Poslovni broj: Us I-2356/2024-11
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice: EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenici Ani Bukulin, odvjetnici u Zadru, Mihovila Klaića 9/II, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenik SH, dipl. pravnik i zaposlenik temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi prava na obiteljsku mirovinu, nakon javne rasprave zaključene dana 26. rujna 2025. u prisutnosti tužiteljice i opunomoćenika tuženika, dana 22. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-03/24-03/03362961405, URBROJ: 341-99-06/2- 24-4753 od dana 26. kolovoza 2024.
II Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru KLASA: UP/I 140-03/24-03/03362961405, URBROJ: 341- 24-06/2-24-10672 od dana 22. srpnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak.
i
r i j e š i o j e
I Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623 da tužiteljici IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00€, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima.
II U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora, iznad dosuđenog, odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-03/24-03/03362961405, URBROJ: 341-99-06/2-24-4753 od dana 26. kolovoza 2024., tužiteljica je osporavajući zakonitost i prvostupanjskog upravnog rješenja rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa] KLASA: UP/I 140-03/24- 03/03362961405, URBROJ: 341-24-06/2-24-10672 od dana 22. srpnja 2024., u bitnom, navela da tuženik u obrazloženju navodi kako nije bila upoznata sa iznosom sredstava na osobnom računu člana mirovinskog fonda, a koji član da je bio njezin pokojni suprug BH iz razloga što se za takve informacije treba obratiti Središnjem registru osiguranika (REGOS), a ne Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. Takvo obrazloženje pobijane odluke nije samo povreda temeljnih načela Zakona o općem upravnom postupku i to načela pomoći neukoj stranci (članak 7.) i načela utvrđivanja materijalne istine (članak 8.), već da je to obrazloženje kojim se opravdava nezakonito postupanje službenika prvostupanjskog tijela krajnje ponižavajuće za stranku. Stranka u prethodnom postupku, koji je rezultirao donošenjem rješenja HZMO, Područnog ureda u Zadru broj spisa: 132994, KLASA: 140-03/21-03/03362961405 od dana 9. rujna 2021. nije bila upoznata, od strane niti jednog djelatnika Područnog ureda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u [adresa], koja su njezina prava i odakle saznati podatak koji ju zanima, odnosno koliki je iznos sredstava koji je umrli osiguranik ostvarivao temeljem individualne kapitalizirane štednje. Tom prilikom da nije upućena na REGOS kako bi imala vremena informirati se o svojim pravima prije nego podnese ikakav zahtjev. Osim toga, da je u žalbi ukazala na nezakonitosti u pogledu prava stranaka da sudjeluju u postupku, a koje stranke da su sada punoljetna djeca RH i PH, o čemu da u osporenom kao niti prvostupanjskom rješenju nedostaje obrazloženje. Ukazuje se da tuženik, kao ni prvostupanjsko tijelo, nijednom nisu poslali poziv AH ili LH, o čijim se pravima donosi rješenje, da sudjeluju u postupku, da se očituju o ijednoj činjenici vezanoj za postupak niti im je omogućeno makar izjasniti se o podnesenom (potom povučenom) zahtjevu za obiteljsku mirovinu koji je njihova majka EH podnijela za vrijeme njihove maloljetnosti. Uskraćivanje adresatima donesenog rješenja mogućnosti da se izjasne o postupku koji se vodi, da predstavlja povredu odredbi čl. 52. st. 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09., 110/21.) koji glasi. Slijedom navedenog, da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu istih. Činjenicu ima li neka osoba svojstvo stranke da je potrebno prosuđivati i prema materijalnim propisima iz kojih za neku osobu proizlazi određeno pravo, obveza ili pravni interes. Povrede Zakona o općem upravnom postupku i ustavnih prava adresata postupka kojima u njemu nije bilo omogućeno sudjelovati te prava na obrazloženu odluku budući da su upravni akti i pobijano rješenje upravnog tijela nedovoljno obrazloženi s obzirom na prigovore žaliteljice te povreda prava na pristup upravnim tijelima njenoj punoljetnoj djeci, onemogućeno sudjelovanje u postupku, da predstavlja razlog da se pobijana upravna rješenja proglase nezakonitima, stoga da se predlaže njihovo poništavanje. Osim toga, drugostupanjsko, a posebice prvostupanjsko tijelo da je u prethodnom postupku, koji je ovdje pobijanim rješenjem potvrđen, u svom postupanju sadržavalo nedozvoljenu dozu arbitrarnosti budući da su sredstva koje je pok. BH ostvario na temelju individualne kapitalizirane štednje u iznosu od 13.083, 43 EUR-a prebačena u Državni proračun premda njime u potpunosti upravljaju subjekti privatnog prava (tužiteljica temeljem rješenja o nasljeđivanju) i premda tužiteljica vrši konkludentne radnje (podnosi žalbu) da se iste mogu smatrati povlačenjem zahtjeva za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu. Umjesto da je prvostupanjsko tijelo po zaprimanju podneska tužliteljice otvorilo ispitni postupak prema članku 51. ZUP-a, a koji ispitni postupak da je ovdje bio nužan radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari te radi omogućivanja strankama ostvarenja i zaštite njihovih prava i pravnih interesa, ono da dalje samovoljno provodi postupak do kraja i bez pristanka stranke, sada punoljetnih AH i LH. Iz ovoga da je jasno da je tužiteljica, odnosno njezina djeca, oštećeni jer da su se protiv njihove volje sredstva pokojnog BH prebacila u Državni proračun te da im se obiteljska mirovina isplaćuje kao da je umrli osiguranik bio osiguran samo u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti odnosno jer tužiteljici nije pružena adekvatna informacija na temelju koje može sama razmotriti svoje zakonske mogućnosti. Slijedom navedenog, da predlaže da Upravni sud u Splitu donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje. Zatim da se naloži Republici Hrvatskoj, Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje da tužiteljici plati iznos od 13.083,43 EUR-a, sa zateznim kamatama tekućim od 5. listopada 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 30 (trideset) dana te da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u roku od 15 dana.
2. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 26. rujna 2025. tužiteljica je navela da ostaje kod svih navoda iznesenih u tužbi. Pored toga, navodi da se u niti jednom odgovoru na tužbu tuženik ne osvrće na činjenicu da je uslijed propusta njihovog službenika iz Područnog ureda u Zadru zapravo i došlo do cijele ove situacije obzirom da joj, kao neukoj stranci, nisu dane valjane upute niti su joj kazane relevantne zakonske odredbe. Nakon što je donesena presuda u predmetu pod poslovnim brojem: Usl-48/23 da je bilo potrebno nekoliko mjeseci da ju se pozove s tim da poziv nije nikad došao službenim putem, već putem telefona. Smatra da ne može povući zahtjev za obiteljsku mirovinu u ime svoje djece koja da su sada punoljetne osobe, jer da bi na takav način i njih oštetila. Ističe da je postupanjem tuženika i prvostupanjskog upravnog tijela oštećena i smatra da joj se kao neukoj osobi i sada još uvijek može pomoći da uspije ostvariti traženo pravo. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje te da traži od suda da donese meritornu odluku u kojoj će naložiti isplatu predmetnih sredstava.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu podnesen dana 15. srpnja 2021. Osiguranik NH, od kojeg da se izvodi pravo na obiteljsku mirovinu, da je rođen dana **.**.1973., a da je umro dana **.**.2021. pa da je do dana smrti navršio 47 godina života. Mirovinski staž, prema članku 24. ZOMO, da iznosi ukupno 19 godina 10 mjeseci i 03 dana, a da je navršen u razdoblju od 1.12.2000. do 18.5.2001., od 20.8.2001. do 8.5.2003. i od 1.1.2003. do **.**.2021. Umrli osiguranik da je u SR Njemačkoj navršio razdoblja osiguranja od 15.7.1996. do 30.9.1997. u trajanju od 06 mjeseci, a budući da je u SR Njemačkoj razdoblje osiguranja kraće od jedne godine prema članku 57. Osnovne uredbe, da ga uzima u obzir nadležna ustanova svake države članice, prema čijem su zakonodavstvu ispunjeni uvjeti za priznanje prava na mirovinu, pri određivanju teoretskog iznosa mirovine u smislu članka 52. stavka 1. točke (a)(i). Slijedom navedenog, da razdoblja osiguranja, prema članku 57. Osnovne uredbe i članku 6. Osnovne uredbe, ukupno iznose 20 godina, 4 mjeseca i 3 dana. Prema podacima u spisu predmeta, da je umrli osiguranik od 1. siječnja 2002. bio osiguran u oba obvezna mirovinska osiguranja. Rješenjem Područnog ureda u Zadru, broj 132994 od dana 26. kolovoza 2022., djeci RH i ĆH, da je priznato pravo na obiteljsku mirovinu iza smrti osiguranika NH. Protiv navedenog rješenja da je OH uložila žalbu. Rješenjem Središnje službe, broj 754627 od dana 1. prosinca 2022., da je žalba odbijena kao neosnovana. U provedenom drugostupanjskom postupku da je utvrđeno da je obiteljska mirovina pravilno određena samo iz obveznog mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti, a da su ukupno kapitalizirana sredstva s osobnog računa člana mirovinskog fonda pravilno prenesena u državni proračun sukladno članku 102. stavku 1. Zakona o obveznim mirovinskim fondovima (Narodne novine, broj: 19/14, 64/18, 115/18, 58/20, 156/23). Protiv navedenog rješenja Središnje službe da je žaliteljica podnijela tužbu Upravnom sudu u Splitu. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 Usl-48/23-7 od dana 12. listopada 2023. da je poništeno navedeno rješenje Središnje službe od 1. prosinca 2022. i rješenje Područnog ureda u Zadru od dana 26. kolovoza 2022. te da je predmet vraćen prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak. Prema navedenoj presudi, da je prvostupanjsko tijelo dužno ponovo odlučiti o zahtjevu žaliteljice na način da utvrdi ostaje li žaliteljica kod zahtjeva za određivanje obiteljske mirovine ili od istog želi odustati pri čemu je dužno žaliteljicu pozvati i objasniti joj koje bi posljedice nastupile ukoliko bi sada odustala od zahtjeva i bi li sada uopće mogla dobiti sredstva iz obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje na ime pokojnog supruga (pri čemu je potrebno žaliteljicu upoznati i s visinom tih sredstava) imajući u vidu odredbe članka 7., 40. stavka 1. i stavka 2. te članka 46. stavka 1. i stavka 2. ZUP-a. Prema službenoj bilješki prvostupanjskog tijela od dana 24. svibnja 2024. u postupanju po navedenoj presudi Upravnog suda u Splitu, da je tužiteljica (žaliteljica), po pozivu, pristupila u Područni ured u Zadru dana 24. svibnja 2024. te da je obaviještena da ukoliko želi odustati od zahtjeva za priznanje prava na obiteljsku mirovinu koji je podnesen dana 15. srpnja 2021. da treba na zapisnik