REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

Posl. broj: Ps-20/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Irmi Dujić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja 1. ĆĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 2. HĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 3. GĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 4. KĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 5. PĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]; 6. LĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 7. NĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 8. AĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 9. VĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 10. UĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 11. SĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 12. EĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 13. ĐĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 14. CĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 15. DĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 16. JĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 17. MĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; tuženici pod 1. -17. zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda Ljubičić – Vrdoljak i Partneri, 18. RĐ, Waubanoka Way Oakville 1286, L6M3V3 Ontario ; 19. ZĐ, Chemine la treile 5a, 1297 Ć; 20. FĐ, Cliff rpad 2250, L5A2N9 Ontario, tuženi pod 18. – 20. zastupani po punomoćniku odvjetniku Goranu Parlovu, protiv tuženika 1. ŠĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 2. ČĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanih po punomoćniku odvjetniku Vlahi Duplančiću, radi iseljenja, predaje, utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Ivana Duplančića i punomoćnika tuženika odvjetnika Vlahe Duplančića na ročištu za objavu i uručenje presude dana 22. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da tuženici nemaju pravo na status zaštićenog najmoprimca u stanu u suvlasništvu tužitelja zk. oznake čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 4798 KO [katastarska općina], zk. tijelo I. - 1. etaža 0/0 stan od četiri sobe sa sobicom i nuzprostorijama na I. ( prvom) katu.

II. Dužni su tuženi isprazniti od osoba i stvari stan u [adresa] zk. oznake čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 4798 KO [katastarska općina], zk. tijelo I. - 1. etaža 0/0 stan od četiri sobe sa sobicom i nuzprostorijama na I. ( prvom) katu te ključeve stana predati na depozit kod Općinskog suda u Splitu sukladno općim odredbama o polaganju dugovane stvari, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Dužni su tuženici nadoknaditi parnični trošak ovog postupka uvećan za zakonske kamate koje teku od presuđenja pa do isplate."

II. Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Utvrđuje se da tuženici nemaju pravo na status zaštićenog najmoprimca u stanu u suvlasništvu tužitelja zk. oznake čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 4798 KO [katastarska općina], zk. tijelo I. - 1. etaža 0/0 stan od četiri sobe sa sobicom i nuzprostorijama na I. ( prvom) katu pa su dužni za isti stan plaćati tržišnu najamninu sve dok isti koriste.

II. Dužni su tuženici isplatiti tužiteljima iznos od 81.999,18 EUR-a

(i to svakom od tužitelja sukladno njegovom suvlasničkom udjelu na nekretnini i baš

tužitelju pod 1. ĆĐ 42/144 dijela tog iznosa

tužitelju pod 2. HĐ 1/28 dijela tog iznosa

tužitelju pod 3. GĐ 2/28 dijela tog iznosa

tužitelju pod 4. KĐ(nasljedniku ŽĐ) 2/56 dijela tog iznosa tužitelju pod 5. PĐ 2/28 dijela tog iznosa

tužitelju pod 6. LĐ 2/28 dijela tog iznosa

tužitelju pod 7. Dragici Peša 2/28 dijela tog iznosa

tužitelju pod 8. AĐ (nasljedniku ŽĐ) 2/56 dijela tog iznosa tužitelju pod 9. VĐ 6/144 dijela tog iznosa

tužitelju pod 10. UĐ 6/144 dijela tog iznosa

tužitelju pod 11. TĐ 2/144 dijela tog iznosa

tužitelju pod 12. IĐ 2/144 dijela tog iznosa

tužitelju pod 13. ĐĐ 1/144 dijela tog iznosa

tužitelju pod 14. CĐ 1/144 dijela tog iznosa

tužitelju pod 15. DĐ 1/28 dijela tog iznosa

tužitelju pod 16. JĐ 3/144 dijela tog iznosa

tužitelju pod 17. MĐ 3/144 dijela tog iznosa

tužitelju pod 18. RĐ 2/144 dijela tog iznosa

tužitelju pod 19. ZĐ 2/144dijela tog iznosa

tužitelju pod 20. FĐ 2/144 dijela tog iznosa)

uvećan za zakonske zatezne kamate koje na pojedinačne iznose teku kako slijedi:

