korist HOTEL NEPTUN d.d. Dubrovnik (kao društva koje je nastalo po okončanju postupka pretvorbe od društvenog poduzeća HTP NEPTUN p.o., kao i na dan donošenja Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99) nije bila pomorsko dobro. Sud je dopustio navedenu preinaku.

3. Predmet spora je utvrđenje da predmetna nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] upisana u k. o. [katastarska općina] površine 670 m2, nije predstavljala pomorsko dobro kako je to naprijed precizno navedeno, da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za vlasništvo na dijelu predmetne nekretnine. Nakon prethodnih utvrđenja predmet spora je i naložiti zemljišno knjižnom sudu brisanje upisa pomorskog dobra koji upis je na navedenoj nekretnini izvršen u postupku obnove zemljišnih knjiga od strane Općinskog suda u Dubrovniku, te upis prava vlasništva na toj nekretnini u korist tužitelja.

4. Tužitelj u tužbi pojašnjava da predmetna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara nekadašnjoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od koje je cjepanjem 1959. godine nastala čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je potom cijepanjem te čestica nastala 2010. godine nastala i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

5. Tužitelj je činjenični historijat tužbe postavio na način da za predmetnu kat.čest 392/2 k. o. [katastarska općina] u tužbi i do zaključenja prethodnog postupka tvrdi da ista u povijesti nije bila pomorsko dobro, a ako sud utvrdi da je ista bila pomorsko dobro predlaže dokaze da je ista formalnim aktom javne vlasti izuzeta iz pomorskog dobra.

6. Nastavno navedenom tužitelj je svoj tužbeni zahtjev temeljio i na činjenicama da stoga što predmetna nekretnina prije u povijesti nije predstavljala pomorsko dobro da je ista bila upisana u vlasničkom režimu.

7. U slučaju utvrđenja da je predmetna nekretnina u vrijeme kada je tužitelj stekao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva bila pomorsko dobro utvrditi će se da li se tada ima smatrati da je predmetna nekretnina izuzeta formalnim aktom iz pomorskog dobra, a i to temeljem Ugovorom o prijenosu prava upravljanja broj Ov. 1499/1966 od 24.03.1966., na temelju kojeg je kao nositelj prava korištenja upisan prednik Tužitelja - HOTELSKO TURISTIČKO PODUZEĆE „DUBROVNIK“ iz Dubrovnika (upis proveden pod Z892/1970, s učinkom od 02.10.1970), odnosno još prije toga Kupoprodajnim ugovorom od 24.02.1958. na temelju kojeg je na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (od koje je parcelacijom formirana čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) upisana OPĆENARODNA IMOVINA, organ upravljanja „PRVOMAJSKA“, Tvornica alatnih strojeva iz Zagreba (upis je proveden pod posl.br. Z-1789/1959, s učinkom od 19.06.1959.)

8. Pored navedene činjenične osnove tužbenog traženja bitnim je ukazati da je tužitelj učinio nespornim da se predmetna nekretnina danas nalazi u obuhvatu granice pomorskog dobra kako je to utvrđeno Uredbom Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99).

9. U dokaznom postupku sud je pročitao i pregledao isprave koje prileže spisu dok preostale dokaze nije izvodio kao nepotrebne.

10. U dokaznom postupku pročitane su i pregledane isprave i to;

- Prigovor Općinskog državnog odvjetništva u prdmetu Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnom knjižnom odjelu u predmetu posl.br. Z-4640/2020,

- Rješenje Općinskog suda u Dubrovniku 29.11.2024., posl.br.: Z-10428/2023,

- Presuda Vrhovnog suda RH, posl.br. Rev 495/2003-6,

- Presuda Općinskog suda u Rijeci, posl.br. P-1672/94 od 08.05.2003. (predmet ČN i dr./ [adresa]),

- Presuda Županijskog suda u Rijeci, posl.br. Gž-448/04 od 24.08.2005.,

- Presuda i rješenje Vrhovnog suda RH, posl.br. Rev-307/06-2 od 20.06.2006.,

- Izvod iz IUS-INFO pravnom praktikumu pod naslovom „Nekretnine u posebnom pravnom statusu, s posebnim osvrtom na pomorsko dobro",

