REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-50/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Mariji Sošić u pravnoj stvari tužiteljice OŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Žuriću, odvjetniku u Zagrebu, Ozaljska 87, protiv tuženika 1. Privredne banke Zagreb d.d., Ulica Franje Račkog 6, OIB 025345697732, zastupanoga po Željki Zrnčić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, Domagojeva 18 i 2. Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Miramarska 22, OIB 26187994862, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuži, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 22, radi utvrđenja i radi osiguranja privremenom mjerom, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv rješenja poslovni broj: P-8520/2019-77 od 11. prosinca 2025. Općinskog građanskog suda u Zagrebu, 22. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-8520/2019-77 od 11. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem je suda prvoga stupnja odbijen prijedlog tužiteljice OŽ za određivanje privremene mjere radi osiguranja tražbine kao neosnovan.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom to rješenje pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja smatrajući i dalje kako i stav koji Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzima u svom rješenju poslovni broj: Rev-207/2024 od 21. siječnja 2025. dovodi do povrede tužiteljičinih Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zaštićenih ljudskih prava i to prava na pošteno/pravedno suđenje i prava na mirno uživanje vlasništva. Iako u slučaju da tuženik Croatia osiguranje d.d. do kraja izvrši naplatu po predmetnoj ispravi tužbeni zahtjev sam po sebi ne bi postao relevantan, agonija bi se tužiteljice nepotrebno nastavila svo vrijeme trajanja postupka. Smatra da se u konkretnom slučaju radi o faktično višegodišnjem financijskom teroru kvazi vjerovnika i ta je šteta nenadoknadiva s obzirom na to da se tužiteljica već godinama nalazi u "dužničkom ropstvu" i da je ugrožena njezina egzistencija jer kao samohrana majka nema sredstava ni za obnovu nekretnine koja je oštećena u potresu a brine i za bolesnu baku. Predlaže preinačenje prvostupanjskog rješenja određivanjem privremene mjere a podredno ukidanje rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik nije podnio očitovanje na tužiteljičinu žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen kao neosnovan prijedlog tužiteljice OŽ za određivanje privremene mjere kojom bi se tuženiku Croatia osiguranje d.d. zabranilo vršiti zapljenu i naplatu tražbine prema tužiteljici na temelju Isprave o zapljeni po pristanku dužnika od 12. travnja 2007. ili da na treću osobu prenese prava iz navedene isprave, uključujući i tuženika Privrednu banku d.d. Zagreb ili da tom tuženiku vrati navedenu ispravu, kao i nalaganjem tužiteljičinu poslodavcu Dječjem vrtiću "Mačak u čizmama" neprovođenja sporne Isprave o zapljeni po pristanku dužnika na plaći i drugim primanjima i prijenos na račune tuženika ili neke treće osobe.

5.1. Prijedlog je za osiguranje odbijen kao neosnovan s obrazloženjem da "tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti pa i djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu ne predstavlja novčanu tražbinu radi čijeg osiguranja se može odrediti privremena mjera" a "polazeći od stajališta izraženog u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-207/2024 od 21. siječnja 2025." te da ni zahtjev iz točke 6. eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva (iz tužiteljičina podneska od 26. srpnja 2021.) ne predstavlja tražbinu koja se može osigurati predloženom privremenom mjerom, ali i da tužiteljica svakako nije učinila vjerojatnom opasnost da će bez mjere osiguranja tuženik spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine s obzirom na to da se radi o osiguravajućem društvu koje zasigurno ima sredstva za povrat preplaćenih iznosa na temelju ništetnih odredaba Ugovora o kreditu (novčane tražbine tužiteljice) za slučaj da se taj dio zahtjeva utvrdi osnovanim.

6. Ispitavši prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u tužiteljičinoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP te na pravilnu primjenu materijalnog prava (prema članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 381. ZPP), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjsko rješenje zakonito i pravilno pa tužiteljičina žalba slijedom toga neosnovana.

7. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti pa tako ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju tužiteljica ističe u žalbi, jer prvostupanjsko rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

8. Nisu ostvareni ni ostali žalbeni razlozi jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Tužiteljica je u konkretnom slučaju podnijela tužbu kao solidarni dužnik iz Ugovora o kreditu od 12. travnja 2007. (dalje: Ugovor o kreditu) koji su sklopili ĐŽ kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka d.d. Zagreb kao davatelj kredita na iznos od 108.500,00 švicarskih franaka s redovnim kamatama po stopi od 4,20% godišnje a promjenjivoj u skladu s odlukama davatelja kredita, na rok otplate od 360 mjeseci (30 godina).

9.1. Tužbu je podnijela 12. lipnja 2019. protiv navedene banke kao davatelja kredita, ali i protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb kao osiguratelja kredita koji naplaćuje od nje svakomjesečne iznose na temelju Isprava o zapljeni plaće po pristanku dužnika od 12. travnja 2007. nakon što je davatelj kredita otkazao ugovor o kreditu.