666,66 EUR-a od 16.02.2015.g

666,66 EUR-a od 16.03.2015.g

666,66 EUR od 01.04.2015.g

666,66 EUR od 01.05.2015.g

666,66 EUR od 01.06.2015.g

666,66 EUR od 01.07.2015.g

666,66 EUR od 01.08.2015.g

666,66 EUR od 01.09.2015.g

666,66 EUR od 01.10.2015.g

666,66 EUR od 01.11.2015.g

666,66 EUR od 01.12.2015.g

666,66 EUR od 01.01.2016.g

666,66 EUR od 01.02.2016.g

666,66 EUR od 01.03.2016.g

666,66 EUR od 01.04.2016.g

666,66 EUR od 01.05.2016.g

666,66 EUR od 01.06.2016.g

666,66 EUR od 01.07.2016.g

666,66 EUR od 01.08.2016.g

666,66 EUR od 01.09.2016.g

666,66 EUR od 01.10.2016.g

666,66 EUR od 01.11.2016.g

666,66 EUR od 01.12.2016.g

666,66 EUR od 01.01.2017.g

666,66 EUR od 01.02.2017.g

666,66 EUR od 01.03.2017.g

666,66 EUR od 01.04.2017.g

666,66 EUR od 01.05.2017.g

666,66 EUR od 01.06.2017.g

666,66 EUR od 01.07.2017.g

666,66 EUR od 01.08.2017.g

666,66 EUR od 01.09.2017.g

666,66 EUR od 01.10.2017.g

666,66 EUR od 01.11.2017.g

666,66 EUR od 01.12.2017.g

666,66 EUR od 01.01.2018.g

666,66 EUR od 01.02.2018.g

666,66 EUR od 01.03.2018.g

666,66 EUR od 01.04.2018.g

666,66 EUR od 01.05.2018.g

666,66 EUR od 01.06.2018.g

666,66 EUR od 01.07.2018.g

666,66 EUR od 01.08.2018.g

666,66 EUR od 01.09.2018.g

666,66 EUR od 01.10.2018.g

666,66 EUR od 01.11.2018.g

666,66 EUR od 01.12.2018.g

666,66 EUR od 01.01.2019.g

666,66 EUR od 01.02.2019.g

666,66 EUR od 01.03.2019.g

666,66 EUR od 01.04.2019.g

666,66 EUR od 01.05.2019.g

666,66 EUR od 01.06.2019.g

666,66 EUR od 01.07.2019.g

666,66 EUR od 01.08.2019.g

666,66 EUR od 01.09.2019.g

666,66 EUR od 01.10.2019.g

666,66 EUR od 01.11.2019.g

666,66 EUR od 01.12.2019.g

666,66 EUR od 01.01.2020.g

666,66 EUR od 01.02.2020.g

666,66 EUR od 01.03.2020.g

666,66 EUR od 01.04.2020.g

666,66 EUR od 01.05.2020.g

666,66 EUR od 01.06.2020.g

666,66 EUR od 01.07.2020.g

666,66 EUR od 01.08.2020.g

666,66 EUR od 01.09.2020.g

666,66 EUR od 01.10.2020.g

666,66 EUR od 01.11.2020.g

666,66 EUR od 01.12.2020.g

666,66 EUR od 01.01.2021.g

666,66 EUR od 01.02.2021.g

666,66 EUR od 01.03.2021.g

666,66 EUR od 01.04.2021.g

666,66 EUR od 01.05.2021.g

666,66 EUR od 01.06.2021.g

666,66 EUR od 01.07.2021.g

666,66 EUR od 01.08.2021.g

666,66 EUR od 01.09.2021.g

666,66 EUR od 01.10.2021.g

666,66 EUR od 01.11.2021.g

666,66 EUR od 01.12.2021.g

666,66 EUR od 01.01.2022.g

666,66 EUR od 01.02.2022.g

666,66 EUR od 01.03.2022.g

666,66 EUR od 01.04.2022.g

666,66 EUR od 01.05.2022.g

666,66 EUR od 01.06.2022.g

666,66 EUR od 01.07.2022.g

666,66 EUR od 01.08.2022.g

666,66 EUR od 01.09.2022.g

666,66 EUR od 01.10.2022.g

666,66 EUR od 01.11.2022.g

666,66 EUR od 01.12.2022.g

666,66 EUR od 01.01.2023.g

666,66 EUR od 01.02.2023.g

666,66 EUR od 01.03.2023.g

666,66 EUR od 01.04.2023.g

666,66 EUR od 01.05.2023.g

666,66 EUR od 01.06.2023.g

666,66 EUR od 01.07.2023.g

666,66 EUR od 01.08.2023.g

666,66 EUR od 01.09.2023.g

666,66 EUR od 01.10.2023.g

666,66 EUR od 01.11.2023.g

666,66 EUR od 01.12.2023.g

666,66 EUR od 01.01.2024.g

666,66 EUR od 01.02.2024.g

666,66 EUR od 01.03.2024.g

666,66 EUR od 01.04.2024.g

666,66 EUR od 01.05.2024.g

666,66 EUR od 01.06.2024.g

666,66 EUR od 01.07.2024.g

666,66 EUR od 01.08.2024.g

666,66 EUR od 01.09.2024.g

666,66 EUR od 01.10.2024.g

666,66 EUR od 01.11.2024.g

666,66 EUR od 01.12.2024.g

666,66 EUR od 01.01.2024.g

666,66 EUR od 01.02.2025.g

666,66 EUR od 01.03.2025.g

666,66 EUR od 01.04.2025.g

666,66 EUR od 01.05.2025.g

666,66 EUR od 01.06.2025.g

pa do isplate.

III. Dužni su tuženici u roku od 15 dana nadoknaditi tužiteljima parnični trošak ovog postupka u iznosu od 5.475,00 Eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 22. siječnja 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda 12. travnja 2016. tužitelji navode kako su suvlasnici nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], u naravi zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa], koja se sastoji od više stanova, a da su suvlasništvo stekli nasljeđivanjem iza pok. OĐ pok. BĐ po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Solinu broj O-415/05. Nadalje se navodi kako tuženi koriste stan u toj zgradi, na 1. katu, površine 99,57 m2. Navode kako su tuženi bili članovi obiteljskog domaćinstva osobe pok. ĆC, majke tuženika pod 1., ali da nakon njezine smrti nije nikada sklopljen ugovor o najmu, a tuženi da ne ispunjavaju uvjete iz Zakona o najmu stanova iz 1996. jer imaju vlastite nekretnine na području Republike Hrvatske. Predlažu donijeti presudu kojom će se usvojiti tužbeni zahtjev i obvezati tuženike da se isele, isprazne od osoba i stvari stan smješten na 1. katu u zgradi u [adresa], anagrafske oznake [adresa]., a koja zgrada je označena kao čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 4798 K. O. [katastarska općina], te ih obvezati na naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženi su predložili da se tužba zbog neurednosti odbaci odnosno da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a sve uz osudu tužitelja na naknadu troškova spora tuženima. Tuženi ističu prigovor presuđene stvari budući je između prednika tužitelja i tuženih već vođen spor te je odbijen tužbeni zahtjev za iseljenjem ĆC te su tuženi presudom Općinskog suda u Splitu broj IIP- 15789/01 od 12. rujna 2002. utvrđeni kao osobe koje zajedno sa najmoprimcem imaju pravo koristiti predmetni stan. Nakon što je donijeta ova presuda da se punomoćnik tužitelja dopisom od 17. studenoga 2014. tuženiku pod 1. radi dostave dokaza o osnovanosti korištenja predmetnog stana, a na što mu je punomoćnik tuženika odgovorio dopisom od 25. studenoga 2014. te je punomoćniku tužitelja dostavio sudske odluke iz spisa IIP-1379/2001. Tuženik nadalje navodi kako iz zemljišnoknjižnog izvatka priloženog uz tužbu proizlazi da su upisane 22 osobe, dok je tuženika manje i drže suvlasnički dio od 618/1008, odnosno ne drže sve suvlasničke dijelove pa da ne mogu svojatati više nego što im pripada. U odnosu na tužitelje pod 4. KĐ i 8. AĐ istaknuli su prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije jer nisu upisani suvlasnici na predmetnoj nekretnini. Također navode kako tužitelji nisu dostavili rješenje o nasljeđivanju na koje se pozivaju u tužbi. Ističu da su voljni predmetni stan otkupiti te ističu da je predmetni stan njihov jedini dom. Pored ovoga navode da je potrebno regulirati i plaćanje troškova za stan u prizemlju u kojem stanuju članovi obitelji tužitelja a koje su od 2008-2017. plaćali tuženi.