- Izvod iz seminara u organizaciji Informator pod nazivom "Pomorsko dobro – upravljanje, gradnja i dodjela dozvola za obnavljanje djelatnosti" održanog 27.03.2024. u Zadru,

- Informacijski sustav prostornog uređenja, digitalna ortofoto karta 2021/2022

- Izvod iz katastarskog plana za kat. čest. br. [katastarska čestica],

- Zemljišnoknjižni izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- Potvrda ureda za katastar od 05.03.2014. kojom se potvrđuje slijed upisanih promjena za kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1963. godine, a u kojoj potvrdi je između ostalog navedeno da je ranija kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema podacima nove izmjere, po načinu uporabe evidentirana kao šuma, površine 2662 m2 i upisana u posjedovni list broj 1802 na ime S dr. V,

- Kopije katastarskih planova,

- Povijesni zemljišnoknjižni izvadak za čest. zem. ZGR. 788, čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

[katastarska općina]

- Povijesni zemljišnoknjižni izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- Rješenje HFP-a od 23. studenog 1994. iz kojeg proizlazi da se daje društvenom poduzeću "Neptun" Hotelsko turističko poduzeće s p.o., Dubrovnik suglasnost na pretvorbu,

- Rješenje HFP-a od 23. studenog 1994. iz kojeg proizlazi da su društvenom poduzeću "Neptun" Hotelsko turističko poduzeće s p.o., Dubrovnik u postupku pretvorbe istoga u vrijednost društvenog kapitala procijenjena, među ostalima i nekretnina kč. br. [katastarska čestica],

- Skica predmetnog područja na kojoj su žutom bojom označene nekretnine (žuta boja) i objekti procijenjeni u postupku pretvorbe kako su iskazani u Rješenju HFP-a od 06.06.1997.,

- Odluka Ustavnog suda, broj U-I-22/1987 od 29.04.1987.,

- Mišljenje zamjenice državnog odvjetnika Snježane Frković od 22.02.2011.,

- Odluka Ustavnog suda RH, br. U-IIIB/1373/2009 od 07.07.2009.,

- Odluka Ustavnog suda RH, br. U-I-4445/2008 od 4.10.2011.,

- Uredba Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999.,

- Očitovanje protustranke (ovdje tužitelja) od 25.09.2023. u postupku obnove zemljišne knjige, u predmetu Z-10424/23.

11. Izvedene dokaze sud je cijenio sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), te brižnom analizom svakog tijekom postupka provedenog dokaza za sebe i u međusobnoj korelaciji s ostalim dokazima, a na temelju ocjene sadržaja isprava koje prileže spisu.

12. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

13. Tužitelj nije s uspjehom dokazao da predmetna nekretnina oznake kat.čest. kat.čest 392/2, k. o. [katastarska općina] u svom povijesnom slijedu nije predstavljala pomorsko dobro.

14. Odlukom Vlade Republike Hrvatske granica pomorskog dobra utvrđena je Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 14. siječnja 1999. (Narodne novine broj 6/99), te je u manjem dijelu granica izmijenjena Uredbom od 7. studenoga 2015. (Narodne novine broj 119/15).

15. Uredba o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 14. siječnja 1999. (Narodne novine broj 6/99) donesena je na temelju članka 50. stavka 6. Pomorskog zakonika ("Narodne novine" br. 17/94, 74/94 i 43/96).

16. Uredbom o izmjenama Uredbe o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 7. studenoga 2015. (Narodne novine broj 119/15) izmijenjena je Uredba o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 14. siječnja 1999. (Narodne novine broj 6/99) u članku 2. vezano za koordinatne točke kojima prolazi granica pomorskog dobra.

17. Uredba o izmjenama Uredbe o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 7. studenoga 2015. (Narodne novine broj 119/15) donesena je na temelju čl. 30. st. 1. Zakona o Vladi Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 150/11 i 119/14) i čl. 118. st.3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" br. 158/03, 100/04, 141/06, 38/09 i 123/11).

