REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-39/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Heleni Poropat, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja - predlagatelja osiguranja DT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Saneli Hidanović, odvjetnici u Zagrebu, Kačićeva 16, protiv tuženice - protivnice osiguranja ST iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate i radi osiguranja, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-7957/2025-3 od 24. prosinca 2025., 22. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja - predlagatelja osiguranja DT kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-7957/2025-3 od 24. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog tužitelja - predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere zabrane otuđenja ili opterećenja nekretnine.

2. Protiv tog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tužitelj - predlagatelj osiguranja navodeći određeno žalbene razloge navedene u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016, 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. - dalje: OZ). Žalbeni je prijedlog da se prvostupanjsko rješenje preinači na način da se usvoji njegov prijedlog za osiguranje novčane tražbine a podredno da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja – predlagtelja osiguranja DT nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP- a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a, na koju predlagatelj u žalbi sadržajno upire, budući da pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe te je isto moguće ispitati. Osim toga materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

6. Predmet ovoga postupka je odlučivanje o prijedlogu za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja, određivanjem privremene mjere kojom se zabranjuje protivnici osiguranja otuđenje i opterećenje njene nekretnine koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu; Zemljišnoknjižni odjel Zagreb; Katastarska općina; 335355, Remete; Broj ZK uloška: [broj ZK uloška]; Kuća br. 127/D i dvorište Gračanska cesta; 10. suvlasnički dio 592/10000ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-10) – Skladište br.8 u podrumu, površine 57,20 čm i WC br.8 površine 2,00 čm.

7. Iz sadržaja predmetnog spisa proizlazi da je predlagatelj osiguranja, kao tužitelj, protiv protivnice osiguranja, kao tuženice, 14. travnja 2025. podnio tužbu radi naknade štete u kojoj navodi da mu je sud prvog stupnja u ovršnom postupku rješenjem o dosudi nekretnine pod poslovnim brojem: Ovr-2448/2022-44 od 22. travnja 2022. kao najpovoljnijem kupcu dosudio nekretnine koje su bile predmetom prodaje, da je taj sud donio zaključak o predaji nekretnine kojim je protivnica osiguranja bila u obvezi kupljenu nekretninu predati mu u posjed, da je temeljem zaključka suda izvršen upis prava vlasništva predmetnih nekretnina, da je podnio prijedlog za ovrhu radi ispražnjenja i predaje tih nekretnina u posjed kojem još nije udovoljeno, da mu zbog toga pripada pravo na isplatu naknade za korištenje predmetnih nekretnina od strane tužene – protivnice osiguranja, bez pravne osnove u iznosu od 68.359,68 eura i to za razdoblje od siječnja 2023. do prosinca 2025.

8. Iz sadržaja predmetnog spisa proizlazi i to da je predlagatelj osiguranja uz navedenu tužbu podnio i prijedlog za određivanje privremene mjere u kojem navodi da imajući u vidu iznos štete, navode protivnice osiguranja iz prijedloga za odgodu i iz žalbe izjavljene protiv rješenja kojim se taj njen prijedlog za odgodu odbija, zbog čega smatra da je razumno pretpostaviti postojanje poteškoća i nemogućnost naknade štete a time postojanje opasnosti da će tuženica – protivnica osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu predmetne novčane tražbine. Dodaje kako se mjera osiguranja predlaže na nekretnini u vlasništvu protivnice osiguranja koja u naravi predstavlja skladišni prostor.

9. Sud prvog stupnja pozivom na odredbe čl. 341., 344. i 348. OZ-a, odbija navedeni prijedlog, očito cijeneći da je u konkretnoj pravnoj stvari tužitelj-protivnik osiguranja učinio vjerojatnim postojanje potraživanja prema tuženici-protivnici osiguranja s osnova nastale štete, međutim zaključuje da tužitelj-protivnik osiguranja ničim nije dokazao da je tuženica-protivnica osiguranja nesolventna, niti da ima namjeru otuđiti ili opteretiti svoju nekretninu. Osim toga da predlagateljica osiguranja nije dokazala da postoji opasnost da će bez određivanja predložene privremene mjere protivnica osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Zbog toga zaključuje da nisu ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere iz čl. 344.s t. 1. OZ-a.

11. Iako je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine koju ima prema protivnici osiguranja, i ovaj sud nalazi da za određivanje predložene privremene mjere nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 344. OZ-a.

12. Naime, prema odredbi čl. 344. st. 1. i 2. OZ-a, propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, pri čemu predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati navedenu opasnost ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

13. U konkretnom slučaju predlagatelj osiguranja zahtijeva određivanje privremene mjere kojom bi sud radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja (u odnosu na koju je podnio tužbu za naknadu štete), zabranio protivnici osiguranja otuđiti navedenu nekretnine u njenom vlasništvu.

14. Pravni učinak zabrane otuđenja nekretnina jest u tome da predlagatelj osiguranja može predložiti ovrhu radi naplate svoje tražbine kad ona postane ovršna na nekretnini na koju se zabrana odnosi, neovisno o tome što je poslije te zabrane treća osoba stekla i uknjižila pravo vlasništva na toj nekretnini, pri čemu treba naglasiti da privremena mjera po svojoj pravnoj prirodi predstavlja samo sredstvo privremenog osiguranja vjerojatne tražbine predlagatelja osiguranja, sredstvo koje se može odrediti samo ako postoji vjerojatnost postojanja te tražbine i vjerojatnost da je predložena mjera potrebna kako bi se protivnika osiguranja spriječilo da osujeti ili znatno oteža naplatu upravo te konkretne tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Prema tome, suština zabrane otuđenja ili opterećenja je u zabilježbi zabrane otuđenja i opterećenja nekretninom radi publiciranja postojanja spora i pokrivanja svih raspolaganja koje je protivnik osiguranja mogao učiniti na štetu (mogućeg) prava predlagatelja osiguranja iz kojeg proizlazi novčana tražbina.