dati izjavu o odustanku od podnesenog zahtjeva i izjavu da je suglasna da se sredstva kapitaliziranih doprinosa vrate iz proračuna Republike Hrvatske na osobni račun umrlog osiguranika. Ujedno da je obaviještena da je u slučaju odustanka od podnesenog zahtjeva u obvezi povrata nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja te da je potrebno na zapisnik dati izjavu da se obvezuje vratiti nepripadno isplaćene svote obiteljske mirovine kao i o tome da ukoliko odustane od ranije podnesenog zahtjeva, novi zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu može podnijeti nakon nasljeđivanja sredstava iz II. stupa, a da se pravo na obiteljsku mirovinu koje se određuje kao osnovna mirovina prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, može priznati tek prvi dan sljedećeg mjeseca i za šest mjeseci unatrag od podnošenja novog zahtjeva. Nadalje, da je obaviještena da je u državni proračun Republike Hrvatske na osnovi individualne kapitalizirane štednje na ime pok. NH prenesen iznos od 98577,13 kn što preračunato po fiksnom tečaju konverzije (7,53450) iznosi 13.083,43 eura. O prethodno navedenom da je izrađen zapisnik koji da je tužiteljica odbila potpisati jer je na isti imala primjedbe te da je usmeno izjavila da nije suglasna da se mora izvršiti povrat isplaćenih mirovinskih primanja u cjelokupnom iznosu, već da traži da se obračuna razlika između isplaćene obiteljske mirovine i osnovne mirovine koja bi djeci bila isplaćivana da je osnovna mirovina bila priznata od samog početka. U žalbenom postupku da je pobijanim prvostupanjskim rješenjem utvrđeno da je tužiteljica dana 6. lipnja 2024. ponovno pristupila u Područni ured u Zadru te da je još jednom obaviještena o posljedicama koje bi nastupile ako bi odustala od podnesenog zahtjeva za priznanje prava na obiteljsku mirovinu od dana 15. srpnja 2021. i da je nakon ponovnog obavješćivanja i nadalje ostala pri stavu da nije suglasna s povratom isplaćenih mirovinskih primanja u cjelokupnom iznosu, već da traži da se obračuna razlika između isplaćene obiteljske mirovine i osnovne mirovine koja bi djeci bila isplaćivana da je osnovna mirovina bila priznata od samog početka. Iz podneska zaprimljenog u Područnom uredu u Zadru dana 11. lipnja 2024. proizlazi da tužiteljica ne odustaje od podnesenog zahtjeva za obiteljsku mirovinu. Nadalje, da je u podnesku tužiteljica navela kako je suglasna da se sredstva kapitaliziranih doprinosa vrate iz proračuna Republike Hrvatske na osobni račun umrlog osiguranika te da čim novac bude uplaćen na njezin račun da je suglasna potpisati samo izjavu kojom se obvezuje vratiti isključivo ona sredstva koja čine razliku između isplaćenih mirovina i mirovine koja bi bila isplaćivana djeci da su sredstva iz II. stupa odmah bila naslijeđena. Dakle, da je prvostupanjsko tijelo tužiteljicu upoznalo s mogućnostima postupanja u vezi s podnesenim zahtjevom od dana 15. srpnja 2021., o posljedicama koje bi nastupile ukoliko bi sada odustala od navedenog zahtjeva, odnosno da je prvostupanjsko tijelo u cijelosti postupilo prema nalozima iz presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 Usl-48/23-7 od dana 12. listopada 2023. Prema članku 92. stavku 3. ZOMO, članovima obitelji umrlog osiguranika mlađeg od 55 godina života ili osiguranog kraće od 10 godina u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju individualne kapitalizirane štednje određuje se obiteljska mirovina za ukupni mirovinski staž umrlog osiguranika kao da je osiguranik bio osiguran samo u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti. Člankom 92. stavkom 4. ZOMO, propisano je da u slučajevima ostvarivanja prava na mirovinu prema stavcima 1., 2. i 3. ovoga članka, nositelj provedbe obveznoga mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje prenijet će u državni proračun ukupnu kapitaliziranu svotu doprinosa osiguranika iz tog osiguranja s osobnog računa osiguranika. Iz navedenih odredaba članka 92. ZOMO proizlazi da se članovima obitelji umrlog osiguranika mlađeg od 55 godina života obiteljska mirovina određuje kao da je osiguranik bio osiguran samo u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti. Prema članku 102. stavku 1. Zakona o obveznim mirovinskim fondovima (Narodne novine, broj 19/14, 93/15, 64/18, 115/18, 58/20, 156/23 - u daljnjem tekstu: Zakon o obveznim mirovinskim fondovima), ako član mirovinskog fonda umre prije ostvarivanja prava na mirovinu prema člancima 100. ili 101. ovoga Zakona, a članovi obitelji imaju pravo na obiteljsku mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, ukupno kapitalizirana sredstva s računa tog člana mirovinsko društvo će se putem Središnjeg registra osiguranika prenijeti u državni proračun. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odredit će obiteljsku mirovinu na temelju ukupnog mirovinskog staža umrlog osiguranika prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, kao da je umrli osiguranik bio osiguran samo u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti. Sukladno članku 102. stavku 2. Zakona o obveznim mirovinskim fondovima, odredba stavka 1. ovoga članka neće se primijeniti ako je umrli član mirovinskog fonda u trenutku smrti bio stariji od 55 godina i ako je bio član mirovinskog fonda duže od 10 godina, te ako bi članovima obitelji na temelju ukupnih kapitaliziranih sredstava umrloga člana mirovinskog fonda, mjesečna svota obiteljske mirovine koja bi pripadala prema programu mirovinskog osiguravajućeg društva uvećana za iznos osnovne obiteljske mirovine iznosila više od mjesečne svote obiteljske mirovine određene primjenom stavka 1. ovoga članka. U tom slučaju ukupna kapitalizirana sredstva s računa umrlog člana mirovinskog fonda prenijet će se putem Središnjeg registra mirovinskom osiguravajućem društvu koje članovi obitelji izaberu, a koje im osigurava mjesečnu obiteljsku mirovinu prema svome programu, u skladu s posebnim zakonom. Prema članku 103. stavku 1. Zakona o obveznim mirovinskim fondovima, ako član mirovinskog fonda umre, a članovi obitelji nemaju pravo na obiteljsku mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, ukupno kapitalizirana sredstva na računu umrlog člana mirovinskog fonda predmet su nasljeđivanja prema zakonu koji uređuje pravo nasljeđivanja. Člankom 103. stavkom 2. Zakona o obveznim mirovinskim fondovima propisano je da ako su sredstva s osobnog računa umrlog člana mirovinskog fonda naslijeđena, a član obitelji naknadno stekne pravo na obiteljsku mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju i pravo na mirovinu izvodi od umrlog člana fonda, obiteljska mirovina se određuje kao osnovna mirovina prema tom Zakonu. Iz navedenih odredaba proizlazi da se sredstva s osobnog računa umrlog člana mirovinskog fonda mogu naslijediti samo ako nema članova obitelji koji mogu ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu. Slijedom navedenog, da je prvostupanjsko tijelo postupilo u skladu s presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 Usl-48/23-7 od dana 12. listopada 2023. te da su izvršene radnje navedene u točki 16. obrazloženja presude. Prvostupanjskim rješenjem RH, rođenoj **.**.2003. i ĆH, rođenom **.**.2003., djeci umrlog osiguranika NH da je pravilno priznato, počevši od dana 26. lipnja 2021., pravo na obiteljsku mirovinu te da je mirovina pravilno određena kao da je umrli osiguranik bio osiguran samo u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti. Slijedom navedenog, da predlaže da se donese presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija.
4. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 26. rujna 2025. opunomoćenik tuženika navodi kako ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.
5. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-03/24-03/03362961405, URBROJ: 341-99-06/2- 24-4753 od dana 26. kolovoza 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa] KLASA: UP/I 140-03/24-03/03362961405, URBROJ: 341-24-06/2-24-10672 od dana 22. srpnja 2024., koje se donosi u izvršenju presude Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem: Usl-48/23 od dana 12. listopada 2023., a kojim rješenjem je RH, rođenoj dana **.**.2003., i ĆH, rođenom dana **.**.2003., priznaje počevši od dana 26. lipnja 2021. pravo na obiteljsku mirovinu u svoti od 184,33 eura mjesečno, u koju je uračunat i dodatak na mirovinu. Umjesto te mirovine, da se određuje najniža mirovina u svoti od 200,13 eura mjesečno. Daljnja usklađivanja mirovine da su navedena u prilogu: „PREGLED USKLAĐIVANJA MIROVINE". Isplata re mirovine da pripada korisnicima počevši od dana 26. lipnja 2021., mjesečno unatrag. Žalba ne odgađa izvršenje tog rješenja.
6. Izvedeni su dokazi uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora.
7. U sporu su održane rasprave koje su bile zakazane da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.
9. Predmet spora je, u skladu s odredbom članka 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika (kao i prvostupanjskog upravnog rješenja).
10. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II 140-03/24-03/03362961405 utvrđeno je: da je prvostupanjsko upravno rješenje doneseno u izvršenju rješenja Središnje službe Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, KLASA: UP/II 140- 03/21-03/03362961405, URBROJ:341-99-06/2-21-9179 od dana 7. ožujka 2022.; da je postupak za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu pokrenut zahtjevom od dana 15. srpnja 2021.; da je osiguranik NH, od kojeg se izvodi pravo na obiteljsku mirovinu, rođen dana **.**.1973., a umro dana **.**.2021. pa da je do dana smrti **.**.2021. navršio 47 godina života; da je uzrok smrti osiguranika bolest; da mirovinski staž, koji se računa za stjecanje prava na mirovinu, iznosi do dana 26. lipnja 2021. ukupno 19 god. 10 mj. i 3 dana (prilog mirovinski staž); da je NH u [adresa] navršio razdoblja osiguranja od 15. srpnja 1996. do 30. rujna 1997. u trajanju od 6 mjeseci; da pridodani staž iznosi 7 godina, 3 mjeseca i 24 dana; da se djeca pok. osiguranika EHĆC, rođ. **.**.2003. i PH rođ. **.**.2003., nalaze na redovitom školovanju; da mirovinski staž koji se uzima u obzir za izračun mirovine do dana 26. lipnja 2021. iznosi ukupno 27 godina, 7 mjeseci i 27 dana: da je rješenjem Područnog ureda u Zadru, broj 132994 od dana 26. kolovoza 2022., djeci tužiteljice RH i ĆH, priznato pravo na obiteljsku mirovinu iza smrti osiguranika NH; da je protiv navedenog rješenja OH uložila žalbu koja je odbijena rješenjem Središnje službe, broj 754627 od dana 1. prosinca 2022.; da je u drugostupanjskom postupku utvrđeno da je obiteljska mirovina pravilno određena samo iz obveznog mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti, a da su ukupno kapitalizirana sredstva s osobnog računa člana mirovinskog fonda pravilno prenesena u državni proračun sukladno članku 102. stavku 1. Zakona o obveznim mirovinskim fondovima ("Narodne novine", br. 19/14, 64/18, 115/18, 58/20, 156/23); da je presudom Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem: 14 Usl-48/23-7 od dana 12. listopada 2023. poništeno navedeno rješenje Središnje službe od dana 1. prosinca 2022. i rješenje Područnog ureda u Zadru od dana 26. kolovoza 2022. te da je predmet vraćen prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak; da je prema službenoj bilješki prvostupanjskog tijela od dana 24. svibnja 2024., u postupanju po navedenoj presudi Upravnog suda u Splitu, tužiteljica (žaliteljica), po pozivu, pristupila u Područni ured u Zadru dana 24. svibnja 2024. te da je obaviještena da ukoliko želi odustati od zahtjeva za priznanje prava na obiteljsku mirovinu koji je podnesen dana 15. srpnja 2021. da treba na zapisnik dati izjavu o odustanku od podnesenog zahtjeva i izjavu da je suglasna da se sredstva kapitaliziranih doprinosa vrate iz proračuna Republike Hrvatske na osobni račun umrlog osiguranika kao i da je obaviještena da je u slučaju odustanka od podnesenog zahtjeva u obvezi povrata nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja te da je potrebno na zapisnik dati izjavu da se obvezuje vratiti nepripadno isplaćene svote obiteljske mirovine kao i o tome da ukoliko odustane od ranije podnesenog zahtjeva, da novi zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu može podnijeti nakon nasljeđivanja sredstava iz II. stupa, a da se pravo na obiteljsku mirovinu koje se određuje kao osnovna mirovina prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, može priznati tek prvi dan sljedećeg mjeseca i za šest mjeseci unatrag od podnošenja novog zahtjeva; da je tužiteljica obaviještena da je u državni proračun Republike Hrvatske na osnovi individualne kapitalizirane štednje na ime pok. NH prenesen iznos od 98577,13 kn što da preračunato po fiksnom tečaju konverzije (7,53450) iznosi 13.083,43 eura; da je o prethodno navedenom izrađen zapisnik koji je tužiteljica odbila potpisati jer je na isti imala primjedbe te da je usmeno izjavila da nije suglasna da se mora izvršiti povrat isplaćenih mirovinskih primanja u cjelokupnom iznosu, već da traži da se obračuna razlika između isplaćene obiteljske mirovine i osnovne mirovine koja bi djeci bila isplaćivana da je osnovna mirovina bila priznata od samog početka; da je tužiteljica dana 6. lipnja 2024. ponovno pristupila u Područni ured u Zadru te da je još jednom obaviještena o posljedicama koje bi nastupile ako bi odustala od podnesenog zahtjeva za priznanje prava na obiteljsku mirovinu od dana 15. srpnja 2021. i da je nakon ponovnog obavješćivanja i nadalje ostala pri stavu da nije suglasna s povratom isplaćenih mirovinskih primanja u cjelokupnom iznosu, već da traži da se obračuna razlika između isplaćene obiteljske mirovine i osnovne mirovine koja bi djeci bila isplaćivana da je osnovna mirovina bila priznata od samog početka; da iz podneska zaprimljenog u Područnom uredu u Zadru dana 11. lipnja 2024. proizlazi da tužiteljica ne odustaje od podnesenog zahtjeva za obiteljsku mirovinu te da navodi kako je suglasna da se sredstva kapitaliziranih doprinosa vrate iz proračuna Republike Hrvatske na osobni račun umrlog osiguranika te da čim novac bude uplaćen na njezin račun da je suglasna potpisati samo izjavu kojom se obvezuje vratiti isključivo ona sredstva koja čine razliku između isplaćenih mirovina i mirovine koja bi bila isplaćivana djeci da su sredstva iz II. stupa odmah bila naslijeđena.
