REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-3/2024-90

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tijani Licul, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Kristine Pauletić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva VUKIĆ i partneri d.o.o. Rijeka, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "TRČKA", OIB: 91504897959, Umag, Galići 45 K, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu i umješača na strani tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik iz Grgić&Partneri odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 12. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, zamjenice punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača, 21. siječnja 2026. objavio je i

r i j e š i o  j e

Odbija se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 3. listopada 2024.

i  p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku LOVAČKOM DRUŠTVU „TRČKA“ UMAG, GALIĆI 45 K, 52 470 UMAG, OIB 91504897959 da tužitelju CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb OIB 26187994862 isplati ukupan iznos od 946,03 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 796,34 EUR od dana 29.11.2021.godine do isplate, na iznos od 70,34 EUR tekućom od dana 16.12.2021.godine do isplate, a na iznos od 79,35 EUR tekućom od dana 16.12.2021.godine do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29.st.2.ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.godine do isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe,

2. Nalaže se tuženiku LOVAČKOM DRUŠTVU „TRČKA“ UMAG, GALIĆI 45 K, 52 470 UMAG, OIB 91504897959 d da tužitelju CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb OIB 26187994862 naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st.2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.406,25 eura (tisućučetiristošesteuraidvadesetpetcenti) u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju da umješaču na strani tuženika naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 375,00 eura (tristosedamdesetpeteura) sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 21. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove postupka u iznosu od 93,75 eura (devedesettrieuraisedamdesetpetcenti).

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev umješača na strani tuženika da mu tužitelj naknadi troškove postupka u iznosu od 187,50 eura (stoosamdesetsedameuraipedesetcenti) sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 21. siječnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 8. siječnja 2024. podnio tužbu radi isplate iznosa od 946,03 eura. U obrazloženju tužbe je naveo da je 16. listopada 2021., oko 9,25 sati, došlo do prometne nesreće kod Umaga, naselje Petrovija, Bujska ulica, kada se navedenom cestom, iz pravca Petrovije u pravcu Buja, osobnim vozilom marke Suzuki Vitara, reg. oznake i broj [registarska oznaka] kretala FI te je dolaskom na navedeno mjesto, vozačici na kolnik istrčala srneća divljač, koja se nakon kontakta s vozilom, udaljila u nepoznatom smjeru. Na vozilu je tom prilikom nastala imovinska šteta. Lovištem iz kojeg je srneća divljač istrčala gospodari tuženik. Vozačica nije bila pod utjecajem alkohola niti joj je utvrđena prekršajna odgovornost. Prilikom provođenja policijskog očevida, izuzete su dlake nalik na srneću dlaku te je na lice mjesta pozvan lovnik tuženika ĐI, koji je na isto pristupio. Vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu FI, na dan štetnog događaja bilo je osigurano kod tužitelja i to na temelju ugovora o kasko osiguranju, o čemu je izdana polica osiguranja broj [broj police osiguranja]. Temeljem zaključenog ugovora o osiguranju tužitelj je svojoj osiguranici u mirnom postupku naknadio štetu u iznosu od ukupno 946,03 eura/7.127,83 kuna u tri navrata. Lovištem iz kojeg je divljač istrčala gospodari tuženik i prema stavu tužitelja za nastalu štetu odgovara u skladu s odredbama Zakona o lovstvu i Zakona o obveznim odnosima (članak 86. ZL i članak 1063., 1064. i 1067. ZOO). Tužitelj se u izvansudskom regresnom postupku obratio tuženiku i njegovom osiguravatelju Euroherc osiguranju d.d. iz Zagreba, međutim, oni su odbili refundirati tužitelju isplaćenu odštetu/osigurninu zbog čega je tužitelj bio prisiljen podnijeti tužbu protiv tuženika. Slijedom svega navedenog, tužitelj je predložio da sud usvoji tužbeni zahtjev kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 946,03 eura sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije budući da bilo kakva ozlijeđena/uginula divljač koja bi se mogla dovesti u vezu s predmetnim štetnim događajem u lovištu tuženika nije pronađena. Uz to, prigovor promašene pasivne legitimacije se ističe budući da se predmetni štetni događaj dogodio u naseljenom mjestu, točnije u naselju Petrovija, u Bujskoj ulici, a u naseljenom mjestu je zabranjeno ustanovljavanje lovišta, već je jedinica lokalne samouprave dužna izraditi Program zaštite divljači. Nadalje, na dan štetnog događaja u lovištu tuženika nisu provođene bilo kakve lovne aktivnosti. Zakon o lovstvu kao lex specialis derogira Zakon o obveznim odnosima. Prema stavu tuženika, u konkretnom slučaju može se raditi eventualno o srazu dvije opasne stvari, slijedom čega se odgovora po principu krivnje. Tuženik da provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka štete od divljači, primjerice tako uz cestu nema bilo kakvih pojilišta, hranilišta, broj divljači je u skladu s lovnogospodarskom osnovom i dr. Predložio je da se o parnici obavijesti EUROHERC osiguranja d.d. Zagreb s kojim tuženik ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti. Slijedom svega navedenog, predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tužitelj je u podnesku od 3. listopada 2024. predložio preinaku tužbe na način da uz iznos naznačen u tužbi, traži isplatu i daljnjeg iznosa od 678,15 eura/5.109,52 kune kojeg je iz iste osnove isplatio FI **.**.2022. Međutim, sud navedenu preinaku tužbe u skladu s odredbom članka 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) nije prihvatio jer ne postoji opravdan razlog zašto to nije potraživao u tužbi. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

