Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-438/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika CU, zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 2. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj: 68/2018, 115/2018, 98/2019, 32/2020, 145/2020), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj: Pp-9162/2024, od 21. studenog 2024. na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika CU i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura koji je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik CU proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 150,00 eura, zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 2. Zakona o šumama, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.

3. Temeljem članka 94. Zakona o šumama od okrivljenika je oduzeto: 3 prm ogrjevnog drva graba i breze – metrice, prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj: 01301373.

4. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, ne navodeći izrijekom zakonsku žalbenu osnovu, no sadržajno pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankcijama. U žalbi u bitnom poriče da je upravljao traktorom, navodeći da je vozilo bilo parkirano ispred trgovine, dok drva nisu bila otuđena na način da bi bila oštećena Republika Hrvatska. Nadalje navodi da prekršaj nije priznao, već da je policijski službenik takav navod unio bez njegova znanja, kao i da mu je izrečena previsoka novčana kazna.

4.1. Žalitelj predlaže da se žalba, iz razloga koji su u njoj navedeni, prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, i da je prvostupanjski sud točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

7. Odlučujući o žalbi okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud je utvrdio da okrivljenik u postupku pred prvostupanjskim sudom nije iznosio obranu, te da je nakon provedenog dokaznog postupka, u kojem su pročitani materijalni dokazi koji prileže spisu, prvostupanjski sud pravilno okrivljenika proglasio krivim za inkriminirani prekršaj i kaznio novčanom kaznom.

8. Prvostupanjski sud svoja saznanja o počinjenom prekršaju temelji na pravilnoj ocjeni izvedenih dokaza te je, ocjenjujući dokaze po slobodnom uvjerenju, izveo pravilan zaključak o počinjenju prekršaja i krivnji okrivljenika. Žalbeni navodi, u kojima se ne iznose nove činjenice niti predlažu novi dokazi koji u vrijeme vođenja prvostupanjskog postupka nisu postojali ili okrivljeniku nisu bili poznati, ne dovode u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja niti krivnju okrivljenika.

9. Razmatrajući odluku o kazni u smislu žalbenih navoda koje okrivljenik nije dokumentirao u odnosu na svoje osobne i financijske prilike, ovaj sud smatra da okrivljenik za počinjeni prekršaj nije kažnjen prestrogom kaznom.

10. Naime, prvostupanjski sud je okrivljeniku odmjerio novčanu kaznu u iznosu koji je niži od zakonom propisanog minimuma za inkriminirano djelo, imajući u vidu sve okolnosti propisane člankom 36. Prekršajnog zakona koje utječu na visinu kazne, a osobito težinu počinjenog prekršaja, stupanj odgovornosti okrivljenika i njegove osobne prilike, pa ovaj sud nalazi da okrivljenik u žalbi nije naveo niti dokazao dodatne okolnosti koje bi opravdavale daljnje ublažavanje izrečene kazne.

11. Odluka o oduzimanju predmeta prekršaja donesena je na temelju članka 94. Zakona o šumama te je zakonita i pravilna.

12. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

13. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 21. siječnja 2026.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.