11. Odredbom čl. 40. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) propisano je da se upravni postupak pokreće na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. Stavkom 2. istog članka propisano je kad se postupak pokreće na zahtjev stranke, postupak se smatra pokrenutim u trenutku predaje urednog zahtjeva stranke javnopravnome tijelu.
12. Člankom 46. st. 1. ZUP-a propisano je da tijekom postupka stranka može odustati od zahtjeva u pisanom obliku, usmeno na zapisnik ili elektroničkim putem. Stavkom 2. istog članka propisano je ako stranka odustane od zahtjeva, donijet će se rješenje o obustavi postupka.
13. Prema odredbi čl. 7. ZUP-a kad ovlaštena službena osoba tijekom postupka sazna ili ocijeni da stranka ima osnovu za ostvarenje nekog prava, upozorit će je na to, kao i na posljedice njezinih radnji ili propuštanja u postupku, a brinut će se i da neznanje odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.
14. Sukladno odredbi čl. 52. st. 1. ZUP stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku sve do donošenja odluke o upravnoj stvari, davati izjave i objašnjenja, iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari te pobijati točnost navoda koji se ne slažu s njezinim navodima. Stavkom 2. istog članka propisano je da je službena osoba dužna omogućiti stranci izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima za izvođenje dokaza i podnesenim dokazima, sudjelovanje u izvođenju dokaza i postavljanje pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko službene osobe, a uz dopuštenje službene osobe i neposredno, kao i upoznavanje s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima. Stavkom 3. istog članka propisano je da stranka može davati izjave usmeno na zapisnik ili u pisanom obliku. U složenim upravnim stvarima službena osoba može naložiti stranci podnošenje izjave u pisanom obliku, što ne isključuje pravo stranke na usmeno izjašnjavanje. Stavkom 4. propisano je da je stranka dužna sudjelovati u utvrđivanju činjenica važnih za rješavanje o upravnoj stvari te osobno dati izjavu kad to zatraži službena osoba ili kad je to propisano zakonom.
15. U tužbi podnesenoj ovom Sudu tužiteljica je prvenstveno ukazala na nezakonitosti u pogledu prava stranaka da sudjeluju u postupku, a koje stranke da su, sada njezina punoljetna, djeca RH i PH, a o čemu da u osporenom kao niti prvostupanjskom rješenju nedostaje obrazloženje. Tuženik, kao ni prvostupanjsko upravno tijelo, da nijednom nisu poslali poziv AH ili LH, a o čijim se pravima donosi rješenje, da sudjeluju u postupku, da se očituju o činjenicama vezanim za postupak niti im je omogućeno makar izjasniti se o podnesenom (potom povučenom) zahtjevu za obiteljsku mirovinu koji je njihova majka EH podnijela za vrijeme njihove maloljetnosti. Uskraćivanje adresatima donesenog rješenja i mogućnosti da se izjasne o postupku koji se vodi, da predstavlja povredu odredbi čl. 52. st. 1. i 2. ZUP-a, a koje prigovore u cijelosti prihvaća i ovaj Sud te smatra da je osporenim rješenjem (tako i prvostupanjskim upravnim rješenjem) povrijeđen zakon na štetu tužiteljičine djece AH ili LH obzirom da su oboje u međuvremenu postali punoljetni.
16. Nadalje, tužiteljica u tužbi ističe da je jasno da su ona kao i njezina djeca, oštećeni jer da su se protiv njihove volje sredstva pokojnog BH prebacila u Državni proračun te da im se obiteljska mirovina isplaćuje kao da je umrli osiguranik bio osiguran samo u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti jer joj nije pružena adekvatna informacija na temelju koje može sama razmotriti svoje zakonske mogućnosti. Ustrajala je u navodima prethodno podnesene tužbe ovom Sudu, u predmetu pod posl. br. UsI-48/23, navodeći kako nije htjela predati zahtjev za obiteljsku mirovinu, već da je najprije htjela ostvariti pravo na sredstva na temelju individualne kapitalizirane štednje na ime njenog pokojnog supruga (na koja da ona i njezinih dvoje djece imaju pravo temeljem nasljeđivanja), međutim kad je naknadno htjela odustati od zahtjeva koji je predala uslijed pogrešne upute pravne službe prvostupanjskog upravnog tijela da joj isto nije bilo omogućeno, a o čemu da dostavlja i dokaz u vidu e-maila "dodatak na žalbu br. spisa: 132994, OIB: 92004417049". Ujedno i u ovom upravnom sporu ističe da nju, kao pravno neuku osobu, nitko nije uputio kako će ostvariti svoja prava, čak i da joj je dana u potpunosti pogrešna uputa uslijed koje da joj je nastala materijalna šteta.