4. Umješač na strani tuženika je u podnesku od 8. siječnja 2025. naveo da nije sporno da je na dan štetnog događaja na snazi bila polica osiguranja broj [broj police osiguranja], slijedom čega da ima pravni interes za stupanje u ovu parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika. Pridružio se svim navodima, prigovorima i prijedlozima tuženika. Dodatno, istaknuo je da iz dokumentacije u spisu proizlazi kako se štetni događaj dogodio u području naselja te da tuženik nema nikakva prava i ovlasti u pogledu gospodarenja divljači na mjestu na kojem se dogodio štetni događaj, sve u skladu s odredbama članka 20. i 47. Zakona o lovstvu. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

5. Sud je proveo dokaze čitanjem i uvidom u isprave u spisu i to: policu osiguranja automobilskog kaska (stranica 6 spisa), opće uvjete (stranica 7-13 spisa), potvrdu PU Umag, PP Umag (stranica 14-15 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (str.16 spisa), prijavu štete (stranica 17-18 spisa), prometnu dozvolu (stranica 19-20 spisa), vozačku dozvolu (stranica 21-22 spisa), izvid štete (stranica 23 spisa), račun od 19. studenoga 2021. (stranica 24 spisa), račun od 1. prosinca 2021. (stranica 25 spisa), obavijesti o obračunu osigurnine (stranica 26-28 spisa), izvadak po transakcijskom računu (stranica 29 spisa), naloge za doznaku po šteti (stranica 30-32 spisa), izvadak po transakcijskom računu (stranica 33-35 spisa), ugovor o produljenju ugovora broj 18002 (stranica 36-39 spisa), Službene novine Istarske županije (stranica 40-45 spisa), pravno mišljenje (str. 46 spisa), preslik internetskih stranica Lovačkog saveza Istarske županije s kartom lovišta (stranica 47-52 spisa), fotografije (stranica 53-65 spisa), ovjereni pisani iskaz svjedokinje FI (stranica 91-92 spisa), spis PP Umag, Ispostava Buje (stranica 94-105 i 112-117 spisa), dopis Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva s kartom (stranica 106-107 spisa), ovjereni pisani iskaz svjedoka UI (stranica 120-121 spisa), ovjereni pisani iskaz svjedoka ĐI (stranica 122-123 spisa), izvadak po transakcijskom računu (stranica 141 spisa), naloge za doznaku po šteti (stranica 142 spisa), policu osiguranja od odgovornosti (stranica 152 spisa), podatke o ugovoru (stranica 153 i 155 spisa), detalje lovišta (stranica 154 i 156 spisa), dopis Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 27. veljače 2025. (stranica 201 spisa), Program zaštite divljači Grada Buja (stranica 202-482 spisa), Program zaštite divljači Hrvatskih cesta d.o.o. (stranica 487- 826 spisa), pisani nalaz i mišljenje vještaka Krešimira Severina s Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zavoda za sudsko i upravno vetrinarstvo od 18. travnja 2025. (stranica 828-837 spisa), proveden je uviđaj (stranica 864-868 spisa) uz sudjelovanje vještaka mjernične struke Eduarda Klimana i vještaka prometne struke Marka Lakovića te su vještaci za potrebe predmeta sačinili pisane nalaze i mišljenja (vještak Eduard Kliman pisani nalaz i mišljenje od 18. srpnja 2025. na stranici 872-874 spisa i vještak Marko Laković pisani nalaz i mišljenje od 28. rujna 2025. na stranici 892-901 spisa), koje su usmeno iznijeli na ročištu glavne rasprave 12. prosinca 2025. (vještak Marko Laković na stranici 911-913 spisa i vještak Eduard Kliman na stranici 914 spisa) te su usmeno saslušani svjedoci ĐI (stranica 911 spisa) i svjedokinja FI (stranica 912 spisa) u skladu s odredbom članka 492.c stavak 4. ZPP budući je usmeno iznošenje nalaza i mišljenja odnosno usmeno saslušanje bilo potrebno.

