REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

POVRV-897/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv tuženika EKSPERT d.o.o., Zagreb, Selska cesta 126, OIB: 50542907850, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Bićan, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Vjekoslava Klaića 72, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. prosinca 2025. godine u prisutnosti punomoćnika po zaposlenju tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 21. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: OVRV-171/2020 kojeg je dana 04. veljače 2020. godine donio javni bilježnik Branko Jakić iz Zagreba, Zelinska 3 u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 22.915,43 EUR-a, zajedno s zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

- na iznos od 646,87 EUR-a od 08.03.2015. godine do isplate

- na iznos od 582,84 EUR-a od 09.04.2015. godine do isplate

- na iznos od 517,09 EUR-a od 22.05.2015. godine do isplate

- na iznos od 462,58 EUR-a od 06.06.2015. godine do isplate

- na iznos od 325,20 EUR-a od 15.07.2015. godine do isplate

- na iznos od 340,30 EUR-a od 13.08.2015. godine do isplate

- na iznos od 348,66 EUR-a od 10.09.2015. godine do isplate

- na iznos od 310,08 EUR-a od 09.10.2015. godine do isplate

- na iznos od 340,46 EUR-a od 08.11.2015. godine do isplate

- na iznos od 337,87 EUR-a od 10.12.2015. godine do isplate

- na iznos od 668,98 EUR-a od 08.01.2016. godine do isplate

- na iznos od 614,10 EUR-a od 10.02.2016. godine do isplate

- na iznos od 515,68 EUR-a od 10.03.2016. godine do isplate

- na iznos od 501,71 EUR-a od 08.04.2016. godine do isplate

- na iznos od 489,12 EUR-a od 11.05.2016. godine do isplate

- na iznos od 382,08 EUR-a od 08.06.2016. godine do isplate

- na iznos od 356,32 EUR-a od 10.07.2016. godine do isplate

- na iznos od 328,18 EUR-a od 25.08.2016. godine do isplate

- na iznos od 325,78 EUR-a od 08.09.2016. godine do isplate

- na iznos od 310,50 EUR-a od 16.12.2016. godine do isplate

- na iznos od 321,24 EUR-a od 16.12.2016. godine do isplate

- na iznos od 463,32 EUR-a od 16.12.2016. godine do isplate

- na iznos od 525,57 EUR-a od 15.01.2017. godine do isplate

- na iznos od 590,21 EUR-a od 11.02.2017. godine do isplate

- na iznos od 624,44 EUR-a od 12.03.2017. godine do isplate

- na iznos od 524,98 EUR-a od 09.04.2017. godine do isplate

- na iznos od 472,33 EUR-a od 13.05.2017. godine do isplate

- na iznos od 426,40 EUR-a od 09.06.2017. godine do isplate

- na iznos od 317,79 EUR-a od 15.07.2017. godine do isplate

- na iznos od 356,13 EUR-a od 11.08.2017. godine do isplate

- na iznos od 325,53 EUR-a od 14.09.2017. godine do isplate

- na iznos od 340,71 EUR-a od 13.10.2017. godine do isplate

- na iznos od 351,38 EUR-a od 11.11.2017. godine do isplate

- na iznos od 492,58 EUR-a od 13.12.2017. godine do isplate

- na iznos od 466,52 EUR-a od 12.01.2018. godine do isplate

- na iznos od 501,60 EUR-a od 10.02.2018. godine do isplate

- na iznos od 512,13 EUR-a od 11.03.2018. godine do isplate

- na iznos od 504,18 EUR-a od 08.04.2018. godine do isplate

- na iznos od 525,45 EUR-a od 10.05.2018. godine do isplate

- na iznos od 496,54 EUR-a od 10.06.2018. godine do isplate

- na iznos od 324,45 EUR-a od 13.07.2018. godine do isplate

- na iznos od 357,17 EUR-a od 08.08.2018. godine do isplate

- na iznos od 346,24 EUR-a od 13.09.2018. godine do isplate

- na iznos od 420,47 EUR-a od 12.10.2018. godine do isplate

- na iznos od 406,47 EUR-a od 11.11.2018. godine do isplate

- na iznos od 443,13 EUR-a od 15.12.2018. godine do isplate

- na iznos od 463,04 EUR-a od 26.01.2019. godine do isplate

- na iznos od 522,71 EUR-a od 15.03.2019. godine do isplate

- na iznos od 501,25 EUR-a od 06.04.2019. godine do isplate

- na iznos od 463,09 EUR-a od 28.04.2019. godine do isplate

- na iznos od 429,49 EUR-a od 11.05.2019. godine do isplate

- na iznos od 394,48 EUR-a od 12.06.2019. godine do isplate

i to po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 323,86 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od dana 04. veljače 2020. godine do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od osam dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: OVRV-171/2020 kojeg je dana 04. veljače 2020. godine donio javni bilježnik Branko Jakić iz Zagreba, Zelinska 3 u dijelu kojim je tuženiku naloženo nadoknaditi tužitelju naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 186,31 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od dana 04. veljače 2020. godine do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 9,99 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni trošak ovrhe od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi pa do namirenja tužitelja, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.439,22 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od dana 21. siječnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine,

sve u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 388,60 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od dana 21. siječnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 EUR-a, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: OVRV-171/2020 kojeg je dana 04. veljače 2020. godine donio javni bilježnik Branko Jakić iz Zagreba, Zelinska 3 u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju u roku od osam dana iznos od 12.652,03 EUR-a, te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Branko Jakić iz Zagreba, Zelinska 3 donio je dana 04. veljače 2020. godine rješenje o ovrsi poslovni broj: OVRV-171/2020 kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 35.567,46 EUR-a/ 267.983,03 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice, a kako je to navedeno u ovršnom prijedlogu tužitelju pa do isplate, nadoknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 510,17 EUR-a/3.843,91 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 04. veljače 2020. pa do isplate, te predvidivi trošak ovrhe u iznosu od 9,99 EUR-a/75,25 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi pa do namirenja tužitelja.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor, kojim je osporio prethodno citirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti pa je stoga ovosudnim rješenjem od 17. ožujka 2020. poslovni broj: POVRV-897/2020 navedeno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru osporava potraživanje tužitelja u cijelosti, u bitnome navodeći kako isti ne duguje ništa tužitelju, te da tužitelj nema pravni temelj za navodnu refundaciju režijskih troškova, kao i da tuženik nije nikada dobio ikakav račun, a niti je tuženik u ugovornom odnosu s tužiteljem. Ujedno, tuženik ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja.