18. U konkretnom slučaju radi se o upisu oznake pomorskog dobra temeljem zakona, a Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž koju je donijela Vlada Republike Hrvatske, a koja je objavljena u Narodnim novinama broj 6/99 te njenom izmjenom iz 2015. obuhvaćena je i nekretnina koja je predmet ovog postupka.

19. Tužitelj je učinio nespornim da se predmetna nekretnina danas nalazi u obuhvatu granice pomorskog dobra kako je to utvrđeno Uredbom Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99).

20. Postoji pravni kontinuitet glede definicije i reguliranja statusa pomorskog dobra i to kako slijedi;

20.1. Pomorski zakonik (NN 17/94), na temelju kojega je donesena Uredba o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 14. siječnja 1999., u čl. 49. st.1. i 2., propisuje da pomorsko dobro čine unutrašnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i morsko podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen javnoj pomorskoj upotrebi ili je proglašen takvim.(st.1.), te u smislu stavka 1. ovoga članka pomorskim dobrom smatraju se: morska obala, lukobrani, brodogradilišni navozi, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, ušća rijeka koja se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i pomorskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva, ribe, rude i dr. (st.2.).

20.2. U Zakonu o izmjenama i dopuni Pomorskog zakonika (NN 74/94) na temelju kojega je donesena Uredba o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 14. siječnja 1999, člankom 1. mijenja se članak 49. st.2. Pomorskog zakonika (NN 17/94) na način da su iz statusa pomorskog dobra izuzeti brodogradilišni navozi, a u status pomorskog dobra uvrštena je morska obala luke.

20.3. Zakonom je i u povijesti uvijek bio propisan kontinuitet u definiciji pomorskog dobra i kontinuitet u načinu određivanja granica pomorskog dobra i to da se granica pomorskog dobra utvrđivala u postupku koji nije sudski postupak, u posebnom upravnom postupku u kojem je ostvareno načelo kontradiktornosti stranaka, a predmet utvrđenja u postupcima koji se danas vode pred sudovima može biti samo pitanje da li je predmetna nekretnina ušla unutar područja pomorskog dobra koje je određeno Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 14. siječnja 1999. - Narodne novine broj 6/99 i 119/15 (što nije sporno u ovom postupku) – Tako i u Presudi VSRH posl.br. Rev 1453/2021-2 od 13. prosinca 2022.

20.4. Donošenjem Općeg građanskog zakonika iz 1812. godine (OGZ-a) započinje pravna regulativa za nekretnine koje čine pomorsko dobro. OGZ je u paragrafu 287., između ostalog, morsku obalu i luke svrstao u one stvari koje su namijenjene općoj uporabi te ih je odijelio od ničijih stvari i stvari koje čine državnu imovinu. Stoga su nekretnine koje čine pomorsko dobro prema OGZ-u bile u nevlasničkom pravnom režimu, bez obzira što se upotrebljavao i termin javno dobro kao sinonim za opće dobro u današnjem značenju tog pojma.

20.5. Sljedeći pravni propis koji je sveobuhvatno definirao pomorsko dobro, pa tako i nekretnine koje čine pomorsko dobro, je Uredba sa zakonskom snagom o pomorskom javnom dobru iz 1939. godine.

20.6. Nadalje, pomorsko je dobro bilo uređeno Osnovnim zakonom o iskorištavanju luka i pristaništa (Službeni list SFRJ broj 2/1968; Narodne novine broj 52/1971 i 52/1973). Taj je Zakon prestao vrijediti stupanjem na snagu Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima (Narodne novine broj 19/1974, 39/1975, 17/1977 i 18/1981) koji je propisivao da pomorskim dobrom upravlja općina, da se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva i druga stvarna prava, a moglo se dati na korištenje u skladu s odlukom općinske skupštine (čl. 4. i 5.).

