REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

SLAVONSKI BROD, Tome Skalice 2

Poslovni broj Kž-515/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Solde, kao predsjednika vijeća, te Mirka Svirčevića i Vedrana Pavelića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marije Živković, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice ĐĐS, zbog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18., 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi privatnog tužitelja ĐĐ protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 15. svibnja 2025. poslovni broj K- 39/2025-67, u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba privatnog tužitelja ĐĐ kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Bjelovaru presudom od 15. svibnja 2025. poslovni broj K- 39/2025-67., na temelju članka 453. točka 1. Zakona o kaznenom postupku (N.N.152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu ZKP/08) oslobodio je od optužbe okrivljenicu ĐĐS da bi počinila kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 2. i kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavak 2. KZ/11.

2. Temeljem članka 149. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku privatni tužitelj ĐĐ dužan je, u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 5. Zakona o kaznenom postupku, nužne izdatke okrivljene, te nužne izdatke i naknadu branitelja okrivljene, o kojoj visini troškova odlučit će se posebnim rješenjem, a temeljem članka 145. stavak 2. točka 6. i stavak 3. Zakona o kaznenom postupku, paušal u iznosu od 150,00 €.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio privatni tužitelj ĐĐ, po punomoćnicku Bojanu Doneski, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, Perica Medakovića, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar iz Garešnice, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima postupka, te protiv rješenja kojim je predsjednica Općinskog suda u Bjelovaru odbila njegov zahtjeva za otklonom od suđenja uređujućeg suca Darka Kovač, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili da istu preinači u smislu žalbenih navoda.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba ZKP-a iz članka 468. stavak 1. točka 1. ZKP-a privatni tužitelj smatra da je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, nema uopće razloga i u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama a u pojedinim dijelovima su ti razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, o sadržaju isprava, iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza a sve stoga jer su razlozi presude u suprotnosti s javnom ispravom i to pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj Pp J-81/2019 od 16. siječnja 2020. godine kojom je privatni tužitelj kao okrivljenik oslobođen od optužbe između ostalog da je svojim lijevim ramenom odgurnuo okrivljenika (u tom postupku oštećenik) u predjelu prsa.

7. Nije u pravu privatni tužitelj kada ističe da bi na ovaj način bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP- a. Naime prvostupanjski sud je naveo u svojoj presudi sve dokaze koje je u postupku izveo, iznio kratak sadržaj iskaza svjedoka te dao ocjenu svih dokaza kako zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti te uzajamnoj logičkoj vezi. Odluka suda donesena u prekršajnom postupku Pp J-81/2019 od 16. siječnja 2020. godine ne obvezuje prvostupanjski sud u ovom postupku odnosno ne predstavlja dokaz prema kojem bi sud u ovom postupku činjenicu fizičkog kontakta između okrivljenika i privatne tužiteljice smatrao utvrđenim. Naravno da je prvostupanjski sud u ovom postupku ispravno činjenicu fizičkog kontakta utvrđivao i utvrdio, neovisno o tome što taj fizički kontakt prekršajni sud nije utvrdio.

8. Slijedeću bitnu povredu privatni tužitelj vidi u tome što je prvostupanjski sud propustio dati obrazloženje zašto ne vjeruje iskazima svjedoka ĆĐ, VĐ i GĐ iz kojih proizilazi drugačiji zaključak i to da fizičkog kontakta između privatnog tužitelja i okrivljenice nije bilo.

9. Međutim ne radi se o rečenoj bitnoj povredi jer protivno navodima žalbe prvostupanjski sud u točki 4.7. pobijane presude obrazlaže zbog čega ovi svjedoci ne potvrđuju navode okrivljenice o kontaktu između nje i privatnog tužitelja odnosno što je sve moglo dovesti da ovi svjedoci ne uoče sve detalje prolaska privatnog tužitelja pokraj okrivljenice, a ne da im ne vjeruje. Naprotiv, u točkama 4.8. i 4.12. daje razloge zbog kojih je kao istinite i valjane prihvatio iskaze svjedoka UĐ, HĐ i BĐ (potvrđuju navode okrivljenice o ostvarenom kontaktu između nje i privatnog tužitelja a i međusobno su u bitnome suglasni).

10. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje valja reći da je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, izvođenja svih dokaza, posebno na temelju iskaza svjedokda UĐ, HĐ i BĐ ispravno utvrdio ostvareni kontakt između privatnog tužitelja i okrivljenice te ispravno zaključuje da inkriminirane riječi iz privatne tužbe ("i kad se ĐĐ drugi put zaleti u mene na roditeljskom sastanku sa svih svojih 35 kilograma preporučujem mu da uzme veći zalet") kao takve ne sadrže bitna obilježja niti kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. niti kaznenog djela uvrede iz članka 147. stavak 2. KZ/11. zbog čega ispravno okrivljenicu oslobađa optužbe na temelju članka 453. točka 1. ZKP-a. Dakle prvostupanjski sud je u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje, za svoja utvrđenja dao i logične i uvjerljive razloge koje budući da imaju potporu u stanju spisa u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te na iste upućuje žalitelja (privatnog tužitelja) (točke 4.12. - 4.15 pobijane presude).