4. S obzirom na navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi, tužitelj se podneskom od dana 13. listopada 2020. očitovao, u bitnome navevši da predmetnu tražbinu tužitelj potražuje od tuženika s osnova neplaćenih zajedničkih troškova za korištenje uređaja i zajedničkih usluga poslovnih prostorija smještenih u zgradi Područnog ureda Gradske uprave Trešnjevka, [adresa], II. kat, ukupne površine 55,70 m2, a koje prostorije je u utuženom periodu koristio tuženik, budući da je tužiteljev pravni prednik od 26. veljače 1990. imao sklopljen Ugovor o zakupu poslovnih prostorija s Općinskom konferencijom Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske Trešnjevka, kasnije Akcijom socijaldemokrata Hrvatske, te Aneksom predmetnog ugovora od 23. svibnja 1990. godine, a kojim Ugovorom se zakupcu daju u zakup poslovne prostorije i to sobe broj: 301, 302, 303, 308 i 315, ukupne površine od 110,00 m2, kao i prolazni hodnik i sanitarni čvor, a da je tuženik bio u podnajmu dijela predmetnih poslovnih prostorija, te da je tužitelj na temelju prethodno navedenog Ugovora i Aneksa istog, zadužio Akciju socijaldemokrata Hrvatske po mjesečnim obračunima, u skladu s Temeljnicom službe za tehničke poslove Grada Zagreba iz svibnja 2002., kojom je utanačen postotak od 3,66% sudjelovanja zakupca Akcije socijaldemokrata Hrvatske, kao korisnika u zajedničkim troškovima u objektu Gradske uprave, Područnom uredu Trešnjevka, [adresa], no obzirom da je Akcija socijaldemokrata Hrvatske 27. prosinca 2003. godine sklopila Ugovor o najmu poslovnog prostora s ovdje tuženikom, to tužitelj potražuje utuženi iznos od tuženika kao korisnika poslovnih prostorija u [adresa], II. kat, za sobe broj 302, 303 i dio 301, ukupne površine 55,70 m2, koje prostorije su u vlasništvu tužitelja, zajedno s cjelokupnom nekretninom u kojoj se iste nalaze, i to k. č. br. [katastarska čestica], zgrada u [adresa] površine 404,2 čhv ili 1454 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a iz čega proizlazi aktivna legitimacija tužitelja. Nadalje, tužitelj navodi da je iz Zapisnika o očevidu Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada od 10. svibnja 2018., i 24. srpnja 2018., razvidno da je tuženik koristio predmetne poslovne prostorije, dok je iz zapisnika o očevidu od 31. srpnja 2018. i 05. rujna 2018., razvidno da je ovlaštena osoba tuženika predala u posjed tužitelju ključeve za preostali dio sobe 301, na II. katu, površine cca 20,00 m2, koji je koristio raniji posjednik politička stranka Akcija socijaldemokrata Hrvatske, a za koji dio poslovnih prostorija tužitelj u ovom postupku ne potražuje neplaćene troškove korištenja, budući da u ovom postupku, tužitelj od tuženika potražuje samo plaćanje dijela zajedničkih troškova za korištenje poslovnih prostorija, u površini od 55,70 m2, koje je koristio tuženik u razdoblju od mjeseca prosinca 2014. godine do travnja 2019. godine, kada je tuženik evidentiran kao korisnik predmetnih poslovnih prostorija u objektu Područnog ureda Gradske uprave Trešnjevka, [adresa], odnosno neplaćenih režijskih troškova za navedeni dio. Istim podneskom tužitelj je djelomično povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari i to za glavnicu u iznosu od 10.493,73 kn, s obzirom na istaknuti prigovor zastare tuženika. Tuženik je, u smislu odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.). pristao na djelomično povlačenje tužbe, te je sud sukladno odredbi čl. 193. st. 2. i čl. 456. st. 1. ZPP-a ukinuo platni nalog u tom dijelu i utvrdio da je tužba u tom dijelu povučena, te odlučio kao u toč. I. izreke rješenja.

