Pn-58/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stalna služba u Kninu

Dr. Franje Tuđmana 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, OIB: 29399232217, po sutkinji Ani Kević Brakus, u pravnoj stvari tužitelja: Republika Hrvatska, OIB:52634238587, zastupana po zastupane po z.z. Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, protiv tuženika: ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici iz Varaždina, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 10. prosinca 2025.g., u prisustvu zamjenika punomoćnika tužitelja Josipa Giljanovića, odvjetnika u Splitu i z.z. tužene, na ročištu za objavu odluke, dana 22. siječnja 2026.g., u odsutnosti punomoćnika stranaka,

p r e s u d i o  j e

1. Dužan je tuženik ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587, iznos od 19.202,66kuna (2.548,63EUR-a) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. prosinca 2019.g. pa do konačne isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 600,00EUR-a sa zakonskom kamatom od dana 22. siječnja 2026.g. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navodi da je dana 10. svibnja 2019.g. Presudom Općinskog suda u Splitu broj Pn-400/16 koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2628/19 od 13. kolovoza 2019.g. tužitelj bio obvezan isplatiti LR iznos od 16.526,25 kn s pripadajućim zateznim kamata po osnovi naknade štete zbog povrede na radu, pozivom na čl.193. Zakona o službi u oružanim snagama, čl.111. Zakona o radu te čl.1100. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj da je postupajući po navedenim presudama vojniku LR isplatio iznos od 19.202,66kuna. Rješenjem MORH, glavnog tajništva, Vojnostegovnog suda, KLASA: UP/I-805-12/16-05/86 od 5.7.2016.g. tuženiku da je izrečena stegovna kazna zbog stegovnog prijestupa, a koji stegovni prijestup da je posljedično uzrokovao štetu dosuđenu LR.

1.1. Tužiteljica nadalje navodi da je u cijelosti naknadila štetu za koju je pravomoćno utvrđeno da je namjerno počinio tuženik kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske radi čega da ima pravo temeljem čl.1100. Zakona o obveznim odnosima, čl. 193. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ičl.111 Zakona o radu zahtijevati naknadu plaćene svote s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od izvršene isplate, a obzirom da je propisano da Republika Hrvatska ima pravo od pripadnika Oružanih snaga tražiti povrat iznosa isplaćenog trećim osobama za štetu koju je pripadnik Oružanih snaga počinio u službi ili u svezi s obavljanjem službe namjerno ili iz krajnje nepažnje. Prije podnošenja tužbe tužiteljica da se sukladno odredbi čl.186.a Zakona o parničnom postupku, obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a na koji zahtjev da se tuženik oglušio, pa je predložila da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će prihvatiti njezin tužbeni zahtjev pobliže opisan u točci 1. izreke ove presude kao i obvezati tuženika na naknadu parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik istu osporava u cijelosti i po osnovi i visini tužbenog zahtjeva navodeći da nije sporno da bi pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj Pn-400/16 od 10.5.2019.g. koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2628/19 od 13.8.2019.g. tužitelj bio obvezan isplatiti LR iznos od 16.526,25 kn s pripadajućim zateznim kamata po osnovi naknade štete a tužbom u ovom postupku tužitelj da regresno od tuženika traži vraćanje iznosa koji je platio tuženiku, sve temeljem odredbe čl.193. Zakona o službi u oružanim snagama RH, čl.111. Zakona o radu i čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima. Međutim, čl.193. st.2. Zakona o službi u oružanim snagama RH, na koji se tužitelj pozivao u Zahtjevu za mirnim rješenjem spora, a i ovom tužbom, da je propisana mogućnost regresa Republike Hrvatske od pripadnika Oružanih snaga iznosa koji je Republika Hrvatska isplatila za štetu koju pripadnik Oružanih snaga u službi i u vezi s obavljanjem službe počini trećim osobama, ali samo ako je pripadnik Oružanih snaga tu štetu počinio namjerno ili iz krajnje nepažnje. Tužitelj navodi kako je Rješenjem MORH, glavnog tajništva, Vojnostegovnog suda, klasa: UP/I-805-12/16- 05/86 od 5.7.2016.g. tuženiku izrečena stegovna kazna zbog stegovnog prijestupa, a koji stegovni prijestup da je posljedično uzrokovao štetu dosuđenu LR.