3. Podneskom od 01. ožujka 2018. tužitelji su uredili tužbu na način da su označili oib [osobni identifikacijski broj]e.

4. Podneskom od 16. veljače 2020. tužitelji su dostavili rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŽĐ kao dokaz aktivne legitimacije tužitelja pod 4. i 8. Naveli su da iako je ranije Općinski sud u Splitu donio presudu IIP-1379/01 kojom je nadomješten ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom između prednica tužitelja kao najmodavaca i pok. ĆC kao najmoprimca da tuženici nisu nikada sa tužiteljima ili pak sa prednicom tužitelja sklopili ugovor o najmu niti da su zahtijevali sklapanje takvog ugovora. Navode da neovisno o ovome tuženici nemaju pravo na položaj zaštićenog najmoprimca jer je tuženik pod 1. bio vlasnik useljivog stana u [adresa] površine 83m2 kojeg je Ugovorom o darovanju od 17. studenoga 2017. darovao sinu. Pored ovoga da su tuženici bili suvlasnici i stana u [adresa] zk. oznake čest. zem. [katastarska čestica] ZU 17229 K. O. [katastarska općina], etažno vlasništvo ( E-460 i E-875) kojega su ugovorom o darovanju prebacili na sina. Navode da s obzirom da je sin tuženika vlasnik dva useljiva stana u [adresa] da tuženici nemaju pravo na status zaštićenih najmoprimaca, a s obzirom da je tuženik otuđio ovako vrijednu imovinu besplatnim pravnim poslovima da govori da njegovo imovno stanje i platne mogućnosti nisu takve da bi opravdale plaćanje zaštićene najamnine. Navode da tuženici ne plaćaju najamninu niti druge troškove u svezi sa stanovanjem. Istim podneskom uređen je tužbeni zahtjev tako da je glavnim tužbenim zahtjevom traženo utvrditi da tuženici nemaju pravo na status zaštićenog najmoprimca u stanu u suvlasništvu tužitelja zk. oznake čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 4798 KO [katastarska općina], zk. tijelo I. - 1. etaža 0/0 stan od četiri sobe sa sobicom i nuzprostorijama na I. ( prvom) katu, da se tužene obveže isprazniti od osoba i stvari stan u [adresa] zk. oznake čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 4798 KO [katastarska općina], zk. tijelo I. - 1. etaža 0/0 stan od četiri sobe sa sobicom i nuzprostorijama na I. ( prvom) katu te ključeve stana predati na depozit kod Općinskog suda u Splitu sukladno općim odredbama o polaganju dugovane stvari, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe te da ih se obveže naknaditi parnični trošak ovog postupka uvećan za zakonske kamate koje teku od presuđenja pa do isplate. Ujedno je postavljen i podredan tužbeni zahtjev kojim je zatraženo utvrditi da tuženici nemaju pravo na status zaštićenog najmoprimca u stanu u suvlasništvu tužitelja zk. oznake čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 4798 KO [katastarska općina], zk. tijelo I. - 1. etaža 0/0 stan od četiri sobe sa sobicom i nuzprostorijama na I. ( prvom) katu te da su dužni za isti stan plaćati tržišnu najamninu sve dok isti koriste, obvezati tuženike na isplatu tužiteljima iznosa od 180.000,00 kn uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 16.02.2015. do isplate te ih obvezati na naknadu parničnog troška ovog postupka uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja pa do isplate.

5. Očitujući se podneskom od 17. veljače 2020. na odgovor na tužbu tužitelji su naveli kako je neosnovan prigovor presuđenje stvari istaknut po tuženima jer nema niti objektivnog niti subjektivnog identiteta ovog spisa i spisa koji se vodio pod posl.br.II P- 15789/01, te se ovaj predmet temelji na potpuno drugačijoj činjeničnoj osnovi. Naveli su da su u presudi ovog suda broj IIP-15789/01 tuženici navedeni samo kao članovi obiteljskog domaćinstva, a ne zaštićeni najmoprimci, pa da su oni kao takvi nakon smrti pok. HC trebali zatražiti sklapanje novog ugovora ukoliko su smatrali da i sami ispunjavaju uvjete za status zaštićenih najmoprimaca sukladno odredbama Zakona o najmu stanova. Tužitelji su naveli i da sukladno članku 46 stavku 2. Zakona o vlasništvu imaju pravo tražiti predaju cijele stvari u posjed prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama u smislu čl.435 Zakona o obveznim odnosima te da su u tom pravcu i uredili tužbeni zahtjev podneskom od 16.02.2020.

6. Tuženici su u podnesku od 03. ožujka 2020. naveli da su neosnovani navodi tužitelja da nema objektivnog niti subjektivnog identiteta između ovog spisa i predmeta pod IIP-1579/01. Navode da su tuženi zaštićeno najmoprimci te da je pravo tužitelja na otkaz ugovora o najmu prijeporno. Navode da tuženici kao zaštićeni najmoprimci zakonito koriste predmetni stan, što osobno što po svojim prednicima već 70 i više godina te da isti predstavlja njihov jedini dom. Navode da tuženici odnosno njihovi prednici nisu na nikakav manipulativan, odnosno špekulativan način koristili predmetni stan već da su najprije na njemu imali stanarsko pravo, a potom pravo zaštićenoga najma, a sve sukladno pozitivnim zakonskim propisima, a da su tužitelji u cijelosti zanemarivali svoje obveze koje imaju kao vlasnici, odnosno najmodavci. Navode da tužitelji nisu uopće brinuli o održavanju predmetnog stana, nisu vodili računa o predmetnom stanu i načinu korištenja, a nisu se nikada legitimirali tuženima kao vlasnici stana, niti da su tražili plaćanje najma od tuženih. Tuženici navode kako su oni samoinicijativno i to tuženik pod 1. ŠĐ plaćali zaštićenu najamninu i to onim vlasnicima koji su mu bili dostupni i poznati, ali da su se uplatnice vraćale jer vlasnici nisu htjeli preuzeti mjesečne iznose najma. Tuženici navode kako su tuženik pod 1. i njegova prednica ĆC uredno plaćali zaštićenu najamninu sukladno pravomoćnoj sudskoj presudi IIP-1379/01, od 12. rujna 2012. Navode tako da su u razdoblju od 2002. pa do 2012. tužiteljima odnosno njihovim prednicima doznačili ukupan iznos od 26.327,91 kunu na ime najamnine i to: u 2002. iznos od 902,04 kune, u godini 2003. iznos od 1.839,96 kuna, u 2004. iznos od 1.839,96 kuna, u godini 2005. iznos od 1839,96 kuna, u 2006. iznos od 2.607,99 kuna, u 2007. iznos od 2.880,00 kuna, u 2008. iznos od 2.880,00 kuna, u 2009.g. iznos od 2.880,00 kuna, u 2010. iznos od 2.880,00 kuna, u 2011. iznos od 2.880,00 kuna, u 2012. iznos od 2.880,00 kuna. Nakon 2012. da je tuženik pod 1. prestao plaćati najam koji mu se vraća pa je to prestao raditi. Navode kako su se tužitelji prestali brinuti i o obvezama čitave zgrade u kojoj je predmetni stan pa da je tuženik pod 1. plaćao potrošak vode i za stan u prizemlju i potrošak stubišne rasvjete te navodi iznose koje je platio od 2009. do 2019., ukupno 26.600,58 kuna. Nadalje su naveli kako tuženik plaća pričuvu i za predmetni stan i za stan u prizemlju. Zaključno navode kako su tužitelji sami doprinijeli nastanku ovog spora a ne tuženi koji su željeli da se reguliraju međusobni imovinski odnosi.

7. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, posl. broj Ps-70/16, od 4. rujna 2020. predmetu ovog suda Ps- 70/16 pripojen je predmet Ps-11/20 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.

Naime, u tužba u predmetu Ps-11/20 podnijeta je dana 17. veljače 2020. od strane tužitelja 1. VĐ i dr. ( sada označenih tužitelja pod 9. – 20.) protiv tuženika, a tužbeni zahtjev je sadržajno glasio isto kako je to navedeno pod točkom 4. obrazloženja ove odluke, a u istoj tužitelji tvrde da su suvlasnici predmetnog stana te također iznose činjenice koje su tužitelji u ovome podnesku istaknuli 16. veljače 2020. Dodatno navode kako je tuženik postupio protivno odredbi članka 14. stavka 2. Zakona najmu stanova i protivno članku XV. Ugovora o najmu sklopljenog između stranaka te da je bez ikakve suglasnosti vlasnika stana vršio preinake u stanu i postavio klimu. Navode da tuženici ne plaćaju najamninu ni druge troškove vezane za stanovanje.

Tuženici su u odgovoru na tužbu porekli navode tužbe u predmetu Ps- 11/20, predložili istu odbaciti podredno odbiti. Istaknuli su prigovor presuđene stvari pozivajući se na presudu Općinskog suda u Splitu IIP-1379/01, naveli da imaju pravo koristiti predmetni stan jer im iza smrti ĆC pripada pravo najma predmetnog stana sa zaštićenom najamninom. Navode kako je presudom IIP-1379/01 nadomješten Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom te da nije potrebno zaključivati novi ugovor. Pored ovoga ističu da tužitelji nisu nikada postupili sukladno članku 33. stavku 1. Zakona o najmu stanova te su pozvali na navode ranijeg odgovora na tužbu od 06. prosinca 2017. i korespondenciju koju su vodili. Naveli su kako su tuženi vršili plaćanja najamnina za predmetni stan u periodu od 2002. do kraja 2012. nakon čega da su tužitelji odbijali primiti najamnine pa da je tuženima postalo apsurdno vršiti daljnja plaćanja. Tuženi su se pozvali i na činjenicu da su podmirivali ostale troškove i račune koje nisu bili dužni platiti. U odnosu na navode tužitelja da su raspolagali drugim stanom kojeg su darovali svome sinu iste su potvrdili iz razloga što je njihov sin na sebe preuzeo sve terete oko otplate kredita te sve materijalne obveze prema svome bratu koji da je nezaposlen i nema nikakvih prihoda, a obdarenik mu pomaže i pomagati će u budućnosti. Tuženi navode kako su starije dobi i imaju potrebu da netko skrbi o njima, a da je najprimjerenije da to bude njihov sin, a da je GC samostalna osoba, ima sva prava kao svaki drugi građanin pa tako i biti vlasnikom stana te da isti nije dužan u stanu koji je njegovo vlasništvo primati ni tužene ni svoga brata ni koju treću osobu. Navode da je izmišljena tvrdnja da je tuženik vršio preinake i da je postavio klimu u stanu. Tuženi su osporili i osnovanost podrednog tužbenog zahtjeva, smatrajuću da isti nije obrazložen ni dokazan. Navode da su tuženi voljni plaćati zaštićenu najamninu, da su to bili i ranije.

8. Podneskom od 1. srpnja 2021. uređen je podredni tužbeni zahtjev u točki II. na način da je istim zatraženo obvezati tužene na isplatu tužiteljima iznosa od 385.000,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na pojedinačne iznose od 16. veljače 2015. do 16. lipnja 2021. kako je to navedeno u podnesku. Tužitelji navode da se radi o stanu površine 99,57 m2, a da prosječna najamnina za takav stan iznosi 50,00 kn sukladno podacima porezne uprave.

9. Tuženi su se usprotivili ovako postavljenom podrednom tužbenom zahtjevu smatrajući da je isti preinačen, a ukoliko sud dopusti preinaku onda predlažu isti odbiti smatrajući da tužitelji potražuju od tuženika isplatu bez naznake jesu li solidarni vjerovnici ili ne. Tuženik smatra da tužitelji ne mogu biti solidarni vjerovnici jer oni na predmetnom stanu polažu određena suvlasnička prava, a koja da su upisana u zemljišnoj knjizi radi čega smatra da tužbeni zahtjev treba odbiti. Tuženi ističu da tužitelji nikada od njih tražili isplatu najamnine, bilo zaštićene, nezaštićene ili po tržišnim cijenama. Navode da je tuženik pod 1. više puta tužiteljima slao mjesečnu najamninu sukladno postojećoj pravomoćnoj sudskoj presudi te da s tužitelji istu odbili primiti. Navodi da tužitelji nemaju svakako pravo na zatražene zakonske zatezne kamate jer da tuženici nisu u zakašnjenju s isplatom najamnine. Pored svega prigovaraju i visini zatražene najamnine uz objašnjenje da je predmetni stan derutan, ispod prosječnog standarda, neodržavan od strane tužitelja te po mišljenju tuženika isti ne bi mogao postići cijenu višu od 1.000,00 kn mjesečno.

10. Tužitelji su osporili sve tvrdnje tuženika navodeći da tužitelji od početka potražuju naknadu za upotrebu njihove nekretnine, a da naknada od 5.000,00 kn odgovara iznosu tržišne najamnine koju bi tužitelji mogli za predmetni stan postići na tržištu. Navode kako tuženici bez ikakvog pravnog osnova koriste predmetni stan, na koji način da se neosnovano bogate upotrebom tuđe stvari, a to bogaćenje se ogleda u visini tržišne najamnine koju bi tužitelj za predmetni stan mogli postići. Navode da je u postupku nesporno utvrđeno da tuženici nisu nikada tužiteljima plaćali ništa na ime zaštićene najamnine pa da nema govora o tome da bi ove iznose trebalo umanjivati za te iznose. Tužitelji navode kako se radi o povišenju tužbenog zahtjeva što da je dopušteno sukladno odredbi članka 190. stavka 2. Zakona o parničnom postupku.