5. Tuženik se tijekom postupka, dodatno očitovao ističući prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare, budući da se radi o računima, te navodi da tužitelj nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju, a da je tuženik u posjedu na temelju valjanog i zakonitog pravnog posla, odnosno na temelju ugovora o najmu sklopljenog s Akcijom socijaldemokrata Hrvatske još od 27. prosinca 2003., a s čime je tužitelj upoznat, obzirom da se tužitelj obraćao tuženiku nebrojeno puta tijekom svih tih godina i to kao korisniku poslovnog prostora, a što proizlazi i iz dopisa tužitelja koji tuženik dostavlja iz 1998. godine, kao i da uredno na vratima prostora stoje oznake tuženika, da se gosti i djelatnici tuženika uredno legitimiraju, o čemu se vodi evidencija od strane tužitelja, no tuženik spori površinu i identifikaciju poslovnog prostora (broj i oznaka sobe) koju isti koristi. Naime, tuženik ističe da isti ne koristi sobu broj 301, koja je iznajmljena društvu NARDI d.o.o., te da je iz Ugovora o najmu sklopljenim s Akcijom socijaldemokrata Hrvatske, vidljivo da se radi o površni prostora od 46,00 m2, a ne kako to navodi tužitelj, 76,94 m2, kao i da čl. 5. istog Ugovora o najmu, ugovoreno da je u cijenu zakupnine uračunata i naknada grijanja, vode i struje, dok će troškove telefona i čišćenja prostora tuženik plaćati sam kao najmoprimac, a da tuženik ne bi pristao na drugačiji ugovor, niti veću cijenu zakupnine. Ujedno, tuženik ističe da je temeljno pravilo da ako je stvar dana u podzakup, da zakupodavac ima pravo radi naplate svojih potraživanja koje ima prema zakupniku nastalih iz ugovora o zakupu zahtijevati neposredno od podzakupnika isplatu iznosa koje bi podzakupnik trebao platiti zakupniku na temelju podzakupa, no da je neobično da tužitelj na temelju računa nikada nije tražio naplatu od Akcijom socijaldemokrata Hrvatske, kao i da računi niti ne glase na tuženika, niti se odnose na tuženika, pa da je stoga osnovan istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, no neovisno o navedenom, da je nastupila zastara potraživanja tužitelja.

6. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj je ustrajao kod iznesenih navoda, a tuženik je ustrajao kod istaknutih prigovora, s time da su stranke učinile nespornim da tuženik koristi površinu od 46,00 m2 poslovnih prostorija broj 302 i 303, na drugom katu objekta Područnog ureda Gradske uprave Trešnjevka, [adresa].

7. Podneskom od 17. srpnja 2025. tužitelj je u skladu s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za financije djelomično povukao tužbu i to za glavnicu u iznosu od 12.652,03 EUR-a, te specificirao tužbeni zahtjev i ostao kod zahtjeva za isplatom iznosa od 22.915,43 EUR-a. Tuženik je, u smislu odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a, obaviješten o djelomičnom povlačenju tužbe, te je pozvan da se u zakonskom roku od petnaest dana očituje pristaje li na djelomično povlačenje tužbe u ovoj pravnoj stvari uz upozorenje da će se u protivnom smatrati da je pristao na djelomično povlačenje, a na koje djelomično povlačenje tužbe je tuženik pristao, pa je stoga sud sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a, utvrdio da je tužba u tom dijelu povučena, te odlučio kao u izreci rješenja.

8. U tijeku dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom dokumentaciju koja prileži spisu i to: otvorene stavke tužitelja od 31. listopada 2019. (list 4. - 5. spisa), presliku Ugovora o zakupu poslovnih prostorija od 26. veljače 1990. (list 23. - 24. spisa), presliku I. Anexa Ugovora o zakupu poslovnih prostorija od 23. svibnja 1990. (list 25. spisa), presliku dopisa - izračuna utanačenja Službe za tehničke poslove Grada Zagreba od 17. svibnja 2002. (list 26. spisa), presliku temeljnice od svibnja 2002. (list 27. - 28. spisa), presliku Ugovora o najmu poslovnog prostora od 27. prosinca 2003. (list 29. spisa), presliku tlocrta Područnog ureda Trešnjevka, [adresa], II. kat (list 31. spisa), neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišnih knjiga za k. č. br. [katastarska čestica], zgrada u [adresa] površine 1454 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu (list 32. - 33. spisa), presliku zapisnika o očevidu Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada od 10. svibnja 2018. (list 34. spisa), presliku zapisnika o očevidu Gradskog ureda za imovinsko- pravne poslove i imovinu grada od 24. srpnja 2018. (list 35. spisa), presliku zapisnika o očevidu Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada od 31. srpnja 2018. (list 36. – 37. spisa), presliku zapisnika o očevidu Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada od 05. rujna 2018. (list 38. spisa), presliku otvorenih stavke tužitelja od 08. listopada 2020. (list 39 - 40. spisa), presliku dopisa tužitelja od 04. studenoga 1995. (list 41. spisa), preslike utuženih računa tužitelja sa specifikacijama troškova (list 45. - 1106. spisa), presliku dopisa tužitelja od 04. studenoga 1998. (list 1113. spisa), presliku dopisa tužitelja od 23. svibnja 2018. (list 1141. spisa), neslužbeni primjerak povijesnog izvatka iz sudskog registra za društvo tuženika (list 1150. - 1156. spisa), ispis iz registra političkih stranaka Republike Hrvatske za Područnu organizaciju Akcijom socijaldemokrata Hrvatske Trešnjevka – Zagreb (list 1157. spisa), ispis konvertiranih pojedinačno utuženih iznosa (list 1302. spisa), sud je izvršio uvid u ovosudni spis poslovni broj: Povrv-1794/2020 (sada: Povrv-794/2021), te je proveo dokaz saslušanjem svjedokinje II (list 1164. spisa), svjedoka MI (list 1164. - 1165. spisa), svjedokinje ŽI (list 1167. - 1168. spisa), te je proveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika AI (list 1168. – 1170. spisa), proveo je i dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku IMCB d.o.o. (list 1182. - 1199. i list 1307. spisa), kao i dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku DRAGON REVIZIJA d.o.o. (list 1229. - 1286. i list 1307. spisa).