6. Nije usmeno saslušan svjedok UI (raniji zastupnik po zakonu tuženika) jer je tuženik odustao od tog dokaznog prijedloga budući da u spisu postoji njegova ovjerena izjava, a sud nije smatrao da postoje okolnosti navedene u članku 492.c stavak 4. ZPP-a zbog čega bi ga bilo potrebno usmeno saslušati u ovom postupku.

7. Izvođenje dokaza provođenjem financijskog vještačenja na okolnost visine štete nije provedeno jer su okolnosti na koje je navedeni dokaz predložen utvrđene na temelju dokaza provedenih u ovom postupku te bi se provođenjem tog dokaznog prijedloga odugovlačio postupak i stvarali nepotrebni troškovi.

8. Sud u ovom postupku nije mjerničnim vještačenjem na prijedlog umješača na strani tuženika utvrđivao da li se mjesto nastanka štetnog događaja nalazi unutar granica obuhvata Programa zaštite divljači Grada Umaga ili Grada Buja niti je tim dokaznim prijedlogom utvrđivao da li se mjesto štetnog događaja nalazi u naselju jer je na temelju dokaza koji postoje u spisu, i to prvenstveno zapisnika o očevidu (stranica 103-105 spisa) koji u skladu s člankom 230. stavak 1. ZPP-a ima svojstvo javne isprave, a i drugih isprava iz spisa Policijske uprave istarske, Policijske postaje Umag koje prileže spisu, utvrđeno da se štetni događaj dogodio na području Grada Umaga. Iz tog razloga Program zaštite divljači Grada Buje ne bi bio relevantan dok Program zaštite divljači Grada Umaga u vrijeme štetnog događaja nije postojao tj. nije bio donesen (dopis Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 27. veljače 2025. na stranici 201 spisa).

9. Predmet spora je regresni zahtjev osiguratelja, ovdje tužitelja, za naknadu štete koju je vozilo njegovog osiguranika pretrpjelo u vožnji pri naletu na srnu na javnoj cesti.

10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Nije sporna aktivna legitimacija tužitelja te nije sporno da je tuženik u vrijeme nastanka štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti kod umješača na strani tuženika.