11. Tuženi su ustrajali u navodima da predmetni stan koriste kao zaštićeni najmoprimci, a sve temeljem pravomoćne sudske presude koja nadomješta ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, a da tužitelji iako su im tuženici slali mjesečne iznose zaštićene najamnine kroz dulji period, ove iznose nisu htjeli primiti. Pored ovoga da je činjenica da tuženik pod 1. ŠĐ čitavo vrijeme plaća i pričuvu Stanoupravi za predmetni stan, iako ovo po Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima članak 89. stava 2. nije dužan plaćati. Pored ovoga tuženici da godinama plaćaju utrošak vode, električne energije za zajedničko stubište i ostale troškove koji terete čitavu zgradu.

12. Raspravnim rješenjem ovog suda posl. broj Ps-70/16, od 29. rujna 2021. prekinut je postupak zbog smrti tužiteljice pod 5. KC.

13. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, posl. broj Ps-70/2016-52, od 29. siječnja 2025. nastavljen je postupak te je na mjesto pok. KC stupio PĐ.

14. U podnesku od 9. travnja 2025. tuženici su obavijestili sud da su od strane Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine zaprimili privremeno rješenje Klasa: UP/I-371-01/24-13/853 od 14. veljače 2025. kojim privremenim rješenjem u točki I. je utvrđen novi pravni režim zaštićenog najma koji je zaštićeni najmoprimac dužan plaćati vlasniku stana u visini od 50% iznosa prosječne najamnine pa smatraju da je tim rješenjem potvrđeno utvrđenje iz ranije presude Općinskog suda u Splitu broj IIP-1379/01, od 12. rujna 2002. pa da bi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u ovom parničnom postupku došlo do kolizije između prava i obveza navedenih u odluci u upravnom postupku. Tuženici su ukazali i na Zakon o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske ( "Narodne novine" broj: 36/2024) te da je odredbom članka 58. stavka 1. propisano da dana 1. siječnja 2025. prestaje važiti glava XIII. Zakona o najmu stanova ( "Narodne novine" br. 91/96…) te ujedno prestaje status zaštićenog najmoprimca osobama koje su to pravo stekle na temelju Zakona o najmu stanova. Tuženi zaključno smatraju da je tužbeni zahtjev nepodesan za raspravljanje u ovom postupku jer je navedenim privremenim rješenjem u upravnom postupku već regulirano pitanje odnosa glede predmetnog stana između tužitelja i tuženika te da je ovaj parnični postupak izgubio smisao.

15. Tužitelji su podneskom od 26. rujna 2025. obavijestili sud da su protiv Rješenja Ministarstva prostornog rješenja, graditeljstva i državne imovine pokrenuli upravni spor koji da se vodi pod Us-I-1965/2025 te da rješenje na koje se pozivaju tuženici nije postalo pravomoćno. Navode da je jedino sud ovlašten utvrđivati imaju li tuženici pravo na status zaštićenog najmoprimca. Ujedno su naveli kako je tuženik u međuvremenu posao suvlasnik predmetnog stana pa da ne može imati pravo na status zaštićenog najmoprimca niti bilo kakva druga prava temeljem Zakona o najmu stanova na predmetnoj nekretnini. Ovim podneskom tužitelji su ponovno uredili točki II. podrednog tužbenog zahtjeva na način da su istu uskladili sa valutom euro te su zatražili isplatu svakome od suvlasnika sukladno njihovome suvlasničkom dijelu, a zatražena je isplata i za razdoblje zaključno do 01. lipnja 2025. sve kako je to navedeno u izreci.

16. Tuženici su se usprotivili tako novopostavljenom tužbenom zahtjevom pozivom na članak 190. stavak 3. Zakona o parničnom postupku te su s obzirom na činjenicu da je tuženik ŠĐ postao jedan od suvlasnika su naveli da smatraju da je tužbeni zahtjev nedopušten jer se istim traži iseljenje suvlasnika iz predmetnog stana radi čega drže da bi tužbu trebalo odbaciti odnosno odbiti. Tuženici navode kako su kvalificirani posjednici, a sada da je ŠĐ i suvlasnik stana.

17. Raspravnim rješenjem Općinskog suda u Splitu, posl. broj Ps-20/25, od 11. prosinca 2025. dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva učinjena u podnesku od 26. rujna 2025. budući je isto sud držao svrhovitim za konačno uređenje odnosa među parničnim strankama.

18. Tijekom dokaznog postupka izveden je dokaz: čitanjem priloženih zemljišnoknjižnih izvadaka (Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], ), presude IIP-1379/01, od 12. rujna 2002., presude Županijskog suda u Splitu, posl. broj Gž-571/03, od 19. travnja 2007., spisa IIP- 1379/01, dopisa od 17. studenoga 2014., dopisa od 25. studenoga 2014., dopisa od 28. srpnja 2015., dopisa od 30. srpnja 2015., rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Sinju, po javnom bilježniku Vladimiru Delongi, broj O-128/07, od 7. svibnja 2007. iza pok. ŽĐ, ugovora o darovanju između ŠĐ kao darovatelja i ĆĐD kao obdarenika od 17. studenoga 2017., saslušanjem tužiteljice pod 6. LĐ, saslušanjem tužitelja pod 2. HĐ, priloženog naloga za plaćanje, rješenja Grada Splita UP/I-36-3-03/98-02/05221 7 od 01. siječnja 1998., rješenja Grada Splita ( klasa nečitka) od 18. siječnja 2002., osmrtnice za KC, dopisa Porezne uprave Klasa: 410-23/21-12/08, od 01. travnja 2021., univerzalnih naloga za plaćanje ( l. 165-167 spisa), rješenja o nasljeđivanju iza pok. KC, po javnom bilježniku Vesni Ogorevc O-1617/2, od 29. studenoga 2021., privremenog rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine zaprimili privremeno rješenje Klasa: UP/I-371-01/24-13/853 od 14. veljače 2025.,izvatka iz zemljišne knjige Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] od 26. rujna 2025., upravne tužbe od 31. srpnja 2025.

19. Glavni tužbeni zahtjev nije osnovan.

20. Podredni tužbeni zahtjev je osnovan.

21. Među parničnim strankama je sporno radi li se o presuđenoj stvari, a s obzirom da se tuženici pozivaju na presudu ovog suda iz postupka IIP-1379/01, odnosno koriste li tuženici predmetni stan bez pravnog osnova.

Nadalje sporno je imaju li tuženici status zaštićenih najmoprimaca i ukoliko imaju od kakvog su utjecaja raspolaganja tuženika pod 1. nekretninama kojima je raspolagao ugovorima o darovanju.