17. Naime, ranijom presudom Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem: 14 Usl-48/23-7 od dana 12. listopada 2023. poništeno je ranije rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140- 03/22-03/03362961405, URBROJ: 341-99-06/2-22-5522 od dana 1. prosinca 2022. kao i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa] KLASA: UP/I 140-03/22-03/03362961405, URBROJ: 341-24-06/2-22-8087 od dana 26. kolovoza 2022. te je predmet vraćen prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak s uputom da je isto dužno ponovno odlučiti o zahtjevu tužiteljice na način da utvrdi ostaje li tužiteljica kod zahtjeva za određivanje obiteljske mirovine ili od istog želi odustati pri čemu je dužno tužiteljicu pozvati i objasniti joj koje bi posljedice nastupile ukoliko bi sada odustala od zahtjeva i bi li sada uopće mogla dobiti sredstava iz obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje na ime njenog pokojnog supruga (pri čemu je potrebno tužiteljicu upoznati i sa visinom tih sredstava).
18. Tuženik navodi kako je tužiteljica, u ponovljenom postupku nakon presude Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem: 14 Usl-48/23-7 od dana 12. listopada 2023., pristupila u Područni ured u Zadru dana 24. svibnja 2024. te da je obaviještena da ukoliko želi odustati od zahtjeva za priznanje prava na obiteljsku mirovinu koji je podnesen dana 15. srpnja 2021. da treba na zapisnik dati izjavu o odustanku od podnesenog zahtjeva i izjavu da je suglasna da se sredstva kapitaliziranih doprinosa vrate iz proračuna Republike Hrvatske na osobni račun umrlog osiguranika kao i da je obaviještena da je u slučaju odustanka od podnesenog zahtjeva u obvezi povrata nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja te da je potrebno na zapisnik dati izjavu da se obvezuje vratiti nepripadno isplaćene svote obiteljske mirovine kao i o tome da ukoliko odustane od ranije podnesenog zahtjeva, da novi zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu može podnijeti nakon nasljeđivanja sredstava iz II. stupa, a da se pravo na obiteljsku mirovinu koje se određuje kao osnovna mirovina prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, može priznati tek prvi dan sljedećeg mjeseca i za šest mjeseci unatrag od podnošenja novog zahtjeva; da je tužiteljica obaviještena da je u državni proračun Republike Hrvatske na osnovi individualne kapitalizirane štednje na ime pok. NH prenesen iznos od 98577,13 kn što da preračunato po fiksnom tečaju konverzije (7,53450) iznosi 13.083,43 eura; da je o prethodno navedenom izrađen zapisnik koji je tužiteljica odbila potpisati jer je na isti imala primjedbe te da je usmeno izjavila da nije suglasna da se mora izvršiti povrat isplaćenih mirovinskih primanja u cjelokupnom iznosu, već da traži da se obračuna razlika između isplaćene obiteljske mirovine i osnovne mirovine koja bi djeci bila isplaćivana da je osnovna mirovina bila priznata od samog početka; da je tužiteljica dana 6. lipnja 2024. ponovno pristupila u Područni ured u Zadru te da je još jednom obaviještena o posljedicama koje bi nastupile ako bi odustala od podnesenog zahtjeva za priznanje prava na obiteljsku mirovinu od dana 15. srpnja 2021. i da je nakon ponovnog obavješćivanja i nadalje ostala pri stavu da nije suglasna s povratom isplaćenih mirovinskih primanja u cjelokupnom iznosu, već da traži da se obračuna razlika između isplaćene obiteljske mirovine i osnovne mirovine koja bi djeci bila isplaćivana da je osnovna mirovina bila priznata od samog početka; da iz podneska zaprimljenog u Područnom uredu u Zadru dana 11. lipnja 2024. proizlazi da tužiteljica ne odustaje od podnesenog zahtjeva za obiteljsku mirovinu te da navodi kako je suglasna da se sredstva kapitaliziranih doprinosa vrate iz proračuna Republike Hrvatske na osobni račun umrlog osiguranika te da čim novac bude uplaćen na njezin račun da je suglasna potpisati samo izjavu kojom se obvezuje vratiti isključivo ona sredstva koja čine razliku između isplaćenih mirovina i mirovine koja bi bila isplaćivana djeci da su sredstva iz II. stupa odmah bila naslijeđena.
19. Što se tiče naprijed iznesenog tijeka postupka, koji je proveden nakon presude ovog Suda pod poslovnim brojem: 14 Usl-48/23-7 od dana 12. listopada 2023., valja istaći da je tužiteljica u više navrata iskazala volju za povlačenjem zahtjeva za obiteljsku mirovinu, međutim prvostupanjsko upravno tijelo je njezino povlačenje zahtjeva za obiteljsku mirovinu uvjetovalo davanjem izjave na zapisnik o tome da se obvezuje vratiti nepripadno isplaćene svote obiteljske mirovine, a s kojim dijelom tužiteljica nije bila suglasna, već je navela da je, nakon povlačenja zahtjeva za obiteljsku mirovinu, suglasna da se sredstva kapitaliziranih doprinosa vrate iz proračuna Republike Hrvatske na osobni račun umrlog osiguranika (o čemu je dostavila izjavu) te da čim novac bude uplaćen na njezin račun da je suglasna potpisati samo izjavu kojom se obvezuje vratiti isključivo ona sredstva koja čine razliku između isplaćenih mirovina i mirovine koja bi bila isplaćivana djeci da su sredstva iz II. stupa odmah bila naslijeđena.
