Poslovni broj: Ps-5/2025-19
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Mirni Santini u pravnoj stvari tužitelja ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marinu Bariću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i dr. iz Rijeke, radi iseljenja, nakon glavne rasprave zaključene dana 28. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, a koja presuda je objavljena 22. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "
I.Nalaže se tuženiku JT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iseli iz nekretnine upisane pri zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci, k. č. br. [katastarska čestica] u naravi DVORIŠTE 406 m2, GARAŽA 25 m2, GARAŽA 25 m2 i KUĆA 98 m2, sveukupne površine 554 m2 i to iz Stana broj 1 na drugom katu koji se sastoji od hodnika, kuhinje sa blagovaonom, dnevnog boravka, dvije sobe, kupaone sa WC-om, dva balkona, terase , te pripadajuće garaže i spremišta u prizemlju ukupne površine 105,60 m2 i pripadajućom garažom "G 2" u okućnici površine 16,07 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve na adresi [adresa], koji je stan u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnički udio redni broj 2 (E-2 ) te opisani stan, slobodan od osoba i stvari preda u posjed tužitelju ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].
II Nalaže se tuženiku JT, OIB: [osobni identifikacijski broj], S [adresa] da naknadi tužitelju ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03. studenog 2025. pa do konačne isplate, u roku od 15 dana. "
II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama u visini određenoj čl. 29. ZOO-a koje teku od 22. siječnja 2026. g. pa do isplate sve u roku od 15 dana-
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom 15. kolovoza 2002.g. u Rijeci zaključio Ugovor o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom. Predmet najma je stan u [adresa], na adresi [adresa] pobliže opisan u izreci. Ugovor da je zaključen na neodređeno vrijeme te je u čl. XIII Ugovora određeno da prestaje po osnovi otkaza koji se daje u pismenom obliku i predaje drugoj ugovornoj strani neposredno uz potpis ili poštom preporučeno. Člankom XIV Ugovora stranke suglasno utvrđuju kako otkazni rok iznosi jedan mjesec a računa se od predaje otkaza drugoj ugovornoj strani. Navodi da je dopisom od 30. srpnja 2024. obavijestio tuženika kao najmoprimca o otkazu ugovora uz napomenu da više nije u mogućnosti pružati uslugu najma. Iako je ugovorom predviđen otkazni rok od mjesec dana, on ga je produžio na dva mjeseca te obavijestio tuženika da je dužan iseliti iz predmetnog stana najkasnije do 15. listopada 2024. g. Obavijest o raskidu tuženik da je primio 13. kolovoza 2024. g. te do današnjeg dana nije iselio pa je primoran podnijeti ovu tužbu radi iseljenja. Kako tuženik koristi stan bez pravne osnove to tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev sadržaja naznačenog kao u izreci.
2.U svom odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Osporava da bi tužitelj dopisom od 30. srpnja 2024. g. otkazao tuženiku predmetni Ugovor o najmu. Osporava da je primio dopis tužitelja kojim mu otkazuje ugovor o najmu. Preuzeo je 13. kolovoza 2024. g. pismeno u poštanskom uredu po obavijesti o prispijeću pošiljke ali taj dopis kojeg je primio ne odnosi se na ugovor o najmu već se tužitelj obraća u svezi pritužbe na odvjetnički ured Krešimira Raspudića a vezano za Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji nije vezan ni na koji način za tuženika. Navodi da je 22. ožujka 2025. g. nakon primitka tužbe u ovoj pravnoj stvari kod Javnog bilježnika Vesne Ćuzela z Rijeke dao izjavu da nikad nije primio otkaz ili raskid ugovora o najmu nego da je od tužitelja primio jedino dopis kojeg je preuzeo 13.08.2024. g. a čiji sadržaj se ne odnosi na predmetni najam niti na otkaz ugovora o najmu. Ističe da je 20.2.2025. g. u poštanskom sandučiću pronašao otvorenu kovertu u kojoj se nalazio prijedlog novog Ugovora o najmu. Po tom novom prijedlogu odredbom čl .1. stavak 3. stavlja se izvan snage ugovor o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom od 15.08.2020. g. te se mijenja iznos najamnine a prijedlog je sastavljen u obliku solemnizirane isprave pa bi imao snagu ovršne isprave. Postupanje tužitelja da je nelogično jer navodi kako je dopisom od 30.07.2024. g. otkazao ugovor o najmu a onda naknadno 20.02.2025. g,. pola godine nakon navodnog otkaza dostavlja novi prijedlog ugovora o najmu koji u č. 1. st. 3. propisuje da stranke suglasno utvrđuju da su ovim ugovorom stavile van snage ugovor sklopljen 15.08.2020. g. Poziva se na odredbu čl. 19. Zakona o najmu stanova. Iz navedenog da bi proizlazilo da je tužiteljev razlog za otkaz taj što isti više nije u mogućnosti pružati uslugu najma što nje jedan do razloga propisanih spomenutom odredbom čl. 19. Zakona o najmu stanova. Stoga da nisu ispunjeni uvjeti iz citirane odredbe a da da bi tužitelj mogao otkazati ugovor o najmu i tražiti njegovog iseljenje. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
3. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka osporava navode tuženika te ističe da prijedlog ugovora o najmu nije ni potpisan tako da ne proizvodi pravne učinke. Tuženik da se ne može pozivati na odredbu čl. 19. Zakona o najmu stanova ako ne ispunjava odredbe ugovora. Tuženik da uopće ne plaća najamninu i to počevši od listopada 2024. Tuženik da ima takav " modus operandi " o čemu se prilaže i odluka Ustavnog suda RH posl br. U-III/2646/2014 od 30. ožujka 2016. g.
4. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka naveo da tužitelj odbija primiti ugovoreni iznos najamnine iako je pozvan da dostavi broj računa na kojeg će mu platiti mjesečne iznose.
5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju priloženu spisu te saslušao stranke i svjedoka STŽ. Druge dokaze stranke nisu predlagale.
6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
7. Nesporno je da je tužitelj u svojstvu najmodavca sklopio sa tuženikom- najmoprimcem ugovor o najmu stana u [adresa] na adresi [adresa]. Ugovor je sklopljen 15.08.2022.g. na neodređeno vrijeme. Ugovorne stranke u članku XIV ugovorile su otkazni rok od mjesec dana. U članku XIII određeno je da ugovor prestaje otkazom. Otkaz se daje u pisanom obliku i predaje drugoj ugovornoj strani neposredno uz potpis ili poštom preporučeno. Sporno je u ovom postupku da li je tužitelj otkazao ugovor o najmu stana svojim dopisom od 30. srpnja 2024. odnosno ukoliko je i to pismeno stiglo tuženiku, sporno je da li predstavlja zakonom predviđeni razlog za otkaz sukladno članku 19. Zakona o najmu stana.
8. Nadalje, nije sporno niti da su stranke ugovorile plaćanje najamnine gotovinom najkasnije do 15-og u mjesecu. Iz suglasnih navoda stranaka slijedi da je tuženik plaćao najamninu gotovinom na način da je tužitelj pozvan da dođe u stan po najamninu koja mu je predana na ruke u gotovini. O tome je svjedočila i svjedok JTŽ. Sud je utvrdio da je tuženik platio posljednju najamninu u rujnu 2024. g. jer je tužitelj došavši u predmetni stan odbio primiti najamninu za listopad 2024. g. navodeći kao razlog što je istekao dodijeljeni im otkazni rok.
9. Uvidom u Izjavu o otkazu ugovora od 30. listopada 2024. g. ( l.s. 52) utvrđuje se da tužitelj obavještava tuženika da nije više u mogućnosti pružati mu usluge stanovanja iz obiteljskih razloga. Dalje u izjavi navodi da im daje po ugovoru mjesec dana otkaznog roka i da je u mogućnosti dati im još jedan mjesec -ukupno dva mjeseca. Točan datum iseljenja bi bio 15. listopada 2024. g.
10.Tuženik je osporavao da je primio ovu izjavu te da je preporučenom pošiljkom dobio izjavu o otkazu. Naveo je da je dobio neko drugo pismeno tužitelja u kojem se tužitelj žali na odvjetnika Krešimira Raspudića no teret dokaza ove činjenice je na tuženiku. Tuženik je primio preporučenu pošiljku tužitelja 13. kolovoza 2024.g. Tuženik je 22. ožujka 2025. ovjerio kod Javnog bilježnika izjavu kojoj navodi da u preporučenoj pošiljci nije primio izjavu o raskidu ugovora nego već spomenuti drugi sadržaj no ova izjava nema nikakve važnosti tj. ne dokazuje navode tuženika. Osim toga dana je 22. 03.2025. g.; dakle, sedam mjeseci nakon primitka pošiljke i jedan dan nakon primitka ove tužbe što može značiti samo to da je učinjena za potrebe ovog spora. Slijedom navedenog tuženik je po stajalištu ovog suda zaprimio izjavu o raskidu od 30. srpnja 2024.
11.Tužitelj kao najmodavac i po Zakonu o najmu stanova i po ugovoru može otkazati ugovor o najmu koji je sklopljen ne neodređeno vrijeme, ali ne proizvoljno- mora poštovati razloge i postupak propisan Zakonom o najmu stanova ( NN-91/96 i dr .) U čl. 19. citiranog zakona navedeni su razlozi za otkaz ugovor o najmu. Tužitelj je naveo da više nije u mogućnosti iznajmljivati predmetni stan zbog obiteljskih razloga. Ova opća tvrdnja navedena u izjavi o otkazu nije zakonski razlog za otkaz ugovor o najmu. To stoga što Zakon o najmu stanova propisuje točno određene razloge zbog kojih najmodavac može otkazati ugovor uz prethodnu opomenu a među njima nije razlog kojeg je naveo tužitelj. U svom iskazu je tužitelj naveo da mu treba taj stan zbog svih okolnosti a isto tako je naveo i da je njegova kuća preko puta tog stana te živi u njoj a ima još stanova koje iznajmljuje. Iz navedenog slijedi da mu predmetni stan nije potreban za useljenje tj. za vlastito stanovanje. Dakle, sama volja tužitelja za otkazivanjem nije dovoljna; on se mora pozvati na neki od zakonskih razloga za otkaz. Stoga takav otkaz nije zakonit i najmoprimac se ne mora iseliti sve dok mu se ne otkaže ugovor na zakonom propisani način.
