Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-9052/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Gordane Korotaj, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice, Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. UĆ, zbog prekršaja iz čl. 54. st. 1. i 3. toč. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (''Narodne novine'', broj:107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.) odlučujući o prigovoru okr. UĆ podnesenom protiv prekršajnog naloga Općinskog suda u Sisku, od 11. srpnja 2023., broj: 24. Pp-631/2023-3, u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prigovor okr. UĆ i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. TĆ je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka 30,00 EUR (trideset eura), u roku 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okr. TĆ proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 54. st. 1. i 3. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog u izreci pobijanog prekršajnog naloga, za koji mu je izrečena novčana kazna 663,61 eura, uz uputu na pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 90 dana te je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 14,00 eura te troškove vještačenja 112,81 eura, što ukupno iznosi 126,81 eura.

1.1. Na temelju čl. 64. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, od okrivljenika su oduzeti predmeti prema Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja: [serijski broj] („pvc“ vrećica ispunjena drogom „marihuanom“ ukupne mase 1,7 grama i „pvc“ vrećica ispunjena drogom „amfetamin“, ukupne mase 0,7 grama).

2. Protiv tog prekršajnog naloga okr. TĆ je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni i troškovima prekršajnog postupka, predlažući odlučiti u smislu navoda prigovora.

2.1. Budući da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. PZ-, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.

3. Prigovor nije osnovan.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenik u prigovoru iznosi okolnosti koje su prethodile počinjenju prekršaja, izražavajući svijest o ozbiljnosti i neprihvatljivost svog ponašanja te iskreno žaljenje i kajanje zbog počinjenog prekršaja (prilikom zaticanja je imao drogu kod sebe radi noćnog izlaska i namjere da ju tada konzumira, nakon tog događaja se informirao o učincima konzumacije droge i pogibeljnosti takvog ponašanja). Nadalje navodi da je zaposlen s mjesečnim primanjima 690,00 eura pa nema mogućnosti platiti novčanu kaznu i normalno preživjeti do kraja tekuće godine, s tim da je prekršajno kažnjavan samo zbog prometnog prekršaja.

6. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Budući da je za predmetni prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 5.000,00 do 20.000,00 kuna (u odgovarajućem iznosu u eurima) ili kazna zatvora do 90 dana, to izrečena novčana kazna od 5.000,00 kuna (u odgovarajućem iznosu u eurima) predstavlja prije svega blažu vrstu kazne te najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. I po ocjeni ovog suda, izrečena novčana kazna je primjerena težini djela, a s obzirom da iz stanja spisa ne proizlaze naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i da paušalno istaknuti navodi prigovora nisu takvog značaja da bi utjecali na drugačiju odluku, imajući u vidu da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost izricanja ublažene kazne kako se to sugerira u prigovoru, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

6.1. U odnosu na navod prigovora da je okrivljenik ranije osuđen samo zbog prometnog prekršaja, ističe se da je u trenutku rješavanja predmeta u ovom žalbenom postupku nastupila rehabilitacija zbog proteka više od tri godine od pravomoćne odluke, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti zbog čega se okolnost ranije prekršajne osuđivanosti okrivljenika (zbog prometnog prekršaja što je vidljivo i iz Potvrde Ministarstva pravosuđa od 8. ožujka 2023., a ne prekršaja neovlaštenog posjedovanja droge kako je to pogrešno prvostupanjski sud naveo u obrazloženju), ne može cijeniti kao pravna posljedica na štetu okrivljenika. Stoga, iako je prvostupanjski sud cijenio kao otegotnu okolnost raniju prekršajnu osuđivanost okrivljenika, koji zbog nastupanja rehabilitacije ne može trpjeti pravne posljedice zbog pravomoćne presude (prometnog prekršaja), po ocjeni ovog suda težina inkriminacije (okrivljenik je predmetne zgode posjedovao dvije vrste droga („marihuanu“ i „amfetamin“), opravdava izricanje novčane kazne upravo u izrečenom najmanjem iznosu novčane kazne za predmetni prekršaj.

7. Nadalje, ispitujući odluku o trošku postupka koja se odnosi na obvezu naknade troška toksikološkog vještačenja oduzete droge obavljenog u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić (112,81 eura), povodom prigovora okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju taj trošak nastao radi utvrđivanja prekršaja okrivljenika za koji je i proglašen krivim, slijedom čega okrivljenik ima obvezu nadoknaditi i taj trošak iz čl. 138. st. 2. t. 1. PZ-a, sukladno čl. 139. st. 3. PZ-a.

7.1. Naime, nakon što su od okrivljenika oduzete predmetne materije za koje je tužitelj smatrao da postoje osnove sumnje da se radi o drogi „marihuani“ i „amfetamin“, na što je ukazivala službena zabilješka o preliminarnom ispitivanju materije nalik na drogu (str. 5 spisa), tužitelj je prije podnošenja optužnog prijedloga, u cilju prikupljanja vjerodostojnog dokaza radi utvrđivanja odlučne činjenice je li okrivljenik predmetne zgode posjedovao drogu i time počinio prekršaj, opravdano naložio vještačenje tih materija upravo u svrhu dokazivanja krivnje okrivljenika za djelo koje mu je stavljeno na teret.

7.2. Slijedom navedenog, troškovi predmetnog vještačenja su izdaci učinjeni u povodu prekršajnog postupka, konkretno, troškovi tužitelja nastali utvrđivanjem prekršaja te ulaze u strukturu troškova sukladno čl. 138. st. 1. i st. 2. t. 1. PZ-a, a koje je dužan naknaditi okrivljenik koji je proglašen krivim za prekršaj, na temelju čl. 139. st. 3. PZ-a.

7.3. Nadalje, ispitujući odluku o trošku prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, a povodom prigovora okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, obvezao okrivljenika na plaćanje troška u paušalnom iznosu 14,00 eura, a koji je određen sukladno trajanju i složenosti postupka koji su određeni Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) odnosno unutar okvira od 100,00 kuna do 5.000,00 kuna, što je protuvrijednost od 13,27 eura do 663,61 euro, te po ocjeni ovog suda, ne postoje uvjeti za njihovu dosudu u nižem iznosu, odnosno za oslobađanje okrivljenika od plaćanja navedenog troška.

7.4. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka. Naime, ovaj sud smatra da plaćanjem troška ovog žalbenog postupka od 30,00 eura, dakle, gotovo najnižem mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 21. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku, u 3 otpravka: za spis, prvostupanjski sud i okrivljenika.