9. Sud nije uzeo u obzir, temeljem odredbe čl. 299. st. 2. i 3. ZPP-a dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem geodetskog vještačenja, budući da je tužitelj prethodno navedeni dokazni prijedlog predložio tek na ročištu za glavnu raspravu dana dana 19. svibnja 2022., te da je po mišljenju ovog suda, tužitelj do zaključenja prethodnog postupka dana 12. siječnja 2021. imao više nego dovoljno vremena za iznijeti sve činjenice i predložiti sve dokaze na sporne činjenice, a što isti nije učinio isključivo svojom krivnjom, a posebice imajući vidu da je i u međuvremenu tuženik učinio i nespornim da isti koristi površinu od 46,00 m2 poslovnih prostorija broj 302 i 303, na drugom katu objekta Područnog ureda Gradske uprave Trešnjevka, [adresa], pa bi stoga provođenje navedenog dokaznog prijedloga bilo i bespredmetno.

10. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem očevida u predmetnom poslovnom prostoru, obzirom da je tuženik tijekom ovog postupka učinio nespornim da isti koristi površinu od 46,00 m2 poslovnih prostorija broj 302 i 303, na drugom katu objekta Područnog ureda Gradske uprave Trešnjevka, [adresa], a imajući u vidu da se sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a ne dokazuju činjenice koje su stranke tijekom parnice priznale, pa bi provođenje prethodno navedenog dokaza bilo nesvrsishodno i protivno načelu ekonomičnosti postupka, a da provođenje istog, po mišljenju ovog suda, ne bilo od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

11. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, a kako je to isti konačno postavljen podneskom od dana 17. srpnja 2025., nakon djelomičnog povlačenja tužbe, osim u dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka.

12. Naime, predmet ovog spora, je zahtjev tužitelja kao vlasnika nekretnine Područnog ureda Gradske uprave Trešnjevka, [adresa], za povrat plaćenih režijskih troškova i troškova za korištenje uređaja i zajedničkih usluga poslovnih prostorija predmetne nekretnine od tuženika kao korisnika dijela poslovnog prostora na II. katu predmetne nekretnine u razdoblju od mjeseca siječnja 2015. do travnja 2019.

13. Između stranaka su sporni osnov i visina tužiteljeva potraživanja, aktivna i pasivna legitimacija, dok između stranaka nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju koristio površinu od 46,00 m2 poslovnih prostorija broj 302 i 303, na drugom katu objekta Područnog ureda Gradske uprave Trešnjevka, [adresa].

14. Odredba čl. 1119. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15; dalje: ZOO), propisuje da tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega.

15. Naime, obzirom da se u ovom predmetu radi o stjecanju bez osnove, takvo potraživanje zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina (čl. 225. ZOO-a), a koji rok zastare počinje teći od prvog dana poslije dana kada je tužitelj kao vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 215. st. 1. ZOO-a).

16. Budući da je ovaj sud utvrdio da utuženi računi koje su predmet ovog postupka, a nakon djelomičnog povlačenja tužbe, dospijevaju u razdoblju od veljače 2015. do lipnja 2019., od kojih najstariji račun dospijeva 12. veljače 2015. godine, a da je prijedlog za ovrhu u ovoj pravnoj stvari podnesen javnom bilježniku dana 04. veljače 2020. (list 1. spisa), to stoga postaje sasvim razvidno da je sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a, neosnovan istaknuti tuženikov prigovor zastare potraživanja tužitelja koja su predmet ovog postupka.

17. Nadalje, budući da su između stranaka sporni aktivna i pasivna legitimacija, te osnov i visina potraživanja tužitelja, ovaj sud je utvrdio slijedeće.

18. Uvidom u neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišnih knjiga za k. č. br. [katastarska čestica], zgrada u [adresa] površine 1454 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu (list 32. - 33. spisa), te uvidom u ovosudni spis poslovni broj: Povrv- 1794/2020 (sada poslovni broj: Povrv-794/2021), ovaj sud je utvrdio da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine koja se nalazi na adresi [adresa].

19. Uvidom u presliku Ugovora o zakupu poslovnih prostorija od 26. veljače 1990. (list 23. - 24. spisa) sud je utvrdio da je predmetni Ugovor zaključen 26. veljače 1990. između Sekretarijata za opću upravu općine Trešnjevka kao zakupodavca i Općinske konferencije Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske [adresa] kao zakupoprimca i to za zakup soba 301 - 304 i 315 na drugom katu, dok je iz čl. VIII. Ugovora, razvidno kako zakupoprimac ne može dati prostorije u podzakup bez suglasnosti zakupodavca, da je isti ugovor zaključen na 10 godina, a istekom ugovornog roka stranke mogu u roku od 10 dana zaključiti novi ugovor, ukoliko to ne učine, smatra će se da se ugovor automatski produžava na rok od 10 godina, dok je iz preslike I. Anexa Ugovora o zakupu poslovnih prostorija od 23. svibnja 1990. (list 25. spisa), razvidno da je ranije navedeni ugovor izmijenjen u pogledu predmeta zakupa i da su dane u zakup sobe broj 301, 302, 303, 308 i 315. Ujedno, iz preslike Ugovora o najmu poslovnog prostora od 27. prosinca 2003. (list 29. spisa), razvidno je da je isti zaključen 27. prosinca 2003. između Akcije Socijaldemokrata Hrvatske kao najmodavca i ovdje tuženika kao najmoprimca kojom se tuženiku daju u najam sobe broj 302 i 303 ukupne površine 46 m2, te da je Ugovor zaključen na neodređeno vrijeme.

20. Uvidom u presliku dopisa - izračuna utanačenja Službe za tehničke poslove Grada Zagreba od 17. svibnja 2002. (list 26. spisa) i presliku temeljnice od svibnja 2002. (list 27. - 28. spisa), sud je utvrdio da je tužitelj Akciji socijaldemokrata Hrvatske poslao izračun postotka učešća u zajedničkim troškovima vezano za zgradu u kojoj se nalaze predmetni poslovni prostori, kao da je istome poslana i Temeljnica, kojom tužitelj kao korisnika soba 301, 302 i 303 ukupne površine 76,94 m2, vodi Akciju socijaldemokrata Hrvatske, što u postotku iznosi 3,66% i da se utvrđuje način refundiranja zajedničkih materijalnih troškova predmetne zgrade Područnog ureda Trešnjevka, [adresa] od korisnika predmetnih prostorija Akcija socijaldemokrata Hrvatske sukladno neto površini uredskog prostora koji isti korisnik koristi u objektu Područni ured Trešnjevka.