12. Na temelju isprava koje su pročitane u ovom postupku, fotografija koje su pregledane, provedenog biološko – veterinarskog vještačenja po vještaku Krešimiru Severinu s Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zavoda za sudsko i upravno veterinarstvo (pisani nalaz i mišljenje od 18. travnja 2025. je u cijelosti ocijenjen vjerodostojnim jer je vještak cjelovito, stručno i jasno donio zaključak, a stranke nisu imale primjedbe pa vještak u skladu s člankom 492.c stavak 3. ZPP nije usmeno iznosio svoj nalaz i mišljenje), provedenih vještačenja mjernične i prometne struke (pisani nalaz i mišljenje od 18. srpnja 2025. na stranici 872-874 spisa vještaka Eduarda Klimana i pisani nalaz i mišljenje od 28. rujna 2025. na stranici 892-901 spisa vještaka Marka Lakovića, koje su vještaci usmeno iznijeli i dopunili na ročištu glavne rasprave 12. prosinca 2025. ocijenjeni su vjerodostojnim jer su potpuno, stručno i u skladu s pravilima struke dali odgovore na zadatak koji im je sud postavio te su obrazložili sve primjedbe koje su stranke u ovom postupku iznijele), iskaza svjedokinje FI (usmeni iskaz na ročištu glavne rasprave 12. prosinca 2025., pisani iskaz na stranici 91-92 spisa, koji je ocijenjen vjerodostojnim jer je svjedokinja o naprijed navedenim okolnostima iskazivala životno i logično te u skladu s materijalnim tragovima koji se nalaze u spisu), iskaza svjedoka ĐI (saslušan na ročištu glavne rasprave 12. prosinca 2025., pisani iskaz na stranici 122-123 spisa, koji je ocijenjen vjerodostojnim jer je o naprijed navedenim okolnostima o kojima je imao saznanja iskazivao životno i logično te u skladu sa sadržajem zapisnika o očevidu koje su proveli policijski službenici) utvrđene su slijedeće činjenice:

- da se prometna nezgoda dogodila 16. listopada 2021. oko 9,25 sati, na državnoj cesti D300, u naselju Petrovija (Grad Umag), Bujska ulica,

- da je do prometne nezgode došlo uslijed naleta srneće divljači na automobil kojim je upravljala FI te da divljač nije pronađena,

- da je na automobilu nastala šteta u visini od 1.624,11 eura, a da je tužitelj FI isplatio ukupno 796,34 eura, koji iznos je u dijelovima isplatio 29. studenog 2021. i u dva navrata 16. prosinca 2021. (obavijesti o obračunu osigurnine na stranici 26-28 spisa, nalozi za doznaku po šteti i izvaci po transakcijskom računu na stranici 29-35 spisa),

- da je mjesto prometne nezgode državna (javna) cesta koja se nalazi unutar granica lovišta kojim gospodari tuženik.

13. Sporna je odgovornost za štetni događaj.

14. Člankom 80. stavak 6. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj 99/18., 32/19., 32/20., dalje: ZL) propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač prvenstveno odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, a ako nije odgovoran vozač onda odgovara lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

15. Radi utvrđivanja odgovornosti vozačice FI proveden je uviđaj na licu mjesta, prometno vještačenje te je saslušana vozačica.

16. Iskaz svjedokinje FI sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je opisivala dinamiku nastanka štetnog događaja s obzirom na to da je njezin iskaz u tom dijelu u skladu s materijalnim tragovima koji su utvrđeni u ovom postupku (pronađeni tragovi dlaka, nastala oštećenja na vozilu) te je vozačica iskazivala životno i logično. Iako se dio iskaza u kojem je opisivala mjesto nastanka štetnog događaja ne podudara s mjestom kojeg su policijski službenici opisali i fotografirali prilikom očevida te utvrdili u situacijskom planu (što su i vještaci mjernične i prometne struke za potrebe izrade nalaza i mišljenja uzeli kao relevantno), to nije od utjecaja na samu dinamiku i pitanje odgovornosti vozačice, što je u posljednjem pasusu usmenog izlaganja utvrdio vještak prometne struke. Prema stavu ovog suda, takvo nepodudaranje posljedica je proteka vremena od nastanka štetnog događaja (više od 4 godine), kao i činjenice da su na toj dionici dva znaka u neposrednoj blizini (prvi za prestanak naselja Petrovija i drugi koji označava ograničenje brzine od 60 km/h), stoga sud u tom dijelu nije njezin iskaz ocijenio kao vjerodostojan, već je u tom pogledu uzeo kao relevantan zapisnik o provedenom očevidu i situacijski plan kojeg su sačinili policijski službenici koji su izašli na lice mjesta neposredno nakon nastanka štetnog događaja, što u konačnici ima snagu javne isprave (članak 230. stavak 1. ZPP) te zaključke koje su vještaci mjernične i prometne struke imali cijeneći upravo te isprave.