20. Prvostupanjsko upravno tijelo je bilo dužno na zapisnik zaprimiti izjavu o povlačenju zahtjeva za obiteljsku mirovinu, uz prethodno pribavljenu suglasnost sada punoljetne djece AH i LH, koje je potrebno pozvati da daju svoju izjavu pred prvostupanjskim upravnim tijelom, te dalje postupiti na način kako je uputilo tužiteljicu. Tužiteljici nikako nije smjelo biti uvjetovano povlačenje zahtjeva za obiteljsku mirovinu time da istovremeno da izjavu da će izvršiti povrat "nepripadno" isplaćivanje obiteljske mirovine.
21. Dakle, povrat "nepripadno" primljenih sredstava po osnovi obiteljske mirovine je postupak koji se pokreće po službenoj dužnosti, a na rješenje koje se u takvom postupku donosi, tužiteljica ima pravo žalbe. Također, tužiteljica u tom postupku može isticati prigovore kako smatra da je u obvezi vratiti isključivo ona sredstva koja čine razliku između isplaćenih mirovina i mirovine koja bi bila isplaćivana djeci da su sredstva iz II. stupa odmah bila naslijeđena. Međutim, tu se radi o potpuno drugom postupku koji će eventualno uslijediti nakon što bi tužiteljica i njezina, sada punoljetna djeca, povukli zahtjev za obiteljsku mirovinu i nakon što bi im bila isplaćena sredstva individualne kapitalizirane štednje na ime pok. NH (13.083,43 eura), a oni podnijeli novi zahtjev za obiteljsku mirovinu.
22. Pri tome se ukazuje na sudsku praksu koja proizlazi iz brojnih odluka, primjerice presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod posl. br. Usž- 627/2024-2 od dana 16. siječnja 2025., u kojoj je jasno navedeno da u situacijama u kojim tužitelj svojim postupanjem nije ni na koji način pridonio spornom stanju te je postupao u dobroj vjeri, a da su tuženik i prvostupanjsko javnopravno tijelo, zbog čije je pogreške mirovina nepripadno isplaćivana, osporenim rješenjima obvezu povrata nepripadno isplaćene mirovine prebacili isključivo na tužitelja i time izbjegli sve posljedice vlastite pogreške, da Sud ocjenjuje da su odluke donesene bez uzimanja u obzir utvrđenog činjeničnog stanja i bez razmatranja tužiteljevih prigovora koji se odnose na pravni problem kao cjelinu, a što je u suprotnosti sa sadržajem ustavnog prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14. – dalje: Ustav). Tužitelj da je bio lišen djelotvornih jamstava koja se odnose na pravičnost sudskog postupka, a obrazloženjima osporenog rješenja i pobijane presude nije otklonjena sumnja u arbitrarnost postupanja i odlučivanja. Prema tome, iz navedenog proizlazi da tužiteljica može naknadno pobijati rješenje kojim će joj biti određen povrat nepripadno isplaćenih obiteljskih mirovina te da ne mora istovremeno davati izjavu na zapisnik, kako to pogrešno smatraju upravna tijela, da vraća cijeli ili samo dio isplaćenih joj obiteljskih mirovina (koji ona smatra da bi bila dužna vratiti).
23. U izloženom, odluka tuženika kao i prvostupanjskog upravnog tijela je nezakonita, radi čega je valjalo, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. ZUS-a, poništiti osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjskog upravnog tijela i predmet vratiti prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak, odnosno presuditi kao u izreci pod točkama I i II.
24. U ponovnom postupku prvostupanjsko upravno tijelo je dužno ponovno odlučiti o zahtjevu tužiteljice i njezine, sada punoljetne djece AH i LH, na način da utvrdi ostaju li kod zahtjeva za određivanje obiteljske mirovine pa ako od istog žele odustati, potrebno je zaprimiti njihove izjave na zapisnik o odustanku od tog prava kao i njihovu suglasnost da se sredstva kapitaliziranih doprinosa vrate iz proračuna Republike Hrvatske na osobni račun umrlog osiguranika, bez uvjetovanja da tužiteljica i njezina, sada punoljetna, djeca moraju dati bilo kakvu izjavu o eventualnom povratu "nepripadno" isplaćenih sredstava, a sve pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.
25. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom čl. 144. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 36/24, dalje: ZUS) smatra neprocjenjivom, to je u skladu sa odredbom čl. 144. st. 1. ZUS-a te Tbr. 27. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa) tužiteljici priznat trošak na ime sastava tužbe u zatraženom iznosu 1.000,00€, uvećano za 25% PDV-a (250,00€), a što ukupno iznosi 1.250,00€, radi čega je, primjenom odredbe čl. 151. stavka 2. ZUS- a, riješeno kao u izreci pod točkom I.
26. U odnosu na dio zahtjeva za nadoknadu troška koji se odnosi na sudsku pristojbu na tužbu po odluci suda, za istaći je da je odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18 i 51/23, dalje: ZSP) propisano da se pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu, radi čega je tužiteljičin zahtjev u tom dijelu neosnovan obzirom da joj takav trošak nije niti nastao pa je slijedom iznesenog odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom II.
U Splitu, 22. siječnja 2026.
S U D A C
Sandra Ćoraš Gega
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DN-a:
- opunomoćenici tužiteljice Ani Bukulin, odvjetnici u Zadru, MH
9/II
- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi,
Zagreb, Mihanovićeva 3
- u spis