21. Uvidom u presliku dopisa tužitelja od 04. studenoga 1998. (list 1113. spisa), sud je utvrdio da istim tužitelj obavještava tuženika kako su upoznati da koriste prostorije za rad u njihovoj zgradi i da koriste prostorije vikendom i preko vikenda i da ih je moli da usklade radno vrijeme s radnim vremenom gradske uprave zbog potrebe lakšeg osiguranja objekta, dok je uvidom u presliku dopisa tužitelja od 23. svibnja 2018. (list 1141. spisa), razvidno kako tužitelj poziva tuženika da isprazni predmetni poslovni prostor.

22. U iskazu danom na ročištu dana 15. rujna 2022. svjedokinja II (list 1164. spisa), je iskazala da je bila predstojnik Područnog ureda gradske uprave Trešnjevka od 1993. godine do 31. siječnja 2001., te se sjeća da je u navedenom razdoblju u posjedu poslovnog prostora u zgradi koja se nalazi u [adresa], i to na II. katu, konkretno prostorije 301, 302 i 303, bila politička stranka Akcija socijaldemokrata Hrvatske, čiji je tajnik bio ĆI, dok vezano za posjed tuženika predmetnog poslovnog prostora ista nije imala saznanja.

23. U iskazu danom na ročištu dana 15. rujna 2022. svjedok MI (list 1164. - 1165. spisa), je iskazao da je dana 10. svibnja 2018. pristupio u predmetni poslovni prostor u [adresa], u [adresa], te da je tamo zatekao zakonskog zastupnika tuženika, a već na vratima da je bio natpis sa nazivom društva "Ekspert" d.o.o., te je zakonski zastupnik tuženika gospodin ĆI na zapisnik potvrdio da je isti u posjedu predmetnog poslovnog prostora temeljem ugovora o zakupu sklopljenog s Akcijom socijaldemokrata Hrvatske, da je prilikom očevida fotografirao predmetni poslovni prostor, a na što je zakonski zastupnik tuženika pristao.

24. U iskazu danom na ročištu dana 21. listopada 2022. svjedokinja ŽI (list 1167. - 1168. spisa), majka zakonskog zastupnika tuženika, je iskazala da još od 90-tih godina dolazi u predmetni poslovni prostor, budući da je njezin suprug bio tajnik Akcije socijaldemokrata Hrvatske, pa da mu je često dolazila pomagati kao i sada, da su se tamo održavali razni sastanci, uključujući i sastanke s tužiteljem, da je tuženik u predmetnom poslovnom prostoru, odnosno u posjedu istog još od 1996.-1997. godine, da ne zna točno, ali da zna da je isti imao sklopljen ugovor o podzakupu s Akcijom socijaldemokrata Hrvatske, a sukladno tom ugovoru je plaćao zakupninu istom, kao i da su portiri, zaposlenici tužitelja, uvijek bili prisutni na ulazu u predmetnu zgradu, te da tuženik koristi 2 sobe koje su površine cca 50-tak m2, da se na ulaznim vratima predmetnog poslovnog prostora (druge sobe) nalazi natpis, odnosno ploča s nazivom tuženika, kao i da je bilo poznato da tuženik koristi predmetni poslovni prostor, te da su u dogovoru s tužiteljem čak izbacili neki stari namještaj koji se nalazio u predmetnom poslovnom prostoru, a da tuženika nitko nikada nije ometao u korištenju predmetnog poslovnog prostora, da je sve bilo vrlo korektno, no tijekom 30 godina tuženik nikada nije od tužitelja dobio ikakve račune za režijske troškove za predmetni poslovni prostor. Ujedno, svjedokinja je iskazala da ne zna točno tko koristi sobu 301, susjednu do poslovnog prostora tuženika, no da se na istom katu nalaze zaposlenici tužitelja.