17. Prometnim vještačenjem je utvrđeno da je vozačica FI upravljala vozilom unutar propisane brzine kretanja (60 km/h) te da nije imala mogućnost izbjegavanja naleta na divljač jer je do naleta došlo unutar reakcijskog vremena te se vozilo počelo zaustavljati tek nakon kočenja (što je svjedokinja navela u svom iskazu). Svjedokinja je u svom iskazu navela da je srna došla na cestu iza vozila koje se kretalo iz suprotnog smjera gledano iz njezinog smjera kretanja, a srnu je prvi put uočila kada je od njezinog vozila bila udaljena nekih 5 metara (cca dužina jednog auta) i na njezinoj kolničkoj traci. F je pretrčavala cestu, odnosno, bila je u trku kada je naletjela na njezino vozilo. Navela je da se kretala normalnom brzinom od 50-60 km/h, a vještak je utvrdio da je mogućnost izbjegavanja naleta u okolnostima koje je opisala svjedokinja postojala za sve brzine kretanja niže od 20,87 km/h. Za navedenu brzinu po svjedokinji (50-60 km/h) vještak je naveo da se ista podudara s preostalim podacima koji postoje u spisu posebice cijeneći utvrđenu udaljenost kada je vozačica uočila srnu (8,2 m), kao i okolnost da oštećenja na vozilu ne odstupaju od te brzine. Vještak je napomenuo da postoji jako mala vjerojatnost da se svjedokinja kretala većom brzinom od ove koju je navela.

18. Nalaz i mišljenje vještaka Marka Lakovića sud je prihvatio u cijelosti s obzirom je vještak cjelovito, stručno i jasno donio zaključak, a na koji nakon usmenog iznošenja i obrazlaganja ni stranke nisu više imale prigovora. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da vozačica FI nije mogla izbjeći nalet na srneću divljač pa ne može biti odgovorna za nastalu štetu sukladno članku 80. stavak 6. točki 1. ZL-a (za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi).

19. Na temelju iskaza svjedoka ĐI (pisanog i usmenog iskaza) i pisanog iskaza svjedoka UI utvrđeno je da divljač u ovom slučaju nije pronađena, a da su na vozilu bili tragovi dlake koje su policijski službenici izuzeli. Svjedoci su naveli da se tog dana nije provodio lov. Na njihove iskaze stranke nisu imale primjedbi, a prihvatio ih je i sud jer su svjedoci iskazivali životno i logično, međusobno se nadopunjavajući te u skladu s činjenicama koje su utvrdili policijski službenici prilikom provođenja očevida. Obzirom na navedeno sud je utvrdio da ne postoji odgovornost tuženika u skladu s člankom 80. stavak 6. točka 2. ZL-a jer se tog dana na tom području nije provodio skupni lov uslijed čega bi došlo do naleta divljači na vozilo (Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.).

20. Odredba članka 50. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., dalje: ZC) regulira pitanje odgovornosti za štetu na javnoj cesti nastalu zbog naleta na divljač, ali u odnosu na pravne osobe koje upravljaju javnim cestama i koncesionare, i koja propisuje njihovu odgovornost za štetu od divljači samo u slučaju ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. U ovom slučaju je cesta bila označena odgovarajućom prometnom signalizacijom (opasnost od naleta na divljač) pa bi to isključilo njihovu odgovornost no ova odredba je irelevantna jer tuženi nisu osobe koje upravljaju javnim cestama niti koncesionari.

21. Ostalo je otvoreno pitanje odgovornosti za štetu od naleta na divljač, a u slučajevima kad šteta nije posljedica krivnje vozača ili provođenja lova. Kako je člankom 76. stavak 2. ZL propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije, to se takvi slučajevi prosuđuju sukladno Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO).

22. Sudska praksa zauzela je stajalište da je divljač opasna stvar pa se pitanje odgovornosti za štetu prosuđuje sukladno pravilima objektivne odgovornosti i člancima 1063. do 1067. ZOO-a .

23. U hrvatskom pravnom sustavu divljač, dok je živa, zdrava i slobodno se kreće je ničije vlasništvo (res nullius). U trenutku kada se ulovi postaje vlasništvo lovačkog društva, iznimno korisnika površine na kojoj je zabranjeno provođenje lova, a ako je tamo zatečena. Navedeno jasno proizlazi iz odredbe članka 74. stavak 1. ZL koja glasi: Ulovljena, ranjena i uginula divljač te njezini dijelovi pripadaju lovoovlašteniku, a na površini na kojoj je zabranjeno ustanovljivanje lovišta korisniku te površine.