9.2. Tužbeni je zahtjev konačno postavljen u podnesku od 27. srpnja 2021. i to po pravilima o eventualnoj kumulaciji tako da tužiteljica najprije traži utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu u cijelosti i da slijedom toga tužiteljica nije solidarni dužnik te nalaganje tuženicima vratiti joj u posjed Ispravu o suglasnosti za zapljenu plaće po pristanku dužnika od 12. travnja 2007. a potom i eventualno kumulirani za utvrđenje ništetnima odredaba o valutnoj klauzuli u švicarskim francima i promjenjivoj stopi redovnih kamata te Isprave o zapljeni po pristanku dužnika od 12. travnja 2007. o suglasnosti za zapljenu plaće u dijelovima koji se odnose na suglasnost za zapljenu po promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskim francima (točke 1. do 3.) kao i utvrđenje da tuženik Croatia osiguranje d.d. nema pravo na naplatu i zapljenu novčanih sredstava od tužiteljice a oba tuženika na redovne ni zatezne kamate zbog neosnovanog i nezakonitog otkaza Ugovora o kreditu (točka 4), nedopuštenosti ovrhe, zapljene i naplate po Ispravi o zapljeni od 12. travnja 2007. na sporni iznos duga po osnovi ništetnosti ugovornih odredaba (točka 5.) te konačno radi isplate preplaćenih iznosa visinu kojih će tužiteljica naknadno odrediti (točka 6.).

9.3. Tužiteljica je u podnesku od 26. travnja 2022. predložila i određivanje privremene mjere protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. zabranom tom tuženiku da vrši zapljenu i naplatu tražbine prema tužiteljici na temelju Isprave o zapljeni po pristanku dužnika od 12. travnja 2007. ili da pravo iz te Isprave prenese na treću osobu uključujući i tuženika Privrednu banku d.d. ili da tom tuženiku vrati Ispravu, kao i nalaganjem njezinu poslodavcu Dječjem vrtiću "Mačak u čizmama" sa sjedištem u [adresa] da ne provodi tu Ispravu – ne vrši zapljenu i prijenos sredstava na račun tuženika ili treće osobe.

10. Iz stanja spisa proizlazi kako je predložena privremena mjera bila određena rješenjem prvostupanjskog suda od 25. siječnja 2023. koja je potom i potvrđena rješenjem ovoga drugostupanjskog suda poslovni broj: Gž-226/2023-2 od 24. veljače 2023., kao i da u razdoblju od ožujka 2023. do kolovoza 2025. nisu vršeni zapljena i prijenos na plaći tužiteljice, već samo na primanjima drugog solidarnog dužnika – BŽ, kao i da su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-207/2024-2 od 21. siječnja 2025. ukinuta oba navedena rješenja i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

11. U ovomu je predmetu u studenom 2025. provedeno i financijsko vještačenje iz kojega se može zaključiti kako unatoč višegodišnjoj naplati na plaći tužiteljice i drugog solidarnog dužnika (BŽ) te samog korisnika kredita ĐŽ (koji je preminuo **.**.2017.) nije došlo do isplate kredita u iznosu koji je obračunat prema početnoj stopi redovnih kamata i početnom tečaju švicarskog franka u odnosu na hrvatsku valutu kunu (od 60.539,28 eura tuženiku je Croatia osiguranje d.d. plaćen iznos od 30.166,64 eura).

12. Osim toga, tužiteljica je sama iskazala kako joj se mjesečno ustezalo 930,00 kuna od plaće koja je iznosa 3.750,00 kuna pa proizlazi da se radi o četvrtini plaće, što naravno nije zanemarivo i zasigurno predstavlja znatno financijsko opterećenje koje je trajalo više godina, ali otplaćuje postojeći dug kao solidarni jamac te je izdala i Ispravu o zapljeni po pristanku dužnika a iako je formalno postavila i zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu u cijelosti i vraćanje navedene Isprave to u konkretnom slučaju nije dovoljno da bi učinila vjerojatnim postojanje tražbine na vraćanje Isprave kao instrumenta osiguranja.

13. Konačno – uzimajući u obzir sve navedene činjenice – prvostupanjski je sud pravilno ocijenio kako zapljenom i prijenosom dijela plaće za tužiteljicu neće nastupiti nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta jer ustezanje četvrtine plaće ne može izravno ugroziti njezinu i egzistenciju osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati a s druge se strane ne radi o ireparabilnoj šteti jer ako se utvrdi da je doista platila nešto što nije trebala ne može biti zapreke da joj tuženik Croatia osiguranje d.d. ne isplati takve eventualne iznose.

14. Prvostupanjski je sud stoga pravilno ocijenio kako tužiteljica nije dokazala postojanje pretpostavki za određivanje privremene mjere iz članka 344. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016, 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. - dalje: OZ/12) za osiguranje novčane tražbine (one iz točke 6. eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva), kao ni pretpostavke iz članka 346. OZ/12 za osiguranje nenovčane tražbine, koje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, pa tako ni za određivanje regulacijske privremene mjere iz članka 347. stavka 2. OZ/12.

15. Iz navedenih je razloga valjalo odbiti tužiteljičinu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje pa time, a na temelju članka 380. točke 2. u vezi s člancima 381. i 368. stavkom 1. ZPP sve u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ/12, odlučiti kao u izreci.

U Puli 22. siječnja 2026.

Sudac

Marija Sošić