25. U iskazu danom na ročištu dana 21. listopada 2022. zakonski zastupnik tuženika AI (list 1168. – 1170. spisa), je iskazao da je od 2010. godine direktor tuženika, a da se društvo tuženika između ostalog bavi i sudskim vještačenjem, te da otkad je isti zakonski zastupnik tuženika, do 2018. godine nikada nisu dolazili nikakvi računi za režijske troškove za predmetni poslovni prostor, a da osobno može reći da je tužitelj itekako svjestan činjenice da je tuženik u predmetnom poslovnom prostoru već 30 godina, koji je poprilično derutan, budući da tužitelj nije vršio nikakve popravke u istom, te je tuženik dao ugraditi klime u isti, kao i da se tužitelj praktično prvi puta obratio tuženiku pokretanjem ovog i drugih sudskih postupaka, kojim je tražio tuženikovo iseljenje iz predmetnog poslovnog prostora, što tuženiku nije bilo jasno zašto, obzirom da je tužitelj itekako bio svjestan da tuženik koristi predmetni poslovni prostor već dugi niz godina u skladu s ugovorom sklopljenim s Akcijom socijaldemokrata Hrvatske, te da tuženika do pokretanja sudskih postupaka nikada nije niti ometao u korištenju predmetnog poslovnog prostora, a budući da tuženik uredno podmiruje sve svoje dugove i obveze, nakon pokretanja sudskih postupaka da je pokušao kontaktirati tužitelja, a kako bi pronašli neko mirno rješenje spora, međutim, da se tužitelj konstantno oglušivao na pokušaje tuženika. Ujedno, zakonski zastupnik tuženika je iskazao kako su režijski troškovi, a koji su predmet ovog postupka, neprimjereno visoki, te isti zasigurno nisu u skladu niti s veličinom predmetnog poslovnog prostora, a niti s izgledom istog, obzirom da je predmetni prostor poprilično neugledan, kao i da tuženik da nije imao nikakve obveze prema tužitelju, već da je isti plaćao režije i zakupninu Akciji socijaldemokrata Hrvatske, te da ne zna kakav je bio njihov odnos s tužiteljem, no da je saznao da je Akcija socijaldemokrata Hrvatske ugašena, tek kada je pokrenut postupak radi iseljenja tuženika iz predmetnog poslovnog prostora, misli da je to bilo 2016. godine, budući da tuženik nije imao puno kontakata s Akcijom socijaldemokrata Hrvatske, da ne zna točno na koji način su plaćeni režijski troškovi Akciji socijaldemokrata Hrvatske, budući da to rješava tuženikovo vanjsko knjigovodstvo, da samo zna da su isti troškovi plaćani, te da se sjeća, dok je još njegov otac bio živ – do 2014. godine, da su se tada znale vršiti kompenzacije između tuženika i Akcije socijaldemokrata Hrvatske i Grada Zagreba, budući da je tuženik oko 2010. godine često za tužitelja obavljao određena tehnička ispitivanja. Tužitelj nije često, u skladu sa zakonskom regulativom, vršio ispitivanja elektroinstalacija predmetne zgrade, pa kada bi to bilo potrebno, da bi angažirao tuženika da izvrši ispitivanja, a što bi tuženik uvijek i učinio u tom razdoblju od 2010. do 2012. godine. Nadalje, zakonski zastupnik tuženika je iskazao da tuženik na predmetnoj lokaciji koristi koriste dvije sobe i to broj 302 i 303, kvadrature oko 50-tak m2, da se na ulazu nalaze natpisne ploče Akcije socijaldemokrata Hrvatske i ploča tuženika, da cijeli kat koristi zajednički sanitarni čvor, te da je tuženik tek pokretanjem ovog sudskog postupka, 2019. ili 2020. godine saznao za režijske troškove, na koje cijene režijskih troškova sigurno ne bi pristao, obzirom na stanje predmetnog poslovnog prostora, kao i da su na ulazu predmetnu zgradu nalaze čuvari, odnosno zaposlenici tužitelja, te da im tuženik uredno dostavlja popis svojih zaposlenika, u slučaju da dođe do promjena istih, radi dozvole ulaska u predmetnu zgradu, kao i da na istom katu u predmetnoj zgradi, trenutno nalaze neka državna tijela, Ministarstvo prometa ili neko drugo ministarstvo.

26. Iskaze svjedoka II, MI, ovaj sud je ocijenio kao uvjerljive, vjerodostojne, životne i logične, budući da su isti u skladu s materijalnom dokumentacijom priloženom u spis, dok je iskaze svjedokinje ŽI, te zakonskog zastupnika tuženika AI, ovaj sud u većem dijelu prihvatio kao uvjerljive, vjerodostojne i životne, i to u dijelu u kojem se isti podudaraju s iskazima ostalih saslušanih svjedoka, te su u skladu s materijalnom dokumentacijom priloženom u spis, dok iste nije prihvatio u dijelu u kojem iskazuju da je tuženik plaćao zakupninu Akcije socijaldemokrata Hrvatske, u koju zakupninu su uključeni i režijski troškovi, budući da i sam zakonski zastupnik tuženik AI iskazuje da je saznao da je Akcija socijaldemokrata Hrvatske ugašena, kada je pokrenut postupak radi iseljenja tuženika iz predmetnog poslovnog prostora, još otprilike 2016. godine, a da se onda postavlja logično pitanje, kako je to tuženik mogao vršiti plaćanje zakupnine (u koju su uključeni i režijski troškovi) u razdoblju od 2016. pa nadalje, dakle u razdoblju obuhvaćenom utuženim računima, putem svojeg knjigovodstva pravnoj sobi koja više ne postoji i to u razdoblju od preko dvije godine, slijedim čega, ovaj sud drži da je navedeni dio iskaza svjedokinje, koje je ujedno i majka zakonskog zastupnika tuženika i zakonskog zastupnika tuženika, nelogičan i neživotan, te usmjeren isključivo kao postizanju uspjeha tuženika u ovom sporu, a posebice imajući u vidu da tuženik tijekom ovog postupka, u spis nije dostavio niti jedan materijalni dokaz o plaćanju zakupnine (u koju su uključeni i režijski troškovi) putem svojeg knjigovodstva, kojim bi potkrijepio prethodne navode.

27. Naime, odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, a prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a. ZPP-a).

28. Sukladno prethodno navedenim zakonskim odredbama obveza je tuženika da dokaže svoje navode, odnosno da isti dokaže da je u utuženom razdoblju plaćao zakupninu Akciji socijaldemokrata Hrvatske, u koju zakupninu su uključeni i režijski troškovi za dio predmetne nekretnine koji je tuženik nesporno koristio u utuženom razdoblju, a što tuženik unatoč paušalnim tvrdnjama, po mišljenju ovog suda, nije dokazao, budući da isti tijekom ovog postupka, nije dostavio niti jedan materijalni dokaz o plaćanju, poput potvrde o plaćanju ili izvadaka iz prometa po računu tuženika, niti predložio financijsko vještačenje, kojim dokaznim prijedlozima bi se jedino nesumnjivo moglo utvrditi da li je tuženik zaista u utuženom razdoblju, pa makar i djelomično, podmirio zakupninu, u koju zakupninu su uključeni i režijski troškovi za dio predmetne nekretnine. Tuženik, osim dijela iskaza majke zakonskog zastupnika tuženika i zakonskog zastupnika tuženika, kojim isti iskazuju da je tuženik plaćao zakupninu Akcije socijaldemokrata Hrvatske, u koju zakupninu su uključene i režijski troškovi, a koje dijelove iskaza istih, je ovaj sud ocijenio kao nevjerodostojne, kako je to već prethodno detaljno obrazloženo, tijekom ovog postupka nije dostavio niti jedan relevantan dokaz, a niti predložio dokaze, kojima bi nedvojbeno dokazao svoje navode. Dakle, tuženik unatoč paušalnim tvrdnjama, istaknute činjenice, nije dokazao.

29. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo IMCB d.o.o. (list 1182. - 1199. i list 1307. spisa), a koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio, budući da je isti napravljen stručno, jasno, detaljno i argumentirano i u skladu s pravilima struke i znanosti, te na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi, a imajući u vidu da tuženik nesporno koristi 46,00 m2 predmetnog poslovnog prostora, odnosno prostorija od površine 55,70 m2, u zgradi na adresi [adresa], a za koju površinu je tužitelj ispostavio utužene račune na ime sudjelovanja u režijskim troškovima za predmetnu zgradu, glede utvrđenja udjela površine poslovnih prostora predmetne zgrade koje koristi tuženik, sud je utvrdio udjel tuženika u režijskim troškovima predmetne nekretnine kako slijedi: za trošak električne energije udjel tuženika u režijskim troškovima iznosi 2,19%, za trošak vode udjel tuženika u režijskim troškovima iznosi 3,09%, za trošak kotlovnice udjel tuženika u režijskim troškovima iznosi 1,21%, za trošak odvoza i odlaganja otpada udjel tuženika u režijskim troškovima iznosi 2,70%, za trošak komunalne i vodne naknade udjel tuženika u režijskim troškovima iznosi 2,70%, za trošak tekućeg održavanja objekta udjel tuženika u režijskim troškovima iznosi 2,19%, dok za ostale troškove, udjel tuženika u režijskim troškovima iznosi 2,19%.

30. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo DRAGON REVIZIJA d.o.o. (list 1229. - 1286. i list 1307. spisa), a koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio, budući da je isti napravljen stručno, jasno, detaljno i argumentirano i u skladu s pravilima struke i znanosti, te na koji nalaz i mišljenje stranke također nisu imale primjedbi, ovaj sud je utvrdio da tužitelj sukladno prethodno utvrđenim postocima udjela tuženika u režijskim troškovima zgradi na adresi [adresa], osnovano potražuje od tuženika na ime mjesečnih obračuna režijskih troškova za 2015. godinu, u razdoblju od siječnja do prosinca 2015. godine, iznos od 41.402,32 kn/ 5.495,03 EUR-a, na ime mjesečnih obračuna režijskih troškova za 2016. godinu, u razdoblju od siječnja do prosinca 2016. godine iznos od 38.499,09 kn/ 5.109,71 EUR-a, na ime mjesečnog obračuna režijskih troškova za 2017. godinu, u razdoblju od siječnja do prosinca 2017. godine, iznos od 39.182,36 kn/ 5.200,39 EUR-a, na ime mjesečnog obračuna režijskih troškova za 2018. godinu, u razdoblju siječnja do prosinca 2018. godine, iznos 40.098,51 kn/ 5.321,99 EUR-a, na ime mjesečnog obračuna režijskih troškova za 2019. godinu, u razdoblju od siječnja do travnja 2019. godine iznos 13.474,04 kn/ 1.788,30 EUR-a. Dakle, sud je utvrdio da tužitelj u utuženom razdoblju, od siječnja 2015. godine do travnja 2019. godine, a sukladno prethodno navedenim utvrđenim udjelima tuženika za sudjelovanje u režijskim troškovima za zgradu na adresi [adresa], obzirom da isti nesporno koristi 46 m2 predmetnih poslovnih prostorija, osnovano potražuje od tuženika sveukupan iznos od 22.915,43 EUR-a (172.656,32 kn).

31. Slijedom svega navedenog, na temelju provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da tužitelj kao vlasnik nekretnine, zgrade Područnog ureda Gradske uprave Trešnjevka, [adresa], te obveznik plaćanja režijskih troškova za isti nekretninu, osnovano sukladno odredbi čl. 1119. ZOO-a, potražuje naknadu režijskih troškova u sveukupnom iznosu od 22.915,43 EUR-a od tuženika kao nespornog korisnika dijela predmetne nekretnine, i to 46,00 m2 poslovnih prostorija broj 302 i 303, na drugom katu objekta Područnog ureda Gradske uprave Trešnjevka, [adresa], u utuženom razdoblju od mjeseca siječnja 2015. do travnja 2019. godine, sukladno prethodno utvrđenim postocima udjela tuženika za sudjelovanje u pojedinim režijskim troškovima za zgradu na adresi [adresa], kao i da tuženik tijekom ovog postupka, unatoč navodima, po mišljenju ovog suda, nije dokazao da je u utuženom razdoblju, pa makar i djelomično, Akciji Socijaldemokrata Hrvatske kao zakupodavcu podmirio zakupninu, u koju zakupninu su uključeni i režijski troškovi za dio predmetne nekretnine koji je nesporno koristio, te je stoga sukladno odredbi čl. 1119. ZOO-a, osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 22.915,43 EUR-a, a kako je to isti konačno postavljen podneskom od dana 17. srpnja 2025., nakon djelomičnog povlačenja tužbe, to je ovaj sud, na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, presudio kao u toč. I. izreke ove presude.