15. Imajući u vidu cjelokupan sadržaj prijedloga za osiguranje iz kojeg slijedi da predlagatelj osiguranja opasnost za ostvarenje naprijed navedene tražbine vidi u mogućem raspolaganju predmetnom nekretninom, što bi ga moglo onemogućiti u naplati svoje novčane tražbine, imajući u vidu i pravni učinak privremene mjere kojom predlagatelj osiguranja predlaže protivniku osiguranja zabraniti raspolaganje svojim nekretninama, i po stavu ovoga suda, izdavanje predložene mjere u okolnostima konkretnog slučaja nije učinjeno nužnim za osiguranje naplate tražbine predlagatelja.

16. Naime, imajući na umu da je privremena mjera namijenjena za osiguranje tražbine, da ona po svome sadržaju treba biti postavljena tako da što je moguće manje optereti dužnika, za kojeg ne bi trebala biti niti sankcija ni prijetnja, odnosno da treba biti samo u funkciji adekvatne i svrsishodne zaštite (vjerojatne) tražbine, s kojom mora biti u najbližoj, prirodnoj vezi, načelno ju ne bi trebalo odrediti ako se svrha onog što predlagatelj osiguranja njome nastoji ostvariti, može postići i drugim, manje tegobnim načinom za protivnika osiguranja.

17. Pri tome predlagatelj osiguranja je dužan učiniti vjerojatnim postojanje subjektivne opasnosti, odnosno ukazati na činjenice ili ponašanje protivnika osiguranja iz kojih bi se moglo zaključiti da bi bez određivanja predložene mjere protivnik osiguranja mogao osujetiti ili znatno otežati naplatu tražbine predlagatelja i to upravo time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

18. U konkretnim činjeničnim i pravnim okolnostima, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim, barem ne u dovoljnoj mjeri, da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao naplatu tražbine (time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati).

19. Ocjenu o postojanju opasnosti da bi protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao naplatu predlagateljeve tražbine, donosi sud na temelju dokaza i okolnosti koje predlagatelj osiguranja navede u prijedlogu za osiguranje. Ta opasnost, suprotno žalbenim prigovorima predlagatelja osiguranja, mora biti subjektivne prirode, što znači da predlagatelj osiguranja mora ukazati na konkretne radnje protivnika osiguranja ili propuštanja, koje su svjesno poduzete radi ugrožavanja namirenja predlagateljeve tražbine, s time da te konkretne radnje ili propusti moraju stvarno ugrožavati buduće ostvarenje predlagateljeve tražbine, a sud treba utvrditi postojanje takvih radnji (propusta), kao i subjektivni odnos protivnika osiguranja prema njima. Dakle, nije dovoljno samo postojanje vjerojatnosti da predlagatelj osiguranja neće moći naplatiti svoju tražbinu, već je predlagatelj osiguranja dužan učiniti vjerojatnim da protivnica osiguranja poduzima ili da bi mogla poduzeti neku ugrožavajuću radnju te uzročnu vezu između tog ponašanja i posljedice koja bi se sastojala u sprečavanju ili znatnom otežanju naplate tražbine čije se osiguranje predlaže.

20. Prema tome, kako predlagatelj osiguranja nije ukazivao, ali isto tako niti dokazivao postojanje konkretnih postupaka protivnice osiguranja koji bi upućivali na njezinu namjeru sprječavanja ili otežavanja predlagatelja osiguranja u naplati njegove tražbine (otuđenjem imovine), stoga nisu kumulativno ispunjena oba zakonska uvjeta za određivanje privremene mjere propisana odredbom čl. 344. st. 1. OZ-a.

21. Za tvrdnje o tome da protivnica osiguranja ne bi pretrpila nikakvu štetu ili da bi ona bila neznatna, potrebno je dati određeno i logično obrazloženje postojanja vjerojatnosti, a iz predmetnog prijedloga za osiguranje se ne može zaključiti da je određivanje mjere nužno ili da predlagatelju ne stoje na raspolaganju koja druga primjerena sredstva osiguranja, a koja pretpostavka mora biti kumulativno ispunjenja u smislu odredbe članka 344. OZ-a.

22. Stoga, s obzirom na to da predlagatelj osiguranja nije dokazao da bi protivnik osiguranja pokušao otuđiti ili opteretiti nekretnine, niti je učinio vjerojatnim da bi se predloženom mjerom pretrpjela samo neznatna šteta, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijano rješenje i odbio prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanjem privremene mjere.

23. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da je bespredmetno, kraj svega navedenog, odlučivati o prijedlogu za određivanje jamčevine, jer time što se nisu ispunile pretpostavke za određivanje privremene mjere to nije bilo moguće odrediti davanje jamčevine umjesto privremene mjere (čl. 348. OZ-a).

24. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 21. st.1. OZ-a odbiti žalbu predlagatelja osiguranja kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje i odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Puli 22. siječnja 2026.

Sudac:

Helena Poropat