24. Sukladno ZL-u divljač je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (članak 3. ZL), a sukladno članku 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV) dobra od interesa za Republiku Hrvatsku mogu biti objektom prava vlasništva pod određenim uvjetima, a te uvjete propisuje na opisani način ZL.

25. Sukladno tome članku 131. stavak 2. ZV-a propisano je da na pokretnim stvarima koje nitko nema u vlasništvu, a koje se mogu nabavljati ili rabiti samo uz posebnu dozvolu koju daje nadležno tijelo, vlasništvo može steći prisvojenjem samo osoba koja ima takvu dozvolu. Upravo su lovačka društva osobe koje imaju posebnu dozvolu stjecanja vlasništva nad divljači prisvojenjem, a koji čin prisvojenja (članak 131. stavak 1. ZV-a – uzimanje u samostalni posjed) sukladno ZL-u je kada se divljač ulovi, ili da se preuzme ranjena ili uginula divljač (članak 74. stavak 1. ZL-a). Naime, lovačka društva su sukladno uvjetima propisanim u ZL-u stekla pravo lova, što predstavlja ovlast da se na određenoj površini zemljišta i voda provode radnje uzgoja, zaštite, lova i korištenja divljači i njezinih dijelova. Tuženik kao lovoovlaštenik stjecanjem statusa lovoovlaštenika nije stekao vlasništvo nad divljači već samo pravo lova te divljači, a kadu ju ulovi onda je ona njegovo vlasništvo, no ne i prije toga. Izjednačeno sa ulovom je i kada se preuzme divljač koja je uginula ili ranjena.

26. Pri tome ovdje posebno treba reći da u konkretnom slučaju kada se divljač zatekne na javnoj cesti (državna cesta je javna cesta - članak 6. stavak 1. točka 3. ZC- a) pravo vlasništva stječe osoba koja upravlja cestom jer člankom 11. stavak 2. točka 5. ZL-a zabranjuje ustanovljavanje lovišta na javnim cestama. Nadalje, člankom 74. stavak 1. ZL-a propisano je da ulovljena, ranjena i uginula divljač te njezini dijelovi pripadaju lovoovlašteniku, a na površini na kojoj je zabranjeno ustanovljivanje lovišta korisniku te površine. Dakle, u konkretnom slučaju bi proizlazilo da kada je uginula divljač zatečena na javnoj cesti vlasništvo nad tom divljači ne bi uopće stjecalo lovačko društvo već osoba koja upravlja tom cestom (ali uvijek u trenutku preuzimanja). Program zaštite divljači Grada Umaga u vrijeme štetnog događaja (a i pisanja dopisa Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 27. veljače 2025. na stranici 201 spisa) nije bio donesen.

27. U skladu s člankom 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. U skladu s člankom 1066. stavak 1. istog zakona propisano je i da umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda, a nije kod njega na radu. Dakle, za odgovornost od opasne stvari odgovara vlasnik ili osoba kojoj je vlasnik dao stvar da se njome služi ili da ju nadgleda, ali ono što je ključno kod članka 1066. jest da osoba koja odgovara za takvu stvar isto kao i vlasnik je da je tu stvar stekla od vlasnika.

28. Slijedom svega navedenog, u trenutku naleta divljači na vozilo, divljač nije vlasništvo lovačkog društva (niti nekog drugog) niti u tom trenutku lovačko društvo ima bilo kakva prava ili obveze koje proizlaze iz prava vlasništva (članak 1066. ZOO-a). U tom trenutku divljač je živa, zdrava i u slobodnom kretanju i ona je res nullius (kako ne postoji vlasnik tako ne može postojati ni treća osoba koja na koju bi vlasnik prenio ovlaštenja i koja bi odgovarala kao i on). Kako za opasnu stvar odgovara njezin vlasnik, a u trenutku naleta divljači na vozilo lovačko društvo nije vlasnik divljači niti polaže kakva prava ili obveze koja proizlaze iz prava vlasništva, to isto ni ne može odgovarati za štetu koju je takva divljač prouzročila po ni jednoj osnovi pa tako ni po osnovi uzročnosti. No od tog trenutka na dalje, od kada je divljač uginula ili ranjena, ona bi mogla postati vlasništvo lovačkog društva ako ju ono preuzme. Ali i to sve pod uvjetom da se ne radi o ranjenoj ili uginuloj divljači na javnoj cesti jer vlasništvo nad takvom divljači stječe osoba koja upravlja tom cestom, ne i lovačko društvo (ali uvijek činom prisvajanja).

