Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, R. Boškovića 18

Poslovni broj: P-12/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužitelja HJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po pun. iz ZOU Horvat&Zebec&Bajsić Bogović j.t.d., pisarnica Varaždin, protiv tuženika JJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon dovršene glavne rasprave održane dana 17. prosinca 2025., u prisutnosti tužitelja osobno uz pun. Kristijana Horvata odvj. iz Varaždina, te zamj. pun. tuženika Stelle Mudri odvj. iz Varaždina, dana 21. siječnja 2026.

p r e s u d i o  je

I. Nalaže se tuženiku GJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju HJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 9.000,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. kolovoza 2021. godine, pa do isplate po stopi od 5,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do 30. lipnja 2023., po stopi od 7% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024., po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025., po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2025. do 31. prosinca 2025., po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2026. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju istaknuto radi prebijanja u iznosu od 9.000,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. kolovoza 2021. godine, pa do isplate po stopi od 5,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do 30. lipnja 2023., po stopi od 7% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024., po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025., po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2025. do 31. prosinca 2025., po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2026. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.942,95 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. siječnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate po stopi od 5,15% godišnje, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Odbija se daljnji zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 187,50 eura sa zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 5. studenog 2021. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate, u kojoj u bitnome navodi:

- dana 18. siječnja 2021. godine, tužiteljica je sklopila Ugovor o kreditu s NOVOM LJUBLJANSKOM BANKOM d.d., Ljubljana, za iznosu od 20.000,00 EUR, koji joj je u cijelosti isplaćen i koji ista samostalno otplaćuje

- tuženik je od tužiteljice pozajmio više novčanih iznosa s obećanjima da će iste u kratkom roku vratiti tužiteljici

- tako je dana 20. siječnja 2021. godine, tužiteljica na tuženikov račun uplatila iznos od 500,00 EUR, za nabavku kružne pile za drvo koja je prema navodima tuženika, trebala istome poslužiti za njegovu osobnu upotrebu, a tuženik se obvezao vratiti posuđeni novac iz prihoda ostvarenih prodajom izrađenih proizvoda

- dana 25. siječnja 2021. godine, također na molbu tuženika, tužiteljica je istome pozajmila iznos od 1.500,00 EUR, u svrhu nabavke alata i mašina te je tako, prema tužiteljici dostupnim podacima i informacijama, od strane tuženika dana 03. veljače 2021. godine kod trgovačkog društva ALATI MILIĆ d.o.o. iz Zagrebu kupljena stolna kružna pila, a dana 21. ožujka 2021. godine, u trgovini PEVEX d.d. u Čakovcu, kupljen i daljnji alat za obradu drveta

- u mjesecu travnju 2021. godine, tuženik je, potaknut poreznim dugovima njegovog trgovačkog društva DEKORELO j.d.o.o., [adresa], a u kojoj je tuženik jedini član i direktor, od tužiteljice pozajmio i daljnji novčani iznos od 3.000,00 EUR, koji se također obvezao istoj vratiti, a kojim iznosom je isti podmirio porezni dug navedenog trgovačkog društva

- nedugo zatim, na osobnom automobilu tuženika, marke BMW 3, registarskih oznala [registarska oznaka], dolazi do kvara te tuženik ponovno od tužiteljice pozajmljuje daljnji iznos od 4.000,00 EURa, za potrebe plaćanja popravka istoga, a koji popravak je obavljen kod AUTOSERVISA "DOVEČER", vl. ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz

Hodošana, Prvomajska 21, 40320 Donji Kraljevec

- tuženik je lažnim obećanjima držao tužiteljicu u zabludi da će joj pozajmljene novčane iznose vratiti i to iznos od ukupno 9.000,00 EUR

- tuženiku je rok za dragovoljno ispunjenje obveze istekao 25. kolovoza 2021., budući da je isti pozvan na vraćanje pozajmljenih iznosa od strane ovdje punomoćnika tužitelja dopisom od 06. kolovoza 2021.

2. U odgovoru na tužbu, a ujedno i protutužbi tuženik je naveo:

- da tužiteljica u tužbi nije navela (prešutjela je) da je sa tuženikom bila u izvanbračnoj zajednici od siječnja 2016. godine pa sve do srpnja 2021. godine

- za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, dakle od siječnja 2016. godine pa sve do siječnja 2019. godine tužiteljica je studirala, dakle bila nezaposlena i bez prihoda, dok je tuženik cijelo vrijeme bio zaposlen i imao redovita primanja

- tužiteljica se zaposlila tek u travnju 2019. godine

- do zaposlenja tužiteljice, dakle od siječnja 2016. do travnja 2019. godine tuženik je istu uzdržavao na način da je podmirivao sve troškove njezina nužnog i redovnog uzdržavanja

