REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2447/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević u pravnoj stvari tužitelja AUTO ŠATRAK d.o.o., Koprivnica, Bjelovarska cesta 18, OIB: 23764338703, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 148,00 EUR-a, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. prosinca 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnice tuženika, s danom objave 21. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 148,00 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 23. svibnja 2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 207,41 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. siječnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 53,52 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. siječnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od dana 21. siječnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 19. studenoga 2024. u bitnome navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 17. prosinca 2023. godine nastala šteta na vozilu, marke OPEL INSIGNIA, registarskih oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO), te da je oštećenik prijavio štetni događaj tuženiku, pa da su djelatnici tuženika dana 30. siječnja 2024. godine procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248203200467, da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati visine štete, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Nadalje, da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje), da je tužitelj predmetno vozilo popravio sukladno zahtjevu vlasnika, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke, kao i da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, o čemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi, a da uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo, te da je tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 579/01/8, a koji račun u ukupnom iznosu od 518,00 EUR-a (PDV uključen), koji iznos je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 370,00 EUR-a. Razliku od 148,00 EUR-a po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, da tuženik neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Ujedno, tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 40,00 EUR-a / sat plus PDV, te da prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru, a da se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a), dakle plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, s time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku, pa da su obzirom na prethodno navedeno, ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili dana 13. rujna 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 148,00 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik, slijedom navedenog tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, osnov i visinu potraživanja tužitelja u bitnome navodeći da je netočno da tuženik kao osiguravajuće društvo nameće, ograničava, određuje i slično cijenu sata rada tužitelja i sličnih pružatelja usluga popravka vozila, već da cijenu sata rada određuje pružatelj usluge, ali da to ne znači da je tuženik kao osiguravajuće društvo u obvezi isto podmiriti, kao i da tužitelj i tuženik nisu u nikakvom pravnom, ugovornom odnosu, odnosno tužitelj nije sa tuženikom sklopio kasko policu, već da je tuženik kasko policu sklopio sa vlasnikom vozila i prava i obveze po kasko polici ostvaruju i ispunjavaju tuženik i vlasnik vozila, pa budući da je vlasnik vozila kao osiguranik pristao na Uvjete koji su sastavni dio police, da tužitelj ne može ostvarivati veća prava nego li ih ima vlasnik vozila, a što tužitelj pokušava, te da tuženik kao osiguravajuće društvo može odrediti mjesto popravka vozila jer je obveza tuženika vratiti vozilo u prvobitno stanje, što je u interesu oštećenika, sve sukladno odredbama članka 10. st. 1. i 3., te čl. 1085. i 1092. ZOO-a, a budući da je oštećenik upozoren da će se troškovi popravka u drugoj radionici priznati u visini kalkulacije troškova popravka u predloženim servisima, to je jasno da je oštećenik svjesno i voljno odlučio popraviti vozilo u drugom mjestu i na taj način svjesno i voljno zaobići obveze koje proizlaze iz ugovora o kasko osiguranju, te da tužitelj ne može ostvarivati veća prava od osiguranika, odnosno ugovorom o ustupanju tražbine zaobići uvjete iz ugovornog odnosa na temelju kojega je ugovor o ustupu nastao. Nadalje, da u kontekstu općih načela obveznopravnih odnosa iz čl. 5. i 10. ZOO-a, sama sloboda izbora vlasnika vozila gdje će popraviti vozilo, istom nikako ne daje pravo da optereti osobu koja je dužna naknaditi štetu/isplatiti osigurninu s većim novčanim iznosom popravka od onoga novčanog iznosa za koji je vozilo bilo moguće popraviti, a da kad oštećenik, konkretno ČA neopravdano poveća novčani iznos popravka, svojim izborom popravka vozila u servisu u kojem je cijena rada veća od servisa po preporuci/uputama tuženika, isti sam odgovara za posljedice takvog izbora, u vidu razlike u cijeni koja je nastala zbog toga što nije želio popraviti vozilo u radionicama/servisima u koje je bio upućen od strane tuženika i u kojima bi cijena istog popravka bila niža, pa slijedom navedenog, tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, kao i traženi tijek i stopu kamata ističući da tuženik nije u nikakvom ugovornom odnosu sa tužiteljem, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Tijekom postupka, tužitelj je ustrajao kod tvrdnji iznesenih u tužbi, a tuženik je ustrajao kod navoda iz odgovora na tužbu.

4. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i to: dostavljenu sudsku praksu (list 8. - 30., 37. - 47., 144. - 162. spisa), presliku mišljenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 31. – 34. spisa), presliku mišljenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 03. srpnja 2015. (list 35. - 36. spisa), presliku računa popravka tužitelja br. 579/01/8 (list 50. spisa), presliku izvida štete tuženika broj: 248203200467 (list 52. spisa), presliku obrazložene ponude tuženika od 15. svibnja 2024. (list 54. spisa), ispis potvrde o uplati tuženika tužitelju 01. srpnja 2024. (list 56. spisa), ispis e-mail korespondencije stranaka (list 58. - 60. spisa), presliku službenog cjenika tužitelja (list 62. spisa), presliku ugovora o ustupanju od tražbine od 13. rujna 2024. (list 64. - 65. spisa), presliku notifikacije o ustupu od 13. rujna 2024. i potvrde o njenom primitku (list 66. - 68. spisa), presliku upute tuženika o radionici za popravak vozila upućen oštećeniku od 03. veljače 2024. (list 76. - 79. spisa), presliku ponude kasko osiguranja cestovnih vozila oštećeniku (list 90. - 91. spisa), presliku Uvjeta za kasko osiguranja cestovnih vozila (list 92. - 129. spisa), presliku ponude AUTOWILL d.o.o. za popravak vozila od 15. svibnja 2024. (list 132. spisa), presliku usporednih računa s potvrdama o uplatama (list 138. - 143. spisa).

5. Sud je odbio dokazni prijedlog stranaka sud pribavi policu kasko osiguranja oštećenika ugovorenu kod tuženika, kao nesvrsishodan i protivan načelu ekonomičnosti postupka, budući da nije sporno da je tuženik imao sklopljenu policu kasko osiguranja cestovnih vozila s oštećenom ČA, a imajući u vidu da se ne dokazuju činjenice koje su nesporne između stranaka. Sud je također kao nesvrsishodne i protivne načelu ekonomičnosti postupka, odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem svjedoka ČA, te zakonskog zastupnika tužitelja, kao i provođenjem prometno-tehničkog vještačenja na okolnost visine cijene sata rada tužitelja, kao i dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem svjedoka SA, procjenitelja tuženika, da se od tužitelja pribave računi popravka vozila prema fizičkim i pravnim osobama za 2024. godinu i dokazi o plaćanju istih, te provođenjem financijskog vještačenja, kao i da se od AUTOCENTRA AGRAM d.d. i AUTOWILL d.o.o. zatraže podaci o cijeni sata rada autolimara i lakirera u vrijeme popravka oštećenog vozila, te provede prometno i financijsko vještačenje na okolnost cijene sata rada autolimara i lakirera u vrijeme popravka oštećenog vozila, kao i prometnog vještačenja na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje u servisima koje je odobrio tuženik, budući da po mišljenju ovog suda provođenje prethodno opisanih dokaza nije bilo potrebno, a niti bi bilo od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, kako će to još nastavno biti obrazloženo, obzirom da se odluka u ovoj pravnoj mogla donijeti temeljem isprava u spisu u skladu s odredbom čl. 492.a ZPP-a i čl. 464.a ZPP-a, slobodnom ocjenom dokaza, a imajući u vidu da se radi o sporu male vrijednosti (vrijednost predmeta spora iznosi 148,00 EUR-a), pa bi provođenje prethodno navedenih dokaznih prijedloga tužitelja i tuženika bilo povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, budući da bi izvođenje istih doprinijelo duljini trajanja ovog postupka, te bi prouzročilo troškove koji bi znatno premašili vrijednost predmeta spora.

6. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11, 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

7. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu preostalog iznosa od 148,00 EUR-a, na temelju ugovora o cesiji koji je tužitelj sklopio s osiguranikom tuženika prenijevši na tužitelja svoje potraživanje koje je imao prema tuženiku za popravak svog vozila, a koje potraživanje se sastoji u razlici cijene sata rada tužitelja i one koju je tuženik priznao u mirnom postupku.

8. Između stranaka su sporni aktivna legitimacija i pasivna legitimacija tuženika u ovom postupku, osnov i visina potraživanja tužitelja, te početak tijeka zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos, dok između stranaka nije sporno da je tuženik osiguratelj oštećene ČA po polici kasko osiguranja cestovnih vozila.

9. Prvenstveno, glede istaknutog prigovora aktivne i pasivne legitimacije, ovaj sud ističe da su predmetni prigovori tuženika neosnovni.