29. Dakle, za štetu nastalu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. U trenutku naleta divljači na vozilo, a u kojem trenutku nastane šteta, lovačko društvo nije vlasnik te divljači, pa ne može ni odgovarati za štetu radi čega je tužbeni zahtjev neosnovan i sukladno općim odredbama obveznog prava o odgovornosti za štetu. Lovačko društvo, ako i postane vlasnikom divljači, to je nakon udara i nakon nastanka štete.

30. Radi svega navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti.

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavku 1.

ZPP i članku 155. ZPP.

32. Tuženiku je kao opravdan priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 187,50 eura u skladu s Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., dalje: Tarifa) te Tbr. 46. Tarife i Tbr. 54. Tarife, trošak zastupanja na pripremnom ročištu 12. veljače 2025. u iznosu od 93,75 eura u skladu s Tbr. 9. t. 2. Tarife te Tbr. 46. Tarife i Tbr. 54. Tarife na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa je s tog osnova odbijen njegov zahtjev za naknadu daljnjeg troška od 93,75 eura kao neosnovan, trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave održanim 11. lipnja 2025. (uviđaj) i 12. prosinca 2025., za svako ročište u iznosu od 187,50 eura u skladu s Tbr. 9. t. 1. Tarife te Tbr. 46. Tarife i Tbr. 54. Tarife, tj. ukupno 375,00 eura, za sastav obrazloženih podnesaka od 20. kolovoza 2024., od 29. listopada 2024., od 25. kolovoza 2025. i od 4. studenoga 2025., za svaki podnesak iznos od po 187,50 eura u skladu s Tbr. 8. t. 1. Tarife te Tbr. 46. Tarife i Tbr. 54. Tarife, tj. ukupno iznos od 750,00 eura. Tuženiku je kao osnovano zatraženi trošak priznat iznos od sveukupno 1.406,25 eura. Tuženik je zatražio i sudske pristojbe po odluci suda. Tuženik pristojbu na odgovor na tužbu nije platio, a člankom 4. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 51/23) propisano je da obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka razmjerno uspjehu u parnici, pa stoga u konkretnom slučaju obveza plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu za tuženika nije niti nastala budući je tuženik uspio u ovom sporu, slijedom čega tuženiku niti ne pripada pravo na naknadu troška sudskih pristojbi.

33. Umješaču na strani tuženika priznat je trošak za sastav podneska od 9. siječnja 2025. u skladu s Tbr. 8. t. 1. Tarife te Tbr. 46. Tarife i Tbr. 54. Tarife i za zastupanje na ročištu glavne rasprave 12. prosinca 2025. u skladu s Tbr. 9. t. 1. Tarife te Tbr. 46. Tarife i Tbr. 54. Tarife, za svaku radnju po 187,50 eura, tj. sveukupno iznos od 375,00 eura. S druge strane umješaču na strani tuženika nije priznat trošak za sastav podneska od 12. veljače 2025. u iznosu od 187,50 eura (sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske odluke, tj. od 21. siječnja 2026. do isplate) jer u tom podnesku samo ponavlja navode koje je već iznio u podnesku od 9. siječnja 2025. Na priznate troškove priznate su mu i zatezne kamate u skladu s člankom 151. stavak 3. ZPP-a, dakle, od 21. siječnja 2026. do isplate. Odluka o stopi donijeta je u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) propisanu za „ostale“ odnose.

34. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

U Pazinu 21. siječnja 2026.

Sutkinja

Tijana Licul

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po pun.,

- tuženiku po pun.,

- umješaču na strani tuženika po pun.