- tužiteljica i tuženik su od 20. siječnja 2020. godine do 11. srpnja 2021. godine zajedno živjeli u iznajmljenom stanu u [adresa], za koji najam je tuženik izdvajao 1.500,00 kn mjesečno i režije od oko 500,00 kn mjesečno, a što za jednu godinu i sedam mjeseci ukupno iznosi 38.000,00 kn, dok na tužiteljicu otpada polovica tog iznosa, dakle 19.000,00 kn

- tako je tuženik za uzdržavanje tužiteljice izdvajao sljedeće iznose: za hranu oko 1.000,00 kn mjesečno, za odjeću i obuću oko 4.000,00 kn godišnje, pretplata za mobitel i internet oko 3.000,00 kn godišnje, dnevni džeparac od 20 kn, a što mjesečno iznosi 560,00 kn, godišnji troškovi tužiteljice glede fakulteta iznosili su oko 1.000,00 kn, zatim higijenske potrepštine, frizer i slično oko 500,00 kn mjesečno, za potrebe proslave rođendana godišnje oko 500,00 kn; stoga je tuženik na uzdržavanje tužiteljice trošio mjesečno oko 2.770,00 kn, što je ukupno za 3 godine uzdržavanja 99.720,00 kn plus najam stana i režije još ukupno 19.000,00 kn, dakle, sveukupno 118.720,00 kn

- tuženik je tužiteljicu tijekom godina izvanbračne veze (5 godina i 6 mjeseci) osim nužnog uzdržavanja, darovao raznim darovima, pa je tako darovao jedan set zimskih i jedan set ljetnih guma za automobil za koje je potrošio ukupno oko 4.000,00 kn, zatim razni nakit (ručni sat, naušnice, prstenje, ogrlice) ukupno oko 1.500,00 kn, zatim mobitel oko 7.500,00 kn, na ljetovanja u Novom Vinodolskom 2019. godine i u Poreču 2018. godine svake godine po 10 dana tuženik je potrošio od po 4.000,00 kn, dakle ukupno 8.000,00 kn, dok na tužiteljicu otpada polovica iznosa, dakle 4.000,00 kn, tuženik je kupio i bračni krevet rađen po mjeri za koji je izdvojio 2.000,00 kn a koji se nalazi kod tužiteljice; tuženik je tužiteljici darovao sveukupno iznos od 22.750,00 kuna - parnične stranke imale su namjeru vjenčati se, odnosno vjenčanje je bilo dogovoreno i zakazano pa je tužitelj uplatio sljedeće iznose kao akontaciju za usluge: za salu 3.500,00 kn, glazbeni bend 4.000,00 kn, fotograf 2.000,00 kn i cvijeće 1.000,00 kn, dakle sveukupno 7.500,00 kn dok na tužiteljicu otpada polovica iznosa, dakle 3.750,00 kn

- ukupna vrijednost uzdržavanja tužiteljice i darova koje je tuženik darovao tužiteljici iznose 141.470,00 kuna

- obzirom na sve navedeno to tuženome pripada pravo na povrat danog uzdržavanja koje se smatra darovanjem te povrat ostalih darova, pa tuženi ističe prigovor radi prebijanja u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev dok će u odnosu na preostalu vrijednost darova postaviti protutužbeni zahtjev u visini od 73.970,00 HRK (9.817,51 EUR)

- tužiteljica pogrešno navodi da bi iznosi koje je ista uplaćivala tužitelju na račun bili pozajmljeni, odnosno ne radi se o pozajmici već o darovima koje je ista darovala tuženiku.

3. Valja reći da je sud odredio izdvajanje parničnog postupka po protutužbi u poseban predmet svojim raspravnim rješenjem od 01. prosinca 2023. (list 128 spisa), te je isti zbog promjene sudske nadležnosti u obiteljskim stvarima, proslijeđen Općinskom sudu u Varaždinu. Također je sud svojim rješenjem P-435/21-40 od 06. prosinca 2023. odredio prekid do pravomoćnog okončanja izvanparničnog postupka radi utvrđenja izvanbračne zajednice ovdje stranaka, a koju je dužan pokrenuti tuženik kod nadležnog Općinskog suda u Varaždinu, odnosno do odluke po protutužbi. Budući da je predmet po protutužbi pravomoćno riješen i to pod brojem P-200/24-5 rješenjem Općinskog suda u Varaždinu od 18. lipnja 2025., to je ovaj sud nastavio postupak.

4. Temeljem navedenog sud nalazi da je nesporno među strankama da je tuženik primio navedeni iznos od 9.000,00 eura od tužitelja, dok je sporno postoji li tuženikovo potraživanje istaknuto radi prebijanja, kao i to da li je tužitelj darovao iznos od 9.000,00 eura tuženiku ili mu ga je posudio.