Među parničnim strankama je sporno i jesu li od utjecaja utvrđenja u upravnom postupku u kojem je donijeto privremeno rješenje na ovaj postupak kao i dopustivost same tužbe s obzirom na odredbe Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske ( "Narodne novine" broj: 36/2024).

Tuženici su pored svega istaknuli i pravo na dom.

22. Među parničnim strankama nije sporno da je tuženik tijekom postupka postao suvlasnik predmetne nekretnine za suvlasnički dio etaže od 2/84 dijela, a iz zemljišne knjige proizlazi da je ovo postao temeljem Ugovora o kupoprodaju nekretnine od 03. lipnja 2025. te da je ranije ovo pravo bilo uknjiženo na ime PC.

Također među parničnim strankama nije sporno niti da bi ostali suvlasnici predmetne nekretnine, a kako to i proizlazi iz Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] bili: SĐ pok OĐ za 2/144, IĐ OĐ pok OĐ za 2/144, PĐ za 2/28, OĐ ĆĐ za 42/144, VĐ za 6/144, UĐ za 6/144, CĐ ĐĐ ud. H za 1/144, CĐ pok. H za 1/144, RĐ pok. LĐ za 2/144, RĐ ZĐ pok.LĐ za 2/144, FĐ G. LĐ za 2/144, PC ŽĐ za 2/28, LC za 2/28, NĐ za 2/144, GĐ za 2/28, DĐ za 1/28, PC HĐ za 1/28, JĐ za 3/144, MĐ za 3/144, PC NC za 2/84 i AC za 2/84, a što znači da su svi tužitelji suvlasnici predmetne nekretnine, s time da u postupku ne sudjeluju upisani suvlasnici NC i AC ( nasljednici iza pok. VC) dok su umjesto ŽĐ u postupku na strani tužitelja legitimirani njegovi nasljednici KĐ i AĐ.

23. U odnosu na sporno pitanje glede dopustivosti tužbe navodi se kako je čitanjem spisa predmeta ovog suda IIP-1379/01 utvrđeno da je presudom Općinskog suda u Splitu, posl. broj IIP-1379/01, od 12. rujna 2002., potvrđenom presudom Županijskog suda u Splitu, posl. broj Gž-571/03, od 19. travnja 2007. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljica 1. UC i 2. SC kojim su tražile iseljenje tužene ĆC iz stana koji je predmet ovog postupka, dok se točkom II. izreke utvrđeno da se zaključuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom između najmodavaca 1. UC i 2. SC te najmoprimca ĆC, a iz članka 6. ugovora proizlazi tko bi bile osobe koje mogu zajedno sa najmoprimcem koristiti stan (ŠĐ, ČĐ, HĐD i EC).

Iz spisa ovog suda posl. broj Z-2688/10 proizlazi da je rješenjem Općinskog suda u Splitu, posl. broj Z-2688/10, od 02. lipnja 2010. na temelju rješenja o nasljeđivanju ovog suda posl. broj O-1084/60 od 11. veljače 1961. iza pok. BĐ pok. K i rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Solinu broj O-415/05 od 07. svibnja 2008. iza pok. UC dopuštena uknjižba prava posebnog dijela zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] i baš stana od četri sobe sa sobicom i nuzprostorijama na I ( prvom) katu, na ime SC ž. KĐ za 72/144, ĐC za 41/144, JĐ KC za 6/144, VĐ za 6/144, UĐ za 6/144, SĐ za 2/144, EĐ za 2/144, CĐ ĐĐ ta 1/144, CĐ za 1/144, RĐ za 2/144, ZĐ za 2/144 i FĐ za 2/144 dijela uz prethodno brisanje s imena BĐ pok. P za cijelo. Iz uredovne bilješke koja prileži spisu proizlazi daje po rješenju O-1084/60 iza BĐ pok. P predmetni stan naslijeđen na SC. KĐ za ½ i UC ž. PC za 1/2 , dok iz zemljišnoknjižnog prijedloga proizlazi da su dostavljena rješenje o nasljeđivanju iza pok. OĐ i iza pok. CC.

Tužiteljica LĐ je u iskazu i objasnila na koji način su tužitelji naslijedili predmetnu nekretninu odnosno je navela da su nasljednice njenog pok. djeda CC dvije kćeri, DC i UC, svaka za po ½ dijela, a tužitelji da su njihovi potomci. Iskazu se priklonio i HĐ.

Spisu prileže dopisi iz studenog 2014. i to dopis od 17. studenoga 2014. kojim ĆĐ pok. PC po punomoćniku poziva ŠĐ na dostavu dokaza o osnovanosti korištenja predmetnog stana, a na koji je ŠĐ po punomoćniku odgovorio dana 25. studenoga 2014. i pozvao se na presudu Općinskog suda u Splitu IIP-1379/01 od 12. rujna 2012. odnosno postupak u kojem je sudjelovala pok. UC, a ujedno se isti poziva i na raniji dopis iz 2012. kojim je tražio da mu se proda suvlasnički dio od ĆĐ. Dopisom od 30. srpnja 2015. dostavljene su ĆĐ presude na koje se pozvao ŠĐ.

Saslušani tužitelji LĐ i HĐ su iskazali da tuženici tužiteljima ne plaćaju ništa na ime zaštićene najamnine.

Dakle, nakon smrti prednika parničnih stranaka nije postupljeno u smislu odredaba članka 24. stavka 3. i 4. Zakona o najmu stanova("Narodne novine broj": 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06 – dalje ZNS), niti su dostavljeni dokazi da su osobe koje su zajedno sa najmoprimcem koristile stan, a među kojima su i tuženici, ikada obavijestile nasljednike UC i SC na koje su po sili Zakona prešle prava i obveze iz ugovora o najmu stana iz presude ovog suda posl. broj IIP-1379/01, od 12. rujna 2002., o smrti pok. ĆC u roku od 30 dana od njene smrti kao i o činjenici da žele produžiti ugovorni odnos niti su u tom roku dostavljeni dokazi da je postignut sporazum o tome tko će preuzeti prava i obveze najmoprimca, a niti su ovo ikako dostavili i naknadno do zaključenja glavne rasprave pa se smatra da stan koriste bez ugovora o najmu stana radi čega sud smatra da se ne radi o presuđenoj stvari.

24. Nadalje, za navesti je i da je člankom 31. ZNS stavkom 2. propisano da pravo na zaštićenu najamninu nema najmoprimac koji ima u vlasništvu useljivu kuću ili stan. Prema tome, zakonska odredba članka 31. ZNS-a o zaštićenoj najamnini ima na umu imovinsko stanje najmoprimca na dan stupanja na snagu navedenog zakona (5. studenog 1996.), te je smisao te odredbe o zaštićenoj najamnini rješavanje stambenog problema samo za one najmoprimce čije imovinsko stanje ne omogućava rješavanje njihovih stambenih problema na neki drugi način, kao npr. kupnjom ili izgradnjom stambenog prostora, odnosno sklapanjem ugovora o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom.