2.1. Dakle, iako tužitelj navodi kako smatra da bi stegovna odgovornost bila u uzročno posljedičnoj vezi sa štetom nastalom LR, navedena stegovna odgovornost prema mišljenju tuženika da ne dokazuje niti namjeru niti krajnju nepažnju u postupanju tuženika u njegovoj namjeri izazivanja lake tjelesne povrede LR. Način rada koji se odnosi na međusobno zadavanje dodatnih vježbi u slučaju neposluha i neprimjerenog ponašanja da je bio uobičajen način rada i isti da se nije poduzimao s namjerom da se bilo kome nanese tjelesna povreda ni s uopće bilo kakvom svijesti da bi se nekome tim vježbama. Tuženik da je stegovno odgovoran zbog zapovijedi LR da izvodi čučnjeve za kaznu pri čemu je došlo do lake tjelesne povrede ali da stegovna odgovornost tuženika ne dokazuje niti njegovu namjeru niti krajnju nepažnju u nanošenju lake tjelesne povrede LR.

2.2. Nadalje tuženik navodi da je odredbom čl.193. Zakona o službi u oružanim snagama RH u st.6. izričito propisano da iznimno od odredbi st.4. i 5. istog članka, oštećeniku pripadniku Oružanih snaga ne pripada pravo na naknadu štete ako ostvaruje pravo na kolektivno osiguranje iz čl.126. istog Zakona. Da nije sporno da je LR u trenutku nastanka lake tjelesne povrede ostvarivao pravo na naknadu štete temeljem police kolektivnog osiguranja, a koje pravo da je i ostvario. Tužitelj se u predmetu Općinskog suda u Splitu Pn-400/16 u odgovoru na tužbu pozvao na odredbu čl.193.st.6. Zakona o službi u oružanim snagama RH, međutim tijekom postupka nije dostavio materijalni dokaz o postojanju police kolektivnog osiguranja. Stoga nije jasno zbog čega sada regresni zahtjev tužitelj podnosi protiv tuženika pozivajući se na odredbu čl.193. Zakona o službi u oružanim snagama RH, ako je LR bio osiguran i ostvario pravo na naknadu štete ostvario po polici kolektivnog osiguranja, pri čemu kad bi se i navedena činjenica zanemarila, opet ne dokazuje ni namjeru ni krajnju nepažnju tuženika, a kako je to izričito propisano čl.193. Zakona o službi u oružanim snagama RH.

2.3. U presudi Općinski sud u Splitu Pn 400/16 obrazlaže da se odgovornost tužitelja temelji na odredbi čl.193.st.4 Zakona o službi u oružanim snagama RH kojom odredbom je propisano da radi o ostalim štetama, dakle ne šteti koju bi pripadnik Oružanih snaga u službi i u vezi s obavljanjem službe počinio trećim osobama. U tom slučaju da ako tužitelj u ovom predmetu smatra da se ne radi o šteti iz čl.193.st.1. i 2. tada da se ni kod regresnog zahtjeva ne može pozivati na navedene odredbe te da, obzirom da tuženika nije u prethodno vođenom parničnom postupku sudjelovao ni kao svjedoka ni kao umješač. U presudi Općinskog suda u Splitu Pn 400/16 da sud zauzima stav da se radi o opasnoj djelatnosti te utvrđuje odgovornost tužitelja kao poslodavca za štetu od opasne djelatnosti za koju poslodavac odgovara primjenom objektivne odgovornosti.

2.4. Dakle, tužitelj da je u predmetu Općinskog suda u Splitu Pn-400/16 ako se želio osloboditi od odgovornosti trebao dokazati da je šteta nastala isključivo radnjom samog oštećenika ili treće osobe, a koju on kao poslodavac nije mogao predvidjeti. Tužitelj da ni na koji način nije pokušao otkloniti od sebe kao poslodavac odgovornost za štetu primjenom kriterija objektivne odgovornosti pa da ne može sada u ovom postupku tražiti regres od tuženika. Nadalje, tužitelj da se poziva na odredbu čl.111. Zakona o radu kojom je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Odredom čl.109. ZOR-u da je propisana regresna odgovornost radnika za štetu koju je naknadio poslodavac, a koju radnik namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje trećoj osobi. Slijedom svega navedenog predlaže se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan odbiti uz obvezu naknade troškova tuženiku.

3. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom: Presuda Općinskog suda u Splitu broj P-400/16 od dana 10. svibnja 2019.g., Presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2628/19 od dana 13. kolovoza 2019.g., Očitovanje MORH-a, Uprave za proračun i financije, Sektor za financije i računovodstvo, Služba za operativne i financijske poslove od 24. prosinca 2019.g., Rješenje Vojnostegovnog suda MORH-a od 5. srpnja 2016.g., Potvrda o zaprimljenoj uplati, Zahtjev za mirnim rješenjem spora, odgovor na zahtjev za mirnim rješenjem spora, Dopis Croatia osiguranja.