20.7. Zakon o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima prestao je vrijediti stupanjem na snagu Zakona o morskim lukama (Narodne novine broj 108/1995, 6/1996, 137/1999, 97/2000 i 158/2003) koji se primjenjivao od 5. siječnja 1996. do 15. listopada 2003. Spomenuti Zakon o morskim lukama je propisivao da se granice luke posebne namjene određuju odlukom o dodjeli koncesije radi obavljanja djelatnosti za koju je utvrđena posebna namjena odnosne luke (čl. 28.).

20.8. Pomorski zakonik (Narodne novine broj 17/1994, 74/1994 i 43/1996), u odredbi čl. 51., propisivao je da se na pomorskom dobru ne može stjecati ni pravo vlasništva ni drugo stvarno pravo po bilo kojoj osnovi, već da se ono može koristiti samo na temelju koncesije (čl. 51. st. 3. i 59. st. 1. navedenog PZ-a). Člankom 49. Pomorskog zakonika bilo je propisano da pomorsko dobro čine unutrašnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i morsko podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen javnoj pomorskoj upotrebi ili je proglašen takvim. U smislu stavka 1. predmetnog članka pomorskim dobrom smatraju se: morska obala, lukobrani, brodogradilišni navozi, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, ušća rijeka koja se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem te u moru i pomorskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva, ribe, rude i dr.

20.9. Odredbom čl. 6. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23) propisano je da pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno, podzemlje i podmorje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi i koji je određen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje i čine ga nekretnine koje su po prirodnim obilježjima, izgledu, namjeni, položaju i načinu upotrebe:, morska obala, morske plaže, sprudovi, rtovi, hridi, grebeni, otočići koje za vrijeme nevremena prekrivaju najveći valovi, žala, luke, lukobrani, rive, molovi, valobrani, nasipi, privezišta, gatovi, morske solane, ušća vodotoka koji se izlijevaju u more i kanali spojeni s morem, uključujući i građevine koje su trajno povezane s pomorskim dobrom i njegova su pripadnost.

21. Odredbom čl. 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23) propisano je da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, da ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan zakonom.

22. Sumirajući, za istaknuti je da u smislu odredbe članka 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23), kao i ranijih odredbi čl. 48., 49. i 50. Pomorskog zakonika (N.N., br. 17/94, 74/94) pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, a takva dobra u smislu odredbe čl. 3. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nisu sposobna biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava. Na pomorskom dobru nije se moglo stjecati pravo vlasništva kako po odredbama Pomorskog zakonika - Narodne novine broj 17/94, 74/94, 43/96- čl. 48. i 50. iz kojih odredbi proizlazi da se status pomorskog dobra stječe temeljem samog zakona dok je odluka ministra potrebna samo u slučaju dvojbe o postojanju ovog statusa) tako i Zakona o pomorskom dobru, lukama i pristaništima (Narodne novine broj 19/74, 39/75, 17/77, 18/81), a ni po pravnim pravilima bivšeg Općeg građanskog zakonika koja su se primjenjivala temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj 73/91) – pravno pravilo iz § 287.

23. Na kraju, sukladno odredbi čl. 52. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) pomorsko dobro - more i dio morske obale na kopnu i otocima iznimno je vrijedno opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i pod njenom osobitom zaštitom.

24. Iz navedenog proizlazi da postoji pravni kontinuitet glede definicije i reguliranja statusa pomorskog dobra od Općeg građanskog zakonika i Uredbe o pomorskom i javnom dobru iz 1936. koja isključuje mogućnost stjecanja prava vlasništva i drugih stvarnih prava na pomorskom dobru, po bilo kojoj osnovi, pa sve do danas važećeg Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/2023) koji u svojoj odredbi čl. 5. isključuje mogućnost stjecanja prava vlasništva i drugih stvarnih prava na pomorskom dobru.

25. Tužitelj nije s uspjehom dokazao da predmetna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u svom povijesnom slijedu nije predstavlja pomorsko dobro.