Tužitelji su u spis predmeta dostavili dokaze da je tuženik pod 1. imao i za vrijeme pok. JC u vlasništvu stan u [adresa], a i da su naknado tuženici 2009. godine kupili još jedan stan i parkirno mjesto u Splitu te da su ove nekretnine otuđili Ugovorima o darovanju iz 2017.

Tako iz ZK uloška [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koji se odnosi na zgradu u [adresa], anagrafske oznake [adresa], lista B proizlazi da je na 6. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), stan na I (prvom) katu, označen br. 6, u površini od 82,61 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje s blagovaonicom, kupaonice, nužnika, hodnika, spreme, degažmana i lođe kao vlasnik upisan GĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod brojem Z-41139/2017, a temeljem Ugovora o darovanju od 17. studenoga 2017. ( koji prileži u preslici ovome spisu l. 47-49), a da bi ranije bio upisan kao vlasnik MC pok. L, OIB: [osobni identifikacijski broj].

Ovdje se napominje da je tek upisom Z- 4891/2015 izvršeno povezivanje zemljišne knjige i knjige položenih ugovora na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa].

U obrazloženju presude IIP-1379/01, na stranici 5. se navodi kako je tuženik ŠĐ bio prijavljen na adresi od 14.04.1994. do 21.01.1997. [adresa], odnosno na adresu stana kojeg je naknadno darovao sinu, a što ukazuje na činjenicu i da su prednici tužitelja pravilno već tada smatrali da tuženi ne bi imali pravo na status zaštićenih najmoprimaca.

Iz ZK uloška [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] proizlazi da je kao suvlasnik čest. zem. [katastarska čestica] stambeno poslovna zgrada, parking, dvor, put ( investicijskog naziva "BRODARICA" kako to proizlazi iz upis pod rbr.3.1.) u B listu na suvlasničkom dijelu od 19/100000 etažno vlasništvo (E-460) idealnog dijela zgrade povezanog s parkirnim mjestom oznake G1-PM103, površine 17,68 m2 (površine s koeficijentom 10,61 m2) položenog na etaži podruma 1 te na suvlasničkom dijelu od 120/100000 etažno vlasništvo (E- 875) idealnog dijela zgrade povezanog sa stambenim prostorom (samostalna uporabna cjelina) u naravi dvosobnim stanom označenim kao S 11.6.4. -2,0, koji se sastoji od: sobe, hodnika, kupaonice, kuhinje, izbe, ulaza, boravka i blagovaonice, ukupne površine 59,90 m2 i pripadajućom lođom, (stvarne površine 6,90 m2) obračunske površine 5,20 m2 i pripadajućom spremom S23, položenoj na razini 1 (ulaz 11), (stvarne površine 1,60 m2), obračunske površine 0,80 m2, sveukupne površine samostalne uporabne cjeline 65,90 m2, položene na etaži 6. kata upisan kao vlasnik GĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. Isti je svoje pravo (su)vlasništva upisao temeljem ugovora o darovanju od 17. studenoga 2017. zaključenog sa darovateljima MC i RC, tuženicima u ovome postupku. Ranije su tuženici ovo pravo stekli temeljem Ugovora o kupoprodaji U-21- ST1-845/2005" U Splitu, 14. travnja 2009. god." i U-21- ST1-304/2005" U Splitu, 14. travnja 2009. god." od Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama ( upisi pod Z-41143/2017), dok je iz upisa pod Z-41137/2017 razvidno da se radi o stanu kupljenom temeljem Zakona o društveno poticajnoj stanogradnji, a kako to proizlazi iz dostavljenog povijesnog izvatka.

O činjenici raspolaganja nekretninama koje su naprijed navedene iskazivala je i tužiteljica pod 6. LĐ, a njen iskaz se u ovome dijelu podudara sa spisu priloženim izvacima iz zemljišne knjige te dostavljenim Ugovorom o darovanju iz 2017.

Zbog činjenice što su u svome vlasništvu tuženici imali nekretnine znatne vrijednosti koje su bile dostatne da riješe svoje stambeno pitanje, a kojima su besplatno raspolagali u korist sina mišljenje ovog suda je da tuženici nemaju pravo na zaštićenu najamninu. Navodi se da su u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 367/19, U-III-368/19 od 23. rujna 2020. i U-III- 3849/2011 od 30. siječnja 2018. u kojima iznijeta načelna stajalište prema kojemu je pravo na zaštićenu najamninu uvjetovano ekonomskim mogućnostima obiteljskog domaćinstva najmoprimca vezanim uz tržišnu vrijednost druge nekretnine u njihovom vlasništvu, bez obzira je li ta nekretnina useljiva ili ne, dok je u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2043/11-2 od 10. lipnja 2015. i rješenju broj Rev-x-760/15-3 od 1. lipnja 2016. iznijet pravni stav prema kojemu u dosegu pojma vlasništva useljive kuće ili stana iz čl. 31. st. 2. al. 2. ZNS-a ulazi i suvlasništvo najmoprimca ili članova njegova obiteljskog domaćinstva, kuće ili stana, kada ne postoje prepreke da se najmoprimac i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva u njih usele, odnosno da iz sredstava tržišne vrijednosti suvlasničkog dijela, uzetog u obzir s ukupnom vrijednosti njihove imovine, ostvare vlasništvo druge useljive kuće ili stana, a što bi značilo da su tuženici svakako, s obzirom da su u svome vlasništvu imali vrijedne nekretnine mogli na bilo koji način riješiti svoje stambeno pitanje.

25. Tuženici su se tijekom postupka pozvali i na pravo na dom. Pravo na dom zajamčeno je člankom 34. Ustava RH i člankom 8. stavkom 1. i 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10; dalje: Konvencija), te o tom pitanju postoji ustaljena praksa Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda RH i Vrhovnog suda RH, prema kojoj se u ispitivanju postoji li Ustavom zaštićeno pravo na dom mora provesti test razmjernosti na okolnosti konkretnog slučaja. Iako tuženici iznose razloge zbog kojih predmetnu nekretninu nazivaju domom tj. činjenicu da tuženik pod 1. u istoj živi od rođenja, da je tu zasnovao i obitelj te da je sa prostorom zasnovao jaku i trajnu vezu sud smatra da je miješanje u pravo na dom u konkretnom predmetu u skladu sa zakonom jer je to jedini način da tužitelji ostvare svoja (su)vlasnička prava glede predmetne nekretnine te da je konkretno vođenje ovog postupka nužno i djelotvorno rješenje za konačno uređenje pravnog odnosa među parničnim strankama. Stoga je sud stava da se konkretno ne bi radilo o pravu na dom, da pozivanje na ovo pravo predstavlja zlouporabu Zakona i da su tužitelji dokazali da su tuženici imali mogućnost stambenog zbrinjavanja i na drugi način. Primjećuje se da tuženici tijekom postupka vrlo dobro ističu sva svoja prava, ali da pritom zanemaruju prava trećih osoba odnosno svojim pravima bi umanjili i ograničili prava trećih, ali im to tada ne smeta ( npr. obrazlaganje da je njihov sin samostalna osoba koja ima pravo biti vlasnikom stana, ali zanemarujući da su oni svojim raspolaganjima izigrali Zakon).