3.1. Tuženik je predložio sudu izvođenje dokaza uvidom u zahtjev upućen Croatia osiguranju d.d. od strane tuženika, pribava podataka o isplati naknade štete LR po polici kolektivnog osiguranja službenim putem te saslušanje svjedoka TR, UR, SR i ER ali sud je na ročištu održanom dana 11. prosinca 2025.g. odustao od izvođenja istih kao suvišnih.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Odredba članka 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) propisuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predočiti dokaze na kojima temelji tužbeni zahtjev ili pobija navode protivnika.

6. Sud je pri vođenu ovog postupka poštivao načelo ekonomičnosti postupka sadržano u odredbi čl.10. st.1. ZPP prema kojem je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku te načelo koncentracije postupka i jedinstva glavne rasprave (čl.298. i čl.311. stavak 2. ZPP) koje zahtijeva da se predmet spora svestrano raspravi, ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti dovrši što prije.

7. Pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva na konkretni slučaj valjalo je primijeniti opće propise obveznog prava važeće u vrijeme podnošenja tužbe, a to je Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO).

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za regres iznosa koji je isplatio na ime naknade štete vojniku LR kao pripadniku oružanih snaga RH zbog ozljede na radu koju mu je samovoljnim obavljanjem službe počinio ovdje tuženik.

9. Nesporno je među strankama da je tuženik pravomoćno proglašen krivim Rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Vojnostegovnog suda MORH-a od 5. srpnja 2016.g., KLASA:UP/I-805-12/16-05/86, URR.BROJ:512M-03-16-10, i to za samovoljno obavljanje službe jer je dana 20. veljače 2016.g. u kampu "Bralovac" tijekom provedbe obuke sa desetinom na temu "Topografija i GPS" zapovijedio vojniku LR da izvodi čučnjeve za "kaznu" pri čemu je došlo do lake tjelesne ozljede za vojnika LR. Za navedeno djelo je kažnjen smanjenjem plaće za 25% u trajanju od šest mjeseci.

10. Također je nesporno da je Presudom Općinskog suda u Splitu broj P-400/16 od dana 10. svibnja 2019.g. koja je djelomično preinačena Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2628/19 od dana 13. kolovoza 2019.g. naloženo Republici Hrvatskoj da LR na ime neimovinske štete isplati iznos od 10.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počev od 26. srpnja 2016., pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatražen iznos od 10.000,00 kn, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan te joj je naloženo da mu na ime tuđe njege i pomoći isplati iznos od 490,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.111,25 kn s zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja, pa do isplate.

11. Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2628/19 od dana 13. kolovoza 2019.g. preinačena je navedena prvostupanjska presuda i to na način te se nalaže tuženiku da naknadi tužitelju s naslova troška parničnog postupka daljnji iznos od 2.925,00 kuna sa zateznom kamatom od 10. svibnja 2019. do isplate.

12. Očitovanjem MORH-a, Uprave za proračun i financije, Sektor za financije i računovodstvo, Služba za operativne i financijske poslove od 24. prosinca 2019.g., KLASA:401-02/19-01/498, UR.BROJ:512M4-020305-19-4 od dana 24. prosinca 2019.g. dostavljena je potvrda o isplati na račun punomoćnika LR, iznosa od 10.490,00kuna na ime glavnice, 2.437,84kune na ime kamate na glavnicu, 6.036,25kuna na ime parničnog troška te 238,57kuna na ime kamata na parnični trošak, sveukupno 19.202,66kuna.

13. Člankom 193.st.1. Zakona o oružanim snagama (Narodne novine br. 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19, 158/23, 155/23, 14/24, 136/15, dalje: ZOOS) propisano je da za štetu koju pripadnik Oružanih snaga u službi i u vezi s obavljanjem službe počini trećim osobama odgovara Republika Hrvatska dok je stavkom 2. propisano da Republika Hrvatska ima pravo od pripadnika Oružanih snaga tražiti povrat iznosa iz stavka 1. ovoga članka isplaćenoga trećim osobama samo ako je pripadnik Oružanih snaga namjerno ili iz krajnje nepažnje počinio štetu.