32. Glede, zakonskih zateznih kamate na dosuđeni iznos, ovaj sud drži, budući da tuženik tijekom ovog postupka nije dokazao da bi isti plaćao zakupninu Akciji Socijaldemokrata Hrvatske, a u koju bi bili uključeni i režijski troškovi za dio predmetne nekretnine koji je tuženik nesporno koristio u utuženom razdoblju, a niti da je isti dokazao da je makar i djelomično podmirio režijske troškove za poslovni prostor koji je nesporno koristio, to se isti ima smatrati nepoštenim stjecateljem u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a, slijedom čega, tužitelj osnovano potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne mjesečne iznos utuženih računa (list 45. - 1106. spisa), od idućeg dana nakon dospijeća istih i to po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. i 125/11.) do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.), od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), a od 30. prosinca 2023. do isplate, po odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), obzirom da se u ovoj pravnoj stvari ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora ili iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, te je stoga odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

33. Nadalje, budući da je inicijalna vrijednost premeta spora iznosila 35.567,46 EUR-a, te da je tužitelj podnescima od 13. listopada 2020. i 17. srpnja 2025. djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 12.652,03 EUR-a, s obzirom na istaknuti prigovor zastare potraživanja od strane tuženika, kao i visine njegova potraživanja, u skladu s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za financije i knjogvodstvo, to je tužitelj uspio u ovoj pravnoj stvari s 64,43%.

34. U odnosu na ovršni trošak, tužitelj ima pravo na naknadu ovršnog troška i to: na ime javnobilježničke nagrade u iznosu od 402,13 EUR-a s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 100,53 EUR-a, što sveukupno iznosi 502,66 EUR-a, sukladno odredbi čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadama troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 8/11., 112/12., 114/12.), dok tužitelj neosnovano potražuje iznos od 7,51 EUR-a na ime ovršnog troška, te iznos od 9,99 EUR-a na ime predvidivog ovršnog troška. Naime, ovršni trošak u iznosu od 7,51 EUR-a, a koji iznos se po specifikaciji tužitelja odnosi na trošak dostave rješenja o ovrsi s pripadajućim PDV-om od 25%, nije osnovan, obzirom da tužitelj nije dokazao da su ti troškovi za njega stvarno nastali (čl. 151. st. 1. ZPP-a), niti iznos (visinu) tih troškova. Nadalje, predvidivi ovršni trošak u iznosu od 9,99 EUR-a, a koji iznos se po specifikaciji tužitelja odnosi na javnobilježnički trošak izdavanja potvrde pravomoćnosti s pripadajućim PDV-om od 25%, dostavu pravomoćnog rješenja ovrsi ovrhovoditelju s pripadajućim PDV-om od 25%, te dostavu spisa radi odbacivanja prijedloga po prigovoru ili žalbi na rješenje s pripadajućim PDV-om od 25%, nisu osnovani, obzirom da ulaganjem prigovora na rješenje o ovrsi, navedeno rješenje nije postalo pravomoćno, ni ovršno pa zatraženi troškovi na to ime nisu niti nastali, kao i da tužitelj nije dokazao da su ti troškovi za njega stvarno nastao (čl. 151. st. 1. ZPP-a), niti iznos (visinu) tog troška. Dakle, tužitelju je priznat ukupan ovršni trošak u iznosu od 502,66 EUR-a. Imajući u vidu djelomičan uspjeh stranaka u ovoj parnici, pri čemu je tužitelj uspio s 64,43% u tom omjeru priznati ovršni trošak iznosi 323,86 EUR-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I. i II. izreke ove presude.

35. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO, jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom.

36. Odluka o troškovima postupka iz toč. III., IV. i V. izreke presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, te odredbi čl. 155. ZPP-a i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a, s obzirom na djelomičan uspjeh stranaka u parnici, pri čemu je tužitelj uspio s 64,43%, a tuženik s 35,57%. Dakle sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelj je uspio s 28,86%.

37. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu Tbr. 2. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.; dalje: ZOSP) u iznosu od 275,61 EUR-a, a temeljem trenutno naznačene vrijednosti predmeta spora u iznosu od 22.915,43 EUR-a, nakon djelomičnog povlačenja tužbe, pa stoga tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u cjelokupno zatraženom iznosu, te trošak građevinskog vještačenja u plaćenom iznosu od 663,61 EUR-a, kao i trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 1.500,00 EUR-a, koji se priznaju tužitelju u cjelokupnom iznosu, neovisno uspjehu u sporu, pa stoga sveukupno priznati parnični trošak tužitelja iznosi 2.439,22 EUR-a, dok tužitelju nije priznat kao osnovan zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu, odnosno na prijedlog za ovrhu u iznosu do 388,20 EUR-a, budući da je postupak u ovoj pravnoj stvari započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku, čime se na navedeni prijedlog ne plaća sudska pristojba, pa stoga navedeni trošak tužitelju nije niti nastao, sukladno čl. 151. st. 1. ZPP-a, te trošak trošak građevinskog vještačenja u zatraženom iznosu od 664,01 EUR-a, budući da tužitelj ima pravo na naknadu građevinskog vještačenja u plaćenom iznosu od 663,61 EUR-a (list 1178. spisa).

38. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 80/22; dalje: ZID ZPP), u vezi odredbe čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a, dok je visina stope određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

39. Slijedom svega navedenog, glede naknade parničnog troška tužitelju odlučeno kao u toč. III. I IV. izreke ove presude.

40. Novčani iznosi navedeni u ovoj presudi iskazani su u valuti EUR i HRK, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22. i 88/22.).

U Zagrebu, 21. siječnja 2026. godine

Sudac:

Hrvoje Lukšić

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik - specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objave presude, a ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1. tužitelju izravno uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 275,61 EUR-a

2. tuženiku po pun.