REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-841/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Zoranu Šariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TC SESVETE d.o.o., Ulica Ljudevita Posavskog 3, Sesvete, OIB: 03781787462, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Crnkić, Gotovac & Erceg d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženice BA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Barbari Glavaš Štefanac, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Povrv- 181/2023-27 od 18. ožujka 2025., 22. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Povrv-181/2023-27 od 18. ožujka 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja te je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sandre Marodi iz Čakovca, poslovni broj Ovrv-4396/23 od dana 8. studenog 2023., a tužitelju je naloženo da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 613,27 eura.
2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj, istu pobija u cijelosti i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). U žalbi, u bitnome, tužitelj navodi da je on kao jedan od suvlasnika poslovne zgrade izvršio uplatu po rješenju o utvrđivanju naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade, da je time omogućena legalizacija i ozakonjenje te zgrade, ali i ostvarenje popusta od 25% za pravovremenu uplatu, da je tužitelj time ostvario korist ne samo za sebe već i za sve ostale suvlasnike zgrade, da je temeljem odredbe čl. 1121. Zakona o obveznim odnosima i čl. 39. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tužiteljev zahtjev spram tuženice bio osnovan, da je tužitelj svoj zahtjev temeljio na primjeni navedenih zakonskih odredbi, a da pobijana presuda o tome nema razloga, čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, pa tužitelj predlaže da se pobijana presuda preinači u korist tužitelja, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tužitelj potražuje i trošak žalbe.
3. Žalba tužitelja je dostavljena na odgovor tuženici.
4. Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Pobijanom prvostupanjskom presudom, u njenoj osnovi, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, a tu svoju presudu prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da tužitelj nije aktivno legitiman potraživati predmetnu isplatu od tuženice.
7. Prije svega valja navesti da je predmetni spor spor male vrijednosti, u kojem se presuda ili rješenje kojim se završava postupak, može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a, a kako je to navedeno i u pouci o pravnom lijeku iz pobijane presude tako da istu tužitelj ne može valjano pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog stanja, ali ni zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.
8. Nadalje, u ovom stadiju postupka nije sporno da su tužitelj i tuženica suvlasnici poslovne zgrade u [adresa], da je upravitelj te zgrade MDM-Upravljanje d.o.o. [adresa], kod nadležnog upravnog tijela podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za tu zgradu, da je upravno tijelo tom zahtjevu i udovoljilo, da je upravitelju izdan i rješenje o naknadi, a da je tu naknadu uplatio tužitelj koju sada od tuženice potražuje, da se ta naknada koju tužitelj potražuje "odnosi" na srazmjerni dio spram srazmjerne površine zgrade i srazmjerne površine poslovnog prostora tuženice.
9. I po ocjeni ovog suda tužitelj nije dokazao da bi on bio ovlašten od tuženice potraživati predmetnu isplatu, a kako to, u osnovi i navodi prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.
10. Naime, iz predmetnog spisa proizlazi da je tuženica predmetni poslovni prostor kupila temeljem Ugovora o kupoprodaji od 28. svibnja 1998. kada je isti i preuzela u posjed od prodavatelja pri čemu je površina prodanog prostora odgovarala površini predanog poslovnog prostora od prodavatelja (101-108), a što je bilo provedeno i u zemljišnoj knjizi pod poslovnim brojem Z- 4610/2008/817 (23).
11. U toj pravnoj situaciji na tužitelju je bio teret dokaza da ne samo da je on platio naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade već i da je postupak po zahtjevu za donošenje rješenja o izvedenom stanju podnesen i u interesu tuženice tj. da je i poslovni prostor tuženice bio predmet ozakonjenja (čl. 25. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj: 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19 - dalje:ZPNIZ).
12. Kako to tužitelj nije dokazao to onda nisu ni ispunjene pretpostavke iz čl. 1121. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi sa čl. 39. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, da predmetnu naknadu potražuje od tuženice, pa je prvostupanjski sud osnovao odbio tužbeni zahtjev tužitelja, a žalba tužitelja je onda neosnovana.
13. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 368. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u izreci.
14. Odluka o troškovima žalbe tužitelja temelji se na odredbi čl. 166. st. 1., a u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a.
U Puli, 22. siječnja 2026.
Sudac:
Zoran Šarić