5. U dokaznom je postupku sud proveo uvid u isprave u spisu (list 1-184), saslušao je tužitelja, te proveo dokaz saslušanjem svjedoka FJ, AJ, ŠJ, ĆJ, BJ i ŽJ. Sud nije saslušavao sljedeće svjedoke koje je predložio tuženik: RJ, ČJ i LJ, budući da je saslušanje navedenih našao odugovlačećima i nepodobnima, budući da je bitne činjenice utvrdio temeljem provedenih dokaza. Nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, "Službeni list SFRJ" br. 4/1977., 36/1977., 36/1980., 6/1980., 69/1982., 43/1982., 58/1984., 74/1987., 57/1989., 20/1990., 27/1990., 35/1991., "Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Kako je temeljem čl. 221.a ZPP-a propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, a čl. 219. st. 1. ZPP-a da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sud je utvrdio da je na tuženiku bio teret dokaza da su stranke bile u izvanbračnoj zajednici u kojoj bi on onda imao obvezu uzdržavanja tužitelja. Kako tuženik to nije dokazao jer je parnični postupak po protutužbi dovršen povlačenjem tužbe, a prije toga je predmet Ob obustavljen, to sud utvrđuje da tuženik nije dokazao da je bio sa tužiteljem u izvanbračnoj zajednici niti imao obvezu uzdržavanja. Budući da dakle nije postojala izvanbračna zajednica koja bi predstavljala temelj za obvezu uzdržavanja tuženika prema tužitelju, nije potrebno utvrđivati postoji li osnova za povrat danog uzdržavanja, jer navedeno dakle niti nije bilo dano kao uzdržavanje. Što se tiče darovanja ono što je darovano ne može se tražiti natrag kao što i sama riječ kaže, jer se radi se o darovima. Stoga prigovor radi prebijanja nije osnovan, odnosno sud utvrđuje da ne postoji, o čemu je odlučio kao pod toč. II. izreke presude.

7. Što se tiče samog tužbenog zahtjeva, tuženik nikakve druge činjenice vezano za osporavanje pozajmice tuženiku od strane tužiteljice ne navodi u svom odgovoru na tužbu, osim da se radilo o darovanju tužitelja učinjenom prema tuženiku, te na navedeno uopće ne predlaže nikakve dokaze. Također i ovdje valja primijeniti čl. 221.a u vezi s čl. 8. ZPP-a i utvrditi da tuženik nije dokazao da bi predmetni novac primio kao dar. Stoga sud utvrđuje da je predmetni iznos novca od 9.000,00 EUR tuženik primio kao pozajmicu od tužitelja, pri čemu zatezna kamata na taj iznos teče od dospijeća, odnosno po proteku roka koji je tuženik imao za dobrovoljno ispunjenje. Budući da je u konačnici nebitno za koje je potrebe tužitelj pozajmio iznos tuženiku, sud se nije upuštao u razmatranje i dokazivanje je li tuženik pojedine iznos utrošio u svrhe koje tužitelj navodi. Obveza povrata pozajmljenog proizlazi iz čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO), prema kojem se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca,odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Stoga je odlučeno kao pod toč.I. izreke.

8. O trošku je sud odlučio temeljem odredbe čl. 154. st. 1 . ZPP-a: Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Također je sud odlučujući o trošku primijenio i odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a prema kojoj će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023.; dalje u tekstu: Tarifa), prema kojoj sukladno vrijednosti predmeta spora odvjetniku pripada inicijalna nagrada od 100 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife, ali koja ovisi o vrsti radnje koju poduzima (Tbr. 8.1., Tbr. 9.1., Tbr. 9.3., Tbr. 9.5.), a prema Tbr. 54. Tarife vrijednost jednog boda je 2,00 eura, Također sukladno Tbr. 46. Tarife, na sve obavljene radnje odvjetnik obračunava pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima. Također u trošak se pribraja i trošak sudskih pristojbi sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23 – dalje u tekstu: ZSP) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19, 92/21 i 37/23 – dalje u tekstu: Uredba).

9. Trošak tužitelja odnosi se na troškove zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i odnosi se na: sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 25.7.2022. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 25.10.2022. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 24.1.2023. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 1.12.2023. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 7.11.2025. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 17.12.2025. u iznosu od 200,00 eura, te zastupanje na ročištu za objavu presude u visini od 100,00 eura, uz pripadajući PDV 25% od 375,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu od 67,95 eura, što sveukupno iznosi 1.942,95 eura.

10. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 27.10.2022. u iznosu od 50,00 eura, sastav podneska od 17.1.2023. u iznosu od 50,00 eura, te sastav podneska od 22.2.2023. u iznosu od 50,00 eura, odnosnu ukupno sa PDV-om 187,50 EUR. O trošku je odlučeno kao pod toč. III. izreke presude.

U Čakovcu 21. siječnja 2026.

Sutkinja

Ivana Starčević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu sukladno Zakonu o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22). Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima.

O tome obavijest:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.