Također netočna je tvrdnja da je predmetna nekretnina izuzeta formalnim aktom iz pomorskog dobra, a i to temeljem Ugovorom o prijenosu prava upravljanja broj Ov. 1499/1966 od 24.03.1966., na temelju kojeg je kao nositelj prava korištenja upisan prednik Tužitelja - HOTELSKO TURISTIČKO PODUZEĆE „DUBROVNIK“ iz Dubrovnika (upis proveden pod Z892/1970, s učinkom od 02.10.1970), odnosno još prije toga Kupoprodajnim ugovorom od 24.02.1958. na temelju kojeg je na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (od koje je parcelacijom formirana čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) upisana OPĆENARODNA IMOVINA, organ upravljanja „PRVOMAJSKA“, Tvornica alatnih strojeva iz Zagreba (upis je proveden pod posl.br. Z-1789/1959, s učinkom od 19.06.1959.). Navedna dokumentacija se nikako ne može smatrati formalnim aktom kojim bi predmetna nekretnina bila izuzeta iz pomorskog dobra u smislu čl 217 st. 2. ZPDML/23.

26. Nadalje tužitelj se poziva na čl. 390 a. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u svezi s čl. 129 tog zakona jer je pravo vlasništva u korist tužitelja uknjiženo temeljem Rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju. Naime navedeni slijed pomorskih zakona kojima se uređuje pomorsko dobro upravo propisuje da se na pomorskom dobru ne može steći pravo vlasništva, a jedan od uvjeta naveden odredbe je da su nekretnine mogle biti predmet vlasništva. Pomorsko dobro utvrđeno je zakonom i na njemu se nije moglo nikada steći pravo vlasništva i upis pomorskog dobra je deklaratoran. Ne može Rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju staviti izvan snage pozitivne propise zakona Republike Hrvatske u kojima je i propisano da su upisi provedeni temeljem takvih rješenja nevaljani. Ne može se ne zaključiti da tužitelj sebi prilagođava i pretenciozno tumači odredbe zakona pokušavajući izigrati odredbe zakona koje su mogle i morale biti poznate. Pojedinačni akt protivan zakonu ne može predstavljati legitimna očekivanja tužitelja kao pojedinca koja bi sud trebao uvažiti poglavito kada se uzme u obzir da bi se na taj način ograničila legitimna očekivanja građana Republike Hrvatske da uživaju blagodati obalnog pojasa koje predstavlja pomorsko dobro.

27. Pogrešno tužitelj zaključuje da je imao stečena prava pa da se na njega treba primijeniti Konvencija o zaštiti ljudskih prava. Na pomorskom dobru se ne može steći pravo vlasništva i on nije imao stečena prava, a to što nije bila utvrđena granica pomorskog dobra ne znači da je on opravdano smatrao da je vlasnik pojasa koje predstavlja pomorsko dobro.

28. Je li nekretnina po svojoj namjeni i funkcionalne osobinama predstavlja pomorsko dobro utvrdilo se u postupku donošenja predmetne Uredbe, te su imenovana stručna povjerenstva i proveden vrlo složen postupak. Ako je Uredba utjecala na individualna prava tužitelja tužitelj je mogao pokrenuti upravni spor za osporavanje primjene uredbe u ovom slučaju. Utvrditi namjenu i funkcionalne osobine nekretnine u smislu usko specijalizirane primjene koja bi određivala pomorsko dobro ne može biti prepuštena sudskim vještacima "opće prakse" koji će sada preispitivati je li neka nekretnina po naravi i funkciji pomorsko dobro. Navedeno bi dovelo do apsurdnosti sve upravne postupke i sva složena i specijalizirana utvrđenja koja se izrađuju u takvim postupcima ako sve navedeno tumačiti kao oborivu presumciju koja će se dokazivati u odvojenim parničnim postupcima mimo upravnog postupka. Stoga sud nije proveo vještačenje na okolnosti utvrđenja namjene i funkcionalne osobine predmetne nekretnine jer je za takva utvrđenja predviđen specijalizirani upravni postupak.