10. Naime, uvidom u presliku ugovora o ustupanju od tražbine od 13. rujna 2024. (list 64. - 65. spisa) ovaj sud je utvrdio da su tužitelj i ČA predmetni Ugovor sklopili 13. rujna 2024., te da je istim Ugovorom, ČA, kao ustupitelj, ustupila radi ispunjenja, tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 148,00 EUR-a, a prema računu popravka za štetu br. 579/01/8 u ukupnom iznosu od 518,00 EUR-a i temeljem izvida štete tuženika br. 248203200467, dok je uvidom u presliku notifikacije o ustupu od 13. rujna 2024. i potvrde o njenom primitku (list 66. – 68. spisa), sud utvrdio da je tuženik, u smislu odredbe čl. 82. ZOO-a, obaviješten o navedenom ustupu potraživanja.

11. Dakle, oštećenica ČA je tužitelju ustupila svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO), a sukladno odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a, primatelj prema dužniku ima ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Budući da su tužitelj i ČA u konkretnom slučaju, sklopili ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja u smislu odredbe čl. 88. st. 2. ZOO-a, to se obveza dužnika (osiguranika tuženika) gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik (ovdje tužitelj) naplati ustupljenu tražbinu po osnovi naknade iz osiguranja.

12. Nadalje, uvidom u presliku izvida štete tuženika broj: 248203200467 (list 52. spisa), sud je utvrdio da se isti odnosi na vozilo marke Opel Insignia, registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu ČA, te su u istom, pod opisom oštećenja navedeni dijelovi za popravak: prednji branik te je pod radno vrijeme popravka za limara navedeno 3,00 sati, a za lakirera 4,40 sati. Potrošni materijal za limara iznosi 1,90 eura, a za lakirera 116,50, dok je uvidom u presliku obrazložene ponude tuženika od 15. svibnja 2024. (list 54. spisa) ovaj sud je utvrdio kako je istom ponudom, tuženik obavijestio oštećenu ČA da je utvrdio postojanje svoje obveze na isplatu činidbe po njezinom odštetnom zahtjevu, te ju obavijestio kako je njezin zahtjev pravno osnovan. Ujedno, sud je utvrdio da u istoj ponudi tuženik navodi kako je procijenio visinu štete kao cjelokupnu naknadu štete na iznos od 370,00 EUR-a, a koji iznos štete je tuženik isplatio tužitelju dana 01. srpnja 2024. (ispis potvrde o uplati tuženika tužitelju 01. srpnja 2024. na listu list 56. spisa).

13. Slijedom navedenog, sasvim je razvidno da su neosnovani istaknuti prigovori tuženika, kako aktivne legitimacije tužitelja, tako i pasivne legitimacije tuženika.

14. Uvidom u presliku računa popravka tužitelja br. 579/01/8 (list 50. spisa), sud je utvrdio da je tužitelj sukladno izvidu štete tuženika broj: 248203200467 izdao račun br. 579/01/8 dana 15. svibnja 2024., te da je datum dospijeća istog 22. svibnja 2024., kao i da se predmetni račun odnosi na popravak vozila oštećene ČA, da je ukupna cijena popravka 518,00 EUR-a (koji iznos uključuje PDV po stopi od 25%), te da je u predmetnom računu tužitelja navedeno da je utrošena količina radnih sati i to limarski radovi 3,00 h a lakirerskih radovi 4,40 h, sitni potrošni materijal u količini od 1,90, te potrošni materijal lakirera u količini od 116,50, a koja količina radnih sati i potrošnog materijala, proizlazi i iz tuženikovog izvida štete broj: 248203200467 (list 52. spisa), kao i da je u predmetnom računom tužitelja obračunata cijena radnog sata (limarskih i lakirerskih radova) u visini od 40,00 EUR-a, što uvećano za PDV po stopi od 25%, iznosi 50,00 EUR-a po satu rada. Dakle, sud je utvrdio popravak je napravljen sukladno izvidu štete tuženika broj: 248203200467.

15. Ujedno, uvidom u presliku službenog cjenika tužitelja (list 62. spisa), potpisanog i ovjerenog od strane tužitelja, sud je utvrdio da cijena radnog sata limarskih i lakirerskih radova iznosi 40,00 EUR-a + PDV.

16. Ovaj sud je mišljenja da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, te da isti nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima, dok okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Tuženik nema ovlast, niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, a što proizlazi i iz priloženog stručnog mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 31. - 34. spisa). Naime, poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu, te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici bili dužni popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik.

