Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-88/2022-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu Mariji Mesić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zoranu Kralju, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE, OIB:52634238587, zastupane po ODOK, građansko upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 27. studenog 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 21. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, da tužitelju LJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.505,77EUR bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće, tekućim kako slijedi:

- na iznos od 179,94 eura bruto tekućom od 16. 09. 2018. god. do isplate,

- na iznos od 30,41 eura bruto tekućom od 16. 10. 2018. god. do isplate,

- na iznos od 163,46 eura bruto tekućom od 16. 01. 2019. god. do isplate,

- na iznos od 138,35 eura bruto tekućom od 16. 02. 2019. god. do isplate,

- na iznos od 76,59 eura bruto tekućom od 16. 07. 2019. god. do isplate,

- na iznos od 493,97 eura bruto tekućom od 16. 08. 2019. god. do isplate,

- na iznos od 76,01 eura bruto tekućom od 16. 09. 2019. god. do isplate,

- na iznos od 28,41 eura bruto tekućom od 16. 11. 2019. god. do isplate,

- na iznos od 100,32 eura bruto tekućom od 16. 12. 2019. god. do isplate,

- na iznos od 55,25 eura bruto tekućom od 16. 01. 2020. god. do isplate,

- na iznos od 50,71 eura bruto tekućom od 16. 02. 2020. god. do isplate,

- na iznos od 81,67 eura bruto tekućom od 16. 07. 2020. god. do isplate,

- na iznos od 256,57 eura bruto tekućom od 16. 08. 2020. god. do isplate,

- na iznos od 173,25 eura bruto tekućom od 16. 09. 2020. god. do isplate,

- na iznos od 247,48 eura bruto tekućom od 16. 01. 2021. god. do isplate,

- na iznos od 20,72 eura bruto tekućom od 16. 04. 2021. god. do isplate,

- na iznos od 18,63 eura bruto tekućom od 16. 07. 2021. god. do isplate,

- na iznos od 305,03 eura bruto tekućom od 16. 08. 2021. god. do isplate,

- na iznos od 7,85 eura bruto tekućom od 16. 10. 2021. god. do isplate,

- na iznos od 1,15 eura bruto tekućom od 16. 01. 2022. god. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, da tužitelju da tužitelju OJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu 2.025,00 EUR, sa zz kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 21. siječnja 2026. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj tužbi navodi da je u utuženom periodu bio djelatna vojna osoba zaposlena u Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Oružanih snaga, Hrvatske kopnene vojske u Zapovjedništvu za obuku i doktrinu Fran Krsto Frankopan, Pionirska satnija, inženjerijska pukovnija na dužnosti pionir-pirotehničar, da mu u periodu od siječnja 2017. do siječnja 2022. tuženik nije isplaćivao naknadu za godišnji odmor u visini koja mu pripada. Navodi da je Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 54/14 i 70/2018), propisano kako djelatnim vojnim osobama za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Uvidjevši da pogrešno obračunava predmetnu naknadu poslodavac je tužitelju tijekom 2021. djelomično podmirio nastalu razliku. Kako isplata nije izvršena na vrijeme podnositelju zahtjeva pripada zakonska zatezna kamata na isplaćeni iznos tekućom od dana dospijeća naknade za godišnji odmor do isplate. Navodi da tužitelj ne može precizno odrediti visinu svojih potraživanja i specificirati tužbeni zahtjev dok tuženik ne dostavi u spis predmeta kompletnu dokumentaciju o njegovom radu u utuženom periodu, odnosno, obračunske liste plaća, podatke o korištenju godišnjeg odmora, isplaćenoj naknadi za godišnji odmor te podatke o djelomično isplaćenoj razlici naknade za godišnji odmor u 2021. godini. Predlaže da se na temelju predmetne dokumentacije provede financijsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije. Navodi da se radi mirnog rješenja spora sukladno ZPP-u obratio tuženoj sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora, ali se tužena o istom nije očitovala u zakonskom roku.