29. Potrebno je napomenuti da se preširoko tumači Konvencija za zaštitu ljudskih prava u ovom slučaju jer se pogrešno navodi da radi o oduzimanju vlasništva, a ne može se oduzeti nešto što nikada nisi ni stekao jer se na pomorskom dobru ne može steći vlasništvo. Namjerno se uzimaju iz konteksta dijelovi pojedinih odluka Europskog suda za ljudska prava koji se ne mogu primijeniti u konkrentom slučaju jer se radi s druge strane o ugrožavanju prava na zaštitu pomorskog dobra i zaštitu građana Republike Hrvatske. Ne možeš se pozivati na Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i na taj način ugrožavati legitimna prava građana Republike Hrvatske. Kada bi se ovako široko primjenjivale odredbe doveli bi do apsurdnosti institut pomorskog dobra i izigravanje propisa pozivanjem na kojekave odredbe kojima nikako nije cilj kroz zaštitu pojedinca potpuno izigrati primjenu zakonu i zaštitu instituta pomorskog dobra koji jamči nesmetani pristup svim građanima Republike Hrvatske obalnom pojasu.

30.Odredbom članka 5. st.1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/2023) propisano je da je pomorsko dobro izvan pravog prometa i da se na njemu ne može steći pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi.

31. Odredbom članka 217. st.1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/2023) propisano je da su svi upisi prava vlasništva na nekretninama koje su pomorsko dobro po samom Zakonu iz članka 3. ovoga Zakona i koje su na temelju Zakona.

32. Odredbom članka 220. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/2023) propisano je da će se pomorsko dobro utvrđeno u skladu sa Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19, dalje; ZPDML/23) za koje je izrađen parcelacijski odnosno geodetski elaborat s ucrtanom granicom pomorskog dobra upisati u zemljišne knjige kao pomorsko dobro, a upisanim vlasnicima da pripada pravo na naknadu kao da je provedeno izvlaštenje pod uvjetima iz članka 10. st.5. ovoga Zakona

33.U konkretnom slučaju je pomorsko dobro upisano u postupku obnove zemljišne knjige u kojem je sudjelovao i tužitelj i u kojem postupku je tužitelj i upućen na pokretanje ovog postupka. Međutim, u predmetnom se radi o nekretnini koja je kao pomorsko dobro, kako to propisuje citirana odredba čl. 220. st.1. ZPDML/23, utvrđena u skladu sa Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19, dalje; ZPDML/23) za koje pomorsko dobro je izrađen parcelacijski odnosno geodetski elaborat s ucrtanom granicom pomorskog dobra. Navedeno proizlazi iz toga što je donesena Uredba o izmjenama uredbe o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 7. studenoga 2015. (Narodne novine broj 119/15) kojom je izmijenjena Uredba o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 14. siječnja 1999. (Narodne novine broj 6/99) u članku 2 vezano za koordinatne točke kojima prolazi granica pomorskog dobra i istom je predmetna nekretnina obuhvaćena u granice pomorskog dobra. Navedena Uredba o izmjenama uredbe o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 7. studenoga 2015. (Narodne novine broj 119/15) je donesena, upravo kako to propisuje odredba čl. 220. st.1. ZPDML/23, na temelju Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11) pa je u skladu s tim zakonom i utvrđeno da je predmetna nekretnina pomorsko dobro.

34. Stoga ne može postojati legitimno očekivanje tužitelja da će predmetna nekretnina biti u njegovom vlasništvu budući se takvo očekivanje tužitelja stavlja u odnos s legitimnim očekivanjem građana prema državi da predmetna nekretnina ostane na opću uporabu svih koje posljednje legitimno očekivanje je po svojoj vrijednosti i značaju prevagnulo.