12. Tužitelj u podnesku od 16.05.2025. g. navodi da neovisno o sadržaju izjave o otkazu, tuženik živi u predmetnom stanu i ne plaća najamninu. Stoga da su ispunjeni uvjeti za otkaz iz razloga neplaćanja najamnine iz čl .19. st. 1. točka 1. Zakon o najmu stanova. Sud je utvrdio iz iskaza tužitelja da nije primio najamninu od listopada 2024. g. pa nadalje. Tuženik pak tvrdi da tužitelj odbija primiti najamninu u prilog čemu dostavlja kao dokaz prepisku putem sms-a između stranaka( l.s. 58-63 ) u kojima tuženik poziva tužitelja da dostavi broj računa na koji bi mu uplatili dospjele najamnine te da može doći po najamnine. Svjedok STŽ iskazala je da je svakog petnaestog u mjesecu zvala tužitelja da dođe po najamninu, tako je bilo i 15.10.2024. g. kada joj je tužitelj rekao da ju neće primiti jer je istekao otkazni rok; zvala ga je i dalje svakog petnaestog u mjesecu da dođe no on se nije javljao. Tužitelj je iskazao da nakon 15. 10.2024. g. više nije komunicirao ni sa tuženikom ni sa njegovom suprugom; potvrdio je da je supruga tuženika nudila najamninu 15.10.2024. g. ali on nije htio primiti novac jer je otkazao ugovor. Supruga tuženika mu je poslala poruku i nakon 15.10.2024. da dođe po najamninu, ne zna točno za koji mjesec ali njega to više nije zanimalo jer je otkazni rok istekao.
13. Ako je došlo do toga da najmoprimac više ne plaća najamninu ali zato što ju je najmodavac odbio primiti onda tuženik kao dužnik nije u zakašnjenju ; to stoga što je tuženik htio platiti ali tužitelj je odbio primiti najamninu. Stoga tuženik nije došao u zakašnjenje jer nisu ispunjene pretpostavke predviđene odredbom čl. 183. st .2. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj nije pozvao tuženika ni usmeno ni pismeno na plaćanje dužne najamnine; i sam je u iskazu naveo da nije slao opomene zbog neplaćanja a posljedično onda ni opomenu pred otkaz a niti je otkazao tuženiku ugovor zbog neplaćanja najamnine. Tuženik je doduše da bi bio siguran trebao položiti najamninu na sudski ili javnobilježnički depozit. No neovisno o tome što nije, kada se uzme u obzir iskaz tužitelja koji je sam priznao da nije htio primiti novac jer smatra da je otkazao ugovor, onda sud uzima kao dokazanu činjenicu da je tuženik htio plaćati a tužitelj nije htio primiti ispunjenje.
14. Da bi se ispunili uvjeti iz odredbe čl. 19. st. 3. Zakona o najmu stanova odnosno da tuženiku ugovor bude otkazan zbog dvaput neplaćene najamnine bilo je potrebno i dati izjavu o otkazu pisanim putem. Izjava odvjetnika tužitelja iz podneska od 16.05.2025. g. nema takav značaj. Tužitelj ako želi doći do svoje imovine kako sam kaže, mora dati otkaz tuženiku iz zakonom propisanih razloga na propisani način tj. primjerice navesti da otkazuje ugovor zbog neplaćanja najamnine. To za sada nije slučaj. Stoga nisu ispunjene pretpostavke za iseljenje tuženika. Iako je bilo govora i o prijedlogu za sklapanje novog ugovora čiji primjerak je u spisu s datumom 17. veljače 2025. g. radi se o nepotpisanom ugovoru, koji dakle nije ni sklopljen pa nije ni relevantan za odluku u ovoj pravnoj stvari.
15. Odluka o trošku temelji se na čl. 154.st. 1. Zakona o parničnom postupku. Tuženiku je priznat trošak u vidu jednokratne naknade u visini od 250 bodova za četiri radnje u postupku što sa PDV-om iznosi 625 eura. Priznate su mu četiri radnje i to : sastav odgovora na tužbu, sastav podneska od 05.06.2025. g. te pristup na dva održana ročišta 3.10.2025. g. i, 23.06.2025. g. Visina naknade je u okviru onog što je tuženik tražio.
U Rijeci, 22. siječnja 2026.
S U D A C
Mirna Santini
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud , pismeno u tri istovjetna primjerka.
D N A :
1. Tužitelju po punomoćnici uz rješenje o pristojbi na presudu 26,54 eura
2. Tuženiku po punomoćniku
U Rijeci, 22.01.2026.