26. Nadalje, a s obzirom na pozivanje tuženika na upravni postupak, za navesti je da je člankom 58. stavkom 2. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. ( "Narodne novine" broj: 36/2024) propisano da će se postupci u kojima se tek treba utvrditi postojanje stanarskog prava ili statusa zaštićenog najmoprimca na stanovima u privatnom vlasništvu odnosno postupci u kojima se treba utvrditi jesu li nastupile okolnosti za otkaz ili prestanak stanarskog prava ili statusa zaštićenog najmoprimca, a koji su pokrenuti do stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama Zakona o stambenim odnosima (»Narodne novine«, br. 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93.) ili prema odredbama Zakona o najmu stanova (»Narodne novine«, br. 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18. i 105/20.) dovršiti prema odredbama zakona na temelju kojeg su pokrenuti što znači da utvrđenja u upravnom postupku nisu od utjecaja na konkretan postupak odnosno da nije bilo razloga za prekid postupka.

27. Slijedom svega naprijed iznijetoga sud zaključuje da je neosnovan glavni tužbeni zahtjev budući je tuženik pod 1. tijekom postupka, točnije 3. lipnja 2025., postao suvlasnik predmetnog stana za 2/84 dijela to u smislu odredbe članka 38. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( " Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje ZV) istome nije moguće naložiti predaju ključeva stana na depozit kod Općinskog suda u Splitu radi čega je glavni tužbeni zahtjev odbijen.

Međutim, sud drži osnovanim podredni tužbeni zahtjev budući su tužitelji dokazali da tuženi predmetni stan koriste bez valjanog ugovora o najmu stana te da nemaju pravo na zaštićenu najamninu, a kako je to ranije obrazloženo.

28. S obzirom da je sporna visina podrednog tužbenog zahtjeva valjalo je i o ovome odlučiti.

Člankom 1120. Zakona o obveznim odnosima ( „ Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO) propisano da kad netko upotrijebi tuđu stvar u svoju korist, vlasnik može zahtijevati neovisno o pravu na naknadu štete ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od upotrebe.

U konkretnom slučaju korist bi predstavljala razlika slobodno ugovorene najamnine i zaštićene najamnine koja se plaćala za predmetni stan u predmetnom razdoblju, odnosno vrijednost slobodno ugovorene najamnine budući tuženici nisu dokazali da su išta plaćali u utuženom periodu s osnova zaštićene najamnine. Također nije sporno niti da je tuženik pod 1. postao suvlasnik predmetne nekretnine za 2/84 dijela nakon 3. lipnja 2025., a što znači nakon utuženog perioda.

S obzirom da su tuženici prigovorili i visini tužbenog zahtjeva za kazati je da iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Klasa: 410-23/21-12/08, od 01. travnja 2021. proizlazi da su na lokaciji [adresa] u [adresa] evidentirane prijave najma / zakupa za stambeni prostor u rasponu od 43,75 kn po m2 – 56,25 kn po m2. Kako je u presudi ovog suda posl. broj IIP-1379/01, od 12. rujna 2002. navedeno da predmetni stan ima površinu od 99,57 m2 to bi cijena najma za stambeni prostor prema dostavljenom dopisu tijekom 2021. bila u rasponu od 4.356,19 kn do 5.600,81 kn ( 578,19 eur – 743,36 eur).

S obzirom da su u posljednjih nekoliko godina cijene najma stanova značajno porasle, a što je opće poznata činjenica, s obzirom da se predmetni stan nalazi u samoj jezgri Splita, svega nekoliko minuta pješice od tržnice, Rive, općine i dr. sud u cijelosti prihvaća visinu iz postavljenog podrednog tužbenog zahtjeva smatrajući da ista realno prikazuje cijenu najma sličnog stana u utuženom periodu, odnosno da je ista za period od 2022. pa na dalje postavljena i niže nego li je to realno te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

29. Odluka o trošku donijeta je pozivom na odredbu članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) te je tako tužiteljima priznat trošak sastava tužbe Tbr.7.t.1., zastupanje na 10 ročišta ( 17.02.2020., 07.09.2020., 21.10.2020., 27.01.2021., 24.03.2021., 08.06.2021., 29.09.2021., 10.06.2025., 06.10.2025. i 11.12.2025.) Tbr.9.t.1., sastav 4 obrazložena podneska ( 01.03.2018., 31.10.2018., 18.02.2020., 01.07.2021.) Tbr.8.t.1., za svaku radnju po 250,00 eura sukladno Tbr.46. i 54. Tarife sastava podnesaka od 26.09.2017. u iznosu od 125,00 eura sukladno Tbr.8.t.3., 46. i 54. Tarife, sastava 4 ostala podneska ( 24.08.2021., 23.02.2022., 23.08.2022., 26.09.2025.) 50% Tbr.8.t.3., 46. i 54. Tarife u iznosu od 250,00 eura ( budući je v.p.s. od 4. rujna 2020. minimalno 180.000,00 kn tj. 23.890,11 eura, a da su tužitelji popisali za ostale radnje nakon ovoga datuma niži trošak od onoga na koji bi imali pravo) što sveukupno iznosi 4.875,00 eura. Pored ovoga tužitelji su platili zatražili sudsku pristojbu tužbe u iznosu od 300,00 eura, a što je niže od onoga što su platili ( 21.04.2016. plaćeno 53,09 eur, a 28.02.2020. 2.150,00 kn što bi bilo 285,35 eur) te su zatražili sudsku pristojbu presude u iznosu od 300,00 eura koliko će im zasigurno nastati primjenom Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ( "Narodne novine" broj: 37/2023) pa čak će imati i obvezu u višem iznosu radi čega im je ovaj trošak u cijelosti obistinjen te je odlučeno kao u izreci pod točkom III.

U Splitu, 22. siječnja 2026.

SUTKINJA

Irma Dujić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

punom. parničnih stranaka