Predlaže da se sukladno čl. 186.b ZPP-a rješenjem naloži tuženoj da preda obračunske liste plaća, podatke o korištenju godišnjeg odmora, isplaćenoj naknadi za godišnji odmor te podatke o djelomično isplaćenoj razlici naknade za godišnji odmor u 2021. godini koji se odnose na tužitelja u periodu od siječnja 2017. do siječnja 2022. sve u roku od 15 dana, a podredno da tužena sačini pripadajući financijski izračun neplaćene naknade za godišnji odmor, te obračun zakonske zatezne kamate na zakašnjele uplate razlike naknade za godišnji odmor.

Predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženoj da tužitelju isplatiti razliku naknade za godišnji odmor i zakonsku zateznu kamatu na zakašnjelu uplatu, a koji iznos će tužitelj odrediti nakon što tužena dostavi traženu dokumentaciju, odnosno nakon provođenja knjigovodstvenog vještačenja, sva sa zz kamatom tekućom od dana dospijeća pa do isplate.

1.1. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je podneskom od 22. 8. 2025. (str. 180 spisa) određeno postavio i specificirao tužbeni zahtjev na iznos od 2.505,77 EUR bruto sa zz kamatama na pojedine iznose tekućim od dana dospijeća pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, navodi da su svi dodaci na plaću tužitelju su isplaćeni sukladno važećim propisima za sporno razdoblje isplaćeni. U spornom razdoblju u primjeni je bila Odluka o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, dalje Odluka 14) i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, dalje Pravilnik 14), koji su doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama RH (NN 73/13, 75/15, dalje ZSOSRH). Navodi da se na djelatne vojne osobe primjenjuje se ZSOSRH, kao specijalni zakon u odnosu na Zakon o radu, pa nema mjesta primjeni Zakona o radu u slučaju kad je neko pravo drugačije regulirano posebnim zakonom. ZSOSRH (NN 73/13), koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Temeljem navedenog zakona donesen je 2 Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN broj 54/14), koji je stupio na snagu 8. svibnja 2014., a koji u članku 4. st.2. propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

Navodi da obzirom na datum stupanja na snagu Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, naknada plaće za godišnji odmor za razdoblje prije tog Pravilnika, neovisno o načinu rada tužitelja, nije mogla biti obračunata prema visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. U vezi navedenog tuženik upućuje na praksu izraženu u presudi Županijskog suda u Osijeku broj: Gž R- 429/2018-2 od 07. ožujka 2019. u kojoj sud na str. 6. navodi da djelatne vojne osobe, kao i svi ostali radnici za vrijeme godišnjeg odmora ne rade, te nemaju pravo na nikakve dodatke prema Pravilniku o dodatku na plaću i načinu izračuna plaće (NN 50/08, 142/08, 118/09) već na plaću kao za redovan rad bez tih dodataka, stoga nema razlike naknade plaće za godišnji odmor od 08. svibnja 2014. pa nadalje. Navodi da se dakle nakon 07. svibnja 2014. ne računa se prosječna mjesečna plaća u prethodna tri mjeseca što podrazumijeva i sve dodatke u tom razdoblju, već plaća kao za redovan rad bez dodataka, prema tome za razdoblje nakon 07. svibnja 2014. ne mogu se obračunavati uz osnovnu plaću i dodatci, odnosno dodatak za vojnu službu, prekovremeni rad i dr. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje te izvršen uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka D&S d.o.o. Karlovac od 17.6.2025 na strani 171 do 176 spisa.

4. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor:

-od siječnja 2017. do siječnja 2022., a nakon što je tužitelj određeno postavio i specificirao tužbeni zahtjev utuženi period je od kolovoza 2018. do siječnja 2022. (08/2018 do 1/2022),

te tužitelj tvrdi da mu u tom periodu tužena nije isplaćivala naknadu za godišnji odmor u visini koja mu pripada, a prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 70/2018), je propisano da djelatnim vojnim osobama za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca.

6. Sporno je, da li tužitelju u utuženom periodu pripada razlika naknade plaće za godišnji odmor u visini prosječene mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca.