11. Međutim i pored navedenog ovaj sud drugog stupnja smatra bitnim napomenuti da u kontekstu kaznenog djela uvrede iz članka 147. stavak 2. KZ/11. za koje je okrivljenica oslobođena optužbe, dostojanstvo je ukupnost pozitivnih svojstava (vrlina) koje u vlastitoj i široj sredini pobuđuju poštovanje praćenjem osjećaja časti i poštenja neke osobe. Postupak i težinu ponašanja (izjave) kojim se druga osoba omalovažava ili ne poštuje treba promatrati objektivno (iz kuta javnog mnjenja), pa ne možemo smatrati uvredom izjavu koju oštećenik zbog svoje preosjetljivosti tako doživljava. U kvalifikaciji nečije izjave polazi se od toga je li počinitelj izvršio radnju koja objektivno uzimajući sve okolnosti konkretnog slučaja predstavlja omalovažavanje druge osobe a počinitelj je toga bio svjestan i to je htio ili je bio svjestan da time može nekoga uvrijediti i na to je pristao. Dakle, prema već zauzetom stajalištu u praksi sudova oblik zaštite kod kaznenog djela uvrede nije ugled ili čast u smislu nekog posebnog osjećaja vrijednosti, već čast u objektivnom smislu, u smislu zahtjeva za poštivanjem koje svakom pojedincu pripada u određenoj društvenoj sredini, što znači da se povreda časti utvrđuje po objektivnim a ne subjektivnim kriterijima.

12. Imajući u vidu navedeno u konkretnom slučaju čast privatnog tužitelja u objektivnom smislu nije povrijeđena, jer se u riječima "I kada se ĐĐ drugi put zaleti u mene na roditeljskom sastanku sa svih svojih 35 kg preporučujem da uzme veći zalet" ne ostvaruju obilježja kaznenog djela uvrede, odnosno radi se o humorističnom prikazivanju konkretnog događaja a ne omalovažavanju ugleda i dostojanstva privatnog tužitelja, smatra ovaj sud drugog stupnja.

13. U kontekstu kaznenog djela klevete za koje je okrivljenica također oslobođena od optužbe na temelju članka 453. točka 1. ZKP-a valja reći da ponekad u međusobnoj komunikaciji znamo u šaljivom tonu pretjerati u iznošenju nečega o drugoj osobi (kao u konkretnom slučaju da privatni tužitelj ima 35 kilograma). Takav postupak u pravilu nije kleveta jer mu nedostaje ozbiljnost (kao u konkretnom slučaju). Kleveta mora biti toliko ozbiljna da temeljem objektivne ocjene može škoditi časti i ugledu oklevetane osobe što ovdje nije slučaj. Možebitnost štete se ocjenjuje prema shvaćanju određene sredine a ne "oklevetane osobe".

14. Nije u pravu privatni tužitelj ni kada se žali zbog povrede Kaznenog zakona koje povrede sadržajno ne obrazlaže osim što pobija ispravnost utvrđenih činjenica na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoje zaključke da djela za koja se okrivljenica optužuje nisu po zakonu kaznena djela zbog čega biva oslobođena optužbe na temelju članka 453. točka 1. ZKP-a. Međutim kako se pravilnost primjene odredaba Kaznenog zakona cijeni prema onom činjeničnom stanju koje je utvrdio prvostupanjski sud, očito je da se ovdje radi o pobijanju ispravnosti utvrđenih činjenica a ne pogrešnoj primjeni Kaznenoga zakona na ispravno utvrđeno činjenično stanje koji su prigovori već naprijed otklonjeni kod razmatranja žalbenog osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

15. U odnosu na odluku o troškovima valja reći da ovaj žalbeni razlog privatni tužitelj, osim što ga uvodno navodi, ničim ne obrazlaže, no kako je okrivljenica oslobođena optužbe, ispravno je obvezao privatnog tužitelja na podmirenje troškova kaznenoga postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP-a, nužne izdatke okrivljene te nužne izdatke i nagradu njezina opunomoćenika Hrvoja Mladinića, odvjetnika iz Bjelovara, o kojoj visini troškova na temelju članka 148. stavak 4. ZKP-a odlučit će se posebnim rješenjem, s tim da je ispravno obvezao privatnog tužitelja i na podmirenje paušala sudu u iznosu od 150,00 eura, pri čijem odmjeravanju je vodio računa o složenosti i trajanju postupka, a sve u smislu članka 145. stavak 2. točka 6. i stavak 3. ZKP-a.

16. U odnosu na žalbeni navod privatnog tužitelja da predsjednica prvostupanjskog suda u rješenju kojim je odbila njegov zahtjev za izuzećem uređujućeg suca ABC nije iznijela razloge u svezi odbijanja njegovog zahtjeva za izuzećem ovog suca nego je samo iznijela tvrdnje privatnog tužitelja, očitovanje suca i zaključila da navodi izneseni u zahtjevu ne dovode u sumnju nepristranost uređujućeg suca, valja reći da je o tom zahtjevu predsjednica suda ispravno odlučila svojim rješenjem od 7. travnja 2025. godine a na isto nije dopuštena posebna žalba. Međutim privatnom tužitelju se skreće pozornost da sudjelovanje u donošenju odluka u okviru zakonom propisanog postupka ne može biti razlog za izuzeće uređujućeg suca s obzirom da je odlučivanje suca temeljno zakonom propisano ovlaštenje koje sudac ima u rješavanju sudskih predmeta zasnovanog na propisima materijanog i postupovnog prava, utvrđenih činjenica i slobodnom sudačkom uvjerenju, pa to ne može predstavljati okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristranost.

17. Budući dakle, ne postoje razlozi zbog kojih privatni tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju istih nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu okrivljenika povrijeđen Kazneni zakon (članak 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08), trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu privatnog tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

Slavonski Brod, 22. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Mile Soldo