35. Sud nije ovlašten određivati granicu pomorskog dobra (crtu u prostoru koja odvaja nekretnine u režimu općeg dobra od nekretnina u vlasničkom režimu) jer to čini javnopravno tijelo u upravnom postupku. Sud ne može samostalno odrediti granicu pomorskog dobra isključivo na temelju fotografije i mjerničke skice te se ta granica treba utvrditi u posebnom upravnom postupku. VSRH, Rev-1453/2021-2 od 13. prosinca 2022.) Propisana je nadležnost za utvrđivanje granice pomorskog dobra (odredba čl. 14. ZPDML/03 i čl. 20. važećeg ZPDML/23). Za vrijeme važenja Pomorskog zakonika/94 u slučaju dvojbe granice pomorskog dobra utvrđivala je uredbom Vlada Republike Hrvatske (za vrijeme važenja ZPDML/03 granice je određivalo ministarstvo nadležno za more) kao i sada temeljem važećeg Zakona. Stoga predloženi dokazi vještačenjem po vještacima mjerničke i građevinske struke nisu izvedeni kao nepotrebni i neodgovarajući.

36. U odnosu na navode tužitelja da je predmetna nekretnina prošla postupak pretvorbe pravnog prednika tužitelja – društvenog poduzeća Neptun s.p.o. još jednom se ističe kako slijedi;

37. Trgovačka društva nastala pretvorbom društvenih poduzeća s osnove upravljačkih prava njihovih pravnih prednika na pomorskom dobru i procjene objekata u vrijednost društvenog kapitala nisu mogla steći pravo vlasništva na nekretninama u statusu pomorskog dobra. Čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je propisano da je trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva vlasnik onih nekretnina koje su na dan procjene u vrijednost kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile društveno vlasništvo s pravom upravljanja korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća, koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva. Trgovačko društvo nastalo pretvorbom društvenog poduzeća moglo je steći vlasništvo na nekretnini samo u slučaju da su bile kumulativno ispunjene sve pretpostavke iz odredbe čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Sve i da su nekretnine ili ulaganja u nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala prilikom pretvorbe, a radilo se o nekretnini u statusu pomorskog dobra, nije bila ispunjena ključna pretpostavka - jer opće dobro nije moglo biti predmetom stjecanja vlasništva.

38.Stoga, a budući bi sukladno čl. 217. st.1. ZPDML/23 tužiteljev upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini za koju je utvrđeno da predstavlja pomorsko dobro po samom zakonu (iz čl. 3 ZPDML/23) kako u povijesti prema prijašnjim propisima, a ono svakako donošenjem Uredbe/99 bio nevaljan i bez pravnog učinka to je tužitelj kao nekada upisani vlasnik dužan trpjeti upis pomorskog dobra.

39. Tužitelj je pravovremeno u smislu čl. 190. st.1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) preinačio tužbu na način da je uz postojeći istaknuo i drugi tužbeni zahtjev i to na utvrđenje da predmetna nekretnina u svom povijesnom slijedu pa do donošenja Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999.

(NN 6/99) nije bila pomorsko dobro.

40. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja nedvojbeno se može zaključiti da je predmetna nekretnina bila pomorsko dobro na sve datume navedene u točki I tužbenog zahtjeva, te da je i danas pomorsko dobro pa je stoga odlučeno kao u točki I. izreke presude.

41. Također je iz provedenog dokaznog postupka utvrđeno da tužitelj nije stekao valjanu pravu osnovu za stjecanje prava vlasništva na navedenoj nekretnini pa je stoga odlučeno kao u točki II. izreke presude.

42. Troškovi postupka temelje se na čl. 154. st. 1. ZPP-a po kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove postupka. Stoga je sud, a sukladno određeno postavljenom zahtjevu tuženice za naknadom troškova ovoga postupka, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te vrijednosti predmeta spora, priznao osnovanim slijedeći trošak tuženice:

- trošak sastava odgovora na tužbu i obrazloženog podneska od 9.7.2025. u visini od 100 bodova po radnji (Tbr. 8. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda od

2,00 eura iznosi 200,00 eura, te

- trošak zastupanja na ročištima od 11.6.2025 i 11.10.2025. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari što sveukupno iznosi 600,00 eura.

43. Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 155. st.1. i 2. ZPP-a, odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja.

U Dubrovniku, 22. siječnja 2026.

Sudac:

Diana Butigan Granić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a). U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

DN-a

- punomoćniku tužitelja,

- Županijskom državnom odvjetništvu, Građansko upravni odjel, Dubrovnik.