7. Od 7.4.2018. u primjeni je čl. 64. ZID Zakona o službi u oružanim snagama (NN 30/18- koji je stupio na snagu 7. 4.2018.) a kojim je izmijenjen je čl.142. ZSOS/2013 tako da isti sada glasi: »Djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.«.

7.1. Nakon ZID ZOSOS/18 donijet i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba NN 70/18 (stupio na snagu 9.8.2018.), kojim je čl. 1. izmijenjen je čl. 4. st. 2. Pravilnika /2014 tako da sada čl. 4. st.2. glasi: "Djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca«.

8. Dakle proizlazi:

-da od 7.4.2018. temeljem čl. 64. ZID ZSOSRH (NN 30/18) naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi pripada najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca,

- identično je regulirano i Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba NN 70/18 koji je stupio na snagu nešto kasnije tj. 9.8.2018.

9. Nadalje prema čl. 136. ZSOSRH/13 (NN 73/13, 75/15,50/16, 30/18,125/19) plaću djelatne vojne čini osnovna plaća i dodaci na plaću.

10. Nadalje, prema čl. IV. Odluci o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18), djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s člankom 139. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske NN br. 73/13, 75/15, 50/16 i 30/18), a u odnosu na rad na terenu, dežurstvo, i stražarsku službu djelatne vojne osobe za to ostvaruju pravo na naknade za posebne oblike rada u službi i dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na naknade za posebne oblike (čl. XVII.a, čl. XVIII. i čl. XX. Odluke) – Odluka o izmjena i dopuna Odluke o radnom vremenu NN 39/18 koja je stupila na snagu 1. svibnja 2018.

11. Dakle, tijekom cijelog utuženog razdoblja - 08/2018 do 1/2022 - tužitelju pripada pravo na obračun i isplatu naknade plaće za godišnji odmor prema navedenim specijalnim propisima, te za cijeli utuženi period tužitelju pripada naknada plaće za godišnji odmor najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, kod čega u tromjesečnu prosječnu plaću za izračun naknade plaće za godišnji odmor uračunavaju primanja s osnova dodatka na plaću (dodaci za vojnu službu i naknade tj. dodaci za posebne oblike rada).

12. Na okolnost visine zahtjeva u postupku je provedeno vještačenje po sudskom vještaku iz DS d.o.o. Karlovac, koji je nalaz i mišljenje dao temeljem dokumentacije koju je dostavila tužena te sukladno naprijed izloženoj pravnoj ocijeni ovoga suda, time da je zadatak vještaka obzirom na utuženi period u tužbi bio da izvještači period od siječnja 2017. do siječnja 2022., te iz nalaza vještaka od 17.6.2025 na strani 171 do 176 spisa proizlazi:

-da u spisu prileže obračun plaće tužitelja (obračunske liste – karton primanja radnika) za razdoblje od siječnja 2017. do siječnja 2022., da je vještak od tužene pribavio i u spis su dostavljeni obračun plaće tužitelja (obračunske liste - karton primanja radnika) za razdoblje od listopada do prosinca 2016.

-da vještak za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 6 travnja 2018. razliku naknade plaće za godišnji odmor v računa: - sukladno čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 54/2014) kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, dok je st. 3. istog članka propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika i Odlukama o izmjeni ove Odluke) - te prema čl. 142. Zakona o službi u OS RH (NN 73/13, 75/15, 50/16) kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu,

-da za razdoblje od 7. travnja 2018. pa nadalje vještak razliku naknade plaće za godišnji odmor računa: - temeljem čl. 64. ZID Zakona o službi u OS RH (NN 30/18) i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 70/18) kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca,

-vještak je neisplaćenu naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora vještak prikazao u tablici na strani 4. i 5. svog nalaza,

12.1. Iz nalaza vještaka na kraju proizlazi da bi tužitelju na ime godišnjeg odmora, u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. siječnja 2022. godine:

- pripadala razlika plaće u iznosu od 27.736,56 kuna,

- tužitelju ju za utuženo razdoblje na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplaćeno 2.787,69 kuna,

- kada se naknadne isplate oduzmu od utvrđenih razlika ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 24.948,87 kuna, odnosno 3.311,32 eura.