17. Budući da iz dokaza provedenih u ovom postupku, a kako je to već prethodno detaljno obrazloženo, proizlazi da je tužitelj naplatio onu cijenu radnog sata u skladu s svojim službenim cjenikom, te da je i račun za popravak br. 579/01/8 u skladu s istim, pa činjenica da tuženik kao osiguratelj ustupitelja predmetne tražbine, ne prihvaća visinu satnice rada ovlaštenog servisera, ovdje tužitelja, po ocjeni ovog suda, nije od utjecaja na njegovu dužnost da taj trošak nadoknadi, posebice imajući u vidu kako je i obujam rada popravka, upravo u skladu s izvidom štete tuženika broj: 248203200467, te da tuženik tijekom ovog postupka niti ne navodi da je ugovorno ograničio visine satnice popravka, niti da je u sporno vrijeme imao takav ograničavajući ugovor sa serviserima, a pri čemu takvo ograničenje ne postoji niti u zakonu.

18. Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj 579/01/8 ispostavljena u skladu s tužiteljevom cijenom radnog sata utvrđenoj službenim cjenikom tužitelja, i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, to je tužitelju u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa je tuženik kao kasko osiguratelj oštećene, s obzirom na valjani Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, dužan tužitelju nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a, stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i presuditi kao u toč. I. izreke ove presude.

19. Odredbom članka 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zakonske zatezne kamate.

20. S obzirom na to da iz računa popravka tužitelja br. 579/01/8 (list 50. spisa), je razvidno da je datum dospijeća istog 22. svibnja 2024., te da tuženik sukladno odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a pada u zakašnjenje idućeg dana nakon dospijeća računa tužitelja, to tužitelj osnovano potražuje zakonske zatezne kamate na utuženi iznos počevši od 23. svibnja 2024. Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, a imajući u vidu da se ne radi o odnosu neposredno proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa je stoga glede zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos, presuđeno kao u toč. I. izreke ove presude.

21. Odluka o troškovima postupka iz toč. II. i III. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 151. st. 1. čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), a temeljem vrijednosti predmeta spora u iznosu od 148,00 EUR-a i to: za sastav tužbe u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 7. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a, sastav podneska od 30. siječnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 11. prosinca 2025. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a. Tužitelju je također priznat kao potreban za vođenje postupka i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu sukladno Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19.; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23 ; dalje: ZOSP), te odredbe čl. 7. st. 1. ZOSP-a u iznosu od 6,64 EUR-a, kao i trošak sudske pristojbe presudu u iznosu od 13,27 EUR-a sukladno Tar. br. 2. t. 1. Uredbe, a u vezi odredbe čl. 1. ZOSP-a. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 207,41 EUR-a.

22. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visina stope određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

23. Slijedom svega navedenog, glede naknade parničnog troška tužitelju, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

24. Tužitelju nije priznat kao osnovan trošak sastava troškovnika od 10. prosinca 2025. u zatraženom iznosu od 12,50 EUR-a, uvećano za PDV po stopi od 25%, ukupno 15,63 EUR-a, budući da ne radi o obrazloženom podnesku sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-e, kako to ističe tužitelj, te da se po mišljenju ovog suda radi o trošku koji nije bio potreban radi vođenja parnice sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, obzirom da je tužitelju u cijelosti priznat trošak zastupanja na ročištu održanim 11. prosinca 2025. na kojim je ročištu tužitelj predao predmetni troškovnik, te trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR-a, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 6,25 EUR-a, što ukupno iznosi 31,25 EUR-a, budući da tužitelj nije došao na ročište za objavu presude, pa navedeni trošak tužitelju nije niti nastao (čl. 151. st. 1. ZPP-a). Tužitelju također nije priznat kao osnovan trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 13,27 EUR-a, budući da je punomoćnik tužitelja obvezni sudionik elektroničke komunikacije, te da je isti tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio putem elektroničke komunikacije, čime se u skladu s odredbom čl. 7. st. 1. ZOSP-a, a u vezi Tar. br. 1. t. 1. Uredbe i vrijednosti predmeta spora u iznosu od 148,00 EUR-a, sudska pristojba na tužbu plaća u visini polovici pristojbe propisane Tar. br. 1. t. 1. Uredbe, pa tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u dosuđenom iznosu od 6,64 EUR-a.

25. Dakle, tužitelju nije priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 53,52 EUR-a, pa je slijedom svega navedenog, odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

26. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, to je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, sud odbio zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka pa je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 21. siječnja 2026. godine

Sudac:

Hrvoje Lukšić

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik- specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objave presude, a ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu

2. tuženiku po pun.