14. Člankom 111. st.1. Zakona o radu (Narodne Novine br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZOR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava dok je st.2. propisano da se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovoga članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

15. Kako je utuženi iznos isplaćen za važenja ZOO-a, za važenja kojeg je i nastala obveza plaćanja po pravomoćnoj presudi, to je na konkretan slučaj primijenjena odredba 1061. st.1. kojom je propisano da štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. Stavak 2 propisuje da oštećenik ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposredno od zaposlenika ako je štetu prouzročio namjerno dok st.3. propisuje da poslodavac koji je oštećeniku popravio štetu ima pravo zahtijevati od zaposlenika naknadu troškova popravljanja štete, ako je ovaj štetu prouzročio namjerno ili iz krajnje nepažnje

16. U konkretnom slučaju je pregledom Očitovanja MORH-a, Uprave za proračun i financije, Sektor za financije i računovodstvo, Služba za operativne i financijske poslove od 24. prosinca 2019.g., KLASA:401-02/19-01/498, UR.BROJ:512M4-020305-19-4 od dana 24. prosinca 2019.g. te Potvrde o zaprimljenoj uplati od dana 24. prosinca 2019.g. te Zahtjeva i Povratnice (l.s.19) utvrđeno da je tužiteljica štetu popravila 24. prosinca 2019.g. a da je zahtjev za mirno rješenje spora iz čl. 186.a Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11, 25/13, 43/13 i 89/14, dalje: ZPP) uputila preporučenom pošiljkom tuženiku dana 15. svibnja 2020.g.

17. Također, obzirom da je odredom čl.12. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) propisano kako je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, napominje se da je gore navedenim Rješenjem Vojnostegovnog suda MORH-a ovdje tuženik proglašen krivim radi samovoljnog obavljanja službe u MORH-u dakle isti je stegovno kažnjen pa nisu od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari navodi tuženika da bi ovaj sud morao utvrđivati namjeru ili krajnju nepažnju u postupku regresne odgovornosti jer je iz navedenog Rješenja MORH-a proizlazi da je ovdje tuženik postupio prema vojniku LR na način koji nije predviđen niti propisan kao oblik stegovnog kažnjavanja otklona od vojne stege pripadnika Oružanih snaga RH i o čemu je prethodno prijavljenik imao saznanja ali je unatoč tome, samovoljno, odlučio kazniti vojnika LR izvođenjem čučnjeva koji su doveli do tjelesne ozljede vojnika LR a to sve je već bilo predmetom raspravljanja prije donošenja presude Općinskog suda u Splitu.

18. Nadalje, odredbom čl.1067. ZOO-a propisano je da je da postoji mogućnost oslobođenja od objektivne odgovornosti na način da se:

1) Vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti,

(2) Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti,

(3) Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete,

(4) Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje,

(5) Osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom.

18.1. Obzirom da tuženik nije dokazao da je ispunjen bilo koji od ovih uvjeta to se isti ne može pozivanjem na navedeni članak osloboditi od regresne odgovornosti u ovom postupku.

19. Slijedom svega navedenog temeljem naprijed citirane odredbe čl.193. ZOOS-a u svezi s čl. 1061. st.3. ZOO-a prihvaćen je zahtjev tužitelja na isplatu utuženog iznosa kao iznosa naknade troškova popravljanja štete, s kamatama od dana uplate troškova popravljanja štete (st.4. navedene odredbe ZOO-a) jer na temelju rezultata ovako utvrđenog činjeničnog stanja, analizom i ocjenom svih prethodno iznesenih dokaza, prihvaćajući kao vjerodostojne dokaze sve isprave pobrojene u prethodnim pasosima obrazloženja ove presude (koji se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja neće ponovno navoditi) prema stavu ovog suda za traženu naknadu štete tužitelju je odgovoran tuženik jer su ispunjene pretpostavke za njegovu regresnu odgovornost radi čega je odlučeno kao pod točkom 1. izreke presude.

20. Visina stope zakonske zatezne kamate je određena sukladno čl.29. st.2. ZOO-a.

21. Temeljem čl. 154. st.1. ZPP-a tuženik, koji je u cijelosti izgubio parnicu je obvezan na naknadu troškova tužiteljici. Temeljem čl. 151. u svezi s čl. 162., a sve u svezi s čl. 164. st.1.-4. ZPP-a tužiteljici su odmjereni troškovi za slijedeće radnje: sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, sastav tužbe, za pristup na ročište 111.12.2025., sve po 200,00EUR-a, sveukupno 600,00EUR-a.

21.1. Dakle, sveukupno je tuženik dužan naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 600,00 EUR-a radi čega je odlučeno kao pod točkom 2. izreke presude, sve temeljem T.br. 7.,8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23).

U Kninu, dana 22. siječnja 2026.g.

S U T K I N J A

Ana Kević Brakus

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude je dopuštena žalba, u roku od 15 dana, zbog povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. ZPP-a. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DN-a: sukladno zapisniku o objavi odluke