13. Stranke nisu prigovarale nalazu vještaka, pa tako ni tužena nije prigovarala matematičkom izračunu, već u podnesku od 26.11.2025. iznosi prigovore pravne naravi, te je sud nalaz vještaka, koji je dat sukladno zadatku i pravnoj ocjeni ovoga suda, u cijelosti prihvatio.

14. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je određeno postavio tužbeni zahtjev (podneskom od 22.8.2025. – str. 180 do 182 spisa) te tužitelj više ne potražuje razliku naknade plaće za godišnji odmor za period od siječnja 2017. do srpnja 2018., već za period od 08/ 2018. do 01/2022, odnosno ustvari zaključno sa 12/2021. (obzirom da za siječanj 2022. nema razlike) i potražuje ukupno 2.505,77 eur, sa zz kamatama po pojedinačnim mjesečnim iznosima tekućim od dospijeća pa do isplate, a koji pojedinačni mjesečni iznosi su vidljivi u Tablici vještaka na str. 4. i 5 njegovog nalaza.

15. Za period od 08/2018 do 12/2021 tužitelju pripada utuženi iznos od 2.505,77 eur, sa zz kamatama tekućim od dana dospijeća pa do isplate, na pojedinačne mjesečne iznose, a prema izračunu vještaka koji izračun je dan u Tabeli na str. 4. i 4. nalaza vještaka, i dakle tužitelju u tom periodu pripada naknada plaće za godišnji odmor u visini od najmanje njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, a kako je vještak i dao nalaz i izračun, dakle sukladno naprijed izloženoj pravnoj ocjeni ovoga suda.

16. U pogledu navoda tužene (u podnesku od 26.11.2025., u kojem se očituje na nalaz vještaka) da tužitelju pripada naknada plaće za godišnji odmor kao da je radila u redovnom radnom vremenu uračunavajući u osnovnu plaću i dodatak za vojnu službu bez obračuna ostalih dodataka i primanja, upućuje se na točku 11. obrazloženja, kod čega valja reći da je vještak nalaz i izračun dao temeljem dokumentacije odnosno obračuna plaća za tužitelja koje je u spis dostavila tužena.

17. U odnosu na potraživanje zateznih kamata. sukladno odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 – dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

17.1. Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračuna tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12 i 15. Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezno osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenim za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku.

17.2. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, te je tako tužbeni zahtjev i postavljen.

18. Slijedom svega navedenog presuđeno je kao u izreci.

O troškovima postupka.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP, te tužitelju koji je u postupku uspio, trošak pripada u cijelosti.

19.1. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, koji pripada a koji pripada sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) te troška predujma za vještačenje.

19.2. Trošak zastupanja tužitelja sastoji se od:

-trošak sastava prijedloga za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 EUR

- sastav tužbe od 200,00 EUR,

-sastav podneska od 20. 1. 2023. (očitovanje na navode odgovora na tužbu) u iznosu od 200,00 EUR

-zastupanje na ročištu 11. 7. 2024. u iznosu od 200,00 EUR

-sastav podneska od 22. 8. 2025. (očitovanje na nalaz vještaka i specifikacija) u iznosu 200,00 EUR

-zastupanje na ročištu 27. 11. 2025. u iznosu od 200,00 EUR

-pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR

što je sveukupni trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku iznosu od 1.300,00 EUR što uvećano za iznos od 325,00 EUR na ime PDV-a čini ukupno 1.625,00 EUR, čemu treba pridodati trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 400,00 EUR pa je dakle ukupni trošak tužitelja 2.025,00 EUR

U Karlovcu 21. siječnja 2026.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud u Karlovcu.

Dostavljeno:

1. Zoran Kralj, odvjetnik u Zagrebu, odvjetnik Bjelovaru

2. ODOK